Huawei P40 Pro – Recenzija (nakon 2 mjeseca korištenja)

Nakon što je Huawei kao kolateralna žrtva američko-kineskog trgovinskog rata ostao zakinut za Googleove servise, mnogi su se pitali što će biti s njihovom P serijom na proljeće. I kako izgleda, razvoj novih uređaja nije bio uopće doveden u pitanje, što smo mogli i pretpostaviti iako, nismo znali na koji način će se stvari odvijati.

Ponovno je bilo zakazano predstavljanje u centru Pariza koje se trebalo održati 26. ožujka ove godine, ali je otkazano silom prilika zbog novonastale situacije s pandemijom koronavirusa.
Ipak, ni to Huawei nije spriječilo da vodećim novinarima svijeta dostave novu P40 seriju i nekoliko dana prije predstavljanja koje je održano online. Tako smo se i mi našli među tom skupinom i sada se već dva mjeseca družimo s njihovim novim top modelom naziva P40 Pro.

U normalnim okolnostima naše dojmove o uređaju sumiramo kroz desetak dana korištenja, no okolnosti se mijenjaju, pa se s njima i naš period testiranja značajno produžio. Procedura u kojoj svaki testni uređaj koristimo kao svoj primarni, kroz svakodnevne zadaće i poslove koje obavljamo, dnevne migracije i popratne situacije, a sve kako bi što bolje stekli onaj dojam kojeg će i svaki budući kupac imati.

Ovaj smo uređaj testirali u sigurnosti svoga doma, s tek ponekim izlaskom u prirodu kako bismo se barem donekle pristojno pozabavili i kamerama koje su glavni prodajni adut ovoga uređaja.
Daleko od tog da ih P40 Pro nema još, jer dolazi i s fantastičnim OLED zaslonom i visokom stopom osvježavanja u skladu s današnjim trendovima, ali i s procesorom koji je u stanju pogurati najzahtjevnije zadaće koje se od njega očekuju.

Naravno, sve je to divno i krasno, ali nema Google servisa. Mi smo se upravo zbog toga odlučili ovim uređajem pozabaviti na onaj način na koji će ga i većina kupaca koristiti, u potpunosti bez Googleovih aplikacija. I vjerovali ili ne, čitav period od mjesec dana smo uspjeli izdržati bez njih. Da ne duljimo više s uvodom, u nastavku ćete saznati kako smo se proveli s Huaweijem P40 Pro i kakve je dojmove na nas ostavio.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dimenzije
158.2 x 72.6 x 9 mm

Masa
209 grama

Zaslon
OLED 6,58″ 1200 x 2640, 441 ppi, HDR10+, 90 Hz

SoC
Huawei Kirin 990

5G
Da

RAM
8 GB

Interna memorija
256/512 GB

Micro SD
Da, NM standard

Povezivanje
WiFi, WiFi Direct, WiFi Hotspot, A-GPS, Bluetooth, USB 3.0

Otporan na vodu
Da

Brzo/bežično/reverzibilno punjenje
Da/Da/Da

OS
Android 10

Kamera
50 MP, f/1.9, 23mm, OIS, 12 MP, f/3.4, 5X optički zoom, 40 MP, f/1.8 ultrawide

Prednja kamera
32 MP, IR TOF 3D

Baterija
4200 mAh, 40W brzo, 27W bežično, 27W reverzibilno punjenje

Cijena

Ustupio
Huawei Hrvatska

PREDNOSTI
NEDOSTACI

Izvrstan 90 HZ zaslon
Nema vanjske stereo zvučnike

Kvaliteta izrade i dizajn
Nema 3,5 mm

Natprosječna autonomija i nevjerojatno brzo punjenje
Nestandardni utor za kartice

256 GB memorije u osnovnom modelu
Ne dolazi serijski s Google servisima

Kamera bez premca na tržištu

Vrhunski hardver i performanse

Dizajn, kućište i ergonomija

Već od prvog dana u društvu s ovim uređajem u meni se pojavio određen bipolaran osjećaj. S jedne strane sam naprosto oduševljen kako prekrasno izgleda, a da sam imao više kontakta s vanjskim svijetom vjerujem da bi mnogi poznanici ostali oduševljeni izgledom. Uža obitelj je nekoliko puta u ovih mjesec dana pitala koji je to uređaj, vjerojatno jer su navikli da ih češće mijenjam, ali i iz razloga što im se činio baš iznimno atraktivan.
Sve teže nam je definirati boje novih mobitela, a ovu bih okarakterizirao kao sivkastu, metalik, s efektom. Višebojnu.

