HTC 10 – godinu dana kasnije [Maraton test]

Kolega Krešo se nedavno pohvalio kako ga je OnePlus 3 poslužio čitavu godinu. Uopće nije upitno da današnji uređaji mogu izdržati toliko dugo, bez velike potrebe za promjenom, ali je vrlo neobično kad netko od tech entuzijasta toliko dugo uspije s jednim uređajem izdržati.

Baš tako sam i ja cijelu proteklu godinu proveo s mojim HTC-om 10, kojeg i dalje primarno koristim, i još nisam odlučio hoću li ga uopće zamijeniti s nekim od ovogodišnjih modela.

Daleko od toga da me noviji modeli ne privlače, svaki na svoj način. Samsung Galaxy S8 i S8+ koje smo nedavno recenzirali su fantastični uređaji, zaista predivni komadi tehnologije i nešto o čemu smo dugo sanjali – zaslonima koji zauzimaju gotovo cijelu prednju površinu.

Sličan je i LG G6, kojega posljednjih nekoliko dana koristim kao primarni uređaj za potrebe testiranja.

Novi HTC U11 tek treba doći na test. Iako nema zaslon preko cijele prednje površine i definitivno ne izgleda toliko moderno kao korejski dvojac, ima svojih aduta u rukavu i čini se kao zaista jedan vrhunski uređaj.

No, HTC 10 me vremenom oduševio ponajprije svojom pouzdanošću. To je najčvršći uređaj kojeg sam do sada vidio i testirao. Naravno, uvijek će biti robusnijih primjera kao što su CAT-ovi bauštelci ili neki dummy mobiteli, ali ovdje se ipak radi u premium segmentu.

HTC 10 ima fenomenalno aluminijsko kućište koje ostavlja odličan dojam, ali je isto tako vrlo sklisko i podložno ogrebotinama. Svi uređaji koje sam ikad imao, nisu mi zajedno ispali toliko puta koliko je ovaj u svega godinu dana. Tako je kućište pretrpjelo određena oštećenja, no daleko manja nego što bi čovjek očekivao.

Između ostalog, imao je i dva bliska susreta s betonom, nakon čega sam očekivao da će me taj pad koštati novog zaslona. Nevjerojatno, ali prošao je tek s površinskim ogrebotinama kućišta.

Silikonske maskice organski ne podnosim, i smatram da nema smisla težiti ka premium dizajnu ukoliko vaše uređaje ionako stavljate u silikonsku masku vrijednosti desetak kuna.
Naravno, nekom su neophodne, ali baš kao što ne držim trosjed presvučen folijom, samo da bih ga sačuvao za nekog idućeg vlasnika, tako nisam zaštitio niti ovaj uređaj. Radije ću spustiti cijenu u prodaji za par stotina kuna nego cijelu godinu trpjeti taj silikon.

USB-C je čvrst kao i prvog dana, a zvučnici se nisu niti malo prigušili, što se inače moglo očekivati zbog prašine i prlajvštine. Nije da prašine i prljavštine nema, ali jednostavno zvuk nije prigušen. Leća kamere je praktički netaknuta, iako bih ga nerijetko nespretno odlagao po stolu i držao u autu na mjestu gdje ima lufta za šetnju lijevo-desno pri svakom zavoju.

Zaslon je s druge strane poprimio dosta sitnih ogrebotina već u prvih mjesec dana korištenja, ali je nakon gotovo godine dana konačno dobio i žute pjege, koje prije ili kasnije dobije gotovo svaki LCD zaslon u modernim smartfonima.

Tako je to sa današnjom tehnologijom, AMOLED-i znaju patiti od burn-in efekta, a LCD zasloni od žutih pjega. Iskreno, ne sjećam se kad sam zadnji put vidio godinu ili dvije dana star zaslon da nije imao jednu od ove dvije mane. Stvar je u tome što ih ljudi najčešće ne primijete, štoviše, odokativnom procjenom, smatramo da se količina ljudi koji mogu primijetiti ovakve mane mjere u promilima. Naravno, mi geekovi vidimo i ogrebotine širine par nanometara. Tako je i ova žuta pjegica, iako svega milimetar velika, meni je trn u oku, a novi zaslon sam dobio u roku od par dana, jer jamstvo pokriva takvu vrstu kvara.

