Nokia, vodeća tvrtka po tržišnom udjelu, tj. broju prodanih mobitela u svijetu nekoć je imala status trendsettera i predstavljala autoritet, nametala je svoje ideje kao standard, a ostali su je mogli samo slijediti i gledati joj u leđa. Kompanija je pokrivala sve segmente tržišta, od low-end modela preko skupih poslovnih, pa sve do artistički oblikovanih i “šminkerskih”.

Nokia 7650

Postavlja se kao lider još u prošlom desetljeću, a u novi milenij ulazi kao paradni konj. 2002. godine predstavlja prvi Symbian uređaj, tj. Nokiju 7650. Nešto slično do tada nije bilo poznato u svijetu mobilnih telefona i izazvalo je opće oduševljenje geekova, svih zaljubljenika u gadgete, pa i onih nezainteresiranih za tehnologiju. Uz to što je izgledao neobično i imao ekran u boji. Ekran u boji i nije bio neka novost, ali je ovaj bio prvi koji je podržavao 4096 boja. Ono što je 7650 činilo tako posebnim je bila kamera  (kome je uopće palo na pamet ugraditi kameru u mobitel, pitali su se mogi tada) te ono najvažnije, imao je pravi multitasking operativni sustav, nazvan Symbian S60, a proizašao iz Psion OS-a koji se koristio na nekim PDA uređajima iz protekle dekade.

Nokia 6600

Kao svojevrsni Nokijin fan prošao sam sito i rešeto ne bih li se dokopao prvog Symbiana i unatoč samo 4 MB prostora za aplikacije, slike i ostalo, 7650 je bio neprikosnoven. Nedugo zatim, Sony Ericsson je izbacio P800 s nešto većim ekranom, i isto tako Symbian OS-om, ali sa UIQ verzijom koja je podržavala touch i imala sve komparativne prednosti u odnosu na S60. No, ubrzo je S60 postao pardigma, dok je UIQ polako umirao u mukama. Slijedile su godine uspona, proizvedeno je mnogo različitih modela, prodajni rezultati su rasli eksponencijalno, developeri su pružili snažnu podršku i broj dostupnih aplikacija je rastao iz dana u dan. Nizale su se nadogradnje, izlazile novije i novije verzije, ali u jednom trenutku sam se nešto zapitao. Ček malo, prošlo je toliko i toliko godina, promijenjenih uređaja, 7650, 6600, 6630, N70…  i vidi vraga, neovisno o tome kako je svaki novi model imao noviji hardver i noviji OS uređaji su bili jednako spori, tako da je N70 (2005. godine) bila manje-više jednako spora kao 7650 tri godine prije. Posebno je E61i je rušila rekorde u sporosti. Ovu pojavu su korisnički krugovi okarkterizirali kao tromost sustava. Pojednci su počeli prigovarati na godinama isti izgled sučelja, ali koga briga kad je ergonomski raspoređeno i sve radi kako treba.

Nokia 7710

2006. godine Nokia predstavlja model N95 u kojem je premijerno predstavljen GPS modul. Ponovo se postavljaju pitanje “čemu”?, a danas smo svjedoci GPS-a u većini mobitela, kao što je slučaj i s kamerom. Dakle, kompanija se ponovo nameće kao inovator i trendsetter. U međuvremenu su izbacili S80, touch verziju Symbiana i uređaj 7710, koja je doživjela fjasko.

Dolazi 2007. godina i predstavljen je iPhone. Steve Jobs na prezentaciji, uz ostale, pokazuje i Nokiju E62 (američka verzija modela E61) i te uređaje stavlja u kontekst nepraktičnih i zastarjelih u odnosu na reinvented cell phone tj. iPhone. Naravno, povijest je pokazala da iPhone nije zamijenio ni Nokiju E62 ni BlackBerry ni bilo koji drugi mobitel s qwerty tipkovnicom, već velikim dijelom tzv. feature mobitele, popularno nazavane dummy. Bez obzira, bilo je očito da će iPhone postići ogroman uspjeh, ali u Nokiji kao ni u mnogim drugim tvrtkama u to nisu htjeli vjerovati. Slično kao što ni Staljin nije htio vjerovati svojim podanicima koji su ga izvještavali da su Nijemci napali SSSR sve dok nisu došli do predgrađa Moskve. Ipak, uvidjevši da je vrag odnio šalu u Nokiji su se ipak odlučili nešto poduzeti i izbacuju uređaj Symbian S60v5 te model Nokia 5800. Neovisno o tome što ova koncepcija zbog niza nedostataka nije mogla konkurirati iPhone-u, vidljivo je da je iPhone bio Nokijina najveća inspiracija, ali i frustracija. Generalno, Nokia 5800 je prodana u milijunima primjeraka i nesporno je postigla uspjeh, međutim ovdje je sada posrijedi nešto drugo. Nokia je od kompanije koja nameće trendove prerasla u kompaniju koja ih slijedi, a ovaj proces je najvjerojatnije ireverzibilan.

