Huawei P9 - Recenzija

Huawei se P serijom zadnjih nekoliko godina uspješno probio na zapadna tržišta, a time i općenito do probirljivih kupaca. Lani smo vidjeli da je model P8 postigao globalni uspjeh, a od ovogodišnjeg modela Huawei P9 se očekuje još više.

Uređaj je službeno najavljen prošlog mjeseca i u prodaji vi se trebao pojaviti tijekom ovog. Kao što se iz najave moglo vidjeti, jedan od prodajnih aduta ovog uređaja je dvostruka kamera na poleđini. Koliko je ovakav zahvat zaista potreban ili se radi o marketinškom triku, potrudili smo se doznati tijekom proteklih tjedan dana.

Naravno, bit će riječi i o ostalim karakteristikama uređaja, jer djeluje još profinjenije od prethodnika, dolazi s moćnijim hardverom, jačom baterijom, novijim Androidom i EMUI sučeljem, te mnogim drugim novostima.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i rukovanje

Čim pogledate uređaj s prednje strane, odmah ćete zapaziti potpuno crnu površinu. Naime, vrlo je dobro pogođena boja okvira i zaslona, koji djeluju kao jedno tijelo. Tek kad se zaslon uključi, vidjet ćete uobičajene rubove, za koje je ovdje potrebno naglasiti da su prilično tanki. Isto tako ćete primijetiti da je zaslon na rubovima blago zakrivljen, što osigurava znatno ugodnije rukovanje. Prilikom povlačenja po zaslonu, prsti neće zapinjati, niti će ih okvir «rezati», kap što to inače zna biti na mnogim uređajima s metalnim kućištem. Nama je na test stigla upravo ova, dakle metalna verzija, a u ponudi je još i keramička.

Aluminijsko kućište je samo po sebi prilično atraktivno, ali je pozadina možda previše fino brušena, što može uzrokovati klizanje, a time i ispadanje iz ruke, u kojoj inače leži odlično za uređaj ovih dimenzija. Iako je za 0,5 mm deblji od prethodnika, Huawei P9 sa svojih 7 milimetara i dalje spada u tanje i općenito elegantnije smartfone na tržištu. Zanimljivo je da je masa od 144 grama ostala ista kao na prethodniku, usprkos povećanju kapaciteta baterije, što treba promatrati kao uspjeh.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Fizičke tipke nalazimo na desnom boku. Na dnu su se smjestili 3,5 mm audio utor, USB-C i vanjski zvučnik, dok vrh kućišta sadrži samo dodatni mikrofon za otklanjanje buke. Fizičke tipke su kvalitetno izvedene, u skladu s ostatkom kućišta, a imaju relativno plitak, ali dovoljno jasan «klik».

Najzanimljiviji dio vanjštine P9 je ipak njegova poleđina. I prije nego što uočite dvije kamere, primijetit ćete crnu traku na vrhu, koja vas može podsjetiti na Nexus 6P, koji je također potekao iz Huaweijevih pogona. Odmah potom uočavate dvije leće kamere, dvotonsku LED bljeskalicu, te Leica logo. Ispod njih se nalazi čitač otisaka prstiju, kojeg karakteriziraju velika brzina i preciznost, otprilike kao na modelu Mate 8 ili Honor 7.

Na kraju recimo da je Huawei P9 jedan od najkompaktnijih 5-inčnig smartfona općenito i time jednostavan i ugodan za korištenje jednom rukom.

Zaslon

Uređaj dolazi s 5,2-inčnim zaslonom, ali je zbog relativno malo «mesa» sa strane, fizički manji od mnogih 5-inčnih. Zaslon je izrađen u IPS LCD tehnologiji, koji ovdje dolazi s «Neo» oznakom, a karakteriziraju ga vjerniji prikaz crne boje, što je inače odlika AMOLED zaslona. Rezolucija je ostala 1080p, što je manje od konkurencije koja nudi 1440p, no ako ga ne namjeravate koristiti u VR uređajima, njegovih 424 ppi će vam biti i više nego dovoljno.

Zaslon odlikuje i vrlo dobar kontrast, što osigurava zavidnu vidljivost na danjem svjetlu, a ukoliko vam način prikaza boja nije po volji, u postavkama ga možete podešavati.
Sve u svemu, radi se o jednom od najboljih IPS zaslona koje smo imali prilike vidjeti.