Grba za kameru očito strši van uređaja, ali mogli bismo čak reći da je opravdana jer kamere koje su smještene u nju su korak ispred svega što smo do sad isprobali. S prednje strane situacija je dijametralno suprotna i u oko upada ogroman izrez za prednju kameru, najsličniji onome što ga je lani imao Galaxy S10+, samo što je u lijevom kutu zaslona, a ne desnom.

Sudeći po tome kako se ljudi priviknu i na kud i kamo veće zube u mnogim popularnim modelima, vjerujem da ćete se još lakše priviknuti i na ovu „pilulu“. Na prvu sam očekivao da je potpuno neopravdan razlog za ovakvu šaku u oko, ali onda sam shvatio da se tu kriju i senzori za biometrijsko otključavanje putem lica. Njih ne treba nikako zamijeniti s otključavanjem putem lica kakvog koriste Samsungovi top modeli, jer ono funkcionira samo uz pomoć kamere i lako ih je zavarati, doslovno samo s fotografijom. Ovoga nećete tako lako zavarati i najsličniji je onome kojeg koristi Apple u posljednjih nekoliko generacija iPhonea.

Zanemarimo li pilulu, zaslon je prekrasan i razvučen od ruba do ruba, a preko kojega se i suptilno prelijeva ostavljajući odličan dojam. Okvir je izrađen od metalne legure (moro bih provjeriti od čega točno, znam da je premium) i P40 Pro u ruci leži fantastično. I poleđina je tek toliko blago zaobljena na rubu da se jedva primijeti.
Na dnu uređaja nećemo pronaći 3,5 mm izlaz za slušalice već samo utor za nano SIM i Huaweijevu memorijsku karticu, USB-C, glavni mikrofon i vanjski zvučnik. I on je samo jedan, a dok je slušalica ponovno smještena unutar samog zaslona.

Tipke su smještene na desnom boku uređaja, taman na dohvat palca, a ova za uključivanje je i dalje zadržala prepoznatljiv crveni marker kojeg je Huawei prisvojio kao svojevrsni zaštitni znak.

U pakiranju ćete uz klasičan sadržaj poput USB-C slušalica, kabela i punjača, dobiti i zaštitnu maskicu koja je definitivno zgodan detalj, pogotovo u ovo vrijeme kad ne možete otići do dućana i izabrati si masku kakvu želite. Naravno, postoje i razni webshopovi, eBay i ostatak Kine, ali svejedno, uvijek je lijepo dobiti ju u pakiranju odmah u startu.

Zaslon

P40 Pro smjestio se u sredinu serije po veličini i dolazi sa 6,6“ OLED zaslonom rezolucije 2640×1200 piksela, a što na ovoj dijagonali i uzevši u obzir nešto izduženiji 20:9 omjer stranica, rezultira s pristojnih 441 ppi. Nije najviša oštrina na koju smo navikli, ali je u skladu sa Samsungovim top modelima ukoliko kod njih uključimo 120 Hz način rada. Huawei nema baš toliko visoku stopu osvježavanja i njegovih 90 Hz nećete baš tako lako primijetiti u odnosu na 60 s koliko klasično dolaze gotovo svi ostali smartfoni, ali isto tako nećete baš primijetiti i razliku 90 Hz u odnosu na 120. U svakom slučaju, sve što gledate na zaslonu će se činiti iznimno glatko i tu nema priče.

Što se samog prikaza tiče, generalno sam ostao oduševljen sa zaslonom. Zbilja je prekrasan s odličnim prikazom boja, vrlo realnim ako to poželite. Bijela je bijela, kontrast je beskonačan što je u prirodi OLED zaslona, a vidljivost na suncu vrlo dobra. Ne toliko dobra kao na Samsungovim top modelima, ali nimalo loša. Štoviše, ovu razliku sam primijetio tek kad sam ih direktno usporedio jednog do drugog. Do tog trenutka mislio sam da je jednaka, jer nisam imao baš nikakvih problema s čitanjem čak i u podne pod direktnim suncem.

Huawei vam čak i dopušta da sami prilagodite zaslon s bojama po vašoj želji, ovisno o tome preferirate li realnije ili zasićenije boje. Ja sam ga čak držao na nešto zasićenijim bojama ovoga puta jer nisu pretjerane, a dobiva malo na izgledu.
Spomenuo sam i da je zaslon zakrivljen preko ruba, a za razliku od Samsung koji je svoje zakrivljenje malčice smanjio, Huawei ga je mrvicu povećao. Sad se Huaweijev zaslon nešto više prelijeva preko ruba, no sve je to u granicama dopuštenog.

Naravno, u skladu s OLED tehnologijom, imate i mogućnost korištenja Always On zaslona što je vrlo zgodna stvar na koju se lako priviknuti.

