Nakon što smo protekog tjedna na testu imali najjači HTC-ov model One X ovih smo se dana malo poigrali i s još jednim uređajem iz ove nove serije. HTC One V najmanji je predstavnik One obitelji i za razliku od svoje veće braće dolazi s jednojezgrenim proceosorom čime se svrstava u pristupačne modele dostupne širem krugu kupaca. Krasi ga i najnovija verzija Androida Ice Cream Sandwich te nova HTC Sense 4 nadogradnja sučelja.

Osnovne karakteristike:

- Dimenzije: 120.3 x 59.7 x 9.2 mm
- Masa: 115 grama
- Zaslon: 3,7” LCD, 800×480, 252 ppi
- Procesor: 1-jezgreni 1 GHz
- RAM: 512 MB
- Interna memorija 1 GB
- Operativni sustav: Android 4.0 Ice Cream Sandwich
- Kamera: 5 MP
- Video kamera: 720p
- Polaris Office podrška
- Beats Audio
- FM radio s RDS-om

Nedostaci:

- Izmjena batrerije samo u servisu
- Nema prednju kameru

Dizajn, kućište i zaslon

HTC One V slobodno se može nazvati izravnim nasljednikom modela Legend i Hero jer s njima dijeli istu dizajnersku liniju sa zakrivljenim donjim dijelom, a s Legendom i unibody kućište izrađeno iz aluminija. Ipak, dimenzije su lagano porasle, masa se smanjila, a ono što je važnije svakako je zaslon koji je s 3,2 inča kod Legenda narastao na 3,7 inča.
Dakle, kod ovog modela imamo poznatu HTC-ovu koncepciju kućišta iz jednog dijela izlivenog iz aluminija koje djeluje čvrsto i robusno. Ipak, prigovor ide na račun načina ugradnje zaslona u kućište jer je postavljen tako da je za milimetar “izbačen” iz kućišta umjesto da je u ravnini s rubom. S estetske strane je možda zanimljivo, ali trebat ćete pripaziti kako rukujete s uređajem da ne oštetite rub zaslona.
Zakrivljeni, tj. donji dio kućišta na ovom je modelu prazan. Ostatak prednjeg dijela pripada integralnoj površini koja obuhvaća zaslon i kapacitivne funkcijske ICS tipke. Poklopac na dnu stražnjeg dijela omogućuje umetanje SIM i microSD memorijskih kartica, ali ne i izmjenu baterije. Na vrhu imamo tipku za uključenje i 3.5 mm audio utor. Na desnom boku nalazi se samo dvodjelna tipka za podešavanje glasnoće, a na poleđini 5 MP kamera s bljeskalicom. Lijevi bok rezerviran je za micro USB utor.

LCD zaslon dijagonale 3,7 inča dolazi u 800×480 rezoluciji što daje gustoću od 252 ppi. Vidljivost na dnevnom svjetlu je pristojna, a odaziv i preciznost neupitni. Iako je malo vjerojatno da ćete na 3,7“ zaslonu imati živaca pogledati cijeli film treba reći da je on za svoju kategoriju vrlo kvalitetan i ostavlja odličan dojam.

2011. godinu u svijetu smartphonea obilježili su uređaji pokretani dvojezgrenim procesorima i podigli prilično veliku prašinu. Dok su jedni bili oduševljeni performansama novih uređaja skeptici su tvrdili da je nešto takvo potpuno nepotrebno i da se zapravo radi o marketinškim trikovima.

Budući da smo i mi imali prilike testirati cijeli niz takvih uređaja uvjerili smo se da se ipak ne radi o marketinškim trikovima i da dvojezgreni procesori zaista poboljšavaju rad smartphone uređaja, barem kada govorimo o onima temeljenim na Androidu. Naime, znamo da je primjerice iOS ogledan primjer kvalitetno izrađenog operativnog sustava koji je na najbolji mogući način prilagođen hardveru i sasvim dobro funkcionira na “običnom” tj. 1-jezgrenom procesoru. Kad je Android u pitanju stvari su malo drukčije posložene. Zbog fragmentacije, ili blaže rečeno nužne diferencijacije, stanje u Android eko-sustavu je malo kompleksnije i performanse uređaja variraju ovisno o proizvođaču, konkretnom modelu i optimizaciji.

Pojavom dvojezgrenih procesora opće performanse Android uređaja objektivno su se poboljšale i tu nema mjesta dvojbama. Koliko su ti uređaji brži ili sporiji od iPhonea 4 i/ili Windows Phone uređaja možemo raspravljati, no unutar Android eko-sustava napredak je više nego vidljiv.

E sad, pojavom 4-jezgrenih procesora počele su se javljati teze o prekomjernom i nepotrebnom nabrijavanju hardvera jer aplikacije kojima je potreban takav procesor još uvijek ne postoje. Ipak, postoji niz aplikacija, prvenstveno igara koje će s 4-jezgrenim procesorom već sada raditi bolje, a samo je pitanje vremena kada će proizvodnja takvih aplikacija uzeti maha.

Također, ne treba zaboraviti da smartphone uređaj sada već može odigrati ulogu osobnog računala. Naime, distributer Ubuntu Linuxa nedavno je demonstrirao praktičnu primjenu u korištenju Android smartphonea kao osobnog računala na kojem se paralelno s Androidom vrti i Ubuntu Linux. Kao dodatak ovome objavljeno je da novi Linux kernel donosi punu integraciju s Androidom.

Pojavom 4-jezgrenih procesora u Android uređajima možemo očekivati da se ova integracija s Linuxom u startu popne za stepenicu više.

Prije dva mjeseca na MWC-u u Barceloni nekoliko je proizvođača predstavilo uređaje s 4-jezgrenim procesorima, a HTC One X prvi je među njima koji se pojavio u prodaji.

Tijekom 2011. godine prodaja HTC-ovih uređaja zabilježila je pad, a razloge možemo tražiti na više frontova. Prevelik broj izbačenih modela rezultirao je razvodnjavanjem ponude što je odvratilo jedan dio kupaca. S druge strane, Samsung je sa svojim Galaxyjem S II doslovno pokorio tržište i nametnuo se kao najjači Android igrač.
Serijom One HTC se namjerava vratiti na tron (govorimo o Android eko-sustavu), a model One X kao predvodnik flote ima prilično tešku zadaću. Morat će se dokazati kao najbolji i najatraktivniji uređaj među postojećim 4-jezgrenjacima, a posebice kao dostojan protivnik nadolazećem Samsungu Galaxy S III.

Osnovne karakteristike:

- Dimenzije: 134.4 x 69.9 x 8.9 mm

- Masa: 130 grama

- Zaslon: 4,7” IPS LCD2, 720p, Gorilla glass, 312 ppi

- Procesor: 4-jezgreni Cortex-A9, NVIDIA Tegra 3 (4-PLUS-1) čipset

- Grafički procesor: ULP GeForce 2

- RAM: 1 GB

- Interna memorija: 32 GB (26 GB dostupno korisniku)

- Kamera: 8 MP, autofokus, LED bljeskalica

- Video kamera: Full HD 1080p, mogućnost fotografiranja za vrijeme rada video kamere

- Prednja kamera: 1,3 MP, 720p

- MLH utor: (USB, HDMI, TV out)

- DLNA povezivost

- FM Radio s RDS-om

- Bluetooth 4.0

- Baterija: 1800 mAh

- Operativni sustav: Android 4.0 Ice Cream Sandwich

- Nadogradnja sučelja: HTC Sense 4

- Kupnjom uređaja dobivate 25 GB prostora na Dropbox-u

Nedostaci:

- Micro SIM

- Ne podržava izmjenjive memorijske kartice

- Nije moguće izvaditi bateriju (osim u servisu)

Nakon što je otkupio Ericssonov udio u zajedničkoj kompaniji Sony je u veljači na MWC-u u Barceloni predstavio novu generaciju uređaja iz serije Xperia. Top model stiže pod nazivom Sony Xperia S koji će svojim vrhunskim performansama u kombinaciji sa zanimljivim dizajnom pokušati osvojiti što veći dio tržišta. Prema onome što smo u ovih desetak dana druženja s dotičnim modelom vidjeli to uopće neće biti problem.
Iako možda neće moći izravno konkurirati nadolazećim modelima s 4-jezgrenim procesorima svojom razumnom cijenom zapravo se postavlja kao najbolji omjer uloženog i dobivenog.

Osnovne karakteristike:

- Dimenzije: 128 x 64 x 10.6 mm
- Masa: 144 grama
- Zaslon: 4,3” LCD 1280 x 720, Sony Bravia Engine
- Procesor: 2-jezgreni Snapdragon, 1,5 GHz
- RAM: 1 GB
- Interna memorija: 32 GB
- Operativni sustav: Android 2.3.7 Gingerbread
- Kamera: 12 MP
- Video kamera: 1080p, 30 fps, kontinuirani autofokus
- HDMI utor
- DLNA povezivost
- FM radio s RDS-om
- Baterija: 1750 mAh

Nedostaci:

- Micro SIM
- Dolazi s Gingerbreadom umjesto ICS-om

Dizajn i kućište

Dosadašnje Sony Ericssonove modele pratila je specifična dizajnerska nota po kojoj su bili iz daleka prepoznatljivi. Čak i sada kada smartphone uređaji sve više nalikuju jedan drugom Sony Xperia S sa svojim oštrim bridovima, pločastim izgledom i diskretnom prozirnom trakom na dnu kućišta iskače iz stereotipa. Naravno, uvijek će postojati i oni koji ovakvim, uvjetno rečeno, radikalnim dizajnom neće biti odušvljeni, no jedno je sigurno: Sony Xperia S izgledom se sasvim dovoljno razlikuje od konkurencije.
Kada je zaslon isključen  pogledom na uređaj ne možete vidjeti njegov rub, odnosno okvir jer je izvrsno integriran u ravnu crnu površinu koja se praktički proteže od ruba do ruba kućišta. Ono što je toj savršeno ravnoj površini vidljivo jesu Sonyjev logo, prednja kamera te točke koje označavaju kapacitivne tipke.

Donji dio kućišta je također zanimljiv jer dolazi s doslovno prozirnim pojasom u kojem su ugrađene oznake funkcijskih tipki. Iako zanimljiv ovakav će vas koncept u startu nepotrebno zbuniti jer se pritiskom na oznake zapravo ne događa ništa. Za željenu funkciju morat ćete pritisnuti točku na crnoj podlozi koja se nalazi iznad tog prozirnog dijela.
Na desnom boku imamo vratašca za HDMI utor koji je iz nekog razloga odvojen od micro USB utora koji se opet nalazi na suprotnoj strani. Naime, neki proizvođači već odavno u svoje uređaje ugrađuju tzv. MHL utor koji objedinjuje HDMI i USB tako ovo rješenje na Xperiji S i nije napraktičnije.
Nadalje, tipka za podešavanje glasnoće se nalazi skoro na sredini bočnog dijela uređaja što je također malo nezgodno.
Ono što veseli jest hardverska tipka za kameru koja se nalazi na uobičajenom mjestu. Ova tipka je u zadnjih nekoliko godina doslovno isčezla sa smartphone uređaja, a drago mi je vidjeti da se Sony tu ipak drži svoje tradicije čime dokazuje da ju je ipak moguće kombinirati s vrhunskim dizajnom.

Prošla je godina i dva mjeseca otkako je Stephen Elop poslao svoj memorandum o „gorućoj platformi“ te najavio zaokret unutar Nokia korporacije koji bi posrnulog diva trebali vratiti u dane stare slave. Moglo se naslutiti da će taj zaokret biti radikalan te je tako na velika vrata došao sporazum o suradnji s Microsoftom i najava o prihvaćanju Windows Phone operativnog sustava kao primarne platforme. Sedam mjeseci kasnije na Nokia World-u u Londonu predstavljena je nova serija Lumia s Windows Phone operativnim sustavom koje ovih dana imamo priliku testirati.

Osnovne karakteristike:

- Dimenzije: 116.5 x 61.2 x 12.1 mm, 76.1 cm³

- Masa: 142 g

- Zaslon: 3.7“ AMOLED (CBD), Corning gorilla glass, 480×800 piksela, 251 ppi

- Procesor: jednojezgreni 1,4 GHz

- RAM: 512 MB

- Interna memorija: 16 GB

- Kamera: 8MP, dual led osvjetljenje, Carl Zeiss optika

- Operativni sustav: Windows phone 7.5 Mango

- FM radio + RDS

Nedostaci:

- Micro SIM

- Nema prednje kamere

- Ne podržava memorijske kartice

- Nedovoljno glasan vanjski zvučnik

- Nema podrške za Flash i Silverlight

- Ne podržava USB masovnu pohranu ni MTP

Dizajn, kućište i ekran

Lumia 800 za razliku od mlađe sestre plijeni poglede već provjerenim i poznatim dizajnom Nokije N9 koji je jednom riječju izvrstan. Malo je uređaja koji se danas mogu pohvaliti drukčijim, ali ipak dopadljivim i funkcionalnim dizajnom kućišta. Lumia 800 dolazi u 4 varijante, crnoj (mat), plavoj (cyan), pink i bijeloj boji. S prednje strane dominira AMOLED ekran, koji za razliku od Nokije N9 manji za 0.2“ zbog kapacitivnih operativnih tipki. Unutar kućišta jednako kao i kod Lumie 710 smješten je 1,4 GHz procesor s 512MB RAM-a, Adreno 205 grafički procesor, a sa zadnje strane 8 MP kamera s dual led bljeskalicom.

Kućište je izrađeno u jednom komadu od polikarbonata (fina riječ za plastiku) u boji, tako da ako slučajno ogrebete uređaj boja će ostati ista. Testni primjerak nam je došao u Cyan boji  kućišta u koje se lijepo uklopa veliki crni zaslon. S gornje strane uređaja nalazi se 3,5  mm audio utor, do njega vratašca već viđena kod Nokije N9, ispod kojih je micro usb utor. Odmah pored nalazi se micro sim “ladica” koja se izvlači laganim potezanjem prema usb utoru. Vratašca su odlično rješenje, no ukoliko imate slušalice i USB kabel istovremeno uključene slučajnim pritiskom na uređaj mogli biste bi ih polomiti, stoga oprez.

S desne se strane nalaze dvije fizičke tipke za podešavanje glasnoće, dok se ispod njih nalazi tipka za uključivanje/isključivanje uređaja te otključavanje zaslona. Na lijevom boku nalazi se fizička tipka za pokretanje kamere. S donje strane nalazi se perforirana rešetka ispod koje je smješten vanjski zvučnik i drugi mikrofon. Lijeva strana uređaja oslobođena je tipki što je zgodno jer vam služi kao oslonac dok pritiskate tipke na desnoj strani.

U paketu dolazi i odlično dizajnirana maska u boji kućišta koja ne utječe puno na debljinu uređaja, a dobro dođe kako bi ga zaštitila od ogrebotina. Lumia 800 lijepo leži u ruci i nije preteška premda ima 142 grama, i „odiše“ čvrstoćom. Samo kućište je matirano i otisci prstiju nisu vidljivi. Sa stražnje strane centralno je smješten kromirani modul fotoaparata na kojem su otisnuti NOKIA i Carl Zeiss logo, dok je iznad njega smještena dual LED bljeskalica. Kromirani dio podložan je otiscima pa ako patite od čistoće morat ćete ga koji put prebrisati.

S prednje strane dominira crna staklena površina u kojoj su smješteni 3.7“ zaslon sa zaobljenim rubovima i 3 funkcijske kapacitivne tipke (natrag/multitasking, „home“ i pretraživanje). Zaslon je zaštićen Corning Gorilla staklom što ga čini donekle otpornim na ogrebotine. Nokia se u ovom modelu odlučila za AMOLED zaslon s ClearBlack tehnologijom koji daje dobar kontrast i odličan prikaz boja, posebice na dnevnom svjetlu. Na otvorenom prostoru prikaz je odličan premda će pod izravnim sunčevim svjetlom otisci prstiju biti više nego vidljivi.