Hardver, performanse i povezivanje

Srce ovog uređaja je Kirin 955, tj. Huaweijev čipset najnovije generacije. Radi se o praktički istom osmerojezgrenom procesoru Kirin 950, kojeg smo upoznali u modelu Mate, a razlika je u tome što jače A72 jezgre kucaju na taktu od 2,5 GHz, umjesto 2,3. Slabiji set jezgri Cortex-A53 je zadržao isti takt od 1,8 GHz. Grafički koprocesor je ostao isti, znači Mali-T880 MP4.

Količina RAM-a ovisi o modelu kojeg odaberete. Jedna dolazi s 3 GB i 32 GB interne memorije, a druga s 4 GB i 64 GB memorije. Naš testni primjerak je ovaj prvi, dakle slabija verzija. Od deklariranih 32 GB, krajnjem korisniku je dostupno oko 25 GB.



Na benchmark testovima ova se konfiguracija ne može mjeriti s najnovijim uređajima pokretanim Snapdragonom 820 ili Exynosom 8890, ali u stvarnom životu u principu nećete osjetiti razliku. I najteže aplikacije, odnosno grafički zahtjevne igre, izvršavaju se isto, a razlika u učitavanju se eventualno može mjeriti u milisekundama.

Na kvalitetu razgovora nemamo primjedbi. Uređaj uredno prima signal, a telefonska slušalica proizvodi jasan i čist zvuk. Dovoljno je glasna za ugodan telefonski razgovor, ali ju ne možemo ju svrstati među najglasnije. Vanjski zvučnik također možemo svrstati u prosjek.

Huawei P9 podržava rad na 2G, 3G i 4G mrežama, kao i ostale uobičajene bežične načine povezivanja (WiFi, A-GPS, Bluetooth…), dok je za kablovski dio zadužen novi USB-C utor. Ne treba zaboraviti ni podršku za microSD memorijske kartice, a možete koristiti one do 128 GB kapaciteta.

Softver i sučelje

S obzirom na iznimno lošu situaciju kod nadogradnji ove godine, moram priznati da sam se skoro iznenadio kad sam vidio da mi je stigao uređaj temeljen na Androidu 6.0 Marshmallow. Djelomičnu krivnju za to nose i prethodna dva Huaweija koje sam testirao, jer imali su instaliran Lollipop.

Povrh Androida imamo Huaweijevu EMUI nadogradnju sučelja, u verziji 4.1. Ako ste čitali prethodne recenzije Huaweijevih modela, mogli ste uočiti da ju karakterizira visoki stupanj fluidnosti, što znači da je izvrsno optimizirana. Ništa manje bitna karakteristika nije ni nedostatak izbornika s aplikacijama, a intervencija u sučelje vidljiva je na svakom koraku.

size="medium"

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

 

Jedna od zanimljivosti EMUI sučelja je što sam automatski mijenja slike na zaključanom zaslonu, iako u postavkama možete podesiti statičnu sliku. Zaključani zaslon nudi i mini izbornik koji se aktivira gestom od donjeg ruba prema gore, a sadrži prečice prema diktafonu, kalkulatoru svjetiljci i kameri, te mogućnost upravljanja glazbom koja svira u pozadini.

Za upravljanje sustavom koriste se tri softverske tipke na dnu zaslona, dakle nema fizičkih ni kapacitivnih. Nedostatak ovakve (Googleove) koncepcije je smanjivanje upotrebljive zaslonske površine. Istini za volju, neke aplikacije, kad ih pokretane, prekriju cijeli zaslon, ali ih zato morate pozvati dodatnom gestom (od dna prema gore), ukoliko vam zatrebaju.

Ova traka služi i za pozivanje funkcije korištenja uređaja jednom rukom. Ukoliko prstom preko nje povučete gestu ulijevo, cijeli zaslon će se smanjiti i premjestiti u lijevu stranu. Isto vrijedi i za gestu udesno, kada će se, logično, premjestiti na desnu stranu. Povlačenje natrag, vraća zaslon u početno stanje. Isto tako, tipke na traci je moguće prerasporediti, ali i dodati dodatnu tipku za pozivanje panela s obavijestima.

Razlika u odnosu na obični (stock) Android vidljiva je i u zborniku postavki, gdje su neke stavke ispremještane i ukoliko dolazite s nekog drugog uređaja, trebat će vam vremena da se priviknete.