Hardver i performanse

Kirin 990 imali smo već prilike upoznati u Mateu 30 Pro, a identičan čip s podrškom za 5G mrežu, nalazi se i u našem primjerku P40 Pro. Prisjetimo se, riječ je o osmerojezgrenom procesoru s dvije Cortex-A76 jezgre koje kucaju na taktu od 2,86 GHz, još dvije A76 na taktu od 2,36 GHz i četiri štedlivije Cortex-A55 koje kucaju na taktu od 1,95 Ghz. Grafički dio posla obavlja 16-ero jezgreni Mali G76, a u našem primjerku ugrađeno je i 8 GB radne memorije.
Neki bi možda pomislili da je ovo malo, i da je trebalo još, no mi smo stava da je 8 GB za sve današnje potrebe i više nego dovoljno. Ono što nas više veseli od eventualnih 12 ili 16 GB RAM-a, a koje ne bismo ni osjetili tko zna do kad, ako i ikad, je 256 GB interne memorije s koliko dolazi naš primjerak P40 Pro, a to bi ujedno trebao biti i početni model.

Kvaliteta signala bila je na očekivano visokoj razini, barem koliko smo je uspjeli testirati u ovom okruženju, a ovaj uređaj standardno dolazi i s podrškom za 5G mreže. Zgodno je i što je unutar sučelja unutar brzih prečaca dostupan switch kojim uključujete 5G onda kad vam zatreba. Na ostalim uređajima morali bi ući u postavke mreža unutar postavki uređaja, pa ga tek tamo omogućiti, a što nerijetko rezultira s uvijek uključenim traženjem 5G mreže, a što dosta negativno utječe na autonomiju jer je 5G mreža u ovom trenutku rijetko gdje dostupna.

Slušalica je cijeli zaslon, baš kao što je to bio slučaj i s P30 Pro, ali nemate straha od lošeg zvuka. Štoviše, veći je problem stišati ju dovoljno nisko jer u ovakvim okolnostima čak i na najnižoj razini, svi ukućani lako mogu čuti vaš razgovor, ako se ne odmaknete od njih.

Zvučnik je nažalost samo jedan i smješten na dno gdje ga je relativno lako prigušiti, ovisno kako držite uređaj. Vrlo je glasan, barem se takvim čini u ovoj mirnoj atmosferi, ali isto tako smatramo da je Huawei trebao ponuditi stereo zvučnike u ovoj klasi uređaja. Uz to, nema niti 3,5 mm izlaza za slušalice, a u pakiranju nećete dobiti niti adapter za njih, što smo se barem od Huaweija nadali da će ga ponuditi. Tako ste osuđeni ili na bluetooth slušalice ili na ove koje dobivate u pakiranju s njim, barem dok ne pronađete negdje odgovarajući adapter kojim bi spojili neke žične koje zasigurno već imate kod kuće.

Huawei već neko vrijeme nudi i proširivu memoriju u vidu svojih nano memorijskih kartica, a koje koristi samo i isključivo on. Nije najveća sreća, ali eto, barem imate mogućnost proširiti memoriju. Dostupne su i eSIM kartice, u slučaju da ih vaš operater podržava, a čime preostali utor za fizičku nano SIM karticu možete iskoristiti za vrijeme putovanja van zemlje recimo.
Brzina otvaranja aplikacija na ovom uređaju je na iznimno visokom nivou, zahvaljujući Huaweijevom softveru koji je odlično posložen. Rekli bi čak da je najbrži od svih uređaja koje smo isprobali, ali naravno, ovo je tek subjektivni dojam. Usporedno s Galaxyjem S20, jasno se vidi da je P40 Pro brži, ali kakav je usporedno sa svim ostalim uređajima, to nismo imali prilike isprobati u ovom trenutku.

Softver i sučelje

Huaweijev EMUI jedno je od sučelja za koje smo smatrali da im je prijeko potreban redizajn. I on se dogodio u posljednjih godinu dana, ali samo djelomice.
Nije sučelje ružno ili neugledno, ali možda bi moglo biti i malo modernije. Svejedno, nudi zaista pregršt opcija prilagodbe tako da bi svi trebali pronaći pokoji trik za sebe.

Zadano nudi početni zaslon na kojemu se nalaze apsolutno sve aplikacije instalirane na uređaju, bez posebne ladice za njih. No ukoliko želite, to možete promijeniti unutar postavki uređaja. Ono što nam nedostaje je jedino mogućnost spuštanja trake s obavijestima povlačenjem prsta po sredini zaslona, a što danas nude praktički svi proizvođači smartfona. I ovo se može vrlo lako riješiti instaliranjem drugog launchera, tako da nećemo previše prigovarati.

