Kako izbjeći probleme s operaterima?



Ponukani nedavnim događajima oko promjene tarifa, smanjivanja Internet paketa u EEA roamingu, ali i reakcijom nekih čitatelja na nedavnu objavu vijesti o uvođenju Neograničeni Net opcije od strane operatera A1, odnosno nemogućnosti dobivanja valjane informacije od samog operatera o usluzi koju nudi, u ovom tekstu donosimo svojevrsne upute kako spriječiti moguće probleme koji mogu nastati zbog neinformiranosti.

Znamo da iza operatera i njihovih poslova stoje cijeli timovi pravnika koji znaju iskoristiti svaku rupicu u zakonima i pravilnicima, te da ćete s njima prilično teško izaći na kraj. Naravno, postoje slučajevi kad i operater izgubi spor, ali nisu se svi korisnici spremni upuštati u takve pravne bitke, budući da to iziskuje ogroman napor, vrijeme i novac.

Isto tako znamo da živimo u neuređenoj i socijalno neosjetljivoj zemlji, gdje vas država u pravilu neće zaštiti od grabežljivaca koji iskorištavaju situaciju, jer na kraju krajeva, ona im je i omogućila ovakav način poslovanja.

Zato u nastavku donosimo nekoliko savjeta kako izbjeći potencijalni problem, odnosno kako se postaviti prilikom kupovine usluga telekom operatera.

Sami izračunajte što vam se najviše isplati


Velik dio korisnika usluge operatera naručuje tako da došeta u prodajni centar, stane na šalter i od prodavača traži da mu nešto ponudi. Ovo je zapravo najgori mogući način na koji možete početi koristiti usluge operatera, jer će vam ih djelatnik pokušati prodati što više (za to je plaćen i dobiva bonus) ili vas raznim popustima namamiti na potpisivanje ugovora na dvije ili čak tri godine.

Slično prolaze i oni koji na pretplatu kupuju novi mobitel, jer zbog njegovog sjaja i blještavila nerijetko pristaju na sumanute mjesečne iznose koje otplaćuju sljedeće dvije ili tri godine. Često se dogodi da zbog mobitela izaberete više, skuplje tarife, a da usluge iz njihovog paketa ne potrošite. Upravo zato je dobro unaprijed znati što vam točno treba i na Internet stranicama operatera provjeriti cijene, uzeti kalkulator i izračunati koliko vam se što isplati.

Istina, ovaj put je malo teži i kompliciraniji nego otići u prodajni centar i čekati prodavača da za vas odabere najbolju tarifu, ali je svakako isplativ kad izračunate koliko vas lijenost na kraju može koštati. Dodatni problem ovdje stvaraju loše organizirane i suludo komplicirane web stranice operatera, no imajte na umu da su one vjerojatno namjerno tako koncipirane, kako bi korisnika natjerale da odustane od vlastitih kalkulacija i dođe na prodajno mjesto gdje će mu trgovac odrediti najbolju tarifu. Jedino gore od ovoga je nazvati prodaju i pustiti da vam agent bira tarife, o čemu detalji slijede malo niže.

Naravno, i jedno i drugo možete učiniti, ali tek kad ste se dobro informirali, odnosno izračunali što vam stvarno treba i hoćete li tu uslugu zaista potrošiti. Nekad je bolje kupiti jeftiniji mobitel, nego zbog njegovog procesora ili kamere robijati kod operatera naredne dvije godine.

Ne sklapajte „ugovore na daljinu“


Nikad ne sklapajte „ugovor na daljinu“, odnosno telefonskim putem. U ovom članku ste mogli vidjeti koliko takva avantura može biti kobna, pogotovo za stariju populaciju. Nažalost, zakoni države u kojoj živimo operaterima omogućuju sklapanje ugovora daljinskim putem, što znači da ne morate ništa potpisati kako biste se odobrili da vas operater zarobi ugovornom obvezom na dvije ili čak tri godine. Dovoljno je da agentu prodaje putem telefona u određenom trenutku kažete „da“ ili „zainteresiran/a sam“, čime mu dajete za pravo da vam uslugu aktivira. Ukoliko se ipak predomislite, u roku od dva tjedna morate zatražiti pismeni raskid ugovora, iako niste ništa potpisali. Nažalost, većina ljudi prekasno shvati da je njihovo neznanje iskorišteno, a tada je rok od 14 dana već prošao, a obveza plaćanja mjesečne naknade ostaje, i to sljedeće dvije ili tri godine. Istina, ugovor možete razvrgnuti i naknadno, ali uz plaćanje penala, što je još nepovoljnije.

Zato je najbolje ne sklapati nikakve ugovore na daljinu, koji su realno na granici reketarenja, a ako vas agent prodaje ipak nazove, odnosno predstavi se kao djelatnik prodaje nekog od operatera, u startu ga odbijte. Ne prihvaćajte nikakav razgovor i recite da vas njihove ponude ne zanimaju. Ukoliko ste ipak zainteresirani za uslugu koju operater nudi ili vi njega nazovete, budite oprezni, jer će vam tek tada pokušati uvaliti nebrojeno dodatnih usluga koje vam realno ne trebaju. Čest je primjer kako HT u Magentu 1 spaja usluge iz fiksne i mobilne mreže, a osobno su mi nudili čak i integraciju s Bonbon pretplatom, koja ni ne glasi na moje ime. U takvim slučajevima će vam, istina, ponuditi popuste, ali će vam ih uvjetovati ugovornom obvezom, koju, pogađate, ne morate ni potpisati. Dovoljno je da pristanete usmeno.

