Android Recenzije

OnePlus 7 Pro - Recenzija



Prije otprilike pet godina, OnePlus je tehnološki svijet iznenadio svojim „ubojicom flagshipa“, koji je nudio vrhunske specifikacije za realno dvostruko nižu cijenu od tadašnjih top modela. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, ova kompanija je svaku novu generaciju prodavala po malo višoj cijeni, pa su tako zadnje dvije generacije već potpuno izgubile prvotni smisao.

Ipak, OnePlus je ostao prepoznatljiv kao brand entuzijasta, i bez obzira na konstantni rast cijene, njegova se korisnička baza svakim novim modelom širila. Jedan od razloga za to je i izvrsno skrojeno sučelje, odnosno optimizacija Androida, koja je dugo slovila kao najbrža na tržištu, sve dok ju prošle godine nije nadmašio Huawei.



Najnovijim modelom – OnePlus 7 Pro, ova kompanija otvoreno daje do znanja svoj top model od sada prebacuje u viši cjenovni razred, pa su cijene sada tako bliže Samsungovim, Huaweijevim i ostalima koji svoje smartfone prodaju po cijenama većim od 700 eura. Također, po prvi puta svjedočimo lansiranju dvaju top modela, jer je paralelno predstavljen i manji OnePlus 7, koji zapravo predstavlja izravnog nasljednika OnePlusa 6T, a za Pro model možemo reći da ulazi u posebnu kategoriju.

Naime, OnePlus 7 Pro s 8 GB RAM-a i 256 GB interne memorije stajat će vas 749 eura, a onaj sa 6 GB RAM-a tek nešto manje – 699 eura, s tim da je potonja verzija dostupna samo u crnoj boji kućišta. Ako se osilite i poželite najatraktivniju - plavu, morat ćete izabrati skuplju varijantu, tj. posegnuti dublje u džep.



Kao i uvijek, novi OnePlus uvijek je pokretan najnovijom generacijom procesora, a ove godine to je Snapdragon 855, a naš testni primjerak raspolaže s 8 GB RAM-a i 256 GB interne memorije, i naravno, stigao je upravo u gore spomenutoj plavoj boji.

Sukladno sveopćem trendu, OnePlus dolazi s trostrukom kamerom, dok sprijeda imamo skočnu selfie kameru koja je osigurala atraktivan dizajn s prekrasnim AMOLED zaslonom od ruba do ruba, bez zuba.
Ključna stvar kod ovog zaslona, ali i uređaja u cjelini, je ta što je među prvima koji nudi 90 Hz osvježenje zaslona umjesto standardnih 60 Hz, što smo po sebi obećava ukupno veću kvalitetu prikaza, ali i responzivnost, te brzinu.



Uz 90 Hz ratu osvježavanja, drugi najvažniji prodajni adut je nova UFS 3.0 flash memorija, koja pruža veću brzinu čitanja i zapisivanja podataka.

Tu je i 4000 mAh koja obećava, isto kao što i vodstvo kompanije obećava da je uređaj otporan na vodu, ali nije bila spremna platiti IP certifikat. Zanimljiv detalj su vanjski stereo zvučnici, ali nemojte računati na 3,5 mm audio utor.

Sve ostale detalje, naše dojmove, ali i odgovor na pitanje je li OnePlus 7 Pro vrijedan cijene, doznajte u nastavku.

GLAVNE KARAKTERISTIKE







Dimenzije

162.6 x 75.9 x 8.8 mm







Masa

206 grama







Zaslon

6,67 AMOLED 90 Hz 3120 x 1440 516 ppi







SoC

Qualcomm Snapdragon 855







GPU

Adreno 640







RAM

6/8/12 GB







Interna memorija

128/256 GB







Micro SD

Ne







Povezivanje

WiFi, A-GPS, Bluetooth, USB-C, NFC, OTG







Vodootpornost

Da, ali bez službenog cerfitikata







Brzo/bežično punjenje

Da/Ne







OS

Android 9.0 Pie







Kamera

48+8+16 MP, ultra wide, 3x optički zoom, OIS, 4K







Prednja kamera

25 MP







Baterija

4000 mAh














PREDNOSTI

NEDOSTACI










Izvrstan dizajn i kvaliteta izrade

Nema microSD ni 3,5 mm audio utor







Zaslon od ruba do ruba, bez zuba i rupce

Zakrivljeni zaslon je manje ergonomičan







Izvrstan prikaz na zaslonu, 90 Hz

Nema službeni IP certifikat







Iznimno brz in-screen čitač otisaka prstiju

Nema LED lampicu za obavijesti ni Always-On zaslon







Jedno od najbržih i najfluidnijih sučelja na tržištu

Selfie kamera nema autofokus







30W brzo punjenje

Poveće dimenzije i masa







Vanjski stereo zvučnici








Dizajn, kućište i rukovanje


Nakon što sam uređaj u njegovoj izvrsnoj plavoj boji vidio na slikama, s nestrpljenjem sam otvorio kutiju, odmotao foliju i počeo ga – gledati. Da, upravo to je ono što ćete činiti nekoliko minuta prije nego što ga uključite. Plava boja stakla s matiranom završnom obradom zaista je jedan od najljepših prizora koje sam vidio u ovih desetak 10 godina testiranja, gdje mi je kroz ruke prošlo skoro 1000 različitih modela.