No, iako smo ovo sučelje već vidjeli i isprobali dovoljan broj puta i znamo da je ono zaista moćno i da radi gotovo savršeno, ovo je prvi put da smo se zadržali na jednom uređaju bez Googleovih servisa mjesec dana.

To u startu poteže mnoge kompromise na koje možete i ne morate pristati ako ne želite. Štos je u tome što iako Huawei P40 Pro standardno ne dolazi s Googleovim servisima, vi ih možete relativno lako naknadno instalirati. U jednom trenutku postojala je čak mogućnost da ih instalirate samo uz pomoć obične aplikacije i jednog klika unutar nje. Ako ste to učinili dok je aplikacija radila, svi Googleovi servisi će vam i dalje raditi najnormalnije, a što je slučaj i s našim primjerkom P40 Lite modela.

U ovom slučaju, kad ta aplikacija više ne radi, a mi nismo na vrijeme instalirali Googleove servise, potrebno je malo više koraka, ali sve se to da riješiti u 15-ak minuta, što smo detaljno objasnili unutar posebnog videa vezanog uz instalaciju aplikacija na Huawei.

Naš savjet je svakako iskoristiti mogućnost Phone Clone aplikacije koja vam nudi prilikom prvog paljenja uređaja, da prebacite sve stvari sa starog uređaja na novi. Time će se prebaciti i vaši kontakti, poruke, pozivi, aplikacije koje imate, wifi zaporke i slično. I ovo radi bezbolno, a ovisno o tome koliko podataka imate na starom uređaju, samo prebacivanje može potrajati svega par minuta pa sve do sat vremena ukoliko prebacujete stotinjak gigabajta materijala.
Moguće je ovo napraviti i uz pomoć kabela ili putem WiFija, ukoliko nemate odgovarajući kabel uz sebe.

Nakon što se sve prebacilo, uključujući i YouTube, Gmail i masu drugih Googleovih aplikacija, shvatit ćete da one ne rade, barem dok ne instalirate Googleove servise.

Mi smo ga odlučili koristiti bez njih, i to mjesec dana, a sve kako bismo vam mogli prenijeti dojmove vezane uz ovaj uređaj u njegovom originalnom stanju u kakvom će ga koristiti većina kupaca.

Otprilike sve aplikacije koje su rađene za Android, rade najnormalnije i na Huaweiju, pod uvjetom da se ne oslanjaju na Googleove servise. Ono što shvatite u ovih mjesec dana je to da se na njih oslanja baš dosta aplikacija. Primjerice Uber i Wolt neće raditi jer koriste Googleove mape, a vi ih naravno nemate. Imate i dosta igrica koje koriste Google Play Games servis, što bi značilo da ih ne možete igrati jer nemate Google račun za igrice. To je barem dok developeri ne porade na opciji kreiranja računa unutar same igrice, a koji se neće oslanjati na Google. Mnogi su već poradili na tome i imate dostupno dosta igara, ali primjerice PUBG nije jedna od njih.

No ukoliko niste gamer, ne koristite Uber kao glavno prijevozno sredstvo i nije vam problem nazvati pizzeriju za dostavu hrane, shvatit ćete da velika većina aplikacija koje koristite na dnevnoj bazi, zapravo radi sasvim normalno.

Email klijent predinstaliran na P40 Pro, uredno sinkronizira Gmail, kao i Google bussiness emailove, ali i praktički sve ostale koji koriste standardne protokole, tako da s emailom nećete imati nikakvih problema.

YouTube imate u obliku Vanced aplikacije koja je zapravo kopija YouTube premiuma i nudi vam čak i mnoge opcije koje obična YouTube aplikacija nema, a možete ga koristiti i putem weba.

WhatsApp, Viber, Telegram, Messenger i ostale aplikacije za IM rade normalno. Isto vrijedi i za Instagram, Facebook, TikTok i ostale popularne društvene mreže koje vjerojatno imate instalirane na vašem uređaju. Također, Facebook Pages Manager je jednako loše napisan kao i na bilo kojem drugom smartfonu.

Ono što mi je najviše falilo je Googleov kalendar, koji se doduše sinkronizirao sa Huaweijevim prilikom kloniranja telefona pri prvom uključivanju, sa spomenutom Phone Clone aplikacijom, ali ne radi sinkronizacija natrag. To bi značilo da se događaji koje sam naknadno unio u Huaweijev kalendar, ne mogu vidjeti na računalu na kalendaru. Imate opciju koristiti Microsoftov kalendar ili bilo koji treći servis, ali ne i Googleov. Naravno, u slučaju da niste instalirali Google servise, inače će raditi i to.

