Krajem prošle godine, imao sam veliku sreću u nesreći. Nakon kraće sapunice s mojim operaterom i žalosnih dana što su mi uskratili Note 4 po pristojnoj cijeni, ukazala mi se fenomenalna ponuda kod konkurencije, te sam na produljenje ugovora uzeo Note 4, a kao poklon dobio sam i Samsungov Gear S.
Iako su me pametni satovi privlačili, a ponajviše Motorolin Moto 360, nisam u planu imao izdvojiti tolike novce na gadget kojega u konačnici možda neću ni koristiti, tako da mi je ova ponuda sjela “k’o budali šamar”.
Prvih mjesec dana Gear S i Note 4 bili su mi stalni suputnici. Gear S sam punio otprilike svaka 3 dana, redovno pratio brojač koraka te se donekle trudio kretati što više. S obzirom kakav “trut” za šetnju inače jesam, moram priznati da sam se iznenadio koliko bih dnevno napravio koraka.
Više nisam ni griješio u prometu, jer bi se svaki razgovor u autu odvijao preko sata, a ne preko Notea na uhu. Kvaliteta razgovora je zaista iznenađujuća, a pozive sam mogao obaviti čak i vozeći se na autoputu, što je posebno zadivljujuće. Pri nižim brzinama sugovornici često nisu ni znali da pričam preko sata, a ne smartfona, bez obzira što je isti na ruci koja je na volanu.
U mnogim prilikama, noseći neke stvari, ili jednostavno imajući ruke okupirane nekim poslom, kratki pregled na obavijest ili javljanje na dolazni poziv u tom je trenutku bilo od velike pomoći, jer bi inače propustio vrlo važan razgovor s prvim susjedom kojem je nedostajalo čilija za roštilj, primjerice. Šalu na stranu, primjera u kojima je sat poslužio bilo je zaista mnogo, a dok se jednom ne susretnete s njima, niti ne znate da postoje.
Ubrzo mi je na test došao HTC Desire Eye te sam Gear S morao odložiti sa strane. Nažalost, on radi jedino s novijim Galaxy uređajima tako da bi mi uz Desire Eye služio jedino kao sat kojeg moram puniti svaka 3 dana. Prestao sam ga nositi tijekom dana te sam ga stavljao jedino kad bih se uputio izvan kuće. No iskreno, u takvim situacijama klasični sat je puno praktičniji jer će vam uvijek pokazati vrijeme, i neće zasvijetliti na svaki pokret ruke prema licu. U međuvremenu se pojavila i metoda za povezivanje s drugim uređajima, ali je prilično komplicirana.
Kako je vrijeme odmicalo, Gear S sam sve manje koristio, ne zato što mi ne bi poslužio, već zato jer bih ga prečesto zaboravio napuniti. Najveći problem je s putovanjima na koje bih zaboravio ponijeti punjač, a ponio bih sat. Nažalost, Gear S koristi poseban punjač koji je ujedno i eksterna baterija. Bez punjača bi me na takvim putovanjima redovno poslužio 2 dana, a ukoliko bi se sjetio ugasiti ga preko noći, izdržao bi i treći dan.
Ubrzo je usljedila i najdulja recenzija - Nexusa 6. Njega sam kao primarni uređaj koristio gotovo mjesec dana jer je zaista odličan, no Gear S je, baš kao i Note 4, skupljao prašinu svo to vrijeme. U zadnje vrijeme sam ga koristio nešto češće, no uvijek se javljao taj problem s punjačem i njegovom baterijom. U pola sata koliko mi obično treba da se spremim negdje za polazak, prikopčao bih ga na punjač no nažalost u to vrijeme se, bez obzira na njegovu vrlo malu bateriju, napunio svega 30-40%. To je dovoljno za bilo kakvu večer, pa čak i dan, ali jutro poslije, on bi opet bio prazan, dakle potpuno neupotrebljiv.
Prošlo je otprilike 6 mjeseci otkad ga imam, pa iako ga nisam koristio toliko često koliko sam mislio da hoću, pametni sat i dalje smatram korisnim suputnikom. Gdje god sam se pojavio s njim, pa čak i 6 mjeseci poslije on plijeni pažnju i interese mnogih prolaznika.
Gear S temeljen je na Tizenu, a čak i pola godine nakon njegovog izlaska na tržište, ponuda drugih lica satova je u najmanju ruku ograničena. Jedina lica koja zaista izgledaju lijepo su ona koja su već tvornički došla sa satom što je žalosno, jer Gear S donosi vjerojatno najbolji zaslon od svih pametnih satova.
Prekrasan AMOLED ima odličnu vidljivost čak i vani na suncu, a osvjetljenje zaslona može se i spustiti vrlo nisko tako da ne bliješti u mraku. Senzori otkucaja srca su iskreno, više tu reda radi nego što služe nekoj svrsi jer su vrlo neprecizni. Uspoređujući moje otkucaje srca na satu s medicinskim aparatima ili klasičnom palpacijom pulsa arterije, sat bi redovno pokazivao 10-20 otkucaja po minuti više. U početku sam bio blago zabrinut gledajući kako nerijetko imam preko 90-100 otkucaja bez da sam prethodno obavljao neki fizički posao, ali sam s vremenom shvatio kako sam ipak u top formi i problem je u satu.
Pola godine nakon kupnje, odnosno dobivenog pametnog sata, moje putovanje s njim bliži se kraju. Još uvijek pametne satove smatram vrlo korisnim suputnicima, no vrlo uskom krugu ljudi. Svima ostalima zasigurno može poslužiti kao lijepa šminka za izlaske vikendom ili u obližnji kafić. Svoj Gear S namjeravam prodati ovih dana, što nipošto ne znači kako u bližoj budućnosti neću kupiti neki drugi. Ponajviše iščekujem nasljednika Moto 360, no isprobavši i LG Urbane kratko vrijeme, možda si priuštim i njega.
Bilo kako bilo, pametni satovi su još u začetku i puni su dječjih bolesti. Kako vrijeme bude odmicalo, zasigurno će se pronaći još mnoštvo korisnih primjena i načina za produljenje autonomije na barem tjedan dana. Uzevši u obzir kako većina njih koristi zastarjele i nimalo štedljive procesore, očekujem da će se autonomija u idućih nekoliko generacija drastično produljiti. Jednom kada takav uređaj ne budemo morali puniti često koliko i smartfon, a cijena padne na neku razumnu vrijednost, pretpostavljam da će ga puno više ljudi željeti koristiti. Do tada, pametni satovi će biti samo skupa igračka za nas geekove.