Dojam je možda subjektivan, ali što je, tu je. Ako u ponudu jednom stigne crvena ili žuta s istom završnom obradom, vjerojatno će se svidjeti nekom drugom profilu korisnika. Volim plavu boju, a ova nijansa pogađa u sridu.

Od same nijanse plave boje, više me fascinirala mat završna obrada stakla, zbog koje uređaj u kombinaciji s prednjim dijelom, kojeg čitavom površinom prekriva zaslon, izgleda uistinu fantastično, a to je ono što smo od pojave prvog zuba čekali. Zali smo da će taj dan jednom doći, a s ovim modelom možemo reći da su nam se snovi ostvarili. Dobili smo mobitel kojem cijelu prednju površinu prekriva zaslon.



Ono što u zadnje dvije godine prolazi ispod radara je konstantno smanjivanje brade smartfona. Naime, do sada smo kod Androida viđali veće rubove na dnu zaslona nego što je to slučaj na iPhoneu, koji se jedini mogao pohvaliti činjenicom da mu se zaslon proteže do samog dna. No, sada se i na tom polju odnosi mijenjaju, jer je donji rub OnePlusa 7 Pro zapravo istovjetan onom na iPhoneu XS Max, dok su ostali rubovi još tanji.

Kad jedan uređaj stavimo pred drugog, OnePlus 7 Pro dizajnom pobjeđuje sve aktualne modele iPhonea (i velikog dijela Androida), a s obzirom na tempo kojim Apple napreduje u dizajnu, vjerojatno već sada šije i sljedeće dvije generacije.

Sama činjenica što se zaslon proteže od ruba do ruba, a da na vrhu nema ni zuba ni rupice, dovoljna je da se u njega zaljubite na prvi pogled, a kad ga okrenete na već opjevanu (plavu) poleđinu, obuzet će vas požuda. OK, sad sam pretjerao, ali mislim da shvaćate poantu. Ovdje se moram ograditi jer mi je na test stigla upravo plava boja, tako da vam ne mogu prenijeti doživljaj bež ili crne.

E sad, čarolija nestaje kad shvatite da je uređaj zapravo sklizak, odnosno da će njime biti jako teško manipulirati bez posebne doze opreza ili zaštitne maskice. Naravno, situacija nije ništa gora od one kod ostalih smartfona sa staklenom poleđinom, ali onaj problem kojeg kod OnePlusa do sada nismo imali je zakrivljeni zaslon. Ovaj pomodni trend (da ne upotrijebim teži izraz) zahvatio je velik broj proizvođača. Nalaže ga imperativ dizajna, što je razumljivo, a treba priznati da je utjecalo i na dodatno smanjivanje okvira kućišta.



No, kao što smo u svim dosadašnjim recenzijama navodili, problem je ergonomija, jer uz samu klizavost materijala kao takvu, zakrivljenje zaslona dodatno otežava rukovanje, pa je uređaj zbog toga realno još klizaviji i nezgodniji za korištenje. Dodatni problem predstavlja činjenica što je takav zaslon više izložen mogućim oštećenjima od ravnog, a čak ni silikonske maskice ga nisu u stanju zaštiti kao što je to slučaj s ravnim.



Dakle, sva ljubav i požuda koju sam iskazao prema mat brušenoj plavoj boji kućišta, topi se prilikom uvlačenja mobitela u zaštitnu maskicu, koja u ovom slučaju dolazi u prodajnom pakiranju. Istina, silikonska maskica je prozirna i ova sexy boja se kroz nju i dalje vidi, ali imajte na umu da će kroz nekih mjesec dana požutjeti i da ćete morati nabaviti novu.

Bilo kako bilo, OnePlus 7 Pro uistinu djeluje fascinantno. Iako je i proteklih godina kompanija davala sve od sebe da uređaji izgledaju kao top klasa, ove godine je na tom polju ostvaren dodatni napredak, tako da je sada, osim cijenom, ušao u top segment i po kvaliteti izrade.



No ipak, digresija su poveće dimenzije, ali i masa koja sada prelazi 200 grama, što će onima s manjim rukama definitivno predstavljati novi izazov za privikavanje, jer 6,67-inčni zaslon, bez obzira na praktički nepostojeći rub, ima svoju cijenu. Uređaj je sa svojih 205 grama osjetno teži je od Huaweija Mate 20 Pro (189 grama), a pogotovo od Samsunga Galaxy S10+ (175 grama), da bi tako stao uz bok s iPhoneom XS Max i njegovih 208 grama žive vage.

Pored toga, njegov 6,67-inčni zaslon iziskivao je i dodatni rast dimenzija, pa je OnePlus 7 Pro zapravo jedan od najvećih na tržištu. Vidljivo veći od Huaweija Mate 20 Pro, Samsunga Galaxy S10+ i iPhonea XS Max, što možete vidjeti i na priloženoj slici.