Ista je situacija i s novim kontaktima koje bi prilikom prelaska sa Huaweija trebali ručno izvesti pa sinkronizirati na taj način s novim nekim uređajem. Ali ovakve probleme sam imao i s iPhoneom koji čak nudi sinkronizaciju svega s Googleom, ali ona nerijetko ne radi kako bi trebala. Tako da nije Huawei baš jedini u ovim “problemima”, s ključnom razlikom što je na njemu puno lakše izvesti kontakte u odnosu na iPhone.

Nemogućnost korištenja Google Diska možda nije toliki problem ako imate Microsoftov OneDrive, Dropbox ili neku treću opciju, ali je problem ukoliko biste željeli povući stare poruke s WhatsAppa. Ovaj problem javlja se i prilikom prelaska s iPhonea na bilo koji drugi Android, jer niti on ne nudi mogućnost povlačenja backupa s Google Diska, iako ima podršku za njega.

No nakon mjesec dana korištenja, mogu reći da sam se priviknuo na gotovo sve. Nedostajao mi je malo YouTube studio u kojem nerijetko pratim analitiku kanala i odgovaram na sve komentare kojih ima pregršt, ali to sam riješio uz pomoć računala.

Svime ostalim bio sam potpuno zadovoljan i ugodno iznenađen što neke aplikacije rade čak i bolje u odnosu na klasične Androide, primjerice Instagram i Facebook.

Što se same instalacije aplikacija tiče, imate nekoliko opcija. Prva je Huaweijeva trgovina u koju stalno pristižu nove aplikacije jer Huawei ulaže enormnu količinu novca u nju. Druga je korištenje MoreApps aplikacije koju je Huawei osmislio, a riječ je o svojevrsnoj tražilici aplikacija unutar raznih alternativnih provjerenih trgovina. Jedna od njih je Aptoide koju sam instalirao odmah, jer masu aplikacija koje nisu dostupne u Huaweijevoj trgovini, sam skinuo putem Aptoida i one rade najnormalnije kao da sam ih skinuo putem Huaweijeve trgovine.

Razlika je što su ove u Huaweijevoj trgovini potpuno prilagođene Huaweiju, odnosno barem bi trebale biti, ali ne na način da samo rade, već na način da su nerijetko i osjetno manje tako da zauzimaju manje memorije prilikom instalacije. Time se štedi na prostoru, a dobivate identičnu aplikaciju kao što bi je imali na primjerice Samsungovim modelima.

U konačnici vam ovo dođe tako svejedno, jer memorije imate, ali je za svaku pohvalu što se Huawei potrudio i oko ovoga. Među screenshotovima možete vidjeti koje sve aplikacije rade, a koje ne rade.

Što se navigacije tiče, osobno preferiram Waze ispred Googleovih mapi, ali isto tako su mi i one malo nedostajale jer bih preko njih pretraživao određene adrese, gledao udaljenosti i slično, a što je malčice kompliciranije na Wazeu. Svejedno, imate i još pregršt drugih aplikacija, a Googleove mape možete koristiti putem browsera, ako vam baš u nekom sluačaju one zatrebaju.

Uglavnom, možete poslati i lokaciju putem WhatsAppa, ali i uključiti navigaciju do odredišta koje vam netko pošalje na WhatsAppu, tako da nemate problema niti s time.

Većina domaćih banaka je prebacila aplikacije i u Huaweijevu trgovinu, a ja sam osobno koristio PBZ-ovu koja mi je radila potpuno jednako kao i na bilo kojem drugom smartfonu. Tako da ste pokriveni i što se tog segmenta tiče.

Sve u svemu, bez Googlea se može. Nije baš idealno, ali nije niti nemoguće, a s vremenom će biti samo bolje.

Kako vas dosta već zna, pred kraj ovog testiranja smo odlučili pokazati postupak kako instalirati Google na Huaweijevim smartfonima, novim dostupnim metodama, a tako je i naš testni P40 Pro dobio potpuno funkcionalnu Google Play trgovinu i sve blagodati koje idu uz nju. Jedina stavka koja fali u odnosu na sve ostale smartfone koji u startu dolaze s Googleovim servisima je Google Pay. Možete koristiti aplikaciju kao takvu, ali ne možete beskontaktno plaćati jer nedostaje završni korak sigurnosne provjere.

Kamera

Taman kad smo pomislili da se konkurencija probudila predstavivši nove napucane i velike senzore u svojim top modelima, Huawei je predstavio P40 seriju i još jednom pokazao koliko je cijelo tržište uspavano. Njihov novi senzor toliko je napredniji od bilo kojeg drugog na tržištu, odnosno barem se takvim doima ako je suditi po rezultatima, da je to mnogima neshvatljivo. Ipak, nije ni on savršen i definitivno ne možemo reći da je apsolutno uvijek najbolji, ali kad su fotografije u pitanju, čak smo i mi ostali zapanjeni.