Taktilni odaziv je dodijeljen samo softverskim tipkama ispod ekrana, ali je odlično baždaren i i na izvrstan način oponaša pritisak na fizičku tipku. Matrica zaslona je pentile, odnosno svaki pixel ima dva subpiksela kao i na N9. Rezolucija je standardna za WP, 480×800 piksela (najveća koji Windows Phone trenutno podržava), dok  gustoća iznosi 251 ppi.

Pokuda ide na račun vanjskog zvučnika, koji je mogao biti malo kvalitetniji, odnsono glasniji. Tonovi zvona se slabije čuju, a kod reproduciranja glazbe kao da nedostaje bas, premda kad usporedim zvuk sa Samsungom Galaxy S+ i nije tolika razlika. Međutim, u usporedbi sa starom Nokiom 5800 XM razlika u glasnoći je očita (ipak 5800 je iz serije Xpress Music te ima dva stereo zvučnika).

Kocka je bačena. Do prije godinu dana naoko nemoguć scenarij postao je stvarnost i okrenuo novu stranicu u Nokijinom poslovanju. Savez s Microsoftom sklopljen je kako bi se oformio tzv. treći blok, odnosno eko-sistem koji bi trebao napasti dobro ukopani Android i bunkerom zaštićeni iOS. Iako u prvih godinu dana postojanja nije postigao zadovoljavajući tržišni udio Windows Phone kao treća velika platforma svakako ima potencijala, a financijska snaga Microsofta u kombinaciji s Nokijinim renomeom trebala bi biti dobar vjetar u leđa.

Nokia Lumia 710 predstavljena je prošle jeseni na Nokia Worldu zajedno s većom  sestrom Lumijom 800 od koje se razlikuje uglavnom po izgledu, tj. dizajnu. Najvažnija karakteristika 710-ke svakako će biti cijena jer kada uskoro stigne u prodaju trebala bi biti nešto jeftinija od 800-ice. Odmah treba reći da, osim tehnologije izrade zaslona i kamere, s hardvesrke strane praktički nema veće razlike. Oba uređaja koriste isti 1,4 GHz procesor u kombinaciji d 512 MB RAM-a kao i Ardeno 205 grafički procesor.

Osnovne karakteristike:

Dimenzije: 119 x 62.4 x 12.5 mm
Masa: 125 grama
Zaslon: 3,7” LCD, 800×480, 252 ppi, ClearBlack, Gorilla glass
Procesor: 1,4 MHz
RAM: 512 MB
Interna memorija: 8 GB
Operativni sustav: Windows Phone 7.5 Mango
FM Radio

Nedostaci:

- Potrebna je Micro SIM kartica
- Nema utor za memorijske kartice
- Nema podršku za Flash
- Nema prednju kameru za video pozive
- Prebacivanje sadržaja podržano isključivo putem Zune aplikacije

Dizjan, kućište i zaslon

Za razliku od starije sestre Lumia 710 vas neće dizajnom oboriti s nogu niti će privući ljubomorne poglede u kafiću, travmaju, ili na roditeljskom sastanku. Dakle, radi se o klasičnom dizjanu, možda čak i prepoznatljivom kad je Nokia u pitanju. Ispod zaslona koji dominira prednjom stranom nalaze se, pazi sad, hardverske tipke što je Windows Phone svijet pravi raritet. Poleđina uređaja, tj. poklopac baterije izrađen je od gumirane plastike koja sprečava klizanje. Tu nalazimo i 5 MP kameru s led bljeskalicom, a na dnu zvučnik. S desne strane nalaze se uobičajene tipke za podešavanje glasnoće, ali i hardverska tipka za kameru. Na vrhu su se smjestili micro USB i 3.5 mm utor kao i tipka za uključivanje.

Neovisno o plastici, konstrukcija kućišta i kvaliteta izrade na najvišem su nivou, zapravo na onom kojeg smo od Nokije i očekivali.

LCD zaslon dijagonale 3,7 inča možda se ne može mjeriti s naprednijim AMOLED-om na Lumiji 800, no opremljen je tzv. ClearBlack tehnologijom koja omogućuje bolji kontrast i odličan prikaz na dnevnom cjetlju. Na odaziv i preciznost nemamo zamjerki stoga možemo zaključiti da je zaslon općenito na vrlo visokoj razini upotrebljivosti.

Operativni sustav, sučelje performanse…

Dakle, na Lumiji 710 imamo operativni sustav Windows Phone 7.5 Mango kojeg inače možemo sresti na novijim modleima. Kao što vam je vjerojatno već poznato Windows Phone sučelje je prilično uniformirano i za sada ne dozvoljava nikakve intervencije i modifikacije od strane proizvođača. Ipak, prilikom prošlogodišnje Nokijine najave o suradnji s Microsoftom naslušali smo se obećanja da će Nokia imati izvjesnu slobodu u modificiranju Microsoftovog OS-a, no čini se da od toga za sada nema ništa.

Općenito, Windows Phone sučelje, umjesto klasičnog oblika ikonica na početnom zaslonu, donosi kvadratiće i pravokutnike koji su u osnovi isto što i prečice aplikacija i/ili widgeti. Nadalje, umjesto listanja početnih zaslona lijevo-desno ovdje imamo orijentaciju gore dolje. Vodoravnom gestom s desna nalijevo dolazimo do glavnog izbornika gdje su izlistane sve aplikacije i to po abecednom redu. Zgodno, ali zbog uniformiranosti kvadratića može se dogoditi da od “drveća ne vidite šumu”. Osvježenje donekle dolazi s instalacijom 3rd party aplikacija koji sa sobom donose pločice u različitim bojama.

Jedino po čemu se Windows Phone mobiteli softverski međusobno razlikuju su dodatne aplikacije koje svaki proizvođač isporučuje sa svojim modelima. Tako na Lumiji 710 imamo popularne Nokia mape i Nokia Drive s besplatnom glasovno navođenom navigacijom. Za razliku od Google mapa Nokia mape nešto su detaljnije, a ažurnost izmjene podataka je na višoj razini. Detaljnije o Nokia mapama malo kasnije.

S Mangom dolazi i multitasking, ali ne onakav kakvog nalazimo na Androidu ili Symbianu. Prije bi se moglo reći da nalikuje onom na iOS platformi što u konačnici nije ni loše. Dakle, aplikacija se ne vrti u pozadini već je suspendirana, tj, nalazi se u stadiju u kojem je napuštena i kao takva se vraća nakon ponovnog pokretanja. Jedini pravi rad u pozadini imaju sistemske aplikacije kao npr. E-mail klijent ili glazba. Pristup pregledu aktivnih, odnosno suspendiranih aplikacija moguć je dužim pritiskom na “back” tipku. Ipak, na ovaj način nije moguće potpuno isključiti suspendirane aplikacije, jer se o tome brine sam sustav na način da ih jednu po jednu isključuje nakon što se popis popuni.

Inovativan koncept dizajna aplikacija i sustav izbornika ono je što Windows Phone OS čini drukčijim. Tzv. hubovi mogu objediniti nekoliko aplikacija i koristiti njihove funkcije. Na primjer, hub “People” omogućuje pristup kontaktima i svim radnjama vezanim uz njih (Pozivi SMS; e-mail, chat). Ukoliko u postavkama definirate Facebook i/ili Twitter račun People hub će prepoznati i kontakte vezane uz njih.

Ono što posebno oduševljava na Windows Phone uređajima jest brzina izvođenja aplikacija i fluidnost. Neovisno o tome što koristi jednojezgreni procesor Nokia 710 u performansama  praktički ne zaostaje za bilo kojim dvojezgrenim Androidom. Ukupna stabilnost sustava i fluidnost u radu opće su poznate karakteristike Windows Phone operativnog sustava, a tajna leži u odličnoj optimizaciji i usklađenosti OS-a s hardverskim resursima.

LG uređaji s Pradinim potpisom poznati su nam već nekoliko godina i kao takvi odlično su se uklapali u životni stil modno osviještenog dijela populacije. S druge strane, ta linija proizvoda nije se mogla mjeriti s tadašnjim modelima koji su predvodili višu klasu.
Sada, nakon nekoliko godina, kada se LG posvetio i high-end segmentu smartphone uređaja nova Prada se pokušava uvući i u geekovski Android svijet što joj u velikoj mjeri i uspijeva. Čak i ako zanemarimo činjenicu da se radi uređaju brendiranom Prada modnom markom on i dalje spada u sam vrh tehnoloških delicija.

Osnovne tehničke karakteristike:

Dimenzije: 127.5 x 69 x 8.5 mm
Masa: 138 grama
Zaslon: 4,3” IPC LCD rezolucije 800×480
Procesor: Dvojezgreni 1 GHz Cortex-A9 na TI OMAP 4430 čipsetu
RAM: 1GB
Interna memorija: 4/8 GB
microSD utor
NFC
Operativni sustav: Android 2.3.7 Gingerbread
Kamera: 8 Mpx
Video kamera: 1080p, 30 fps
Prednja kamera: 1,3 Mpx
FM stereo radio
Baterija: 1540 mAh

Dizajn, kućište, zaslon…

Kad govorimo o uređaju kao što je LG Prada 3.0 dizajn je posebna kategorija i kao takav igra presudnu ulogu u prihvaćanju od strane ciljane klijentele.
Budući da već neko vrijeme smartphone uređaji sve više nalikuju jedan drugome LG Prada 3.0 se na prvi pogled pretjerano ni ne razlikuje od ostalih uređaja iz ove klase. Tek kada na prednjem dijelu ili poleđini pročitate natpis “Prada” koji i nije pretjerano napadan shvatite da se ipak ne radi o još jednom uređaju s oznakom “Google”.

Pravilan oblik pravokutnika i relativno oštri kutovi Pradi daju dojam ozbiljnosti, no ipak su dovoljno zaobljeni za ugodan rad i držanje u ruci.

Posebna pohvala ide za poklopac baterije, odnosno poleđinu uređaja koja je izrađena od rebraste plastike, ali s toliko krupnim teksturama da zapravo podsjeća na tkaninu. Iako je iz daleka vidljivo da se radi o plastici, s dizajnerske je strane ipak zanimljivo, a s ergonomske strane korisno jer sprečava neželjeno klizanje uređaja iz ruku. 8 Mpx kamera s bljeskalicom fino se smjestila u gornjem lijevom kutu, a pri dnu dvije rupice unutar kojih se nalazi zvučnik. LG logo ovdje je samo izgraviran, odnosno udubljen u površinu poklopca jer ovdje ipak radi o posebnom Prada brandingu.

Prednja strana uređaja prati najnovije trendove u dizajnu, dakle imamo jednu cjelinu unutar koje se dominira veliki zaslon iznad kojeg se nalazi Pradin logo i kamera za video pozive. Lijevi bok sadrži tipke za podešavanje glasnoće, dok je desni potpuno prazan isto kao i dno uređaja. Na vrhu zato nalazimo sve ostale tipke i utore koji su s dizajenerske strane odlično ukomponirani u kućište, ali je neobično što se i tipka za kameru našla na tom dijelu kućišta.

IPS LCD zaslon koristi “NOVA” tehnologiju koju smo premijerno vidjeli na modelu Optimus Black. Radi se o poboljšanom načinu prikaza boja, čitljivosti na dnevnom svjetlu i boljem kontrastu.
Odaziv i preciznost zaslona na visokom su nivou, što se od vrhunskog uređaja i očekuje.

Na dnu zaslona nalaze se četiri upravljačke kapacitivne tipke svojstvene većini Androida. Iako su izvrsno uklopljene u cjelinu nedostatak može biti preuranjeno isključenje njihovog osvjetljenja, što će u vrijeme privikavanja (dok im pozicije na naučite napamet) često uzrokovati pritiskanje neželjene funkcije. Ovaj nedostatak smo već zabilježili kod još nekih LG uređaja i čekamo dan kada će to biti ispravljeno.

Bez obzira koliko nas Microsoft uvjeravao da s Windows Phone platformom sve teče po planu ne treba biti pretjerano mudar da bi se zaključilo da sve i nije baš tako bajno. Proizvođači su u pravilu škrti davanjem informacija po tom pitanju, no u ovih godinu dana neki su se čak odvažili i priznali da prodaja Windows telefona nije ispunila očekivanja.
HTC, kao jedan od najpoznatijih proizvođača smartphone uređaja koji sudjeluje u Windows Phone projektu do sada je izbacio nekoliko modela na ovoj platformi, a modelom Titan kao najvećim Windows Phone uređajem vidljivo nastoji popraviti opći dojam.

Osnovne tehničke karakteristike:

Dimenzije: 131,5 x 70,7 x 9,9 mm
Masa: 160 grama
Zaslon: 4,7“ S-LCD rezolucije 480 x800 točaka
Procesor: Scorpion 1,5 GHz, Qualcomm MSM8255 čipset, Adreno 205 GPU
RAM: 512 MB
Interna memorija: 16 GB
Kamera: 8 Mpx
Video kamera: 720p
Operativni sustav: Windows Phone 7.5 Mango

Nedostaci:

- Nema utor za memorijske kartice
- Internet Explorer bez podrške za Flash
- Komunikacija s računalom i razmjena sadržaja isključivo putem Zune aplikacije
- Nema podršku za hrvatski jezik ni dijakritičke znakove

Dizajn, kućište, zaslon…

HTC je poznat po dobrom dizajnu i kvalitetnoj izradi kućišta pa tako ni HTC Titan ne iznenađuje svojim vanjskim karakteristikama. S druge strane, velik broj HTC-ovih uređaja dijeli istu dizajnersku notu tako da Titan, iako nešto dulji i širi, neodoljivo podsjećana Desire HD. Što se veličine i subjektivnog dojma tiče moram priznati da nisam pretjerano iznenađen, posebice nakon Galaxy Nexusa i zaista predimenzioniranog Notea, no to je isključivo subjektivan dojam. Objektivno, Titan jest velik, ali još uvijek u granicama ugodne upotrebljivosti. Ako Titan usporedim s Nexusom sviđa mi se njegov širi zaslon koji odgovara odnosu 16:10.
Kućište je, kao što je već rečeno, kvalitetno i robusno, a masa od 160 grama dodatno doprinosi dojmu čvrstoće. Znam, neće svi biti oduševljeni masom, pogotovo kada se sjetimo Samsungovih uređaja koji su zbog upotrebe tanjih i lakših, ali manje čvrstih materijala općenito lakši.
Prednjom stranom dominira spomenuti 4,7 zaslon koji se nalazi u istoj ravnini s kapacitivnim tipkama na dnu i zajedno s njima tvori jednu cjelinu.
Na desnom boku, uz onu za podešavanje glasnoće nailazimo i na pravu fizičku oldschool tipku za kameru. Na lijevom boku nalazimo micro USB utor, a na vrhu tipku za uključivanje i 3,5 mm audio utor. Na poleđini se nalaze kamera s dvostrukom LED bljeskalicom i zvučnik.

S-LCD zaslon nije zadnjih krik tehnike i ne može konkurirati Samsungovoj Super AMOLED tehnologiji. Još jedan nedostatak u odnosu na konkurenciju mogla bi biti i rezolucija od 800×480 točaka koja s obzirom na površinu daje gustoću od jedva 200 ppi. Usporedbe radi, noviji zasloni te oni u HD rezoluciji raspolažu i s više od 300 točaka po inču.
Naravno, ne radi se o presudnom nedostatku, no treba primijetiti da su zasloni svih Windows Phone uređaja u startu limitirani samim operativnim sustavom koji i u svojoj najnovijoj verziji ne podržava rezolucije veće od 800×480.

Odaziv i preciznost zaslona očekivano su na najvišoj razini isto kao i vidljivost pri izravnoj izloženosti suncu.