Kao što ste već mogli zaključiti, OnePlus 7 Pro sprijeda izgleda upravo onako kako smo prije dvije, tri godine zamišljali savršen mobitel. Praktički cijelu prednju površinu pokriva zaslon od ruba do ruba, a fraza koju ću ovdje s guštom ponoviti – bez zuba. Tako je jedna od najvećih Appleovih idiotarija koju su proizvođači Androida besramno kopirali, zauvijek nestala, barem s ovog i još nekih uređaja (npr. Xiaomi Mi Mix 3), a problem smještaja prednje kamere riješen je možda ne savršenim, ali vrlo dovitljivim rješenjem uvlačenja i izvlačenja njezinog mehanizma.



O ovome će svakako biti riječi tijekom maratonskog testiranja koje će uslijediti, pa ćemo iz prve ruke doznati koliko je taj mehanizam uopće kvarljiv i podložan oštećenjima. OnePlus govori da je testiran na 300.000 izvlačenja i uvlačenja, što je pozamašna cifra, no konačni sud dat će korisnička iskustva. Selfie kameru osobno ne koristim puno, ali ću je u svrhu testiranja sljedećih nekoliko mjeseci uključivati barem 20-ak puta dnevno, za što ću potruditi odvojiti dodatnu minutu života.

Inače, mehanizam selfie kamere sastoji se i od senzora koji detektira slobodni pad, tako da ako vam ispadne iz ruke i postigne gravitacijsko ubrzanje, kamera se automatski vraća u kućište, što definitivno smanjuje rizik od oštećenja.



Ono što nas je ove godine posebno oduševilo su dva vanjska zvučnika, od kojih se jedan nalazi na dnu kućišta, a drugi na vrhu u sklopu telefonske slušalice, no o njima malo kasnije. Na desnom boku se nalazi tipka za uključivanje, a odmah do nje fizički slider za odabir normalnog, vibracijskog ili skroz tihog profila, što je inače značajka svih OnePlusovih modela u zadnjih nekoliko godina. Dvodijelna tipka za podešavanje glasnoće nalazi se na desnoj strani kao kod Samsunga, što mi je inače malo neprirodno, ali ispod nje barem nema Bixbi tipke, tako da neće biti pogrešnih pritisaka.

Ladica za SIM kartice nalazi se na dnu zajedno s USB-C utorom i vanjskim zvučnikom, a po običaju može primiti dvije, tj. jednu sa svake strane, što je pomalo nezgodno za umetnuti. Problema s microSD karticom nećete imati jer utor za nju ne postoji, isto kao ni 3,5 mm audio utor.



Na stražnjoj strani nalazimo trostruku kameru i LED bljeskalicu i OnePlus logo, koji sada ponosno želi predstavljati višu klasu.

Ono oko čega će se lomiti koplja je vodootposrnost. Naime, OnePlus tvrdi da je uređaj u potpunosti otporan na vodu i prašinu, ali istovremeno priznaje da nije spreman plaćati skupe IP certifikate. Pritom navodi činjenicu da nijedan proizvođač koji svoje uređaje certificira na ovaj način ne nudi jamstvo ukoliko voda prodre u njega, pa je zato rezultat u konačnici isti. Sada je samo na vama hoćete li OnePlusu vjerovati u istoj mjeri kao i IP certifikatu.

Zaslon


Priča o zaslonu OnePlusa 7 Pro počinje još od teasera prije samog predstavljanja. Vodstvo kompanije jasno je dalo do znanja da će njega biti posebno ponosni, kako zbog odlično izrađenog AMOLED panela, tako i zbog 90 Hz stope osvježavanja. OnePlus ovaj zaslon naziva Fluid AMOLED, no tim terminom se ne trebate zamarati, budući da se radi samo o još jednom komercijalnom imenu.

Preko 99% današnjih smartfona stopu osvježavanja drži na 60 Hz, a iznimka je nekolicina uređaja namijenjenih uglavnom gejmerima. U OnePlusu kažu da će 90 Hz osjetiti i svi ostali, jer će promijeniti korisničko iskustvo u vidu brzine sučelja i općenite responzivnosti.

No, je li to zaista tako?



Nažalost, nije. Ni uz najbolju bolju nisam uspio primijetiti razliku u brzini i fluidnosti, odnosno općenito kvaliteti prikaza između 60 i 90 Hz, kako u svakodnevnom radu, tako ni u igrama. Dopuštam mogućnost da možda nisam mjerodavan kad su igre u pitanju, pa sam zamolio nekoliko prijatelja i kolega koji češće vise na Marvelu i Pokemonima, da bi njihov zaključak bio da razlika postoji, ali ne onolika koliku su očekivali.

Na koncu možemo reći da je 90 Hz zaslon objektivno bolji, ali vam ne bi trebao biti glavni razlog za kupovinu ovog uređaja, budući da ostali 60 Hz zasloni skoro jednako dobro odrađuju posao, barem kad je svakodnevni rad u pitanju, u što ubrajam i gledanje videa. Jedini razlog zbog kojeg biste se trebali veseliti 90 Hz zaslonu su eventualno igre, i to one grafički najzahtjevnije. Isto tako morate računati da će vam 90 Hz više trošiti bateriju, zbog čega je ga je u postavkama svakako pametnije držati na 60 Hz, a 90 uključiti samo kad igrate igre.