Nokia 5800

U međuvremenu se rađa Android koji dostojno konkurira iPhone-u koji je u međuvremenu postao paradigma, ma koliko to neki ne željeli priznati. Android kao open-source postavlja nova pravila i vidi vraga, odjednom i Symbian postaje Open-source. Monkey see – monkey do, rekli bi zlobnici. Novi Symbian se službeno predstavlja na ekranu računala, a uređaji se pojavljuju tek na mutnim slikama nelojalnih insidera. Konačno, dan prije službene prezentacije Nokije N8, Eldar Murtazin, šef ruskog Mobile-reviewa, svojim KGB-ovskim kanalima dolazi do prototipa uređaja i predstavlja ga dan prije same Nokije. Symbian^3 izlazi na vidjelo, Eldar nije previše impresioniran. Novi Symbian se ne razlikuje pretjerano od starog, a očekivanja su bila velika. Čak i ako se u praksi pokaže dobrim i brzim Nokia s ovim uređajem kasni najmanje dvije godine, a vrijeme neumitno teče. Kao šlag na kraju u modelu N8 dolazi fiksirana baterija koja se ne može mijenjati, barem ne službeno. Ova situacija ponovo neodoljivo podsjeća na Microsoft u slučaju WP7 OS-a kada je od Apple-a “naučio” da je multitasking nepotreban, sada i Nokia uči lekciju i izvodi isti cirkus, ali u ovom slučaju s baterijom. I slijepcu je jasno da je Nokia doživjela preobražaj od inovatora u imitatora, iako moram priznati da s nestrpljenjem isčekujem kontakt s modelom N8 i novim Symbianom. Hajde Nokia, iznenadi nas!

Nokia N900

Dodatni problem kod Nokije je fragmentacija platformi. Primjerice, jedan dio uređaja radi na Symbianu S60v3 unutar kojeg opet imamo FP1 i FP2.  Drugi dio radi na S60v5 platformi koja je opet rascjepljena na jednu koja podržava widgete i drugu koja ne podržava. Developerima to predstavlja znatan problem jer svaku svoju aplikaciju moraju posebno prilagođavati određenim modelima. Čak je i sama Nokia razvijala aplikacije za samo određene modele, da bi nakon nekog vremena to omogućila i za druge. Da ne spominjem frustraciju korisnika koji ne može skinuti aplikaciju za svoj model dok za susjedov model ta aplikacija postoji već mjesecima. U usporedbi s Androidom i iOS-om ovo zvuči kao horor.
Nadalje, tu je nesretni Maemo koji će sada ipak biti MeeGo, što će u konačnici rezultirati gubitkom povjerenja. Kupci modela N900 se nakon objave o uskraćivanju nadogradnje na MeeGo jednostavno osjećaju prevarenima. Hoće li developeri početi razvijati aplikacije za MeeGo? Poučeni ovim iskustvom vjerojatno će pristupati opreznije. Nadalje, MeeGo u kombinaciji sa Symbianom^3 će dodatno pojačati spomenutu fragmentaciju platformi i pitanje je kako će developeri i tržište podnijeti dva paralelna operativna sustava. Postavlja se pitanje: Koji će proizvođači aplikacija investirati novac u nesigurne platforme?

Možda bi stvari danas drugačije izgledale da su šefovi Nokije imali više sluha za svoju korisničku bazu. Nadam se da su u ove 3  godine naučili lekciju i da će se nekako uspjeti pokrenuti.