Od dodatnih aplikacija treba izdvojiti Phone manager, koji omogućuje kontrolu nad mnogim segmentima uređaja. Putem njega možete kontrolirati koje obavijesti i od koje aplikacije želite primati, a koje ne, te odabrati vrstu obavijesti. Isto vrijedi i za kontrolu protoka podataka (WiFi, 3G, 4G) za svaku aplikaciju posebno, što vam može pomoći kod uštede na podatkovnom prometu. Na kraju spomenimo i manager baterije, koji omogućuje veću kontrolu nad aplikacijama i njihovim pozadinskim procesima.

Tu je još cijeli niz mogućnosti upravljanja pokretima, kao i buđenje zaslona glasovnom naredbom, iako ćete za tu svrhu najvjerojatnije koristiti čitač otisaka prstiju.

Kamera

Ono po čemu je ovaj uređaj postao poznat još prije službenog predstavljanja, su njegove stražnje dvije kamere, proizvedene u suradnji s Leicom. Obje kamere dolaze sa senzorom od 12 megapiksela, s tim da je jedna normalna kolor kamera, a druga monokromatska, tj. crno-bijela, koja zbog izostanka Bayerovog filtera prima više svjetla na senzor, što je preduvjet za dobivanje boljih rezultata s uvjetima slabije osvijetljenosti.



Druga svrha dvostruke kamere je Bokeh efekt, odnosno zamućenje dijelova fotografije. Izvediv i na drugim smartfonima, ali ne tako dobro kao na DSLR fotoaparatima koji ga postižu promjenom otvora blende. Ovdje sada nastupaju dvije kamere Huaweija P9, koje ovaj efekt postižu refokusiranjem. Rezultat je više nego dobar, rekao bih čak iznenađujući, što možete vidjeti na primjeru ispod. Ipak, ograničenja postoje, tako da ove egzibicije možete izvoditi na 2 metra maksimalne udaljenosti od objekta. Zanimljivo je da je čak i prije okidanja moguće provjeriti koji će dio fotografije biti fokusiran, odnosno izoštren, a koji zamućen.





Sučelje kamere je dosta kompleksno i u nekim segmentima i malčice zakomplicirano, no nakon par dana, navika će učiniti svoje. Uz uobičajeni automatski način, ponuđeni su i mnogi drugi, a njima pristupate povlačenjem prsta od donjeg ruba prema gore. Iskreno, smatram da je je upravljanje gestama dosta nezgodno, i što je još važnije, neprecizno, pa tako često uzrokuje neželjene akcije po zaslonu. No što je tu je, spomenutom gestom ćete otvoriti cijelu paletu načina snimanja, od HDR-a, preko panorame, noćnih scena, pa do dodavanja vodenog žiga i raznih igrarija svjetlosnim efektima.

Ukoliko, pak, poželite aktivirati profesionalni način, nemojte ga tražiti ovdje, jer ga nećete naći. Za njegovu aktivaciju potrebno je odabrati obični foto način i pomaknuti crticu od okidača prema drugom kraju sučelja. Moram priznati da sam ovu opciju tražio prilično dugo i na kraju sam ju pronašao sasvim slučajno. Nakon toga će vam se otvoriti maleno polje za podešavanje dodatnih parametara: ISO, brzina zatvarača, trajanje ekspozicije i podešavanje ručnog, odnosno automatskog fokusa.

Ako želite podešavati rezoluciju, morat ćete to učiniti pozivanjem izbornika postavki, a to ćete učiniti gestom suprotnom od pozivanja načina snimanja, dakle od gore prema dolje. Uz odabir rezolucije, ovdje još možete uključiti samookidač, dodati geo oznaku, uključiti pomoćnu rešetku i odabrati cijeli niz dodatnih postavki.



Kvaliteta fotografija snimljenih u idealnim uvjetima i u zatvorenom prostoru je besprijekorna, a isto vrijedi i za nešto slabije uvjete osvjetljenja. Količina detalja i oštrina su na vrlo visokoj razini, a isto vrijedi i za dinamički rang, zbog čega je HDR funkcija praktički nepotrebna.

Ono čime nismo baš impresionirani su noćne fotografije. Iako je sve prethodno nabrojano u rangu s drugim top modelima, Huawei P9 po noći gubi bitku, ali se ipak ne može reći da je potpuno poražen. Noćne fotografije su i dalje vrlo dobre, što se vidi i na primjerima ispod, ali jednostavno ne može konkurirati onima s većim otvorom blende i fizički većim senzorom.
Što se bljeskalice tiče, možemo reći da je dovoljno jaka i vrlo dobro osvjetljuje objekte na manjim udaljenostima.