Neovisno o priči o 90 Hz, zaslon OnePlusa 7 je izvrstan i izravno mjerljiv s najboljima na tržištu. Dakle, može stati uz bok Samsungu Galaxy S10+, Huaweiju P30 Pro, iPhoneu XS Max itd. Od njih se može razlikovati u nijansama, kao što je recimo prikaz bijele. OnePlusova bijela je bjelija od Samsungove, koja je inače lagano žućkasta, ali manje bijela od one na iPhoneu ili Huaweiju. Istina, u postavkama uvijek možete podesiti način prikaza boja, ali kad je bijela u pitanju, gore navedene razlike uvijek vrijede.

Novi OnePlus 7 se od svojih prethodnika razlikuje i po rezoluciji, jer po prvi puta donosi više od klasičnog HD-a. Ona sada iznosi 3120 x 1400 točaka, što rezultira visokom 516 ppi gustoćom točaka. Sada napokon mogu odahnuti i oni koji su si umišljali da primjećuju razliku između 400 i 500 ppi, jer ako možemo imati više, zašto ne? S druge strane, veća rezolucija iziskuje i veću potrošnu energije, pa ako se smatrate koliko-toliko razumnim, prilikom inicijalnog postavljanja uređaja u startu ćete izabrati HD rezoluciju. Isto tako, ako primijetite da vam Pokemoni bolje iskaču na višoj rezoluciji, sada barem imate izbor. Ne zaboravite da 90 Hz stopu osvježavanja trenutno podržava nekih 20-ak igara, ali je za vjerovati da će se popis brzo širiti.

Što se pozadinskog osvjetljenja tiče, ono je nivou kojeg smo i očekivali od 750 eura vrijednog uređaja, ali lagali bismo kad bismo rekli da nismo vidjeli i bolje (npr. Samsung Galaxy S10+ ili iPhone XS Max).

Ukupan dojam kad je zaslon u pitanju svakako je izvanredan. Prvenstveno zato što prekriva praktički cijelu prednju površinu, što nigdje neće proći neopaženo, a potom i zbog svih ostalih karakteristika. Volio bih da zaslon na rubovima nije zakrivljen, ali isto tako treba reći da je sam radijus zakrivljenosti nešto manji nego kod konkurencije.

Biometrija i sigurnost


OnePlus 7 Pro dolazi s optičkim čitačem otisaka prstiju ugrađenim ispod zaslona, i već prema prvim iskustvima dosta je brži od većine drugih na tržištu. U nekim scenarijima brži čak i od Samsungovog ultrazvučnog, koji po svemu trebao biti superiorniji.



Drugi par rukava je preciznost, koja je, istini za volju, poboljšana u odnosu na prethodnika, ali ne u tolikoj mjeri kao brzina. I dalje je potrebno vježbati kut pod kojim ćete pritisnuti mjesto označeno za očitavanje otiska prsta, pa će nakon nekoliko dana navika učiniti svoje.

Sve u svemu, pozdravljamo napredak koji je OnePlus novi čitačem ostvario, ali i nazadak u odnosu na neke druge uređaje. Naime, s obzirom da uređaj ne podržava „potpuni“ Always On zaslon, o čemu će riječi biti u dijelu o softveru, otključavanje se ne može izvršiti instantno kao na Samsungu ili Huaweiju, već tek nakon što prstom najprije dodirnete zaslon ili podignete uređaj. Ovo uistinu ne bi trebalo predstavljati veći problem, ali ako ste navikli na bolje, prelazak će po tom pitanju biti kao s konja na magarca.

Hardver, performanse i povezivanje


OnePlus 7, Pro pokretan je, logično, Qualcommovim Snapdragonom 855, kojeg ubrajamo među najjače procesore na tržištu. Radna memorija u osnovnom modelu donosi 6 GB, a spremišna 128 GB prostora, dok jača varijanta raspolaže s 8 GB RAM-a i 256 GB interne memorije.

Na posljetku, tu je i model s 12 GB RAM-a. Prava je šteta što na kućištu nema oznaku, zbog čega nitko neće primijetiti da imate najjači model, kao što je to inače slučaj kod automobila, npr. TDI s crvenim I.

Neovisno o modelu, 6 GB RAM-a je sasvim dovoljno i za najteže zadaće, tako da model s 8 GB ima smisla jedino ako vam treba više od 128 GB interne memorije, jer ne zaboravite da uređaj ne podržava memorijske kartice.

size="medium"

O Snapdragonu 855 ne treba previše trošiti riječi. Znamo da će izvršiti i najteže zadaće, no ono što je u priči o hardveru najvažnije je UFS 3.0 memorijski čip najnovije generacije, a OnePlus je, nakon odgode lansiranja Samsung Galaxy Folda, dobio tu čast da je prvi ponudi u svom top modelu.

