Biznis

Hoće li TSMC-ovo prebacivanje proizvodnje na Zapad i Samsungovo masovno ulaganje pomoći da se prebrodi kriza čipova?

Potražnja za čipovima raznih vela i dezena svakim je danom je sve veća, a svijet je trenutno osuđen na samo dva „foundryja“ koja su u stanju naštancati dovoljno količine tehnološki najnaprednijih. Naravno, radi se o tajvanskom TSMC-u i korejskom Samsungu.

I dok prvi muku muči s činjenicom da se nalazi usred jedne od najvećih geopolitičkih kriza današnjice, potonji je u zadnjih godinu dana zabilježio pad isporuka, prihoda i posljedično tome, profita. Problemi u proizvodnji i isporuci čipova počeli su za vrijeme pandemije, no posljedice su ostale, i pitanje je vremena kad će biti u potpunosti sanirane, a spomenuta geopolitička kriza dodatno komplicira opće stanje.

I dok Tajvan živi u strahu od kineskih amfibija, za koje američki think-tankovi sugeriraju da bi se na otok mogle iskrcati u sljedećih nekoliko godina, TSMC traži načine kako proizvodnju preseliti izvan zone rizika, a istovremeno zadržati zacrtanu razinu dobiti. S druge strane, Samsung nema ovakvih problema, ali ima s prijateljskim restrikcijama nametnutim od strane američkih partnera, budući da mu isti očito imaju moć određivati proizvodne kvote, odnosno koliko će čega proizvesti u svojim pogonima na kineskom tlu.

Naravno, u problemima su i treće strane, budući da Apple trenutno zakupljuje oko 80% TSMC-ovih kapaciteta proizvodnje 3-nanometarskih čipova, zbog čega su mnogi proizvođači Androida zabrinuti. Ovaj trenutni problem će vjerojatno biti donekle riješen aktiviranjem dodatnih resursa, no ostaje pitanje kako će se svijet opskrbljivati čipovima na dulje vrijeme, posebice zbog sve bržeg razvoja algoritama umjetne inteligencije, koji će vremenom iziskivati još moćniji i sofisticiraniji hardver.

Vidjeli smo da i TSMC i Samsung planiraju ad hoc gradnju tvornica u Europi i Americi, čiju isplativost mnogi analitičari dovode u pitanje, budući da se radi o političkoj, a ne ekonomskoj odluci. S druge strane, kineski foundryji polako napreduju i pitanje je vremena kad će doseći tehnološku razinu ove dvojice, a prognoze se kreću unutar vremenskog okvira od 3 do 5 godina. Kako bi spriječili taj napredak, Amerikanci su čak nizozemskim i japanskim tvrtkama, koje sudjeluju u proizvodnom procesu strojeva za štancanje čipova, uspjeli nametnuti svoju volju, tj. da ograniče suradnju s kineskim foundryjem SMIC. Ovo će zasigurno usporiti razvoj kineske strane, no s obzirom na povezanost i isprepletenost ovog industrijskog segmenta, posljedice mogu biti pogubne i za, ni krive, ni dužne treće strane, prvenstveno krajnje korisnike, što posljedično povlači pitanje ekonomske isplativosti.

No, danas ipak stiže donekle ohrabrujuća vijest, budući da je Samsung u sljedećih 20 godina odlučio uložiti preko 230 milijardi dolara u gradnju novih tvornica za proizvodnju poluvodiča, ali uglavnom na korejskom tlu, što će u velikoj mjeri pojeftiniti proizvodnju, barem u odnosu na čipove koji budu stizali iz američkih i europskih pogona.

U proizvodnom procesu će, prema pisanju korejskih medija, sudjelovati preko 150 raznih tvrtki, a sve bi trebalo imati pozitivan učinak i na druge Samsungove divizije, poput one za proizvodnju zaslona i baterija.

Naravno, 20 godina nije malo, i pitanje je kako će svijet izgledati 2043., tako da na koncu opet možemo zaključiti da je pred nama i dalje veliko razdoblje neizvjesnosti. Ono što bi svakako bilo dobro je da se tržište diverzificira, odnosno da ne ovisi samo o dva foundryja, no imajući u vidu gore opisane događaje, teško da će se to dogoditi u skorije vrijeme