Primarnu kameru pogoni novi ogromni 1/1,28″ Quad Bayer senzor, sposoban uhvatiti 50 MP fotografije. Usporedbe radi, S20 Ultra ima tek neznatno manji senzor od ovog, ali s duplo više megapiksela. No, svi ti megapikseli se spajaju u konačnici u svega 12 odabranih, tako da je u konačnici veličina pojedinog piksela 2,44 µm na Huaweiju, u odnosu na 2,4 µm na Samsungu. Više o svemu ovome spomenuli smo u detaljnoj usporedbi koju možete pročitati i pogledati u zasebnom članku.

I ove godine se Huawei igrao sa sub pikselima i njihovim rasporedom, a da ne ulazimo previše u njihovu RYYB shemu, prenijet ćemo Huaweijevu tvrdnju da je senzor sad sposoban upiti i 40% više svjetla. Nismo vjerovali dok nismo isprobali, sad vjerujemo.

Primarna kamera dolazi i s f/1,9 otvorom blende i 23 mm fokalnom duljinom, a što bi značilo da je sposobna uhvatiti malo širi kut nego što smo navikli u smartfonima, ali samo ukoliko koristite 50 MP način fotografiranja, a što ne preporučujemo osim ako ne znate kad ga iskoristiti. Doći ćemo kasnije i do toga.

Bilo bi lijepo kad bi ultraširokokutna kamera uhvatila malo širi kut, ali to nije slučaj niti ove godine. Zadržana je na 18 mm, što je osjetno uže od većine konkurenata koji su na otprilike 13 mm, ali isto tako za razliku od njih, ima i autofokus, tako da opet ima širi spektar uporabe jer ne ovisite o tome koliko je blizu ili daleko predmet kojeg s njom fotografirate.

I ona je poboljšana u odnosu na prošlu godinu i sposobna je uhvatiti više svjetla. Zapravo, poboljšana je u odnosu na P30 Pro, jer već smo se susreli s ovom kamerom prošle godine, ali u Mateu 30 Pro. Prisjetimo se, 40 MP senzor ima stariji Quad Bayer RGGB filter, a fotografije se također sažimaju, ovoga puta u 10 MP rezoluciju.

Telefoto kamera P30 Pro modela bila je veliki korak ispred svih ostalih telefoto kamera zbog minijaturnog periskopa uz pomoć kojeg je optičko uvećanje podignuto na 5x. Po njoj su sve ostale telefoto kamere, s barem približno ovako velikim optičkim uvećanjem, dobile naziv – periskopske. E pa, Huawei je ove godine donio novu periskopsku kameru s mogućnošću 10x optičkog uvećanja, ali nažalost, samo u najvećem P40 Pro Plus modelu. Ovaj je ostao na 5x, no moramo priznati da su rezultati i više nego zadovoljavajući. P40 Pro je sposoban uhvatiti mnoštvo detalja s ovom kamerom, čak i u uvjetima lošijeg osvjetljenja. Naravno, ne možete očekivati da ćete fotografirati u mrklom mraku s njom i dobiti ikakav rezultat, ali dok je noćne rasvjete, najčešće ćete dobiti vrlo prihvatljiv rezultat.

Ne treba zaboraviti niti na tzv. ToF senzor, a koji tu pripomaže u kreiranju lažnog bokeh efekta, olitiga zamućene pozadine, najčešće prilikom portretiranja.

U dnevnim uvjetima, fotografije obiluju detaljima i odličnim dinamičkim rasponom, ali i vrlo realnim prikazom boja koji se po nekim reakcijama ne sviđaju baš svima. Pogotovo ako ih usporede s fotografijama uhvaćenim s primjerice Samsungovim modelima.
Mi nismo imali zamjerke na njih, barem dok se spremaju u zadanih 12,5 MP. Naime, kad bi uključili 50 MP način, tu je znalo biti dosta problema do posljednjeg updatea softvera koji je pristigao prije svega nekoliko dana. Tako da ako ste negdje vidjeli loše 50 MP fotografije uhvaćene s P40 Pro, pogledajte datum kad je fotografija uhvaćena.

I ultraširokokutna kamera će uhvatiti odlične dnevne fotografije, a ona se ujedno koristi i kao zadana kamera prilikom snimanja videa. No on neće biti toliko širokog kuta, kao što će to fotografije biti jer će softver automatski koristiti manju porciju senzora i blago srezati sliku. Rekao bih da je ekvivalent kuta otprilike između ultraširokokutne kamere i normalne. Dakle malo šire nego što bi očekivali, ali ne toliko široko uzevši u obzir kojom je kamerom snimano.