Smartphone uređaji proizvedeni pod kapom Googlea poznati su nam još od modela Nexus One kojeg je proizveo HTC, nakon čega smo se imali prilike družiti s modelom Nexus S, izrađenim od strane Samsunga. Ni jedan od ove dvojice u svoje doba nije podigao toliko prašine kao što je to sada slučaj s trećim – Galaxy Nexus-om. Jedan od razloga tome svakako je to što dolazi s najnovijom verzijom Androida Ice Cream Sandwich koja, vidjet ćemo kasnije u tekstu, predstavlja najveći korak u evoluciji Androida do sada.
Galaxy Nexus također je proizveden od strane Samsunga, a sam Andy Rubin (Googleov glavni čovjek za Android), prilikom predstavljanja u Hong Kongu izjavio je da je Samsung jedina kompanija koja je u ovom trenutku sposobna proizvesti uređaj koji će udovoljiti njihovim zahtjevima.

Osnovne karakteristike:

Dimenzije: 135 x 68 x 8,9 mm
Masa: 135 grama
Zaslon: 4,65” Super AMOLED HD, rezolucija 1280 x 720 točaka
Procesor: Dvije Cortex A9 jezgre takta 1,2 GHz na TI OMAP 4460 čipsetu,
Grafički procesor: PowerVR SGX540
RAM: 1 GB
Interna memorija 16/32 GB
Operativni sustav: Android 4.0 Ice Cream Sandwich
3G prijenos podataka: HSPA+ 21 mbps
Kamera: 5 Mpx
Sekundarna kamera: 1,3 Mpx
Video Kamera: HD 1080p pri 30 fps
Ostalo: WiFI Hotspot, GPS, žiroskop, kompas, barometar, NFC, DLNA, WiFi Hotspot, WiFi direct

Osnovni nedostaci:

Ne podržava memorijske kartice
Kamera ispod standarda klase
Nema FM radio

Dizajn, kućište i ergonomija

Galaxy Nexus nedvojbeno je poveći komad mobitela, o čemu svjedoče i specificirane dimenzije. Ipak, ako se malo odmaknemo od samih brojki i uređaj pogledamo kroz vlastitu prizmu doživjet ćemo ga malo drukčije. Naime, Galaxy Nexus je oblikovan prilično anatomski i u ruci leži skoro pa savršeno. Težište se ne nalazi na sredini kako kod većine drugih uređaja već u donjem dijelu kućišta (otprilike na ⅗) pa je zbog toga manipulacija jednom rukom osjetno lakša i ugodnija nego na mnogim drugim uređajima sličnih dimenzija. Nadalje, zakrivljenost kućišta i zaslona te zaobljeni rubovi, uz anatomiju i ergonomiju, ostavljaju dojam da je uređaj manjih dimenzija od onih na papiru.

Kućište je izrađeno iz plastike i neki će zasigurno imati prigovor na njenu kvalitetu, posebice ako ga usporedimo s HTC-ovim uređajima, no treba imati na umu da ova vrsta plastike osigurava manju masu, a znamo koliko su HTC-ovi uređaji zbog svog kućišta teži i nezgrapniji. Ukratko, kad su dizajn i kućište u pitanju očito još uvijek ne možemo imati i ovce i i novce.
Ipak, ako kućište, odnosno plastiku Nexusa idemo usporediti s onom od koje je izrađen Samsung Galaxy S II vidjet ćemo da je ipak za jednu stepenicu evoluirala. Poleđina, tj. poklopac baterije izrađen je od malo kvalitetnije plastike i ostavlja dojam kao da je od gume, što će sprečavati klizanje iz ruku.

Galaxy Nexus, nakon Nokije N9, prvi je uređaj koji na frontalnom dijelu nema fizičke ni kapacitivne tipke i kao takav ostavlja dojam skladnog dizajna. Na vrhu nalazimo zvučnik te prednju kameru s desne strane, a na dnu LED diodu koja je javlja kada dobijete poruku,  propustite poziv i sl. Na desnom boku nalazi se tipka za uključivanje i otključavanje/zaključavanje zaslona, a ispod nje konektor za stolni punjač koji, usput rečeno, nije sadržan u prodajnom paketu. Lijevi bok sadrži samo dvodijelnu tipku za podešavanje glasnoće, a na poleđini imamo kameru s LED bljeskalicom. Na dnu se nalaze micro USB i 3.5 mm audio utor.

Ukupan dojam dizajna je osjetno bolji nego što je to slučaj bio s Nexusom S ili modelima iz serije Galaxy S, ali ono što svakako treba pohvaliti i još jednom ponoviti jesu anatomija i ergonomija.

Zaslon

Super AMOLED ultimativna je tehnologija izrade zaslona na smartphone i tablet uređajima, a Samsung kao njen tvorac neprikosnoven je suveren u ovom području. Super AMOLED zaslone, koje odlikuje zavidan kontrast, prikaz boja i vidljivost na dnevnom svjetlu imali smo prilike upoznati na Samsungu Galaxy S, potom i Galaxy S II, a dolaskom modela Galaxy Note ova je tehnologija zaživjela i u HD rezoluciji. Na Galaxy Nexusu ista rezolucija spakirana je u nešto manje dimenzije tako da gustoća točaka iznosi otprilike 315 dpi. Usporedbe radi, na Galaxyju S II gustoća iznosi 217, na Noteu 285, a na iPhoneu 4/4S. 326 dpi.
Dakle, gustoćom točaka Galaxy Nexus izravno konkurira razvikanom “Retina” zaslonu iPhonea (LCD), a Super AMOLED tehnologijom i HD rezolucijom poklapa ga po ušima.

Dijagonala cijelog zaslona iznosi 4,65 inča, no ako zanemarimo crno polje koje zauzimaju virtualne tipke dobit ćemo otprilike dijagonalu od 4,3 inča, dakle isti onakav zaslon kakvog nalazimo na većini današnjih “flagship” modela. Prilikom gledanja filmova na ugrađenom video playeru crno polje će nestati tako da je zaslon u potpunosti iskorišten. Izuzetak su određeni 3rd party video playeri koji očito još nisu prilagođeni ICS-u.

Kada uzmemo u obzir sve značajke i detalje zaslon Galaxy Nexusa (uz onaj na Galaxy Noteu) najbolje je što tržište nudi, a s obzirom da se radi o samom početku ere HD zaslona na smartphone uređajima, malo je vjerojatno da će ga neki drugi uređaj u skoro vrijeme u nadmašiti.

S obzirom na sve okolnosti vezane uz iPhone 4S ova će se recenzija koncepcijski razlikovati od onih koje ste do sada navikli čitali na mob.hr-u. Iz objektivnih razloga neće biti uobičajenog detaljnog opisa pojedinosti, a uz neizbježnu analizu stanja na tržištu i malo filozofiranja fokusirat ćemo se na vidljive razlike u odnosu na prethodnika. Ako do sada već niste pročitajte prvo recenziju iPhonea 4 te osnovne karakteristike iOS 5 operativnog sustava.

U početku bijaše riječ

Bit će ovakav, bit će onakav, imat će 4,0“ zaslon, možda i 4,3“, podržavat će LTE i kojekakva čudesa. Još ni jedan uređaj do sada nije bio u poziciji da se o njemu toliko raspravlja i špekulira prije samog lansiranja kao što je to bio slučaj s iPhoneom pete generacije. Prvo razočarenje je nastupilo već kada se saznalo da novi iPhone neće biti predstavljen početkom lipnja, kako je to bilo uobičajeno za prethodnike.
Ipak, samo kašnjenje fanovima i nije predstavljalo neki problem jer se vjerovalo da je razlog za to Appleov teški rad upravo na nečem sasvim novom što bi nas sve trebalo ostaviti bez riječi.

Lažni prorok

Proroci koji su širili glasine donekle su se služili informacijama dobivenim iz “pouzdanih” izvora, a dijelom su vjerojatno gatali u grah ili ispijenu šalicu crne kave. Vidoviti Milan je sigurno plakao k’o kišna godina. Sve do samog eventa vjerovalo se da će biti predstavljena dva uređaja, dakle unaprijeđena verzija postojećeg iPhonea 4 te pravi pravcati iPhone 5, još bolji, jači, luđi, bjesniji…
Bitno je napomenuti kako su mnogi potencijalni kupci očekivali dostojnu konkurenciju Samsungu Galaxy S II, barem po pitanju veličine i kvalitete zaslona. Naime, velik broj korisnika složio se da je zaslone dijagonale 3.5” pregazilo vrijeme.

Otkrivenje

Ljeto je prolazilo, a situacija se usijala. Napokon je stigao i taj 4. listopad, za kada je nekoliko dana ranije najavljen event.  Dan D. Grobna tišina, iščekivanje. Nabrijana ekipa fanova je pred svojim predočnicima i pozorno prati svaku riječ. Nakon početnih pola sata mlaćenja prazne slame, kao što inače biva na ovakvim eventima, novi gazda Apple-a Tim Cook na opće iznenađenje publike predstavio je samo ovu “slabiju” varijantu, dakle iPhone 4S, a o iPhoneu 5 ni da bekne. Šok i nevjerica. Satovi su stali, a vojska fanova i nakon završetka eventa ne prihvaća surovu realnost. Slijedila je duga i teška noć. Fanovske suze natapale su posteljinu, a suprotni tabor (androidaši i ini hejteri) likovali su i slavili do jutra. Na društvenim mrežama nizale su se provokacije, pjevale su se borbene pjesme (“Fanboyska je tuga pregolema, gotov event, a petice nema”), a čuo se i pokoji ratni poklič. Malo je falilo da se situacija otme kontroli i eskalira u otvoreni sukob.

Iskupljenje

Srećom, strasti su se ubrzo stišale, a glave ohladile. Nekoliko tjedana kasnije započela je prodaja, a suprotni tabor (androidaši i ini hejteri) osjetili su što to znači pirova pobjeda. Naime, inicijalni prodajni rezultati iPhonea 4S ne samo da su nadmašili sva očekivanja već su oboreni svi dosadašnji rekordi u povijesti jabuke.
Suprotnom taboru (androidašima i inim hejterima) nije preostalo ništa drugo nego da se poklope ušima i pospu pepelom te uz rasol i kisele krastavce nastave iščekivati svog Mesiju – Galaxy Nexusa.
Razni analitičari, psiholozi i šamani vjerojatno će još neko vrijeme pokušavati objasniti fenomen zvan Apple i odgonetnuti zašto je tomu tako, tj, zašto se u konkretnom slučaju dogodilo suprotno od onoga što je velika većina očekivala, a to je mlaka reakcija tržišta na “mlaki” iPhone 4S. Uvjeren sam da čak ni najzagriženiji Apple fanovi nisu očekivali ovakav ishod.

Tijekom protekle dvije godine termin MeeGo se po internetu provlačio poput nekog fantoma za kojeg su neki tvrdili da postoji, dok su drugi bili prilično spektični. Određen broj ljudi tvrdio je da ga je vidio i tako je nastala legenda. Počele su kružiti priče, a djeca geekova su ih slušala za laku noć. Osvanuo je novi dan, tetka Nokia je svojim čarobnim štapićem MeeGo fantoma oživjela i pretvorila u pravog princa. Da je stigao kasno, jest, ali nikad se ne zna…

Uvod

Koliko li je tipkovnica nažuljano i serverskih kapaciteta potrošeno na priču o MeeGo projektu u zadnje dvije godine? Za neupućene evo jedan kratki sažetak: Nokia i Intel zajedno su planirali i surađivali na izradi MeeGo projekta, tj. open-source operativnog sustava temeljenog na Linuxu, a namijenjenog smartphone i tablet uređajima. Nakon izvjesnog vremena, a zbog previranja unutar kompanije Nokia najavljuje odustajanje i čini strateški zaokret fokusirajući se na Windows Phone platformu najavljujući čak i skorašnje gašenje Symbiana. Nekoliko mjeseci kasnije, na opće iznenađenje publike Nokia iz nekog razloga ipak odlučuje na tržište izbaciti uređaj koji je u sklopu MeeGo projekta prilično dugo razvijan. Kašnjenje samo po sebi ne bi bilo sporno da vodstvo kompanije nije najavilo odustajanje od MeeGo OS-a i na taj način u startu pokopalo sve nade potencijalnih kupaca ovog uređaja. No ipak, budući da se radi o operativnom sustavu sa zanimljivim konceptom korisničkog sučelja, ali i izvrsnom dizajnu interes za ovaj uređaj debelo je iznad očekivanja. Treba imati na umu da MeeGo svoje korijene vuče još od modela N900, odnosno Maemo 5 operatvinog sustava, ali i njegovih prethodnika tzv. internet tableta, uređaja koji nisu imali mogućnost glasovnih poziva. Dakle, jedna dobra osnova je postojala pa se ne može reći da je MeeGo krenuo „iz nule“.

Osnovne karakterstike

Dimenzije: 116.5 x 61.2 x 12.1 mm

Masa: 135 grama Zaslon: 3,9“ AMOLED rezolucije 864 x 480 točaka

Procesor: Cortex A8 1 GHz na TI OMAP 3630 čipsetu.

Operativni sustav: MeeGo 1.2 Harmattan PR1.1

Interna memorija: 16 GB Kamera: 8 MP

Utor za memorijske kartice: Nema

Video kamera: HD 720p, 30 fps

Baterija: 1450 mAh

Ostalo:

-  NFC povezivost

- Nokia Maps besplatna navigacija

- Micro SIM

Iako se uglavnom bavimo smartphone i tablet uređajima ponekad nas ipak zaintrigiraju i oni “običniji”. Ovoga puta za oko nam je zapela Nokia C3-01 Touch and Type, uređaj iz dobro nam poznate Nokijine serije 40. Radi se o mobiltelu klasičnog candybar oblika s alfanumeričkom tipkovnicom, a u kombinaciji s dodirnim zaslonom dijagonale 2,4″ i rezolucije 320×240 točaka. Dimenzije uređaja su 111 x 47.5 x 11 mm, a masa točno 100 grama.

Dakle, ovdje imamo klasičan telefon namijenjen prvenstveno onima koji mnogo telefoniraju, a povremeno žele okusiti i druge prednosti moderne tehnologije, kao npr. mobilni e-mail, surfanje i komunikacija putem društvenih mreža.

Kućište se sastoji od kombinacije plastike i nehrđajučeg čelika, a cijela je konstrukcija izuzetno kvalitetno izvedena. Uz to što je uređaj skladno dizajniran dojam čvrstoće je ono što bi se svakako trebalo istaknuti. Nokia C3-01 izgleda kao komad srebrnog metala s ugraviranim tipkama i umetnutim zaslonom.

Kad je telefonija posrijedi kvaliteta prijema je vrhunska, a zvučnik prilično glasan. Sa softverske strane nema puno filozofije. Prilično jednostavan izgled sučelja prisutan je na svim S40 uređajima pa je tako i na ovom. Ipak, tipkanje po zaslonu osjetno olakšava korištenje i ukupnu upotrebljivost podiže na jednu višu razinu.

Uz standardne mogućnosti Nokia C3-01 sadrži i aplikacije za komunikaciju putem društvenih mreža Facebook i Twitter te cijeli set organizacijskih alata, kao npr. kalendar, bilješke, kalkulator, diktafon i sl. Treba napomenuti kako je zbog malog zaslona i nedostatka cjelovite tipkovnice upotrebljivost aplikacija za društvene mreže vrlo ograničena. Isto vrijedi i za mailove koje ćete u principu samo pregledavati.

Općenito, izbornik je relativno brz i nema zastajkivanja. Problem se zna dogoditi jedino ako učitavate malo “teže” web stranice i javit će grešku da mu je “memorija puna”. Iz ovog razloga preporuka je da koristite mobilne verzije web stranica.

Uz 30 MB interne memorije Nokia C3-01 omogućuje i korištenje microUSB memorijskih kartica do 32 GB kapaciteta.