UFS 3.0 flash memorija najnoviji je evolucijski korak u čitanju i zapisivanju podataka s memorijske kartice, odnosno na nju. Tako je brzina čitanja sa svojih 1441 Mbps skoro dvostruko veća od one na OnePlusu 6T (728 Mbps). Sekvencijalno zapisivanje postiže brzinu od 381 Mbps, što je također osjetno više od 193 Mbps na prethodniku. Random čitanje postiže brzinu od 177 Mbps (133 Mbps kod OnePlusa 6T), dok Random zapisivanje postiže 29 Mbps u odnosu 22 Mbps kod predvodnika. Upravo potonji podatak pokazuje da astronomsku razliku u odnosu na prethodnu verziju memorije nećete osjetiti, iako se ne može poreći da ona ne postoji, te da je evolucijski korisna.

OnePlus 7 Pro je prvi uređaj ove kompanije s vanjskim stereo zvučnicima, što je, naravno, još jedan u nizu faktora koji su uzrokovali osjetno veću cijenu od prethodnika. S obzirom na koncepciju kućišta, odnosno činjenicu što praktički cijelu prednju površinu zauzima zaslon, malo tko bi mogao pomisliti da uređaj krije stereo zvučnike. Jedan je smješten na donjem rubu kućišta, a drugi u telefonskoj slušalici koja se inače stisnula u vrlo tanki rub na samom vrhu prednjeg dijela, odnosno tik iznad zaslona.

Štoviše, zvuk kojeg ova dva zvučnika ispuštaju prilično je čist i vrlo glasan. Ne možemo reći da se radi o najglasnijim zvučnicima na tržištu, ali svakako može stati uz bok onima na Samsungu Galaxy S10+, a jedini uređaj za kojeg je u ovom trenutku možemo sa sigurnošću tvrditi da je malo glasniji je iPhone XS Max.

Jedini utor za povezivanje je USB-C, što znači da nema 3,5 mm audio utora za slušalice, ali ni adaptera u prodajnom pakiranju, kojeg morate zasebno kupiti, i to po višoj cijeni nego do sada. Kad ste to jednom obavili (ili počeli koristiti slušalice s USB-C priključkom), užitak slušanja glazbe neće izostati jer je audio output također izvrstan.

Softver i sučelje


Otkako je OnePlus svoju nadogradnju Androida prekrstio u OxygenOS, otprilike je započela i era njezine superiornosti brzinom i fluidnošću u odnosu na ostale Androide. Nije teško zaključiti da su to uspjeli gotovo neznatnim intervencijama u sučelje golog Googleovog Androida, s minimalnim dodatkom iznimno korisnih funkcija. Jedini proizvođač koji u ovom trenutku raspolaže još uglađenijim radom i nešto većom brzinom otvaranja aplikacija je Huawei, no on je to postigao na drugi način – integracijom vlastite nadogradnje u kernel Androida, što je opsežniji i skuplji posao.



Još jedan od uspjeha OnePlusa (ne samo na području softvera) je i izravna komunikacija s korisnicima putem foruma. Ogromna zajednica korisnika sudjeluje u raspravama prijavljujući bugove i izražavajući želje, za što je OnePlus izradio i posebnu aplikaciju dostupnu na samom uređaju. To je tijekom godina rezultiralo vrlo izvrsnim korisničkim iskustvom i na koncu konstantnim povećanjem baze korisnika.

Ako ste dosad koristili OnePlus, upoznavanje s novim modelom vam neće predstavljati problem, a i ako niste, sučelje i sustav postavki su zaista jednostavni, onih koji će se pogubiti bit će jako malo. Sustav izbornika i početnih zaslona ostao je isti, što je generalno izvrsno odrađeno, no primjedba ide na račun nemogućnosti proizvoljnog odabira primarnog početnog zaslona, baš kao na prethodnicima. Kad stisnete home tipku ili povučete odgovarajuću gestu, sustav će vas uvijek vratiti na krajnji lijevi zaslon, što je prilično iritantno.

Problem donekle rješava korištenje OnePlusovog Shelf sustava, koji se jedini može smjestiti lijevo od primarnog početnog zaslona. U njega možete umetati widgete, alate, kontakte, tj. prilično ga prilagoditi svojim potrebama, a prilikom postavljanja uređaja odmah je aktivan. Ukoliko vas živcira, možete ga isključiti, ali tada će vam početni zaslon opet biti krajnji lijevi. Jedna od korisnih stavki u Shelfu je „Parking location“, koja vam pomaže u pronalaženju automobila i vodi računa o isteku vremena plaćenog parkinga. Naravno, postoji masa sličnih aplikacija, ali ova mi se svidjela jer je jednostavna za korištenje i uvijek takoreći nadohvat ruke.



Korisni dodatak u OxygenOS-u je i jednostavna mogućnost izmjene ikonica, a ponuđeni su i ostali vidovi personalizacije, poput tema, a standardno su podržane i Android geste za upravljanje.

