EU parlament izglasao kontroverznu direktivu o autorskim pravima – hoćemo li dobiti cenzuru? [Osvrt]

Jučer su zastupnici EU parlamenta (u ponovnom glasanju, nakon srpanjskog) uspjeli izglasati kontroverznu direktivu o autorskim pravima, oko koje se digla najveća prašina nakon famozne ACTA-e i TTIP-a. Nitko ne spori da je bolja zaštita autorskih prava potrebna, no ostali su sporni članci 11. i 13. koji su na noge digli velik broj internetskih medija.

Naime, pod paskom potrebe za zaštitom autorskih prava, spornim člancima se očito želi uništiti Internet kakvog danas poznajemo, odnosno većinu internetskih medija staviti pod kontrolu EU institucija. Jer kako drukčije objasniti činjenicu da direktiva propisuje obvezu plaćanja za linkove i prenošenje javno dostupnih informacija? Internet je danas to što jest isključivo zahvaljujući brzom protoku informacija, a obveza plaćanja linkova i dijeljenja će nužno dovesti do toga da mnogi mediji neće moći funkcionirati.

Prema ovoj direktivi, tražilice poput Googlea bi medijima trebale plaćati za dijeljenje linkova i kratkih isječaka sadržaja, što će u praksi definitivno biti neizvodivo. Google takve linkove i sažetke članaka jednostavno neće prenositi, što će imati izravan utjecaj na poslovanje online medija, jer će im padati posjećenost. Osim što ostavlja prostor za manipulaciju, direktiva ima i problem s elementarnom logikom. Naime, medijima je u interesu da ih Google i druge velike platforme promoviraju, a ne da im moraju plaćati za dijeljenje sadržaja. Dakle, ovdje možemo doći do zaključka da je ovo pisao netko tko se uopće ne razumije u materiju ili se radi o pokušaju namjerne opstrukcije. Prosudite sami koji je scenarij logičniji.

Drugi je problem što će pravilnike određivati svaka zemlja članica zasebno, a to znači da će svaki internetski medij morati prilagoditi poslovanje pravilima svake zemlje članice. S obzirom da će to biti dugotrajan i skup proces, veliki mediji bi to možda i mogli postići, no manji sigurno neće izdržati. I ovaj dio ima problem s elementarnom logikom, jer je u suprotnosti s jedinstvenim digitalnim tržištem, za kojeg se EU deklarativno zalaže.

Nadalje, online platforme bi morale kreirati i automatizirane algoritme za prepoznavanje sadržaja i istodobnog filtriranja ukoliko je kreiran od strane korisnika i krši neko od autorskih prava, što je također upitne izvedivosti.

Sve ovo navodi na zaključak da se, pod paskom zaštite autorskih prava, internet kao glavni izvor informacija u 21. stoljeću želi staviti pod kontrolu, a to znači samo jedno – cenzuru. Ovdje, naravno, ne mislim na cenzuru kakva je postojala u 20. stoljeću, kad su u medijima postojali državni cenzori koji su odlučivali koja će informacija biti puštena u novine, a koja ne, već u smislu da će moći funkcionirati samo oni mediji koji uspiju zadovoljiti stroge i komplicirane kriterije propisane od strane EU birokracije, a to će svakako filtrirati sadržaj na internetu i tako onemogućiti postojanje svemu što iskače iz mainstreama, koji se u zadnje vrijeme, slobodnim rječnikom rečeno, pretvorio u PR raznih interesnih skupina.

Čak i neki hrvatski eurozastupnici su u ova dva mjeseca uspjeli promijeniti mišljenje. Tako su Tonino Picula i Biljana Borozan (SDP), od gorljivih protivnika članaka 11. i 13. protiv čega je Picula potpisao i peticiju, odjednom promijenili mišljenje pa su za drugog, tj. jučerašnjeg glasanja, ostali suzdržani.

Što se to gospodine Picula promijenilo u vašem stavu u ova dva mjeseca? Je li tekst direktive, odnosno spornih članaka promijenjen pa vam je sada prihvatljiv ili ste se našli pod utjecajem nekog drugog lobija? Prema onome što se iz medija može nazrijeti, došlo je određenih prilagodbi u tekstu, no suština je ostala ista, a sam članak sasvim sigurno podložan različitim interpretacijama.