Što se multimedije tiče Nokia C3-01 Touch and Type sadrži solidan glazbeni svirač s podrškom za najpopularnije formate zvučnih datoteka, a ne treba zanemariti ni FM Radio s RDS-om. Naravno, za slušanje radija potrebno je uključiti slušalice koje služe kao antena.

Nokia C3-01 dolazi s 5 moćnom MP kamerom, ali bez autofokusa, što će snimanje iz blizine učiniti neupotrebljivim. Dakle, sve što fotografirate radite to s razdaljine od najmanje 80 cm. Kvaliteta fotografija općenito spada u prosjek, no još uvijek u razini klase kojoj uređaj pripada. Tu je i LED bljeskalica za fotografiranje u uvjetima lošije osvijetljenosti. Ova kamera može snimati i video isječke, ali samo one VGA rezolucije i to pri 15 fps.

Što se povezivosti tiče, Nokia C3-01 Touch and Type omogućuje USB spajanje, WIFi, Bluetooth, a prijenos podataka putem 3G mreže omogućuje brzinu do 10.2/2 mbps.

Budući da ovakvi uređaji nisu veliki potrošači energije baterija na ovom modelu očekivano traje i traje. U uvjetima kad je uređaj spojen na internet baterija kapaciteta 1050 mAh će potrajati 3 do 4 dana, ovisno o intenzitetu korištenja: Ukoliko se na internet spajate po potrebi s jednim punjenjem vam možda izdrži i cijeli tjedan.

Zamjerka ide na račun nedostatka GPS-a, a time i izvrsne Nokia Maps navigacije što bi bilo točka na i.

Nokia C3-01 već je neko vrijeme u prodaji po cijeni od 1499,00 kuna kod ovlaštenog distributera. Jedini operater koji u ovom trenutku nudi Nokiju C3-01 je Vipnet i to po cijeni 1799,00 kuna (samo uređaj), dok se u pretplatničkim tarifama može nabaviti već za 9,00 kuna (Bez Limita 200).

Detaljne specifikacije potražite ovdje.

BlackBerry je oduvijek bio sinonim za kvalitetne uređaje namijenjene prvenstveno poslovnim korisnicima, ali RIM kao proizvođač već neko vrijeme bilježi pad prodaje što je rezultiralo gubitkom udjela na tržištu pametnih telefona. Razlog leži u tome što u ponudi nemaju dovoljno zanimljiv mainstram uređaj koji bi parirao onima temeljenim na Androidu i iOS-u. Prvi takvi pokušaji Storm i Storm 2 neslavno su završili a skorim dolaskom novih uređaja temeljenim na BBX OS-u, koji bi trebao pokretati i Android aplikacije, RIM namjerava žešće konkurirati ovim platformama i vratiti izgubljeni tržišni udio.
S druge strane, na RIM-ove poslovne uređaje, tj. one prepoznatljivog koncepta s QWERTY tipkovnicom nitko nikada nije imao ozbiljnijih prigovora i korisnici su u velikoj mjeri i dalje zadovoljni.
Prepoznatljivi Blackberryji s fizičkom tipkovnicom oduvijek su bili sinonim za kvalitetne poslovne uređaje i pouzdanost u komunikaciji putem raznih vrsta poruka.

Već sam u jednom tekstu naglasio kako nisam ničiji fanboy niti se mogu emotivno vezati za neki proizvod, a pogotovo brand. Ipak, ako bih baš morao birati koji su mi uređaji najdraži, odnosno najkorisniji, svakako bih odgovorio – BlackBerry. Ovdje je bitno reći kako se radi o skupu detalja koji čine jednu kvalitetnu cjelinu. Dakle, kvalitetan i pouzdan uređaj, fizička QWERTY tipkovnica kao “conditio sine qua non” te BIS/BES servisi kao integrali dio BlackBerry eko-sustava bez kojih Blackberry uređaji ne služe svrsi kojoj su namijenjeni.

Naravno, u zadnjih nekoliko godina i druge su platforme ponudile kvalitetna rješenja za poslovne korisnike, ali objektivno i dalje zaostaju za BIS/BES uslugama kao cjelovitom rješenju.
Unatoč nedavnom ispadu BIS/BES sustava, što je imalo za posljedicu prekid u radu svih BlackBerry servisa na nekoliko dana, ukupna pouzdanost i povjerenje korisnika još su uvijek na vrlo visokom nivou.

Uz kvalitetne e-mail usluge prednost korištenja BIS/BES servisa sadržanih u BlackBerry tarifama svakako je flat internet, tj, neograničeno surfanje na samom uređaju zbog čega ne morate zakupiti dodatni paket podatkovnog prometa. Istina, BlackBerry tarifa nije jeftina (80, odnsono 91 kunu mjesečno), ali u tu cijenu nije uključen samo neograničeni podatkovni promet već i enkripcija koju je praktički nemoguće probiti. Upravo zbog te enkripcije BlackBerry usluga u nekim je zemljama zabranjena.

Ono što većini potencijalnih kupaca nije drago jest opće kašnjenje početka prodaje BlackBerry uređaja u Hrvatskoj.
Uređaj koji imamo na testu, BlackBerry Bold 9900, predstavljen je još početkom ljeta, a u prodaji se u mnogim zemljama pojavio već u kolovozu. Kako smo već navikli da Blackberryji u Hrvatsku u pravilu kasne i do 3 mjeseca očekivali smo ga u studenom, što se i dogodilo. Prvi ga je ponudio Vipnet i to po ne baš popularnim cijenama, no o tome malo kasnije.

Osnovne karakteristike:

-        Dimenzije: 115 x 66 x 10.5 mm

-        Masa: 130 grama

-        Procesor: QC 8655 takta 1,2 GHz

-        RAM: 768 MB

-        Interna memorija: 8 GB

-        MicroSD memorijske kartice: do 16 GB

-        2,8“ LCD zaslon rezolucije 640×480 točaka

-        Fizička QWERTY tipkovnica

-        NFC povezivost

-        BlackBerry 7 OS

-        5 MP kamera

-        HD (720p) video kamera

-        GPS, kompas

Kada je prošle godine predstavio prvi Galaxy S Samsung je jasno dao do znanja da ima namjeru preuzeti vodeću ulogu na tržištu smartphonea, a njegovim nasljednikom, modelom Galaxyj S II to i nedvojbeno dokazao. Ubrzo se paleta proizvoda proširila na širok spektar tablet uređaja raznih dimenzija, a pametni telefoni su u međuvremenu prilično narasli.
Prije otprilike dva mjeseca, na Berlinskom IAF-u, Samsnug je predstavio Galaxy Note, uređaj koji u tom trenutku nismo mogli smjestiti ni u jednu dosad poznatu kategoriju pa smo ga nazvali nekom vrstom hibrida, odnosno križanca između tableta i smartphonea. Ipak, nakon desetak dana druženja s njime mijenjamo iskaz i proglašavamo ga povećim, ali vrhunskim  smartphoneom. Naravno da neće svi biti oduševljeni dimenzijama, jer je nekima i 4,3” previše ali sasvim je razumljivo da oni i nisu ciljana skupina.

Iz gore navedenih razloga Galaxy Note u ovoj recenziji neće biti uspoređivan s tabletima već isključivo s onim uređajima u čiju smo ga kategoriju svrstali, a to su pametni telefoni.

Osnovne karakteristike:

Dimenzije: 146.9 x 83 x 9.7 mm

Masa: 178 grama

Zaslon: 5,3” Super AMOLED HD (1280 x 800 točaka), Gorilla Glass

Procesor: Dvojezgreni ARM Cortex A9, 1,4 GHz, Exynos čipset

Grafički procesor: Mali 400MP

RAM: 1 GB

Interna memorija: 16/32 GB

MicroSD kartice: do 32 GB

Kamera: 8 MP

Sekundarna kamera: 2 MP

Video snimanje: HD 1080p

3G prijenos podataka: HSPA+ 21/5,76 mbps

FM Radio s RDS-om

Baterija: 2500 mAh

Ljeto prolazi, a zasloni rastu

Negdje u ovo vrijeme lani, kada je stigao HTC Desire HD sa svojih 4,3 inča vjerovali smo da je to gornja granica za zaslon mobitela, da bi nedugo zatim ta “gornja granica” postala izvjesna vrsta standarda za flagship, tj. uređaje iz gornjeg cjenovnog razreda. (Samsung Galaxy S II, HTC Sensation, HTC Evo 3D i LG Optimus 3D).
Početkom jeseni, vidjeli smo da se ta granica pomiče prema 4,7 inča (HTC Titan i kasnije Sensation XL), da bi sredinom listopada Samsung i Goolge predstavili Galaxay Nexus sa, eto, malčice manjim zaslonom, tj. s dijagonalom od 4,65 inča.
Nakon ovog zadnjeg pomaka Galaxy Note sa svojih 5,3 inča više nije izgledao tako glomazno, a nakon desetak dana druženja s njim mogu konstatirati da se definitivno ne radi o tabletu već o jednom velikom smartphoneu, premda svakome ostavljam slobodu da ga nazove kako god želi.

Symbian je još živ. I ne samo da je živ već je u smislu poboljšanja i nadogradnji življi nego ikad. Nakon Symbiana^3 u međuvremenu je stigla nadogradnja pod nazivom Symbain Anna i mnogi su novi uređaji svjetlo dana ugledali upravo s tim OS-om, kao npr. Nokia E6 i Nokia X7. Anna je donijela novi web preglednik i još mnoštvo novih rješenja koja su u unaprijedila upotrebljivost uređaja. Ipak, mjesta za nova poboljšanja uvijek ima pa je Nokia nedugo zatim lansirala novu generaciju Symbiana, tj. Symbian Belle.

U ovoj recenziji govorimo o uređaju Nokia 701, koji se izgledom ne razlikuje od prošlogodišnjeg modela Nokia C7 pa bi ga u neku ruku mogli nazvati i njegovim izravnim nasljednikom. Ono što je u Nokiji 701 sasvim novo jesu osjetno bolje hardverske komponente te, naravno, novi Symbian Belle OS.

Osnovne tehničke karakteristike:

- Dimenzije: 117,2 x 56,8 x 11 mm

- Masa: 131 g

- Zaslon: IPS LCD “Clear Black” dijagonale 3,5” rezolucije 640 x 360, Gorilla Glass

- Procesor: 1 GHz

- RAM: 512 MB

- Interna memorija: 8 GB

- Memorijske kartice: do 32 GB

- Kamera: 8 MP (fiksni fokus)

- HSPA: 14,4/5,76 mbps

- NFC povezivost

- FM Radio

- Baterija: 1300 mAh

- Besplatna turn-by-turn glasovno navođena navigacija.

Dizajn, kućište, zaslon…

Metalno kućište zaobljenih rubova. Tako bi ukratko mogli opisati vanjski izgled Nokije 701 koja je izvana, kao što je već rečeno, identična prošlogodišnjem modelu Nokia C7. Konstrukcija kućišta djeluje vrlo čvrsto i ne poznaje nikakvo šuškanje ili škripanje.

Na prednjem dijelu neposredno ispod zaslona imamo tri hardverske tipke, od kojih su dvije za uspostavu i prekid poziva što je na današnjim uređajima s dodirnim zaslonima prava rijetkost i  moram priznati da mi na Androidu i iPhoneu strašno nedostaju.
Također, Nokia 701 ima i hardversku tipku za kameru koja se nalazi na dnu desnog boka zajedno s još njih četiri. To su tipke za podešavanje glasnoće, snimanje razgovora i potezna tipka za otključavanje zaslona koju inače nalazimo na svim Symbianima s dodirnim zaslonima.

Zaslon dijagonale 3,5 inča ima rezoluciju od 640 x 360 točaka što odgovara “filmskom” odnosu 16:9 koji je za poslejdicu ima nešto izduženiji zaslon od primjerice onog na iPhoneu čiji je odnos 4:3 15:10. Clear Black tehnologiju već smo upoznali na nekim Nokijinim uređajima i mogu samo ponoviti da se radi o kombinaciji odličnog prikaza u zatvorenom i čitljivosti na otvorenom, odnosno pri izravnoj izloženosti suncu.

Samsung, jedan od najvećih proizvođača mobilinih uređaja na svijetu u ponudu je nedavno uvrstio cijeli niz tablet računala raznih dimenzija. Nakon inicijalnog 7-inčnog Galaxy Tab-a P1000 vidjeli smo Galaxy Tab 10.1v i Galaxy Tab 10.1 čiji nazivi otkrivaju dijagonalu zalsona. Kao popuna “rupe” između ove dvije veličine dolazi nam Samsung Galaxy Tab 8.9 koji pokušava objediniti prednosti gore navedenih modela, a istovremeno ostaviti vlastiti pečat.

Neovisno o tome što ovim segmentom tržišta još uvijek dominira Appleov iPad-a Android tableti ipak polako pronalaze svoje mjesto pod suncem. Skorim izlaskom nove verzije Androida Ice Cream Sanwich situacija bi se, po mnogim analitičarima, trebala dodatno promijeniti u korist Androida.

Čemu toliko modela?

O tome zašto su se u Samsungu odlučili na ovako širok spektar dimenzija uređaja mogli bismo nagađati i diskutirati satima. Netko će reći da je to pametan potez, dok će drugi to smatrati potpuno nepotrebnim. Pokušajmo stvari postaviti ovako: krenimo od iPad-a (2), čija dijagonala zaslona iznosi 9,7 inča. U ovih godinu i pod dana iPad je nametnuo određeni standard u veličini za koji smo vidjeli da ga je modeleom 10.1 slijedio i sam Samsung. Ipak, imajući u vidu da su potrebe i mogućnosti ljudi različite vrlo je vjerojatno da spoemnuta dimenzija neće odgovarati svima.

Ergonomija u praksi

Tako primjerice 7-inčni Galaxy Tab stane u svaki veći džep ili manju torbicu, dok za npr. iPad ili Tab 10.1 morate sa sobom nositi dodatni komad prtljage. Galaxy Tab 8.9 neće stati u torbice u koje stane 7-inčni tab, ali će zato biti puno lakši za manipulaicju od onog 10-inčnog ili iPad-a. “Skraćivanjem” dijagonale za 1,2 inča (3,05 cm) nećete puno izgubiti na kvaliteti prikaza, ali ćete si zasigurno olakšati transport. Ne treba zanemariti ni masu uređaja koja je manja od one kod starijeg brata što će rezultirati lakšom malipulacijom jednom rukom. Ovdje doslovno mislim na izležavanje u krevetu ili na kauču te gledanje npr. filma dok uređaj držite u jednoj ruci. Galaxy Tab 8.9 (447 g) za četvrtinu je lakši od iPad-a 2 (601 g) i skoro jednako toliko od svog starijeg brata Tab-a 10.1 (565 g). Ova se razlika naizgled možda ne doima velikom, no nakon pola sata držanja uređaja u jednoj ruci osjetit će se sigurno.

Dizajn, konstrukcija, zaslon…

Iako se po mnogim diskusijama, ali i sudskim tužbama dizajn Samsungovih tableta dovodi u direktnu vezu s Appleovim iPadom, razumnma i racionalna osoba takvu će sličnost teško doživjeti kao spornu. Naime, današnji su mobilni uređaji, kao i mnogi drugi tehnološki proizvodi sve više slični jedni drugima pa je, po mom osobnom mišljenju, sama implikacija da je netko od nekog kopirao dizajn pomalo suluda.

Bilo kako bilo, Samsung Galaxy Tab 8.9 lijepo je dizajniran, a njegova debljina od 8,6 mm deklalira ga kao najtanji tablet na svijetu. Čisto za informaciju, istu debljinu ima i njegov stariji brat Galaxy Tab 10.1. Činjenica da uređaj na prednjoj strani ne posjeduje hardveske ni kapacitivne tipke dodatno doprinosi izvrsnom jednoobraznom dizajnu. Položaj prednje i stražnje kamere, kao i logo proizvođača određuju primarnu orijentaciju ovog uređaja kao vodoranu. Iako je najvećim dijelom izrađen iz plastike uređaj je izrazito kompaktan i čvrst.