Novi zaslon opet ima Tianma panel, kojeg je gotovo nemoguće vidjeti kroz polarizirane naočale. Prisjetimo se, HTC za svoju desetku ima dva dobavljača zaslona, od kojih se ovaj Tianma ne vidi kroz polarizirane naočale dok uređaj držite uspravno, a onaj Sharpov se najnormalnije vidi. To je jedna mala sitnica koja će zasigurno smetati određeni dio kupaca, ali realno jedina objektivna zamjerka koju trenutno imam na ovaj uređaj.

S pozitivne strane, u ovih mjesec dana novi zaslon nije dobio ni jednu novu ogrebotinu, što je opet svojevrsna potvrda da Gorilla Glass često zna varirati s kvalitetom svojih zaštitnih stakala.

Na servisu sam odmah tražio i zamjenu baterije, jer sam staru doslovno satrao u godinu dana. Prije bi mi jedva izdržao 3 sata uključenog zaslona, odnosno punio bih ga već u ranim popodnevnim satima, a sada s novom baterijom i Nougatom izdrži skoro cijeli dan, odnosno do večeri. Nekoliko poznanika ima HTC 10 i kažu da im je baterija jedna od boljih stvari, pa eto, pod pretpostavkom da ćete prosječno koristiti uređaj, trebala bi vam izdržati cijeli dan. Više od toga nije baš realno za očekivati.

Sučelje se tek blago izmijenilo u posljednjih godinu dana, unatoč tome što je sada osnovica novi Android 7.0 Nougat. Ispravljene su neke softverske greške, odnosno nedostatci. Tako konačno možete promijeniti raspored brzih prečaca, što prije, neshvatljivo, niste mogli.

Dosta je poboljšan i čitač otiska prstiju, koji me prije ponekad znao iznevjeriti, a danas radi praktički savršeno, i iskreno se ne sjećam kad mi zadnji put nije očitao prst, bez obzira koliko mastan ili znojan bio. Ovo me možda čak i najviše fasciniralo jer sam na čitač gledao striktno kao hardversku komponentu koja minimalno ovisi o softverskoj optimizaciji, ali očito sam se prevario.

Danas je moguće koristiti i dvije aplikacije na zaslonu istovremeno, baš kao što smo mogli i prije pola desetljeća na Samsungovoj Note liniji, no sada je podržano na razini operativnog sustava. Postavke su dobile još pokoji sitan trik, ali sve je to toliko skriveno da se više niti sam ne sjećam točno što se promijenilo, a što je bilo i prije.

To je s jedne strane dobro, jer nadogradnja ne traži posebnu dozu privikavanja na novi raspored, a s druge strane neki će ostati malo razočarani jer su možda očekivali kompletan redizajn.

Meni je iskreno to sasvim svejedno dok uređaj savršeno radi i služi svrsi. Tu ujedno dolazimo i do glavnog razloga zašto i dalje koristim ovaj uređaj i nemam veliku želju za zamjenu i kupnju novoga.

HTC 10 me u godinu dana apsolutno niti jednom nije iznevjerio, bilo da je zastao, da neka aplikacija nije radila, ili da je njegova brzina rada vremenom opala. Sve se odvija savršeno brzo, a čak nekad imam osjećaj da radi brže nego i generaciju noviji i jači uređaji. Najviše zasluge ovome moramo pripisati odličnoj optimizaciji softvera, a bilo bi i žalosno da nije tako, s obzirom da se Nougat dosta dugo čekao.

Ugodno iznenađenje su i poboljšanja vezana uz kameru. Pouzdanija je nego prije godinu dana i puno rjeđe moram izvršiti dodatno okidanje ako prva nije uspjela, a i kvaliteta fotografija je blago podignuta u određenim situacijama.

Sve u svemu, HTC je nakon dugo vremena konačno obavio odličan posao i definitivno nisam požalio što sam ga uzeo ispred Galaxyja S7 ili LG-a G5. Pogotovo nakon što sam testirao S7 Edge nakon godinu dana i uvjerio se koliko je više ostario u odnosu na HTC. Da se razumijemo, to starenje je vrlo relativan pojam, i velika većina kupaca neće ništa primijetiti, jer će u konačnici oba raditi jako dobro.

Ali netko kome je testiranje smartfona svakodnevnica, definitivno vidi te razlike, baš kao što će vidjeti i svi oni kojima smartfoni ne predstavljaju samo osnovni alat, već i neki neobičan užitak.

 
      
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
Uporaba kolačića

Mob.hr koristi kolačiće (tzv. cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Klikom na gumb 'U redu' pristajete na korištenje kolačića. Više informacija potražite na poveznici.  [ U redu ]