Štoviše, deklaraciju o podršci ovoj direktivi potpisalo je samo sedam ministara kulture zemalja članica, među kojima je i Hrvatska. Naša zemlja u zadnje vrijeme inače prednjači u podaništvu kad su međunarodni odnosi u pitanju, stoga ovakav razvoj događaja uopće ne čudi.

Da bi cijela stvar bila još zanimljivija, a bome i ironična, EU parlament je na istoj sjednici donio odluku o osudi Mađarske i njezinog premijera Victora Orbana, optuživši ga za rušenje „temeljnih europskih vrijednosti“ djelovanjem protiv nevladinih organizacija i napadima na slobodu medija, dok je istovremeno izglasana direktiva otvoreni nasrtaj na slobodu internetskih medija.

Ne ulazeći u polemiku oko Orbana i njegovog lika i djela, ovakvi dvostruki standardi mirišu samo na jedno, a to je vrlo moćno lobiranje, što je inače samo lijepa riječ za korupciju. Korupciju na višoj razini od one kad dajete viski profesoru ili pršut liječniku.

Naravno, sad će mnogi analitičari i politolozi komentirati Orbana i nevladine organizacije u čije se poslovanje očito tako dobro razumiju, ali će kod članaka 11. i 13. ostati potpuno nijemi, jer je to za njih nuklearna fizika.

Kad sve ubacimo u zajednički kontekst sa Zakonom o širenju lažnih vijesti, koji je za sada još u pripremi, ali i ukidanje Net neutralityja u SAD, vrlo lako možemo doći do zaključka da je ovo samo početak novog dokidanja sloboda, a sve pod paskom „očuvanja demokracije“.

Tu su još mnoge druge opasnosti za slobodu govora, za koju se svi inače deklarativno zalažu. Na primjer, imamo i novi prijedlog zakona koji bi omogućio strogo kažnjavanje medija koji u roku jednog sata ne obriše „teroristički sadržaj“. Ovdje se prvo moramo zapitati što je to uopće teroristički sadržaj? Osim što će mnoge medije uništiti, jer nemaju svi mogućnost trenutnog brisanja komentara koje ostave korisnici, ovo bi moglo izazvati i kaos.

Najbolji primjer je rat u Siriji, gdje se sirijska vlada bori protiv islamističkih skupina (Al-Nusra, Jayish-Al Islam, Army of Islam i mnogih drugih), koje se prema programu, ali i djelovanju na terenu, definitivno mogu okarakterizirati kao terorističke. No, problem je u tome što EU politički i financijski podržava upravo te skupine zato jer žele srušiti sekularnog predsjednika Assada, koji im opet ne odgovara zbog drugih razloga. I što je sad draga komisijo teroristički sadržaj? Čiji komentar trebam obrisati u roku od sat vremena da me ne kaznite? Onog koji navija za Assada ili Al-Nusru?

Isto tako ne zaboravimo ni na prijedlog za nacionalizaciju 5G mreža u SAD. Ukoliko se provede u djelo, takav potez bi mogao postati presedan na temelju kojeg će se vremenom cijela komunikacijska infrastruktura staviti pod izravnu kontrolu institucija, odnosno interesnih skupina koje kroz njih djeluju.

Na kraju krajeva, smatram da se trebamo boriti da Internet ostane ovakav kakav jest, slobodan i neopterećen nametima i suludim pravilima o kojima odlučuju isti oni koji su propisivali oblik rajčice, ograničavali snagu usisavača i potaknuli proizvodnju automobila sa start-stop sustavom.

Naravno, ne treba zanemariti ni potrebu za sankcioniranjem govora mržnje, kao i zaštitu autorskih prava, ali na način na koji to žele provesti EU institucije, definitivno je pogrešan i zloban. Štoviše, smrdi… jako smrdi na novo mračno doba.

Za ovakvu situaciju postoje dva moguća objašnjenja. Ili su direktivu pisali potpuni idioti, tj. nekompetentni birokrati, ili je cijela stvar smišljena kako bi se postigao određeni cilj. S obzirom na uložena sredstva na izradu prijedloga zakona u vidu plaćanja pravnika i raznih drugih profesionalaca, te lobiranje i ostatak cirkusa, ovo drugo je daleko izvjesnije.

 
      
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
Uporaba kolačića

Mob.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića. Više informacija potražite na poveznici.  [ U redu ]