Neobična odluka, ali ne bi vas trebala previše zabrinjavati jer je relativno mala razlika između videa snimljenog ultraširokokutnom i normalnom kamerom, a što je za svaku pohvalu. Ipak, s obzirom da je normalna kamera kudikamo sposobnija, savjetujemo da snimate video s njom ukoliko možete.

Koliko god bio maher za fotografije, Huaweiju kao da još uvijek fali ono nešto za video. Nije to baš top kao što bi očekivali, ali nipošto ne mogu reći da je loš. Samo kad imate fotografije koje oduševe i za koje smatrate da su bolje generaciju unaprijed, ipak očekujete i da je video takav. A on je recimo u rangu s konkurencijom, čak možda i nešto lošiji.

I sad se opet vraćamo na tu primarnu kameru, a koja nas je naprosto iznenadila u uvjetima lošijeg osvjetljenja. Već smo nekoliko puta spomenuli da kamere smartfona ponekad bolje vide u mraku od ljudskog oka, a za ovu to možemo sigurno reći. Koliko je svjetla sposobna upiti, to je nerealno. Nekima se, neće svidjeti ovakve fotografije, jer kažu da im se čini kao da Huawei od noći napravi dan. Ne možemo reći da u ovome nema istine, ali isto tako i apsolutno svaki put ću izabrati ovu fotografiju ispred bilo koje druge neupotrebljive, uhvaćene s praktički bilo kojim drugim smartfonom.

Na algoritmu se uvijek može poraditi i ovakve fotografije mogu izgledati i bolje i vjernije od ovih sad. Ali činjenica da niti najljuća konkurencija, s njihovim najnovijim senzorima, ne može čak niti uz pomoć noćnog načina uhvatiti iole sličnu fotografiju, vam govori sve. Huawei je opet otišao korak dalje.

No ima i ova kamera svojih mušica. Tonovi kože nisu uvijek onakvi kakvi trebaju biti, i ne bi na odmet bilo malčice više kontrasta u fotkama. A i fotografije uhvaćene u punoj 50 MP rezoluciji su čak i nakon updatea blago neoštre, nedostaje im detalja. Sve ovo se može softverski riješiti, a kamera je generalno gledajući – vrhunska, tako da nećemo previše prigovarati.

Još jedan razlog veselju je prednja kamera i pritom ne mislimo sarkastično zbog pilule, već stvarno, možemo se veseliti jer konačno ima autofokus. I bome je stvarno dobra. Opet, nisam uvijek zadovoljan s tonovima kože, nekad ispadnem blijedo i povremeno fali kontrasta u fotografijama, baš kao i na primarnoj, ali sve u svemu je jako dobra i vjerujemo da ćete biti zadovoljni s njom.

Pomalo neobično, za kraj smo ostavili sučelje, a razlog tome je taj što smo se davno upoznali s njim. Huawei ga nije pretjerano promijenio u zadnjih par godina, tek pokoja kozmetička promjena. Sve je relativno logično smješteno, a jedini mali prigovor ide na korištenje optičkog uvećanja. Mogli su to i malo bolje riješiti, ili se barem ja nikako ne mogu priviknuti da iz prve odaberem primjerice 5x zoom. Uvijek pogodim 4,3x ili nešto tako.

Nisam siguran je li to nudio ranije, ali profesionalni način je ove godine dostupan i za snimanje videa, što je svakako za pohvalu, ali i na sve 3 kamere.

Još primjera fotografija pogledajte i u usporedbi sa Samsungom Galaxy S20 Ultra.

Baterija i autonomija

Nakon gotovo dva mjeseca, još uvijek nisam siguran što bih rekao za bateriju. Bilo je dana kad sam mislio da je ne mogu potrošiti, a bilo je dana kad sam se osjećao kao da imam fiksni telefon. Problem nije u smartfonu, već u ispraznom životu u karanteni, punom sitnih i bespotrebnih frustracija koje dođu kad čovjeku zabrane raditi. Osjećaj gori nego kad uđete u mirovinu. I onda kad vrijeme izgubi pojam i noći zamijene dan, kako ocijeniti autonomiju.

Ja je ocjenjujem po mojem radnom tjednu u kojem je inače barem jedan dan rada na terenu, jedan cijeli dan rada u uredu i barem 2-3 mješovita, s varijacijama na temu. Kroz desetak dana, točno znam kako se koji ponaša u kojoj situaciji i kojem smartfonu smeta prečesto mijenjanje baznih stanica, kojemu smeta slaba pokrivenost signalom, kojemu sunce, kojemu hotspot, a kojemu je tako svejedno što radili s njim, jer je on naumio potrošiti bateriju do podne svakako.

I kad nemam tako različito korištenje, jedino što vam sigurno mogu reći je da P40 Pro ima bateriju i da se iznimno brzo puni, jednom kad se isprazni.