Onaj dio koji moram kritizirati je nedostatak pravog Always On zaslona, tj. onakvog na kakve sam navikao na Samsungovim i Huaweijevim uređajima. Naime, OnePlus još uvijek ustraje na tzv. Ambient Display, odnosno Pick-Up zaslonu, što znači da će se sat, datum i ikonice obavijesti prikazivati tek kad uređaj podignete ili dodirnete prstom, što inače možete odrediti u postavkama. Ako ste navikli na pravi Always On, privikavanje na OnePlus može biti priličan izazov, a ako se ipak naviknete, na raspolaganju vam je nekoliko vrsta prikaza sata.

Dodatnu frustraciju uzrokuje činjenica što uređaj ne posjeduje LED lampicu za obavijesti, baš kao ni Samsung Galaxy s10+, ni Huawei P30 Pro. Nova koncepcija zaslona od ruba do ruba nekim proizvođačima očito nije ostavila mjesta za još jednu lampicu pa smo tako upoznali novi negativni trend na kojeg ćemo se očito morati priviknuti. Jedini koji iskače iz ove skupine je Xiaomi sa svojim Mi Mixom 3.

Međutim, kod Samsunga i Huaweija taj će problem biti manje izražen zbog stalno aktivnog Always On zaslona, dok ćete se kod ovog u početku sigurno susretati s većom količinom neodgovorenih poruka i poziva. Otprilike kao da imate iPhone.

Izbor izgleda sata nije velik jer možete birati samo između digitalnog i analognog. U prvom slučaju će svaki prikaz broja „1“ biti crvene boje, dok će ostali biti bijele, što u me u početku prilično živciralo, no vremenom sam se privikao. Ukoliko izaberete analogni sat, tada će jedna kazaljka biti crvena, a druga bijela.

Bloatware aplikacija na uređaju praktički nema, ali sve i da ima, 256 GB prostora trpi sve, tako da ako izaberete ovu verziju, ne morate puno brinuti za internu memoriju.

Kamere


OnePlus 7 Pro na poleđini donosi tri kamere, što je ove godine standard, i to ne samo na top modelima, već i u nižim cjenovnim razredima. No ipak, s obzirom da OnePlus sada spada u viši cjenovni razred, dolazi i s boljim senzorima i lećama, pa tako kao osnovu imamo Sonyjev 48 MP IMX586 senzor veličine 0,5 inča, u kombinaciji s 26 mm lećom, f/1.6 otvorom blende i optičkom stabilizacijom.

Druga kamera je telefoto, i to s 3x optičkim povećanjem, što odgovara žarišnoj duljini od 78 mm. Ovdje moramo napomenuti da su se bespućima interneta nedavno pojavile proturječne informacije o tome koliko OnePlusova telefoto kamera zaista podržava 3x optičko povećanje. Naime, određeni krugovi su tvrdili da se radi o triku koji uz 2,2x povećanje s dodatkom cropanja postiže 3x zoom, no na kraju se ispostavilo da to ipak nije istina, odnosno da se ipak radi o pravom 3x optičkom povećanju. Na kraju napomenimo da je i ova kamera optički stabilizirana.

Treća kamera donosi 16 MP senzor, f/2.2 otvor blende i ultra široki kut (117 stupnjeva) s ekvivalentom žarišne duljine od 13 milimetara. Jedina je koja nije optički stabilizirana, ali barem donosi autofokus, za razliku od one na Samsungu Galaxy S10.

columns="4"

Kamera za fokusiranje koristi kombinaciju laserskog i Phase Detection autofokusa, što je objektivno sporije od Dual Pixel sustava, no daleko od deal breakera. U usporedbi s konkurencijom, nedostaje ToF senzor, koji često zna biti od velike pomoći kod određivanja udaljenosti objekta/subjekta, a samim time i fokusiranje.

Sve u svemu, ovo je definitivno najbolji sustav kamera koje je OnePlus do sada ponudio, a kako se pokazao u praksi, čitajte u nastavku.

Vidjeli smo da mnogi uređaji koji koriste novi Sonyjev IMX586 48 MP senzor daju mogućnost odabira želite li fotografiju u punoj rezoluciji ili u 12 MP koristeći se spajanjem četiri piksela u jedan. Ovdje je slučaj takav da OnePlus dozvoljava samo potonju opciju. Ukoliko vam zaista trebaju 48 MP fotografije, tada svakako potražite neki drugi uređaj, a s obzirom da je to malo vjerojatno, i ovih 12 MP će vas sasvim sigurno zadovoljiti.

Naime, fotografije koje OnePlus 7 Pro proizvodi zaista su izvrsne i uređaj po tom pitanju slobodno može stati uz bok najboljima na tržištu. Prema DxOMark-u, kamera OnePlusa 7 Pro dijeli treće mjesto na ljestvici s Honorom 20 Pro, a iznad njih se nalaze samo Huawei P30 Pro i Samsung Galaxy S10 5G. Naravno, na svakom je da sam odluči koliko će vjerovati DoXMarku, no i prema našim iskustvima, rezultati koje ovaj uređaj postiže nisu daleko. Jedino što malo više odudara od konkurencije je ultra širokokutna kamera, koja donosi vidljivo isprane boje.