Zaslon dijagonale 8.9 inča ima HD rezoluciju od 1280 x 800 točaka, dok je tehnologija izrade LCD. Vidljivost na vanjsnom svijetlu je izvrsna, ali ni u zatvorenom prostoru ne zaostaje puno za AMOLED zaslonima koje nalazimo na uređajima manjih dimenzija.

U zadnje se vrijeme učestalost izbacivanja novih modela od strane HTC-a vidljivo povećala. Nakon Desirea HD te Sensationa koji je također stigao nedavno HTC Evo 3D treći je Android iz HTC-ove radionice koji dolazi s velikim 4,3-inčnim zaslonom. S obzirom na karakteristike i cijenu u ovom trenutku predstavlja sam vrh ponude. Naziv i dizajn dolaze od prošlogodišnjeg modela HTC Evo koji je bio dostupan isključivo u CDMA+WiMax varijanti i to kod američkog operatera Sprint.
Ono po čemu se HTC Evo 3D izdvaja jest njegova mogućnost snimanja i prikazivanja 3D stereoskopskih slika te video zapisa i to bez posebnih 3D naočala, uostalom isto kao i kod modela LG Optimus 3D.
Ovi su modeli na tržište stigli u razmaku manjem od godinu dana što se može protumačiti i nekom vrstom “štancanja”. Ipak, treba biti fer i primijetiti kako svaki put kad bilo koja kompanija predstavi neki novi model uvijek se nađe četa đaka koja ima prigovore na razne detalje. Ovome nije po volji ovo, drugome ono. Eto, HTC na neki način pokušava riješiti ovaj problem i nudi nekoliko vrhunskih modela koji se međusobno razliku upravo po detaljima. Logično, većim izborom bi se trebao pokriti veći dio tržišta, a istovremeno i zadovoljiti širi krug korinika. Tako nam HTC Evo 3D dolazi u ulozi vrhunskog smartphonea izvrsnog dizjana s dodatkom 3D mogućnosti.

Osnovne tehničke karakteristike:

- Dimezije: 126 x 65 x 12.1 mm
- Masa: 170 grama
- HSPA 14,4/5,76 mbps
- Zaslon: 4,3” LCD 540×960 točaka, 3D
- Procesor: 1.2 GHz dvojezgreni Qualcomm MSM8660, Adreno 220 grafički procesor
- RAM: 1GB
- Interna memorija: 1 GB
- microSD kartica u prodajnom paketu: 8 GB
- Baterija: 1730 mAh
- Kamera: 5 MP
- Sekundarana kamera: 1,3 MP
- Video snimanje: 720p, 30 fps, 3D 720p, 30 fps
- DLNA, HDMI
- MHL port
- Radio s RDS-om

Kućište i dizajn

Kućište je izrađeno uglavnom iz plastike, no unatoč tome HTC Evo 3D uopće ne djeluje plastično. Štoviše, djeluje jednako robusno kao i ostali HTC-ovi modeli, a jedan od faktora koji pridonose tom dojmu je i masa od nemalih 170 grama.

Poklopac baterije, odnosno poleđina uređaja izrađena je iz rebraste plastike koja ne dozvoljava klizanje uređaja iz ruku.

Uz 3D mogućnosti HTC Evo 3D ostat će zapamćen i po zaista fantastičnom dizajnu. Jasno je da je ovo jedna od subjektivnih kategorija, ali baš bih volio vidjelti nekoga tko će reći da mu je ovaj uređaj ružan. Jasne i precizne konture, pravilan oblik kućišta bez nepotrebnih eksperimentiranja i fino uklopljeni detalji daju jednu skladno oblikovanu cjelinu.

Među spomenutim detaljima na desnom se boku nalazi fizička tipka za kameru (Aleluja!) te mali prekidač za prebacivanje između 2D i 3D načina rada kamere. Na istoj površini nalaze se jedva vidljive tipke za podešavanje glasnoće koje su, istini zavolju, mogle biti i malo drukčije izvedene. S desne strane nalazi se MHL utor koji na jednom mjestu objedinjuje micro USB i HDMI port. Na vrhu se nalazi tipka za uključivanje i 3.5 mm audio utor.

Prednjim dijelom, naravno, dominira zaslon i četiri kapacitivne Android tipke koje su lijepo uklopljene u male krugove.
Na već spomenutoj rebrastoj poleđini odlično se uklapaju dvije kamere zaokružene pravokutnikom zaobljenih rubova, a između njih smjestila se dvostruka LED bljeskalica.
Što se konstrukcije tiče mogu samo reći da nema škripanja ni šuškanja i da je kućište ovog uređaja jedna iznimno čvrsta i kompaktna cjelina.

Prošlo je nešto više od godinu dana od naše recenzije tadašnjeg modela Sony Ericsson X10 Mini Pro, kada smo vidjeli da se Android vrlo dobro snašao u prilično malom kućištu i na malom zaslonu. Ipak, verzija Androida (1.6) koja je pogonila modele X10 mini i X10 mini pro u startu je bila zastarjela čime su korisnici bili uskraćeni za mnoge mogućnosti koje su kod konkurencije odavno bile dostupne.
Ove godine situacija je potpuno drukčija, u Sony Ericssonu su vrlo ozbiljno shvatili kritike tako da su nasljednici ovih modela u startu isporučeni sa zadnjom dostupnom verzijom operativnog sustava.
Za razliku od prošle godine kada smo na testu imali model X10 Mini Pro, ove godine raspolažemo s oba modela. tj. Sony Ericsson Xperia Mini i Sony Ericsson Xperia Mini Pro, što je prilično zgodno tako da odmah možemo nabaciti i usporedbu. S druge strane, radi se o dva softverski identična uređaja pa smatram nepotrebnim pisati dvije odvojene recenzije tako da će ova, uz usporedbu, sadržavati opis, iskustva i dojmove vezane uz oba modela.

Iako smo posljednjih godinu dana svjedočili stalnom rastu dimenzija Android uređaja, minimalizam upakiran u kućišta Sony Ericssona Xperia Mini i Mini Pro ostao je iznimno atraktivan. Štoviše, ovaj put je u praktički iste dimenzije upakirana i nova, superiornija tehnologija.

Sony Ericsson Xperia Mini i Xperia Mini Pro osnovne karakteristike:

- Android 2.3 Gingerbread
- Scorpion 1 GHz proceor, Qualcomm QSD8255 Snapdragon chipset
- 512 MB RAM-a
- 320 MB interne memorije (Mini) 400 MB (Mini Pro)
- Utor za micro SD memorijske kartice (2GB uključena u paket)
- 3,0” LCD Sony Mobile BRAVIA Engine zaslon, Gorilla Glass
- 5,0 MP kamera
- HD video kamera (720p)
- DLNA povezivost
- Radio s RDS-om
- HSPA 7,2/5,76 Mbps

Dizajn, kućište, zaslon…

Xperia Mini s dimenzijama 88 x 52 x 16 mm najmanji je Android uređaj dostupan na tržištu, a dobar dizajn na kojeg smo kod Sony Ericssona već navikli odlično se uklopio u cjelinu. S druge strane, Xperia Mini Pro, s dimenzijama 92 x 53 x 18 mm, tek je nešto duži, dok je razlika u širini i debljini praktički zanemariva. Također je zanimljivo da su, neovisno o zaista malim dimenzijama, oba modela opremljena baterijom kapaciteta 1200 mAh.

Kućište je najvećim dijelom izrađeno iz plastike s dodatkom kromiranih dijelovima na bokovima. Posebno oduševljava gumirani poklopac baterije koji osigurava da uređaj ne isklizi iz ruku.

Za razliku od svojih prethodnika koji su imali 2,55-inčni zaslon Sony Ericsson Xperia Mini te njegova Pro verzija nešto su raskošniji po tom pitanju i donose zaslone dijagonale 3 inča. Nadalje, tehnologija izrade LCD zaslona u međunvremenu je evoluirala pa tako naši novi mališani koriste Sony Mobile BRAVIA Engine, što smo vidjeli kod modela Xperia Arc i Neo. Ova tehnologija omogućuje bolji kontrast i dubinu boja, a čitljivost pri izravnoj izloženosti suncu na najvišem je nivou.
Jedan od većih nedostataka svih prošlogodišnjih Xperia modela bio je izostanak podrške za multitouch, što sada više nije slučaj.
Rezolucija zaslona također je narasla i sada iznosi 320 x 480 točaka, no ukoliko vam vid nije najbolji to bi mogao biti problem, jer je u nekim slučajevima tekst sada još sitniji.

Odaziv zaslona je izvrstan, no imam osjećaj da je nekako previše precizan. Zvuči smiješno, ali pretpostavljam da je posrijedi kalibracija, odnsono izračun putanje prsta. Primjerice, za skrolanje lijevo-desno potrebna je gesta pod točno određenim kutom. Dakle, tolerancija nepreciznih gesti manja je nego što je to slučaj kod nekih drugih modela na koje sam se navikao. Ovo ne bi trebalo smatrati lošom osobinom, dapače, jer će smanjiti neželjene promjene po zaslonu, no svakako je potrebno vrijeme privikavanja.

Što se tiče fizičkih tipki, kod oba modela situacija je takva da je home tipka ostala fizičke prirode, dok su ostale dvije postale kapacitivne. S desne strane imamo uobičajene tipke za podešavanje glasnoće i fizičku tipku za kameru, na čemu Sony Ericsson (na sreću) još uvijek ustraje.

Kod modela Mini micro USB i 3.5 mm audio utor nalaze se na donjoj strani, dok je kod modela Mini Pro to prebačeno na vrh uređaja.

Koncept uređaja koji u monoblock formi donosi QWERTY tipkovnicu poznat nam je još od prvih BlackBerryja i Nokijine E serije, a sve donedavno bio je na neki način rezerviran uglavnom za poslovne, da ne kažem ozbiljnije korisnike. Zbog same svrhe, odnosno namjene, ovakvi uređaji u pravilu imaju dobru prođu na tržištu, a u zadnje ih vrijeme prihvaća sve veći krug korisnika. BlackBerryji su u startu bili neprikosnoveni isključivo zbog odlične podrške za E-mail komunikaciju, no u međuvremenu se izrodilo toliko novih servisa da se opseg upotrebe osjetno proširio. Naravno, jedan od najznačajnijih faktora je jednostavno korištenje instant poruka, dok je u današnje vrijeme dobar dio komunikacije preseljen na društvene mreže.

Kada promatramo uređaj HTC ChaCha prvo što nam pada na pamet jest mogućnost da se HTC odlučio baciti u koštac s RIM-ovim BlackBerryjima i njihovoj dominaciji u ovom segmentu tržišta. Ipak, uzmemo li u obzir Facebook tipku po kojoj je ovaj uređaj prepoznatljiv vidjet ćemo da je HTC ChaCha uređaj primarno namijenjen komunikaciji putem društvenih mreža.

Dizajn, kućište i zaslon

HTC ChaCha prilično je radikalno dizajniran i sasvim različit od uređaja s QWERTY tipkovnicom koje na koje smo do sada navikli, a kućište u bijeloj boji daje mu dodatnu “šminkersku” notu. QWERTY tipkovnica je također skladno dizajnirana i fino se uklapa u cjelinu pa čak i s crnim obrubom oko zaslona, no ono što mi je pomalo iritantno je spomenuta Facebook tipka koja uz ovako ušminkan dizajn dođe kao šaka u oko.

Za izradu kućišta HTC je kombinirao metal i platiku. Lijepo je što su poklopac baterije i gornji dio poleđine izrađeni od one vrste plastike koja sprečava klizanje uređaja iz ruku.

Prednjom stranom dominiraju zaslon s prepoznatljivim Android kapacitivnim tipkama i naravno, QWERTY tipkovnica. Ono što na Android uređajima do sada skoro pa nismo vidjeli su crvena i zelena tipka za upravljanje pozivima.
Tipke za podešavanje glasnoće nalaze se na lijevoj strani kao i micro USB utor, dok na vrhu nalazimo uobičajenu tipku za uključivanje te 3.5 mm audio utor.
Premda dimenzijama nadmašuje BlackBerry Bold 9700/9780 HTC ChaCha se se ipak ne doima glomaznim. Lagano zakrivljeni oblik kućišta, kao što je to bio slučaj na modelima Hero i Legend, ergonomski bi trebao olakšati upotrebu, no radi se o zanemarivoj razlici.

TFT LCD Zaslon ima dijagonalu od 2,6 inča i rezoluciju 480×320 točaka što odgovara omjeru 15:10. Budući da zaslon ovog uređaja vodoravno orijentiran trebalo mi je jedno vrijeme da se priviknem i da uopće steknem dojam da se radi o Androidu.
Kao i kod većine LCD zaslona čitljivost na vanjskom svjetlu je iznimno dobra, a odaziv je na nivou na koji smo inače navikli kod vrhunskih proizvođača kakav je HTC.

Zahvaljujući modelima temeljenim na Androidu Sony Ericsson već neko vrijeme bilježi dobre prodajne rezultate. Unutar ovog eko-sustava Sony Ericsson se od ostalih proizvođača uspio diferencirati ponajprije prepoznatljivim dizajnom, a donekle i intervencijom u korisničko sučelje. Spektar modela do sada je obuhvaćao razne segmente tržišta. Primjerice, Xperia X8 je postigao izniman uspjeh u nižem cjenovnom razredu, dok Xperia X10 i njegov nasljednik Arc predstavljaju vrh ponude. Put do kupaca su pronašle i minijature X10 mini te X10 mini pro što je zacrtalo put jednom sasvim novom segmentu tržišta.
Modelom Xperia Neo, koji dolazi s 3,7” zaslonom, Sony Ericsson na neki način popunjava prazninu između velikog Arc-a s 4,25” i modela s manjim zaslonima koji uskoro također dobivaju nasljednike.

Pogled izvana, dizajn, kućište…

Kućište Sony Ericssona Xperia Neo u cijelosti je izrađeno iz plastike, ali uređaj i dalje izgleda profinjeno. Doprinos tome daju kromirani dijelovi na bokovima kao i kromirane fizičke tipke na prednjoj strani. Ovdje treba napomenuti kako su Sony Ericssonovi Androidi rijetke zvjerke koje unatoč trendovima i dalje sadržavaju hardverske funkcisjke tipke, što je svakako pohvalno.
Sve ostale fizičke tipke nalaze se na desnom boku uređaja, pa čak i ona za uključivanje, što je pomalo neobično. Dvije tipke za podešavanje glasnoće nalaze se na sredini desne strane, a odmah ispod nje fizička tipka za uključivanje kamere koja služi i kao okidač.

Vrh, odnosno gornji dio rezerviran je za sve vrste utora, dakle, imamo microUSB i HDMI utore s odgovarajućim vratašcima koja se otvaraju noktima, a u sredini se nalazi 3,5 mm audio utor. Ovakva je praksa pomalo neobična, no treba napomenuti kako je s dizajnerske strane sve skupa odlično izvedeno i fino uklopljeno u cjelinu.
Ispod poklopca nalazimo bateriju koju je potrebno izvaditi ukoliko želimo pristupiti utorima za SIM i memorijsku karticu.
Na poleđini uređaja nalazi se kamera koja je u odnosu na većinu drugih uređaja relativno nisko smještena, tj. blizu fizičke sredine kućišta.
Sony Ericsson Xperia Neo dolazi u tri boje kućišta i to u tamno plavoj, crvenoj i srebrnoj.

Dimenzijama od 116 x 57 x 13 mm Neo možemo smjestiti u skupinu s modelom HTC Desire S, ali i onima iz drugih platformi, npr. iPhone 4 ili Nokia N8, s napomenom da usporedba s iPhoneom podrazumijeva samo dužinu i širinu, ne i debljinu, jer je iPhone osjetno tanji.