Kad je video u pitanju, odmah moramo prigovoriti dvije stvari. Prva je nedostatak optičke stabilizacije, koju bi jedan uređaj iz top klase u današnje vrijeme trebao imati. Druga se tiče maksimalne rezolucije snimanja, koja je ograničena na 1080p. U vrijeme kad i jeftiniji uređaji snimaju u ovoj rezoluciji, izostanak podrške za nju je pomalo neozbiljan.
Snimljeni video je sam po sebi vrlo dobar. Obiluje detaljima i vjerno prikazuje boje, no u startu se osjeti nedostatak optičke stabilizacije, što ukupan dojam čini tek prosječnim.

Prednja 8MP kamera će poslužiti za povremeno fotografiranje samog sebe i objavljivanje na društvenim mrežama, no relativno mali (f/2.4) otvor blende neće dati najbolje rezultate u slabije osvijetljenom ambijentu.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Fotografije u punoj rezoluciji pogledajte ovdje.

Baterija

Ako se prisjetimo lanjskog modela P8 i njegove 2600 mAh baterije, ova od 3000 mAh u P9 svakako djeluje obećavajuće. Zaslon 1080p ovdje dolazi kao prednost, jer štedi bateriju više od QHD zaslona. S druge strane, novi procesor je i nešto gladniji, pa autonomija na kraju nije baš spektakularno bolja.

Prosječnom korisniku, uz umjerenu i razumnu upotrebu, baterija će bez problema izdržati cijeli dan, možda čak i do sljedećeg jutra, ali ne trebate očekivati više od toga. Ako ste imalo zahtjevniji korisnik, odnosno uređaj koristite intenzivnije, punjač će vam zatrebati i prije večeri.

Ako potrošnju ogolimo na npr. reprodukciju videa, 90-minutni 1080p film je razinu baterije sa 100% smanjilo na 82%, što je zapravo dobar rezultat. Kod surfanja ili video streaminga, potrošnja će biti nešto veća, ali će i to ovisiti o sadržaju kojeg uređaj prikazuje, kao i ostalim faktorima poput jačine signala, brzine internetske veze i sl.

Ovdje spomenimo i pomalo čudnu situaciju oko brzog punjenja. Naime, Huawei P9 posjeduje podršku za brzo punjenje, ali ju ne podržava punjač koji dolazi u prodajnom paketu. Punjenje putem njega potrajalo je oko dva i pol sata. Ako želite da vam se uređaj napuni za nekih sat i kusur, svakako potražite brzi punjač s USB-C utorom. Bežično punjenje nije podržano, što u današnje vrijeme također predstavlja svojevrstan nedostatak, barem kad su top modeli u pitanju.

Zaključak

Huawei P9 je logičan korak u evoluciji Huaweijevih flagshipa i potencijalnom kupcu nudi mnogo zanimljivih novotarija. Elegantan dizajn i vrhunska kvaliteta izrade ono su što ovaj uređaj već u startu čine posebnim. Ništa lošiji nije ni zaslon s velikim kontrastom i izvrsnim pozadinskim osvjetljenjem.

Novi Kirin 955 procesor se pokazao izvrsnim u svakom pogledu, kao i vrlo brza i fluidna EMUI nadogradnja sučelja s mnogim korisnim dodacima u kombinaciji s novim Androidom 6.0 Marshmallow.

Dvostruka kamera na poleđini se pokazala kao zanimljiva igračka s nekolicinom trikova, ali i općenito kad je u pitanju kvaliteta fotografija. Noćne fotografije nas nisu posebno oduševile, kao ni video, kojemu nedostaje optička stabilizacija i mogućnost snimanja u 4K rezoluciji.

Bilo kako bilo, Huawei P9 je uređaj namijenjen i najzahtjevnijim korisnicima, te svima onima kojima je dizajn i elegancija visoko na listi prioriteta. Njime će biti će zadovoljna i većina mobilnih kamermana, ali ne i perfekcionisti.

U trenucima pisanja ovih redaka, Huawei P9 nismo pronašli u ponudi hrvatskih trgovaca, osim u nekoliko web shopova koji ih zapravo nemaju na lageru, već ih naručuju iz inozemstva nakon što im platite. Ako se ravnamo po njihovim cijenama, koje u pravilu iznose između 4500 i 4800 kuna, možemo zaključiti da je u rangu ostalih top modela, ili za nijansu jeftiniji.