Treba napomenuti da telefoto kamera radi izvrsno, odnosno da njezina optička stabilizacija pomaže za dobivanje oštrih fotografija, no imajte na umu da takve fotografije snima manji senzor, s manje megapiksela, tako da će u konačnici postojati određena razlika u detaljima u odnosu na primarnu kameru, posebice u noćnim uvjetima.

Na prirodnom svjetlu nalazimo ogromnu količinu detalja, izvrsnu oštrinu, ali i možda malo slabiji dinamički raspon od onog na Samsungu Galaxy S10+. S obzirom da je u idealnim uvjetima teško uočiti razliku u kvaliteti fotografije čak i kad je veća razlika u cijeni u pitanju, najbolje je prijeći na one snimljene u zatvorenom prostoru, ali i općenito slabijim uvjetima.



U dobro osvijetljenom zatvorenom prostoru kamera se ponaša skoro jednako kao na vanjskom svjetlu, iako u tom slučaju HDR opcija nema puno smisla, osim ako ne snimate neposredno blizu izvora svjetla.



Za noćnu fotografiju zadužen je Nightscape način koji radi na već poznatom principu iz drugih uređaja, tj. kombiniranjem više fotografija u jednu. Ovo okidanje može potrajati i do nekoliko sekundi, ali kamera dobre rezultate postiže i u automatskom načinu. Krajnji rezultat je svakako zadovoljavajući, kako u jednom, tako i u drugom načinu rada, ali ipak ispod razine koju postiže Huawei P30 Pro, koji je u ovoj disciplini klasa za sebe.



Kad je snimanje videa u pitanju, podržani su svi uobičajeni formati kao što su 720p, 1080p i 4K, s napomenom da su potonji podržani i u 60 fps varijanti, a 720p do 480 fps. Ovdje treba napomenuti da video ne možete snimati ultra-širokokutnom kamerom.

Kvaliteta videa je impresivna, kako 1080p, tako i 4K. Snimke su pune detalja i izravno usporedive s onima s iPhonea XS Max, Samsunga Galaxy S10+ i Huaweija P30 Pro. Donekle smanjena kvaliteta će biti primjetna ako upotrijebite zumiranje, jer 3x telefoto kamera koristi manji senzor, kako po broju piksela, tako i dimenzijama.



Selfie kamera na ovom uređaju je zanimljiva jer – iskače iz kućišta. Dobro, ne može se reći da baš iskače, možda više kao – izlazi, i to svaki put kad uđete u aplikaciju kamere i pritisnete tipku za okidanje selfija, odnosno preko nekog od odgovarajućih servisa želite obaviti video poziv.



Sama kamera donosi 1/3.0" senzor 16 megapiksela, 25 mm leću i f/2.2 otvor blende, kvaliteta fotografije je generalno u skladu s očekivanjima. Jedini problem je što kamera ima fiksni fokus, a to znači da ćete neko vrijeme morati vježbati razdaljinu. Na kraju se ispostavilo da je idealna razdaljina kad ruku ispružite do kraja, a čim je malo približite licu, fokus se lagano gubi.

Baterija, autonomija i punjenje


4000 mAh danas je minimum u višoj klasi, pogotovo u uređajima ovakvih dimenzija. S obzirom da se radi o gabaritima osjetno većem uređaju od prethodnika, izravna usporedba s njim nije mjerodavna. Zato ga prije možemo usporediti sa Samsungovom Galaxy S10+ koji donosi 4100 mAh, a dimenzijama je manji i lakši, kao i s Huaweijem P30 Pro, koji donosi bateriju 4200 mAh.

No, s obzirom da je ovo jedan od prvih smartfona na tržištu koji donosi 90 Hz stopu osvježavanja zaslona, ali i prvi OnePlus s rezolucijom većom od 1080p, neke stvari je potrebno dodatno pojasniti. Naime, 90 Hz dolazi u zadanim postavkama, što automatski znači i veću potrošnju energije. U takvim uvjetima, te u kombinaciji s punom (3120 x 1440) rezolucijom zaslona možete očekivati realno kraću autonomiju od one na OnePlusu 6T, bez obzira na veći kapacitet.

Uz uobičajenu potrošnju koju možemo nazvati umjerenom do intenzivnom, uređaj je već u popodnevnim satima (18h) zatražio punjač, budući da mu je indikator baterije pokazao 15%. Što se načina korištenja tiče, potpuno je bespredmetno spominjati famozni „Screen on time“ podatak, jer iz više puta ponovljenih razloga ni u kojem slučaju nije mjerodavan. Pod umjereno do intenzivno korištenje podrazumijevam nekih sat vremena surfanja, isto toliko korištenja društvenih mreža, povremeno chatanje putem WhatsAppa, čitanje mailova i povremeno odgovaranje na njih, okidanje desetak fotografija, 15 minuta igranja Asphalt 9 igre, oko pola sata slušanja glazbe, te cca. sat vremena telefonskog razgovora.