Otkrivanje novih dimenzija oduvijek je zauzimalo posebnu mjesto u ljudskoj mašti. Nakon što su otkrili da zemlja nije ravna ploča, dakle dvodimenzionalna ploha, ljudi su shvatili da postoji mogućnost gibanja i prema gore, odnosno u treću dimenziju što im je otvorilo potpuno novu percepciju stvarnosti. Nekoliko stotina godina kasnije, kada je otkriveno da svemir nije statičan već da se širi i to u svim smjerovima podjednako počelo se postavljati pitanje postojanja četvrte, nama nedostupne dimenzije, u koju bi trebao biti smješten centar širenja. Znanost trenutno barata hipotezama o postojanju 10 dimenzija, a u koju će nas u dogledno vrijeme povesti za sada još ne znamo.
Ono što mi znamo i čime se ovdje bavimo je otkrivanje novih dimenzija u smartphone uređajima, a jedan takav epohalni događaj nedavno je otkriven u uređaju LG Optimus 3D.
Nakon kina, televizora, monitora i igraćih konzola 3D tehnologija polako kroči i na mobitele, odnosno smartphone uređaje, no ono što je kod ovog uređaja od posebne važnosti jest mogućnost doživljaja stereoskopske projekcije, odnosno trodimenzinalne slike, bez upotrebe posebnih 3D naočala.

LG Optimus 3D prvi je uređaj koji donosi 3D tehnologiju na mobilne telefone i kao takav zaslužuje da mu pridamo posebnu pažnju. Iz tog razloga ova će se recenzija donekle razlikovati od onih na koje ste do sada navikli čitati pa ćemo odmah na početku krenuti s onim što većinu najviše zanima, a to su 3D mogućnosti ovog uređaja.

Naravno, LG Optimus 3D, osim što ga odlikuje treća dimenzija, obiluje i drugim kvalitetama tako da ga slobodno možemo svrstati u sam vrh ponude smartphone uređaja općenito.

Zaslon i 3D prikaz

LG Optimus 3D za stereoskopsku projekciju koristi dodatni sloj na zaslonu i to na način da svakom oku omogućuje pogled na točno određene točke zaslona. Iz ovog je razloga 3D sliku najbolje promatrati s razdaljine 30 do 40 cm i to isključivo kada je uređaj u vodoravnoj orijentaciji. Za kvalitetan prikaz, odnosno dojam stereoskopske slike zaslon je potrebno gledati pod točno određenim kutom, koji ćete brzo pronaći i relativno brzo se naviknuti.

Važno je reći da je LG u ovaj uređaj ugradio softver koji jednostavnim pritiskom 3D tipke postojeću 2D sliku pretvara u 3D. Ova se tipka nalazi na desnom boku, odnosno na onom mjestu na kojem smo na nekim uređajima navikli vidjeti tipku za kameru. Dakle, ukoliko LG Optimus 3D  prenesete svoje postojeće 2D fotografije moći ćete ih vidjeti u tri dimenzije. Softver za konverziju postojećim slikama dodaje dubinu i na zaslonu izgledaju otprilike isto kao da su i snimljene s 3D kamerom.

Sam zaslon je izrađen u LCD tehnologiji i za svoju klasu ima izvrstan prikaz, kontrast i dubinu boja. Naravno, to još uvijek nije na razini AMOLED zaslona, ali izvoljevanje oko toga u ovom slučaju ne bi bilo korektno.
Odaziv zaslona je dobar, ali mogao je biti i bolji ili, možda bolje reći, precizniji, no vremenom ćete mu ući u „štos“. Posebna pohvala ide odličnoj čitljivosti pri izravnoj izloženosti suncu koja je na najvišoj razini.

3D Prostor

Termin “3D Prostor” rezultat nespretnog prijevoda izvornog pojma “3D Space”, a zapravo objedinjuje sve radnje vezane za 3D tehnologiju na uređaju. Tako imamo 3D vodič koji u kratkim crtama objašnjava osnovne pojmove i savjetuje na koji je način najbolje koristiti 3D zaslon, kameru i prikaz snimljenog sadržaja na drugim 3D uređajima.

Primjerice, kada snimljeni 3D video zapis želite prenijeti na YouTube, on će automatski prepoznati da se radi o 3D sadržaju i dodati mu 3D ikonicu.
YouTube aplikacija automatski prepoznaje 3D video zapise i u trenutku će naći odgovarajući 3D kanal s mnoštvom drugog 3D sadržaja. Sama kvaliteta prikaza 3D videa s YouTubea iznenađujuće je dobra, ali naravno, ovisi i o kvaliteti snimljenog materijala.

3D prostor sadrži 3D galeriju i 3D kameru iako se ovim stavkama može pristupiti i na uobičajen način.
LG je pripremio i nekoliko 3D aplikacija, odnosno igara, a među njima je Nova, Let’s Golf  i Aphalt 6. Također, tu je i nekoliko kraćih video zapisa.

Za izravno prikazivanje 3D sadržaja na kompatibilnim uređajima LG Optimus 3D donosi HDMI i DLNA povezivost.

Nakon LG-a Optimus 2X i Samsunga Galaxy S II, HTC Sensation još je jedan uređaj koji dolazi s dvojezgrenim procesorom, odnosno specifikacijama koje se opasno približavaju onim na osobnim računalima. Također, znakovito je da dvojzgreni procesori za sada još uvijek obitavaju isključivo na Androidima, a naznaka o ugradnji istih na nekim drugim platformama još nema. Istina, glasine i špekulacije oko nadolazećeg iPhonea 5 sugeriraju da bi se i on mogao vrtjeti na dvije jezgre, no to nećemo saznati prije rujna, odnosno prije samog predstavljanja.
Dakle, trend je jasan, supertelefoni su tu, a svi oni koji namjeravaju nabaviti jednog od njih vjerojatno su na mukama i pitaju se kojeg izabrati. HTC, kao pionir Androida i smartphonea općenito, ima ogromno iskustvo u ovoj branši i kao takav oduvijek je zauzimao posebno mjesto na našoj listi preferiranih brandova.
Ipak, ove su ga godine LG i Samsung malo preduhitrili i prvi na tržište izbacili novu generaciju uređaja čime su stekli izvjesnu prednost. Naravno, HTC nije dugo čekao i kupcima je ponudio model kojeg je, eto, nazvao Sensation, što je još jedan u nizu ne baš maštovitih naziva.
Kako nam je Sensation “legao” i koliko opravdava naziv “senzacija” saznajte u nastavku.

Dizajn i kućište

Iako su mnogi očekivali da će HTC Sensation imati tzv. unibody kućište, kao što je to bio slučaj s modelima Legend i Desire HD, to se ipak nije dogodilo. Sensation je konstruiran klasično, ali je poklopac baterije ipak malo drukčije izveden, jer se prednji dio na pomalo čudan način “uvlači” u njega. Kućište je izrađeno od plastike s dodatkom gumiranih elemenata na gornjem i donjem dijelu koji sprečavaju klizanje uređaja iz ruke. U gorjnem lijevom uglu nalazimo kameru i dvostruku LED bljeskalicu te odmah sa strane i zvučnik.

Prednjom stranom, naravno, dominira veliki 4,3” zaslon ispod kojeg se nalaze 4 softverske Android tipke. Na vrhu imamo tipku za uključivanje i 3.5 mm audio utor, na lijevom boku tipke za podešavanje glasnoće i microUSB utor. Desna strana ne sadrži nikakve tipke, a s obzirom na koncepciju kućišta harverska tipka za kameru bila bi savršen dodatak, a da istovremeno ne narušava dizajn, no što je tu je.

Ukupno gledajući, HTC Sensation ostavlja dojam atraktivno dizajniranog uređaja s čvrstim i robusnim kućištem te u odnosu na najvećeg konkurenta Samsung Galaxy S 2 izgleda dosta ozbiljnije i profinjenije.
Dimenzijama 126×65,4×11,3 mm HTC Sensation svrstava se u veće i robusnije uređaje, a masom od 148 grama u srednje teške u svojoj kategoriji. Naime, vidjeli smo da HTC Desire HD teži čak 170 grama, a i nadolazeći HTC Evo 3D neće biti ništa lakši. Ipak, Sensation je osjerno teži od glavnog konkurenta, Samsunga Galaxy S 2 koji teži samo 116 grama.

Unatoč najavi i namjeri da se u budućnosti fokusira na Windows Phone kao primarnu platformu čini se da Nokia ipak neće tek tako odustati od svog prvog pametnog operativnog sustava – Symbiana. Prošle je godine Symbian doživio izvjesne promjene u obliku Symbiana 3, no ipak nije ispunio očekivanja jer je u mnogim segmentima zaostajao za trendovskim platformama kao što su iOS i Android. Najveća zamjerka bio je zastarjeli web preglednik, ali i niz drugih manjkavosti. Symbian Anna nova je verzija ovog operativnog sustava koja pokušava ispraviti nedostatke prethodne, a Nokia X7 jedan je od prvih uređaja temeljenih upravo na Anni. Koliko Anna i Nokia X7 uspijevaju u svojoj misiji pročitajte u nastavku teksta.

Nokia X7-00 po nomenklaturi izravno sugerira da je stigla kao nasljednik modela X6, no zbog prilično radikalnog dizajna mogli bismo je svrstati i u neku novu kategoriju. Nadalje, zbog veličine zaslona, ali i zbog toga što je trenutno najbolji Nokijin uređaj, na neki način zaslužuje i naziv flagship.

Kućište, dizajn, zaslon

Nokia X7 jedan je od onih uređaja koji će zasigurno privući mnoge poglede. Neobičan, atraktivan, smion i provokativan. Čelično kućište nije nešto na što nailazimo svaki dan, no da budemo precizniji, od čelika je izrađen uglavnom stražji dio, jer se cijeli prednji dio sastoji od zaslona i rubova koji su u ravnini s njim. Nokia je u prošlosti proizvela nekoliko modela koji su imali čelično kućište, a jednog čak i s titanskim, što je nailazilo na pozitivan odaziv kupaca. (Još su svježe uspomene na moju Nokiju 8910)

Bočni dijelovi prilično su zakrivljeni i praktički stopljeni s pozadinom, a kutovi kućišta praktički odsječeni te ispod svog rešetkastog oblika kriju stereo zvučnike. Iako se čini da sva četiri kuta kriju zvučnike to ipak nije slučaj, jer su u uređaj ugrađena samo dva, dok su ostala dva samo dekoracija.

Isto kao model N8, Nokia X7 ne dozvoljava izmjenu baterije, a SIM i memorijska kartica izmjenjuju se putem za to predviđenih utora s vanjske strane kućišta, što je donijelo novu epizodu u serijalu kompliciranja umetanja istih. Naime, ladica u koju se umeće kartica prilično je komplicirano izvedena pa bi vas u početku mogla iznervirati. Pritiskom u jednu stranu je otpuštate, a potezanjem druge strane izvlačite i trebat će vam neko vrijeme da “uđete u štos”. Pozitivno je to što je izrađena od vrhunskog materijala tako da nema straha da ćete nešto polomiti.

AMOLED zaslon dijagonale 4,0 inča ima rezoluciju od 640 x 360 točaka, a prikaz, dubina boja i kontrast na zavidnom su nivou. Površina je presvučena “Gorilla glass” slojem otpornim na ogrebotine, ali naravno, bilo bi mudro pripaziti na granice zakona fizike.
Spomenuta rezolucija možda nije na razini koju nudi konkurencija, no ono što nam se kod nje sviđa je odnos 16:9, što omogućuje ugodnije gledanje filmova nego što je to slučaj na drugim uređajima. Primjerice, većina Androida ima rezoluciju 800×480 što odgovara odnosu 16:10, dok iPhone 4 ima još nepovoljniji omjer 15:10.
U usporedbi sa Super AMOLED zaslonom Samsunga Galaxy S objektivno ne vidimo osjetnu razliku u prikazu boja, odnosno u kontrastu. Jedino se “Nova” zaslon LG-a Optimus Black pokazao objektivno superiornim, iako ni ta razlika nije od presudnog značaja.
Preciznost i odaziv zaslona neupitni su, čime se Nokia X7 svrstava u sam vrh ponude.
Ipak, u jednom trenutku naišli smo na čudno ponašanje uređaja. Naime, na određene naredbe jednostavno je prestao odgovarati, pa smo ga morali vratiti na tvorničke postavke. Budući da se radi o testnom uređaju, ovakve su situacije moguće, stoga se nadamo da će finalna verzija proći bez ovakvih poteškoća.

Već smo nekoliko puta konstatirali da je serija E Nokijina najuspješnija linija proizvoda, a to zasigurno vrijedi i danas. Također, znamo da je ovakav koncept uređaja prvi uveo kanadski RIM sa svojim BlackBerryjima, a prvi Nokijin uređaj koji je neodoljivo podsjećao na Blackberry bio je Nokia E61. Nakon toga slijedio je cijeli niz modela: E61i, E71, E63, E72 i E5, da bi pojavom modela E6 ugazili na slijedeću stepenicu, a to je uvođenje zaslona osjetljivog na dodir. Istina, korisnici uređaja ovog tipa nisu previše razmaženi i ne izvoljevaju zbog trendova koji zahvaćaju mainstream segment smartphonea, jer onaj tko kupuje Nokijinu E seriju zna što mu treba i što želi, a to je prvenstveno kvalitetan i pouzdan uređaj s najširim spektrom komunikacijskih mogućnosti.

Pod ovim podrazumijevamo jednostavnost upotrebe, jednostavnost korištenja e-mail, chat i SMS klijenata te nezamjenjivu fizičku QWERTY tipkovnicu. Istina, na novijim uređajima s velikim 4,3“ zaslonima tipkanje po zaslonu je postalo ugodnije i lakše, no za ozbiljnu upotrebu gore navedenih servisa fizička tipkovnica ipak je imperativ.

Dizajn, kućište …

Nokia s modelom E6 slijedi već dobro iskušani koncept prethodnika E71/E72 i ne kocka se s dizajnerskim eksperimentiranjem kao što je to bio slučaj s modelom E5. Jednostavnost je na uređajima ove vrste uvijek bila presudan faktor i svaki pokušaj izmišljanja tople vode zasigurno bi rezultirao tržišnim neuspjehom.

Ukupan dojam konstrukcije kućišta mogao bi se sročiti u kombinaciju robusnog i profinjenog. Naime, s prednje strane, zbog kromiranog ruba koji okružuje kućište, Nokia E6 zasita izgleda profinjeno, no pogled straga, zbog metalnog poklopca ostavlja dojam iznimne čvrstoće.

Na vrhu kućišta, uz tipku za uključivanje i 3,5 mm audio utor, nalazimo vratašca koja dobro skrivaju utor za microSD memorijsku karticu. Bilo bi još bolje da prodajni paket sadrži istu, ali to ne možemo zamjeriti jer Nokia E6 dolazi s 8 GB interne memorije.

Desni bok Nokije E6 ima čak četiri tipke. Možda je malo nezgodno što se tipka za glasovne naredbe nalazi u sredini između tipki za pojačavanje i stišavanje glasnoće, pa će trebati malo vježbe dok se prsti ne priviknu. Odmah ispod nalazi se potezna tipka za otključavanje zaslona, koja, zbog prisutnosti zaslona osjetljivog na dodir, zamjenjuje tradicionalnu kombinaciju dviju tipki na tipkovnici.

Desni bok sadrži vratašca iza kojih se krije microUSB utor, dok je s donje strane tradicionalni Nokijin utor za punjač. Ovdje treba napomenuti da se Nokia E6 može jednako puniti klasičnim Nokia punjačem, kao i bilo kojim microUSB punjačem.