Snimajte razgovor sa službom za korisnike


Svaki put kad nazovete službu za korisnike, govorni automat vas upozori da razgovor može biti sniman. Te snimke operater koristi za kontrolu svojih djelatnika, ali i na sudu u slučaju spora s vama. Imajte na umu da ako vi želite nešto dokazati, operater vam snimljeni razgovor neće ustupiti, već isključivo u slučaju da snimljeni materijal ide njemu u korist.

Zato i vi snimajte razgovor (postoji n+1 aplikacija za to) i kad vam se agent službe za korisnike javi, upozorite ga da i vi snimate razgovor. Primjerice, možete reći sljedeće: „Zbog poboljšanja korisničkog iskustva, ovaj razgovor može biti sniman“. Kad imate snimljen razgovor, uvijek ćete ga moći koristiti u svrhu dokazivanja detalja koje vam druga strana može osporavati. Ovo upozorenje o snimanju nikako nemojte propustiti, jer ako druga strana nije upozorena da se razgovor snima, sud vam snimku ne mora prihvatiti kao dokaz.

Ovdje treba dodati da snimljeni razgovor ne mora nužno biti iskorišten na sudu. Nekad će biti koristan i kad u jednoj od žalbi samom operateru ili HAKOM-u navedete da ga posjedujete.

Koristite servise za bilježenje promjena stranica operatera


Najbolji primjer kako operateri iskorištavaju neznanje korisnika je EEA roaming. Nakon inicijalne euforije oko ukidanja naplate roaminga među članicama Europske unije, odnosno zemalja Europskog ekonomskog prostora (EU + Norveška, Lihtenštajn i Island), vidjeli smo kako su operateri nedavno smanjili količinu raspoloživog podatkovnog prometa u drugim zemljama članicama, bez da su korisnike o tome prethodno obavijestili.

Primjerice, ako je prilikom kupnje usluge korisniku rečeno da u EEA roamingu može potrošiti cijeli paket od 20 GB, a da prilikom smanjenja istog na 5 GB nije bio obaviješten, logika stvari govori da se radi o prevari, odnosno namjernom dovođenju korisnika u zabludu. Naravno, operater će se opravdati da je sve promjene u tarifama istaknuo na webu, što implicira da vi praktički morate svaki dan provjeravati promjene na njihovim web stranicama.

Ovo plesanje po rubu zakona u nekoj uređenoj zemlji vjerojatno ne bi prošlo ispod radara regulatora, a možda i drugih institucija. No, s obzirom da mi u Hrvatskoj nismo te sreće, teško je očekivati da će vas država u ovakvim slučajevima zaštiti. Zato je prije svakog putovanja u inozemstvo mudro provjeriti da operater u međuvremenu nije nešto promijenio. U tu svrhu od pomoći mogu biti servisi kao što je Change Detection ili VizualPing koji će vam dojaviti kad je stranica operatera doživjela promjenu. Ovdje je najbolje dodati stranice s cjenicima, pa će vam za svaku njihovu promjenu stići koristan e-mail, za razliku od operaterovih s promocijama i ostalim spamom.

Tražite pisani dokaz; čuvajte poruke i slike zaslona


Za svaku uslugu koju vam operater aktivira, tražite pisani dokaz. Ako ga je nemoguće dobiti trenutno, tražite da vam pošalje poruku, e-mail i sl. Pored snimljenog razgovora, možete okinuti sliku zaslona aktivirane usluge o kojoj obavijest dođe putem SMS poruke. Ovo se pokazalo korisnim prilikom nedavne promjene tarifa Bonbona, koji je imao određene probleme u informatičkom sustavu, pa su nekim korisnicima paketi bili deaktivirani, dok nove istovremeno nisu mogli aktivirati. Upravo zato je dobro čuvati sve poruke koje vam operater pošalje, jer one često mogu biti dokaz njegovoj krivnji za vašu enormnu potrošnju.

columns="1" size="medium"

Ovdje se sad vraćamo na početak priče, kad su mnogi korisnici operatera A1 pokušali doznati detalje o Neograničeni Net usluzi, ali su dobivali proturječne informacije. Vidjeli smo da su pozivom službi za korisnike dobili informaciju kako ne postoji nikakvo ograničenje, da bi na web stranicama tog istog operatera jasno stajalo da ograničenje ne postoji, već FUP (Fair Usage Policy). Ovaj termin označava tzv. fer potrošnju, koja u ovom konkretnom slučaju iznosi 100 GB. Kad ovu kvotu dosegnete, operater vam smanji brzinu, ali ako službu za korisnike pitate za ograničenje, ona će i dalje tvrditi da ne postoji, čime vas također dovodi u zabludu.

Upravo zato je od velike važnosti tražiti pisani dokaz ili snimiti razgovor, kako bi u slučaju eventualnog spora imali temelj za potraživanje povrata novca ili neki drugi vid odštete.