Uz otprilike isti način korištenja, ali s postavkama zaslona na 60 Hz u kombinaciji s 1080p rezolucijom, autonomija se drastično produljuje, tako da je OnePlus 7 Pro punjač zatražio tek oko 23h. U međuvremenu sam, naravno, odradio dodano chatanje putem WhatsAppa, nepovratno izgubio dodatnih 15 minuta života na Facebooku i čak uspio odgledati jednu epizodu Prijatelja na Netflixu.

Zbog svega navedenog, naš je savjet da ne koristite najveću rezoluciju zaslona, jer je realno potpuno besmislena. Isto vrijedi i za 90 Hz stopu osvježavanja, osim ako ste baš velemajstor igara koje ju podržavaju.

Najbolji dio priče o bateriji je punjenje. Za razliku od prijašnjih modela, čije je „Dash“ 20W punjenje također bilo jedno od najbržih na tržištu, OnePlus 7 Pro donosi „Warp“ punjenje s 30W punjačem, koji je fizički vidljivo veći od starog. Tu razliku u veličini brzo ćete preboljeti, budući da se radi o zaista jednom od najbržih punjača uopće, od kojeg je na našem tržištu u ovom trenutku brži jedino Huawei sa svojim 40W punjačima.



Tako se 4000 baterija OnePlusa 7 Pro za samo 15 minuta napunila na 34% kapaciteta, da bi za 30 minuta dosegla 60%, što je vidljivo brže od prethodnika, no ipak nešto sporije od Huaweijevih top modela koji u isto vrijeme doseže 70%. Baterija je do vrha bila puna za sat i dvadeset minuta, što je izvrstan rezultat, iako već nakon 60 minuta možete računati na oko 90% kapaciteta. Naime, nakon toga brzina punjenja se smanjuje iz sigurnosnih razloga.

Zaključak


OnePlus se u ovih nekoliko godina postojanja, od ubojice flagshipa pretvorio u flagship kojeg će drugi ubijati. Naravno, mokri san svakog proizvođača jeftinih uređaja je kad-tad se preorijentirati na premium segment ili barem jednom nogom zagaziti u njega, a OnePlus je jedna od rijetkih kompanija kojima to uspijeva. Kažem uspijeva, a ne da je uspio, jer proces transformacije još nije gotov. OnePlus 7 Pro, kao prvi kompanijin predstavnik top klase, kako po izradi, dizajnu, korištenoj tehnologiji, ali i cijeni, tek se treba dokazati na tržištu.



699 eura za osnovni model (6/128 GB) nije malo novca, pogotovo za uređaj čije se ime veže za ne baš premium robu, a ne treba zaboraviti da je OnePlus skoro svake godine postupno dizao cijene, da bi s ovim modelom preskočio praktički dva cjenovna razreda. Cijena 8/256 GB modela iznosi nemalih 749 eura, a ako se poželite osladiti s 12 GB RAM-a, morat ćete izdvojiti ni više ni manje nego 819 eura. Pritom ćete morati platiti i desetak eura DHL dostave iz EU skladišta, ali će vam zato stići u roku od dva do tri dana.

Onima kojima je ovo previše, OnePlus je namijenio „obični“ OnePlus 7, koji zapravo dolazi kao izravni nasljednik OnePlusa 6T i po cijeni od , dok Pro model definitivno ulazi u posebnu kategoriju.

Pravo pitanje na kraju je vrijedi li OnePlus 7 Pro ovoliko novca, no odgovor nije jednostavan. Prije svega treba reći da 90 Hz zaslon, koji se inače reklamira kao „top feature“, definitivno ne bi trebao biti presudni faktor, budući da će vrlo mali postotak populacije primijetiti razliku između njega i 60 Hz zaslona.

Ono što može biti presudni faktor je zaista izvrstan dizajn i napokon zaslon od ruba do ruba, bez zuba i rupice. Svi opsesivno kompulzivni poremećaji ovdje prestaju, a ostaje jedino pitanje kvalitete mehanizma skočne selfie kamere, za koju OnePlus tvrdi da je testirana na 300.000 izvlačenja i uvlačenja. Oni koji se na dnevnoj bazi ne naslikavaju za Instagram i ne koriste previše video pozive, ne bi trebali brinuti, dok za one vas ostale ne možemo jamčiti. Ukoliko se vidite u toj skupini, na vama je hoćete li vjerovati OnePlusu i njihovim podacima.

Pitanje povjerenja odnosi se i na vodootpornost, jer IP certifikata nema. Uostalom, vjerujete li uopće i IP certifikatu, ako proizvođači ni pod njim ne priznaju jamstvo ako voda prodre u uređaj?

Hardverska konfiguracija i softverska optimizacija definitivno su najvrijednije stavke uređaja, jer je brz, pouzdan i ako ga ispravno podesite, pružit će vam i cjelodnevnu autonomiju. Ne treba zanemariti ni kvalitetu kamere, koja je najbolja do sada. Nijedan OnePlus u prošlosti nije ponudio ovako dobre fotografije i video, tako da i taj dio priče ima svoju cijenu.

Najpovoljniju cijenu OnePlus 7 Pro potražite u službenom u OnePlus webshopu (EU skladište)