Unatoč tome što Nokia E6 dolazi sa zaslonom osjetljivim na dodir količina fizičkih tipki se nije previše smanjila. Izostale su jedino dvije funkcijske tipke koje su se nalazile ispod naredbi na zaslonu pa sada umjesto njih pritiskamo same naredbe. Uz tipke za uspostavljanje i prekid poziva na glavnoj se „konzoli“ nalaze uobičajene četiri funkcijske tipke, od kojih se one s oznakom kalendara, poruka i kontakata mogu dodatno prilagoditi tako da im se pridoda bilo koja druga funkcija.

Standardna D-pad navigacijska tipka prisutna je i ovdje, no zbog zaslona osjetljivog na dodir njene ćete funkcije koristiti dosta rjeđe.

QWERTY tipkovnica ne razlikuje se puno od onih na prethodnicima, osim što je dobila određenu dozu zakrivljenosti pa pomalo nalikuje onima na BlackBerry uređajima. Svaka tipka ima svoje izbočenje koje ju ističe, a hod je relativno kratak što osigurava prilično ugodno tipkanje.

Utor za SIM karticu, odnosno mehanizam zadužen za umetanje, djeluje kao još jedan neozbiljan eksperiment, no to još nije ništa kakva nas situacija očekuje na modelu X7.

Usput spomenimo i dimenzije uređaja koje iznose 115.5 x 59 x 10.5 mm te masu od 133 grama.

Android kao platforma već je osvojio znatan dio svjetskog tržišta tako da slobodno možemo reći da u smartphone segmentu nedvojbeno predstavlja paradigmu. Objektivno najbolji, odnosno hardverski najjači uređaji današnjice temeljeni su na Androidu, no ipak, proizvođači ne mogu zbog toga biti previše sretni, jer si u stvari međusobno predstavljaju žestoku konkurenciju. Dakle, u svijetu smartphone platformi danas glavnu riječ vode dva najjača igrača. S jedne strane imamo Apple sa iOS-om i samo jednim uređajem, a s druge Android s mnoštvom uređaja i proizvođača koji si međusobno konkuriraju zbog čega je Apple sa strateškog, a slijedom toga i financijskog aspekta u izvjesnoj prednosti. Upravo iz ovog razloga iOS i Android si međusobno samo prividno predstavljaju konkurenciju, a proizvođači Androida su ti koji se konstantno moraju dokazivati, tj. imaju imperativ biti što više inovativni kako bi se unutar platforme razlikovali od konkurencije.

Sony Ericsson je sa svojim dosadašnjim Android modelima svakako uspio postići određenu prepoznatljivost i uređaji su od strane kupaca dobro prihvaćeni. Ipak, dojam je donekle kvarilo kašnjenje s nadogradnjama prastarog Androida 1.6 i pratećeg sučelja upitne funkcionalnosti na verziju 2.1.

Prvi Android iz Sony Ericssona, Xperia X10, bio je iznimno popularan i neovisno o spomenutom kašnjenju nadogradnji još uvijek odolijeva izazovu vremena. Napokon, na ovogodišnjem MWC-u u veljači predstavljen je njegov nasljednik, Sony Ericsson Xperia Arc, s kojim ćemo se pozabaviti u ovoj recenziji.

Dizajn i kućište

Kao što je navedeno u uvodu, Sony Ericsson si svojim prepoznatljivim dizajnom bez problema osigurava mjesto unutar Android eko sustava, a Sony Ericsson Xperia Arc je model koji za originalan dizajn zaslužuje najvišu ocjenu. Kućište, odnosno njegova poleđina ima lagano zakrivljen oblik, a zbog odlično dizajniranih kromiranih lukova na bokovima dojam zakrivljenosti cijelog uređaja je još veći. Optička varka ide toliko

daleko da se i prednja strana sa zaslonom, gledana pod određenim kutom, doima zakrivljenom iako je u stvari potpuno ravna. Kromirani dijelovi na bokovima zapravo su dio cjeline koja se proteže preko gornjeg i donjeg dijela kućišta, što osigurava dodatnu dozu profinjenosti.

Dimenzije uređaja iznose 125 x 63 x 8,7 mm, s napomenom da se ovih 8,7 mm debljine odnosi na središnji, odnosno najtanji dio, s masom od 117 grama Sony Ericsson Xperia Arc svrstava se u najlakše uređaje u kategoriji.
Majstori dizajna su se pobrinuli da Sony Ericsson Xperia Arc uopće ne izgleda glomazno i na prvi pogled uopće ne bismo rekli da ima zaslon dijagonale 4,25 inča. Svaka čast.

Nadalje, ovaj uređaj je dokaz da je kombinacija dobrog dizajna i hardverskih tipki ipak moguća, pa smo tako dobili fizičke funkcijske tipke kao i posebnu tipku za kameru. Ipak, funkcijske tipke su smještene dosta nisko pa je zbog veličine uređaja njihova upotrebljivost ograničena, barem kad je upravljanje jednom rukom u pitanju.
Posebna pohvala ide i fizičkoj tipki za kameru, što je u današnje vrijeme prava rijetkost.
Poklopac baterije, odnosno stražnja strana, izrađena je iz plastike u nijansiranim bojama koja se relativno dobro uklapa u kromirane rubove, dok ćemo samu kvaliteta plastike vjerojatno upoznati nakon dužeg vremena korištenja. Po specifikacijama proizvođača poklopac će biti dostupan u više boja, a naš testni primjerak je stigao u „midnight blue“ varijanti.
Plastika, ovakva kakva jest, povremeno zna proizvesti zvukove krckanja, no ništa više od ostalih uređaja sa sličnom konstrukcijom kućišta i upotrijebljenim materijalima.
Općenito sve fizičke tipke i priključci (glasnoća, kamera, microUSB, HDMI, 3,5 mm) jako se dobro uklapaju u dizajn tako da ni jedan dio vizualno ne odskače od skladno oblikovane cjeline.

U prosincu prošle godine u rukama smo imali prvi Samsungov tablet, 7-inčni Galaxy Tab, jedan od prvih Android tableta uopće. S obzirom da smo se do tada uglavnom bavili mobitelima, odnosno smartphone uređajima, susret s tabletom je izazvao posebno oduševljenje. Danas, pola godine kasnije, u ruke nam je došao osjetno veći tablet, punim nazivom Samsung P7100 Galaxy Tab 10.1v koji, pogađate, ponovo oduševljava. Možda će zvučati neozbiljno, ali mogli bismo reći da oduševljenje raste proporcionalno veličini zaslona.

Iako su ova dva uređaja po formi dosta slična moramo odmah u početku konstatirati da se radi o dva potpuno različita koncepta. Naime, 7-inčni tablet, poput originalnog Tab-a, zbog svojih je dimenzija kompaktan i lako prenosiv, stane u veći džep ili omanju torbicu. Za razliku od njega, 10-inčni tableti poput našeg Galaxyja 10.1 dimenzijama prelazi veličinu džepa te stane tek u torbu za dokumente pa će u svrhu prenošenja biti potrebno nabaviti posebnu torbu ili pak odgovarajuću futrolu.

Prvi tableti, kao npr. (7-inčni Galaxy Tab) temeljen je na Androidu 2.2 Froyo. Ubrzo zatim Google je izašao s teorijom da Froyo, kao ni njegov nasljednik Gingerbread, nisu baš optimizirani za tabletie već su namijenjenji isključivo mobitelima, odnosno smartphone uređajima. Ipak, u praksi se Froyo nije pokazao problematičnim, ali je Google unatoč tome odlučio napraviti posebnu verziju Androida za tablete i tako je nastao Android 3.0 iliti Honeycomb.

Samsung Galaxy Tab 10.1 u startu je vodoravno orijentiran, o čemu svjedoči smještaj prednje kamere za video pozive, ali i položaj loga proizvođača na poleđini. Osobno smatram da je vodoravan položaj logičan i više ergonomičan od okomitog jer omogućuje, recimo,  najbolji prikaz punih web stranica, do primjerice kolega Jadran preferira upravo okomiti položaj. Najvažnije je to da ga možete koristiti kako vam odgovara.

Bilo bi dobro da odmah razjasnimo i nedoumice oko naziva. Naime, uređaj o kojem govorimo nosi naziv Samsung Galaxy Tab 10.1v, a od varijante bez oznake „v“ razlikuje se po tome što nema utor za memorijske kartice, ali ima 8 megapikselnu kameru umjesto 3 megapikselne.

Namjena

Namjena tablet računala u prvom redu svodi se na pregledavanje interneta, primanje/slanje elektroničke pošte, čitanje elektronočkih knjiga te korištenje office alata. Istina, sve to možete raditi i na stolnom ili prijenosnom računalu, no kod tableta je slučaj što to radite dosta opuštenije. Dodatna prednost tableta leži u prenosivosti. Naravno, tu je i zabavni dio kao što je gledanje filmova, dok slušanje glazbe iz objektivnih razloga neće biti baš omiljena radnja. Ono što na ovom uređaju ne možete korisiti su klasični telefonski pozivi, ali je zato itekako moguće korištenje VoIP i video poziva. SMS poruke u trenutnoj verziji  firwarea nisu podržane, no vjerujemo kako će se i to uskoro ispraviti. Premda, pored WiFi-a ili jednog od povoljnih podatkovnih paketa u kombinaciji s mailovima i instant poukama ne vidimo previše razloga za korištenje SMS-a.

Kad govorimo o namjeni tablet uređaja ovih dimenzija svakako treba spomenuti iPad koji je svojom pojavom općenito popularizirao ovaj koncept. Razna istraživanja, ali i poslovne bilance kompanija koje se bave maloprodajom govore kako je iPad donekle potisnuo prodaju laptopa. Naime, dobar dio ljudi laptope je koristio ili još uvijek koristi za najjednostavnije radnje, poput surfanja internetom te gledanje slika i filmova, za što nije potrebna fizička tipkovnica, kao ni mnoge druge ugrađene komponente. 10-inčni Tablet ovdje uskače kao odlična zamjena jer je osjetno lakši i manje nezgrapan.

Sve u svemu, s tabletom ovih dimenzija praktički možete raditi sve što inače radite na računalu.

Samsung već neko vrijeme uživa poziciju drugog najvećeg proizvođača mobitela na svijetu, odmah iza finskog giganta Nokije, konstantno povećavajući udio na svjetskom tržištu. Iza ovakvog uspjeha stoje godine rada, osluškivanja tržišta, prepoznavanja želje kupaca i naravno, kvaliteta proizvoda. Ako se, pak, fokusiramo na smartphone uređaje vidjet ćemo da Samsung polako postaje jedan od najjačih igrača na tom polju.

Već je prošle godine, kada smo recenzirali Samsung Galaxy S, bilo sasvim vidljivo da Samsung misli ozbiljno u namjeri da postane proizvođač smartphonea broj 1. Naravno, u tom će mu naumu konce i dalje mrsiti, već afirmirani i dokazani, tajvanski HTC koji je sa svojim vrhunskim uređajima već neko vrijeme na samom vrhu. Nadalje, sa softverske strane gledano, Android se kao platforma pokazao kao pun pogodak za razvoj novih uređaja i uvođenje novih tehnologija, a s obzirom na udio u globalnom tržištu slobodno ga možemo nazvati brojem 1.

U ovoj recenziji govorimo o jednom od najviše iščekivanih smartphonea u ovoj godini. Samsung Galaxy S II i9100 uređaj je koji najbolje kombinira gore navedene značajke, a ujedno je i drugi smartphone s dvojezgrenim procesorom na našem tržištu.

Samsung Galaxy S II nema baš maštovit naziv, ali ima ono što je daleko važnije – ima sve. Dobro, skoro sve, jer bismo sada mogli cjepidlačiti i reći da je umjesto LED bljeskalice mogla biti ugrađena xenon. Kada je prošle godine prvi Galaxy S stigao u naše ruke proglasili smo ga objektivno najboljim Androidom, ali i općenito smartphoneom u tom trenutku, iako je bilo određenih dvojbi. Kasnije se pokazalo da upotrijebljeni RFS datotečni sustav nije bio najbolje rješenje i zahtijevao je intervenciju u vidu instalacije raznih lagfix zakrpi.

Sada, s novim Galaxyjem S 2 tih dvojbi nemamo. Štoviše, Smasung Galaxy S II još će neko vrijeme biti najbolji uređaj, iz jednostavnog razloga što mu se, osim modela HTC Sensation koji dolazi uskoro, ne nazire prava konkurencija. Naravno, ne treba zaboraviti ni LG Optimus 2X, kojeg smo također recenzirali, no zbog razlike u veličini zaslona usporedba u startu ne bi bila korektna.

O tome jesu li „dvojezgraši“ postigli kvantni skok, dalo bi se raspravljati, no ono što je sigurno je da nameću sasvim nove kriterije i jedan novi standard.

Vanjština

Mnogi se pitaju jesu li uređaji poput ovog preveliki. Naime, ovdje je prisutna jedna psihološka nota. Budući da smo do sada bili naviknuti na manje uređaje s manjim zaslonima te smo ih, na neki način, prihvatili kao standard logično je da nas prvi susret s nešto većim uređajem poput ovog dovodi u nedoumicu. Međutim, onog trenutka kada uređaj uključite i vidite ispred sebe ogroman zaslon brzo ćete zaboraviti njegove dimenzije, a ostali mobiteli će vam nakon toga izgledati, ajmo to tako reći, smiješno.

Uz to, Samsung Galaxy S 2 iznimno je tanak i lagan mobitel te za razliku od HTC Desirea HD ne ostavlja dojam glomaznosti.

„Kockasto“ dizajnirano kućište možda nije toliko atraktivno, no ono što jest je njegova debljina, odnosno – tankoća. Sve vrhunske komponente i relativno veliku bateriju  smjestiti u kućište debljine 8,5 mm zasigurno nije bio lagan posao. Dodatna prednost Galaxyja S 2 pred potencijalnom konkurencijom je u njegovoj iznimno maloj masi u odnosu na veličinu. Usprkos većem zaslonu te jačoj bateriji Galaxy S 2 lakši je od prethodnika i ima  masu od samo 116 grama. Jednom riječju – nevjerojatno. Usporedbe radi, nadolazeći HTC Sensation ima masu od 148 grama.

Plastika od koje je izrađen Galaxy S 2 dosta se razlikuje od one koju smo upoznali na prethodniku. Površina ima teksturu koja otežava klizanje uređaja iz ruku, a otporna je i na otiske prstiju.

Iako ni ova plastika ne izgleda previše profinjeno ipak ne ostavlja dojam jeftinoće kao na prethodniku, a sama konstrukcija je relativno čvrsta i ne osjeti se krckanje, odnsono  škripanje.

Nexus S drugi je mobitel, nakon prošlogodišnjeg Nexusa One, koji je proizveden pod Googleovim pokroviteljstvom. Za razliku od prethodnika, kojeg je proizveo tajvanski HTC, Nexus S nam dolazi iz pogona korejskog Samsunga. Politikom prodaje Nexusa S, Google pokušava ispraviti grešku koju je napravio s Nexusom One. Ideja je bila da se Nexus One prodaje isključivo online i to u SAD, što se i nije pokazalo najmudrijom odlukom. Kasnije su ipak promijenili politiku i Nexus One je postao dostupan i u nekim drugim zemljama.

S Nexusom S priča je potpuno suprotna, prodaja ide odmah i svugdje, pa ga je tako  moguće kupiti i u Hrvatskoj. Nedavno se pojavio u ponudi Vipnet-a koji nam je jedan primjerak i ustupio za testiranje.

U trenutku kada je Nexus One ugledao svjetlo dana hardverski je bio najmoćniji Android, ali i jedan od najjačih smartphonea uopće. Ne njegovoj osnovi je nastao i HTC Desire koji je proglašen najboljim smartphoneom 2010. godine. S Nexusom S priča se opet mijenja. Hardverski više ne spada u sam vrh, već u, ajmo reći, prosjek. Nexus S stiže na tržište paralelno s prvim uređajima s dvojezgrenim procesorima, npr. LG Optimus 2X, a uskoro i Samsungom Galaxy S 2, čime se automatski spušta za stepenicu ispod.

Dizajn, konstrukcija i zakrivljeni zaslon

Kada smo Nexus S prvi put uočili na slikama nije nas previše oduševio, ali kada smo ga vidjeli uživo dojam se znatno poboljšao. Ipak, pravo oduševljenje nastupa tek kada uređaj uhvatite rukom. Kućište Nexusa S ergonomski je zaista izvrsno oblikovano i zbog toga odlično leži u ruci. U cjelinu ergonomski oblikovanog kućišta uklapa se i blago zakrivljeni zaslon, čime Nexus S postaje prvi takav uređaj na svijetu. O tome kako i zašto je došlo do ideje da se zaslon zakrivi trebalo bi pitati inženjere u Googleu i Samsungu, a službeni stav Googlea je da se radi o „povećanju upotrebljivosti“. Mi iz ove pozicije možemo samo posvjedočiti da je ideja dobra. Naime, nije samo zaslon zakrivljen, već cijeli uređaj, pa možda u tome čuči tajna zašto Nexus S tako dobro leži u ruci.

Uzmemo li za primjer iPhone 4, kojeg odlikuje odličan dizajn, vidjet ćemo da ergonomski i nije savršen i za razliku od njega Nexus S u ovom segmentu pruža puno više. Također, zbog svok oblika, zaobljenosti i zakrivljenosti Nexus S izgleda kompaktnije nego što bi se to dalo zaključiti po iščitanim dimenzijama 123.9 x 63 x 10.9 mm. Masom od samo 129 grama je Nexus se svrstava u lakše uređaje ovakvih dimenzija.

Što se same konstrukcije tiče, Nexus S izrađen je iz plastike i ne izgleda baš profinjeno, no ipak, za razliku od svog starijeg brata, Samsunga Galaxy S, kućište ne škripi i ne šuška. Naravno, tragovi prstiju ostajat će, kako na zaslonu tako i na poleđini, ali na te i takve stvari smo se već odavno navikli i ne vidimo ih kao nepi poideban nedostatak.

Dijagonala zaslona je 4,0 inča, a upotrijebljena je tehnologija Super AMOLED, premijerno primijenjena na već spomenutom Galaxyju S. Podsjetimo, AMOLED zasloni superiorni su onima koji koriste LCD tehnologiju, barem u uvjetima lošijeg osvjetljenja, tj. u zatvorenom prostoru, dok su na vanjskom svjetlu  praktički neupotrebljivi. Super AMOLED ispravlja ovaj nedostatak i znatno povećava  upotrebljivost uređaja na vanjskom svijetlu, odnosno pri izravnoj izloženosti suncu. Odaziv i preciznost zaslona na zavidnom su nivou i to je ono što treba posebice pohvaliti. Nakon tjedan dana korištenja, niti jednom nismo primijetili da je određenu radnju (dodir ili gestu) potrebno ponoviti. Zaslon je, jednom riječju, vrhunski.

Fizičke tipke nalazimo samo na bokovima i to za uključivanje uređaja, odnosno otključavanje/zaključavanje zaslona te za podešavanje glasnoće. Četiri tipke specifične za Android uređaje nalaze se na dnu zaslona i softverske su prirode. Unatoč tome nemaju problem s dostupnošću, kao kod nekih drugih uređaja. Ipak, na vanjskom su svjetlu praktički nevidljive i njihov raspored treba znati na pamet da bi se pogodilo pravu, što će zahtijevati određeno privikavanje. Dodatni nam je problem bio navikavanje na novi raspored, jer je primjerice na Galaxyju S sasvim drugačiji.

Na poleđini je kamera s LED bljeskalicom, kao i zvučnik, a na dnu micro USB utor za punjenje i spajanje na računalo te 3,5 mm audio utor.

Potrebno je napomenuti da Nexus S nema utor za memorijske kartice, ali zato ima 16 GB interne memorije.

Što je to poslovni mobitel? Koja je definicija nečega što se u svakodnevnom razgovoru naziva poslovnim? Naravno, na ovako poopćeno pitanje teško je dati jednostavan odgovor, jer se i sam termin „poslovno“ danas upotrebljava u raznorazne svrhe. Ipak, dopustit ćemo si za pravo da ovaj termin  obradimo u segmentu mobitela, odnosno smartphone uređaja. Ipak smo na tom području donekle stručniji nego, primjerice, na području poslovnog ručka.

Recenzija Nokije E7-00 neće se odvijati u kontekstu usporedbe s Android i/ili iOS uređajima već ćemo se fokusirati na njene prednosti i mane u sferi njene primarne namjene. Znamo da Symbian u ovom trenutku zaostaje za spomenutim platformama, no ne treba zaboraviti da ovo ljeto stiže Symbian Anna, prva značajna nadogradnja Symbiana 3, koja treba donijeti mnoštvo novosti, kao npr. novi web preglednik i općenito bolje korisničko iskustvo.

O poslovnjacima, mailovima i komunikatorima

Do prije nekoliko godina moglo se čuti kako su smartphone uređaji, uz geekove,  uglavnom bili namijenjeni „poslovnjacima“. Dostupnost smartphonea širokim narodnim masama bila je ograničenog karaktera, što zbog cijene, što zbog manje raspoloživih modela na tržištu. Također, mogli smo se naslušali kako je npr. tadašnji Micorosftov Windows Mobile bio „stvoren za poslovne korisnike“.

Istina, Windows Mobile je imao izvjesnu primjenu u poslovnom svijetu, premda je termin „poslovno“ u pravilu nametao drukčiju percepciju nego što je to stvarno bio slučaj. Windows Mobile uređaje često su  koristili kontrolori na parkiralištima, vozači prodavači, trgovački putnici te skladištari i sl. a koriste ih još i danas.

No, oni drugi poslovni korisnici, tzv. biznis klasa nisu baš previše koristili WM platofrmu, već su imali BlackBerry uređaje i, naravno, Nokia komunikatore.

Vjerojatno ste vidjeli, ako ne i posjedovali npr. Nokiju 9210, 9500 ili 9300, koje su svojedobno bile vrh ponude u poslovnom svijetu, barem što se tiče Europe i Azije, dok je na Američkom kontinentu primat držao kanadski RIM sa svojim BlackBerryjem. Zajednička značajka svih ovih uređaja bila je fizička QWERTY tiokovnica, bez koje je pisanje mailova na mobitelu praktički nezamislivo. Kasnije je BlackBerry svojom jednostavnom formom pokorio puno šire segmente tržišta, a Nokia Communicatori su u uspredbi s njima ostali preglomazni i nezgrapni, pa se i Nokia tada okrenula sličnoj politici dizajna, a prvi takav model je bio Nokia E61. Svi nasljednici ovog modela (E61i, E71, E72 …) su redom nizali uspjehe i E serija tako postaje Nokijina najuspješnija linija proizvoda. Zadnji primjerak klasičnog Communicatora,  Nokia E90, nije zabilježila značajniji uspjeh, pa je serija ovih, za današnje pojmove, nezgrapnih  proizvoda polako umirovljena.

RIM je s BlackBerryjem imao još jednu prednost, a to je za ono doba bio unikatan sustav za trenutnu isporuku elektroničke pošte na mobitel (Push e-mail). Popularnost BIS  (Blackberry Internet Service) usluge je bila tolika da je čak i Nokia jedno vrijeme omogućila tzv. „BlackBerry Connect“ uslugu koja je simulirala BIS servis na nekolicini modela kao npr. E61, E61i ili 9500.

Vrijeme je prolazilo pa je tako i Nokia razvila vlastiti sustav sličan RIM-ovom BIS-u i nazvala ju „Nokia Messaging“. Štoviše, danas je Push e-mail praktički dostupan svima, podržan na svim mobilnim platformama, pa tako, uz razumne podatkovne tarife, pretplata na Blackberry servis polako gubi smisao.

Ono što danas jedan mobitel čini poslovnim (u najširem smislu riječi) svakako je kombinacija fizičke QWERTY tipkovnice, kvalitetne izrade te upotrebljivih office alata.  Nokia E7 svakako zaslužuje biti nazvana poslovnim uređajem i u tekstu koji slijedi pokušat ćemo prenijeti naše dojmove.

Vratimo li se kojih desetak godina unatrag prisjetit ćemo se raznih uređaja koji su na neki način obilježili povijest. Tako je Motorola Timeport 260 bila prvi komercijalno dostupan uređaj s GPRS prijenosom podataka, Nokia 7650 prvi uređaj s integriranim fotoaparatom, a Nokia N95, prvi mobitel s ugrađenim GPS prijemnikom. LG Optimus 2X će tako ostati upamćen kao prvi mobitel s ugrađenim dvojezgrenim procesorom.

Još do prije godinu-dvije vlasnici većine smartphonea muku su mučili sa sporošću i tromošću svojih ljubimaca. Kretanje kroz izbornike je zapinjalo, a učitavanje web stranica znalo bi potrajati cijelu vječnost. Istina, pojavom prvih gigahercnih procesora i povećanjem količine RAM-a stvari su se počele mijenjati na bolje, no prava revolucija stiže tek pojavom dvojezgrenih procesora.

Budući da ovih dana u rukama imamo upravo LG Optimus 2x praktički svjedočimo početku izvjesnog novog doba u telekomunikacijama. Uvođenje u upotrebu dvojezgrenih procesora nešto je što bi po prirodi stvari trebalo proizvesti određenu vrstu kvantnog skoka i promijeniti poimanje mobitela općenito. Kako nas se dojmio LG Optimus 2X u samom osvitu novog, dvojezgrenog doba, pročitajte u tekstu koji slijedi.

Dizajn, konstrukcija, zaslon …

Kada se LG Optimus 2x prvi put pojavio na slikama komentari sa svih strana u pravilu su bili mlaki. Još jedan uređaj s prosječnim dizajnom. Slažemo se, ovaj gadget neće previše oduševiti dizajnom, no treba priznati i reći da LG Optimus 2X uživo izgleda puno bolje ljepše nego na slikama. Uostalom, jasno je da će kupci ovog uređaja najmanje hajati za estetiku. Sjetimo se samo HTC Desirea, koji je proglašen najboljim uređajem 2010 godine, a dizajn je kreatorima očito bio zadnja rupa na svirali.

I dok o samom dizajnu možemo diskutirati, treba li uopće dovoditi u pitanje kvalitetu konstrukcije i preciznost izrade, po kojoj je LG inače poznat. Prednja strana je izvedena iz jednog dijela, tako da četiri tipke na dnu čine jedinstvenu cjelinu sa zaslonom. S dizajnerske strane odlično, a s ergonomske, naravno, ne toliko. Neovisno o novim trendovima u dizajnu i dalje se s nostalgijom prisjećamo hardverskih tipki koje, eto, polako nestaju. Ista stvar je i s posebnom tipkom za kameru koju nalazimo na sve manje uređaja, pa je ista sudbina zadesila i ovaj Optimus 2X

Na vrhu uređaja nalazimo 3,5 mm audio utor, HDMI utor i tipku za uključivanje. Na desnom boku nalaze se samo tipke za podešavanje glasnoće, a na dnu micro USB utor za povezivanje s računalom i punjenje.

HDMI utor ima zaštitna vratašca koja ćete u pravilu otvarati noktom.

Kamera s bljeskalicom na stražnjoj strani pomalo iskače iz cjeline i ne budete li oprezni mogli biste je oštetiti, a odmah ispod proteže se decentan metalni dio s Googleovim logom. Prednja kamera za video pozive integrirana je unutar cjeline prednjeg dijela, tj. sa  samim zaslonom.

LG Optimus 2X opremljen je LCD zaslonom dijagonale 4 inča i „standardne“ rezolucije 800×480 točaka te na neki način predstavlja minimum kojim bi uređaj ove klase trebao biti opremljen. Svjedoci smo kako vremenom zasloni postaju sve veći i uređaj sa zaslonom manjim od 4 inča u ovom cjenovnom razredu praktički nema što tražiti.

Unatoč najavama oko usvajanja nove strategije, odnosno uvođenju Microsoftovog Windows Phone operativnog sustava kao primarne platforme, Nokia ipak neće tek tako napustiti Symbian, kao što se isprva mislilo. S obzirom da je Windows Phone 7 zamišljen kao ultimativni OS za skuplje uređaje, Symbian bi, po Nokijim najavama koje su uslijedile kasnije, trebao ostati na uređajima srednjeg i nižeg cjenovnog razreda.

Nokia C6-01 treći je po redu uređaj temeljen na operativnom sustavu Symbian 3, nakon modela Nokia N8 i Nokia C7. Također, ovaj uređaj nikako ne bi trebalo zamijeniti s uređajem Nokia C6 s kojim baš i nema previše dodirnih točaka.

Konstrukcija, dizajn, zaslon …

Kućište

Nokiju C6-01 slobodno bi mogli definirati kao svojevrsnog nasljednika modela 5800 ili X6, ali za razliku od njih, sa svojim metalnim kućištem izgleda dosta profinjeno. Aluminijska poleđina se odlično uklapa u kromirani rub kućišta, koji se opet fino slaže s prednjim dijelom kojim dominira zaslon i relativno velika središnja tipka.

Ukratko, Nokia C6-01 je jedan kompaktni i lijepo oblikovani mobitel koji će svakako privući poglede. Uređaj djeluje čvrsto i nema neželjenog škripanja.

Dizajn

Pogled sa stražnje strane zapravo me nostalgično vraća nekih 10-ak godina u prošlost, odnosno na sam kraj prošlog stoljeća kada se u prodaji pojavio model Nokia 8810 koji je u to doba bio vrhunac dizajna, ali i predmet želja mnogih fanova.

Dalo bi se o dizajnu ove Nokije pisati i hvaliti ga, ali najbitnije je napomenuti kako na slikama ne izgleda ni približno dobro kao u stvarnosti i zasigurno će biti jako malo onih kojima se neće svidjeti.

Dimenzijama ovaj uređaj spada u kompaktnu skupinu, iako bi netko mogao prigovoriti na debljinu od 14 mm, što za današnje pojmove nije malo. Ipak, spomenuta stavka ne utječe na ukupnu eleganciju.

AMOLED Zaslon dijagonale 3,2 inča i rezolucije 360 x 640 točaka kapacitivne je prirode, a najznačajnija novost je tzv. ClearBlack tehnologija kojom je upotpunjen. Dakle, poznato je da su AMOLED zasloni superiorni onima koji koriste LCD tehnologiju. Imaju bolji kontrast i dublji prikaz boja, no mana im je čitljivost na vanjskom svjetlu, odosno pri izravnoj izloženosti suncu. Nokia za ovaj problem donosi rješenje u vidu ClearBlack tehnologije koja omogućuje vjeran prikaz boja i kontrasta u svim uvjetima, a sam naziv sugerira da je crna boja zaista crna, a ne samo jedna od tamno sivih nijansi. Po prvim usporedbama vidljivo je da je ClearBlack za nijansu bolje rješenje od Samsungove Super AMOLED tehnologije viđene na Galaxyju S. Naime, crna boja je postojanija, a time je i sam kontrast bolji. Možemo slobodno reći da je Clear Black trenutno najbolji među AMOLED zaslonima, iako tek treba vidjeti što će donijeti Samsungov Super AMOLED Plus na Galaxyju S II. Dodatna prednost Clear Black tehnologije leži u štedjni energije, tako da bi i baterija trebala potrajati koji sat duže.

Procesor koji pogoni ovaj uređaj je ARM 11 takta 680 MHz, a pomaže mu 256 MB RAM-a. Ako se nekome 680MHz čini premalo, treba ponoviti da je kod Symbiana iskoristivost procesorske snage veća, pa zbog toga Nokia C6-01 ima otprilike iste performanse kao gigahercni Androidi. Zastajkivanja i blokadi nema, sve radi tečno i glatko. Istina, dogodi se tu i tamo da internet preglednik malo zapne, no tome je razlog priroda samog preglednika, a ne resursi uređaja.