Posljednjih par dana samo počeo malčice putovati po gradu, ne onim starim intenzitetom, ali barem malo, i čini mi se kao da je baterija vrlo pristojna. Nisam koristio hotspot niti bio u dijelovima grada s lošom pokrivenosti signalom predugo. Napravio sam svega 15-ak kilometara po gradu jedan dan, što je opet par puta manje nego inače. Čak sam i manje razgovarao.
Kako neki drugi nakon 2 dana korištenja smartfona u kući zaključe sve o njemu i prenesu kakva je baterija, to vam ne bih znao reći. Znam samo da i mi uz sve ovo što radimo, opet dobijemo drukčije rezultate od nekih čitatelja.

Dopuna: Krešo ga je nešto više koristio van kuće jer se njegov život, za razliku od mog, brže vratio u poslovnu normalu. Nakon desetak dana zaključio je da je njegovim načinom korištenja ona osjetno bolja nego baterija na Samsungu Galaxy S20 Ultra. Sad kad je prošlo još nekoliko dana, mogu reći da se slažem s njim. Huawei je tu napravio dobar posao.

Zaključak

Huawei P40 Pro će rijetko koga ostaviti ravnodušnim. Dolazi s vrhunskim procesorom i općenito hardverom dostojnim top modela. Dizajn je ostavio podijeljene dojmove, kako nas, tako i poznanike koji su ga vidjeli i kratko isprobali.

Poleđina je prekrasna, s tom nekom metaliziranom srebrnkasto sivom nijansom, a koja pak ovisno o upadu svjetla baca lagani plavkasti, povremeno čak i zelenkasti odsjaj. Teško je definirati, ali izgleda impozantno.
S druge strane, velika pilula u koju su se smjestile prednje kamere je kao šaka u oko, ali donekle ima i svoje opravdanje jer su unutar nje skriveni skeneri za biometrijsko otključavanje putem lica. I to ne ono kao što imaju Samsungovi modeli, već pravo biometrijsko otključavanje kojeg nećete zavarati samo s fotografijom.

Zaslon je također prekrasan OLED s fantastičnim kutevima vidljivosti i odličnim prikazom na suncu. A uz to ima i visoku stopu osvježavanja u skladu s trendovima. Nije možda visoka kao na novoj Galaxy S20 seriji, ali je opet viša nego kod većine ostalih smartfona i lijepo je imati.

Nema 3,5 mm izlaza za slušalice, na što ste se možda već i privikli, ali nema niti stereo zvučnika što mu uzimamo kao najveću manu. Ne znam zašto si je to Huawei dozvolio već drugu godinu za redom, ali ako želite ovaj uređaj, to je kompromis na koji ćete morati pristati.

Na izostanak Google servisa ipak ne morate pristati jer smo već nekoliko puta pokazali kako ih nije uopće problem instalirati. Istina, morat ćete odvojiti malo vremena jednom kad se odlučite za to, ali kad jednom to obavite, imate uređaj kakav je i trebao biti u startu, da nije Trumpovih sankcija.

Ono što je najbolje je to da već sada poznajem mnoge koji imaju nove Huaweije i koriste ih najnormalnije i bez Googlea, jer se većina najčešće korištenih aplikacija može pronaći i u njihovoj trgovini s aplikacijama. Najveći problem javlja se u nekim susjednim državama u kojima još uvijek nisu došle sve bankarske aplikacije, ali u Hrvatskoj je ta situacija znatno povoljnija i tek pokoja banka nedostaje. Kroz koji mjesec i to će sve biti riješeno.

Naravno, ovaj uređaj vjerojatno gledate zbog njegovih kamera, a one su najbolje na tržištu, barem kad je fotografiranje u pitanju. Toliko nas je oduševila i iznenadila, da je teško opisati.
Voljeli bismo kad bi još malo poradili na snimanju videa jer smatramo da tu ima još mjesta poboljšanju. Vidi se napredak i u ovom području, ali znamo da to može još bolje.

Neki će prigovoriti na relativno visoku cijenu od xxxxx kn jer im je glupo platiti toliko smartfon koji nema Googleove servise. I donekle ćemo se složiti s njima. Ali isto tako ćemo reći da je glupo i za praktički bilo koji konkurentni uređaj dati isti, pa nerijetko čak i osjetno viši iznos novca.
Cijene su narasle, a i rast će dok se god uređaji budu prodavali. Mi ćemo vam i dalje prenositi kakvi su uređaji, bez obzira na njihovu cijenu, a na vama je da odlučite vrijede li vam toliko ili ne.

Najbolju ponudu Huawei mobitela pogledajte na mobis.hr

Video recenzija

 
 

Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT