Zadnjih godina, tržište smartfona i mobitela općenito, drastično se promijenilo. Zasloni imaju sve više piksela, kamere megapiksela, baterije mAh... Lista može ići u nedogled. S obzirom na probijanje Qualcomma i masovnu proizvodnju Snapdragon procesora, sve su manje razlike u hardveru. Sitnice su ono što razdvaja jedan smartfon od drugoga.
Povrh raznih softverskih trikova, dodataka i megapiksela, ono u čemu se danas najviše razlikuju jedan od drugoga je zapravo u dizajnu i materijalu kojega odaberu. Pri tom mislimo na materijal kojega možemo opipati izvana, ne na kosture unutar samog uređaja koji su u većini slučajeva od neke vrste metala poput magnezija ili aluminija. Tri top modela Androida trenutno na tržištu, Samsung Galaxy S5, HTC One M8 i Sony Xperia Z2 (G3 je još u dolasku) koriste tri apsolutno različita pristupa dizajnu i materijalima.
Koji je materijal najbolji, koji više preferirate i zašto se proizvođači odlučuju baš za određeni materijal, pročitajte u prvom dijelu ove tematike u nastavku teksta.
Plastika
Kad govorimo o plastici kao materijalu u izradi smartofna, najčešće mislimo na polikarbonat. Sitne su razlike u završnoj obradi pa je nerijetko Samsung bio optužen kako koristi jeftinu plastiku za razliku od Nokije recimo, iako se u stvari radi o apsolutno istom materijalu. Doživljaj je to u ruci koji je neke podsjećao na jeftine igračke.
Polikarbonat je najotporniji materijal od ove trojke, barem što se tiče vidljivih oštećenja. Ima dobru otpornost na promjenu temperature, a i dosta je fleksibilan. Prednost se očituje i kod prijema signala, gdje izuzev G2 ne mogu navesti niti jedan uređaj koji je imao slabiji signal. Proizvođači ga vole, jer je jeftiniji od stakla ili aluminija, pa tako je i pogodniji za masovniju proizvodnju kakvu ima Samsung. Na lošu stranu ide mu toplinska provodljivost, tako smo mogli vidjeti kako S5 iako s istim hardverom kao i One mora nakon kraćeg vremena sniziti takt procesora zbog većeg zagrijavanja. Gledano čisto sa strane fizike, toplinska provodljivost aluminija (205W/mK) je 900 puta veća od polikarbonata (0.22W/mK) ili 25 puta veća od stakla (0.8W/mK).
U praksi, naravno, ima puno čimbenika za odvodnju topline, ali mislim da shvaćate poantu. Razliku u toplinskoj provodljivosti primjetit ćete tek kod nekih dužih zahtjevnijih radnji, poput dužeg igranja zahtjevnih igrica ili snimanja u 4k rezoluciji, no u svakodnevnim zadaćama nećete primjetiti razliku. Kako bi doiskočili ovom problemu, proizvođači u polikarbonat često dodaju razne aditive ili toplinu odvajaju pomoću aluminijskog ili magnezijskog kostura.
No, kako bi se reklo "sezona grijanja" je tek počela i vremeom kako taktovi i perfomanse budu rasli, mane toplinske provodljivosti morat će se rješavati na razne načine. Kad sve zbrojimo i oduzmemo, plastika je topao materijal za držati u ruci, otporan na padove i dobro se nosi s ogrebotinama te je pogodna za izmjenjive baterije. Nema problema s prijemom signala i jeftina je. Loša strana joj je slabije odvođenje topline i ovisno o završnoj obradi zna ostaviti dojam jeftinoće.
Metal
Većina recnezenata navodi metal kao nekakav "premium" materijal i uvijek ga hvale. Osjećaj u ruci je bolji, smartfon izgleda nekako skuplje i robusnije. Kad kažemo metal, najčešće mislimo na aluminij jer je najzastupljeniji. Osim u vanjskom izgledu, već smo napomenuli kako se u kosturu uređaja često koristi aluminij. Kod padova mobitela, on daje čvrstoću cijeloj konstrukciji i premda bi se izvana udubio i lako poprimio vidljiva oštećenja, zaštitio bi unutarnje komponente. Ovo je ključno kod svakog smartfona, jer da nije tog kostura, već nakon jednog ili dva pada uređaj više ne bi radio.
Problemi kod aluminija javljaju se u prijemu signala. Tako ćemo na svakom uređaju izrađenog od aluminija s integriranom antenom naići na dijelove od polikarbonata kroz koje signal može proći. Primjerice na Appleovim uređajima to je jabuka na poleđini, na HTC-u One M7 su to trake duž uređaja. Bilo je i onih koji su zaboravili na fiziku, pa je dolazilo do gubitka signala. Neki proizvođači poput Applea iskoristili su aluminij kao vanjsku antenu. Sjetimo se samo iPhonea 4 i famoznog "You're holding it wrong". Podsjetimo se, iPhone 4, kao i njegovi nasljednici, koristi vanjski obrub od aluminija kao antenu, no komponente su bile su krivo postavljene pa je u dosta slučajeva dolazilo do gubitka signala ako ste ga "krivo držali" dok razgovarate. Držeći antenu, signal bi se neutralizirao.
Danas se aluminijska kućišta sve više počinju koristiti kao antene. U tom slučaju, više se dijelova kućišta koristi kao antena kako bi se izbjegao slučaj iPhonea 4. Primjera radi, HTC One M8 također koristi tu metodu koja se po dosta testova pokazala čak boljom i jačom nego onom iz Galaxy-a S5.
Negativna strana aluminija očituje se i kod ogrebotina, odnosno znakova korištenja. Iako je aluminij teoretski teže zagrebati, svaka će se sitna ogrebotina vidjeti. Kad sve zbrojimo, aluminij je hladan u ruci i lako mu se vide oštećenja. Skuplji je od polikarbonata, ali po mnogima, on uređaju daje onu "premium" notu. Odličan je vodič topline (pasivni hladnjaci su najčešće izrađeni od bakra ili aluminija), čvrst je i u praksi će uređaj s aluminijskim kućištem duže držati viši takt od onih sa staklenim ili polikarbonatnim kućištima.
Staklo
Velika većina smartfona koristi staklo, barem s jedne strane, one na kojoj je zaslon. No linija Xperia Z koristi ga i sa stražnje strane. Staklo baš kao i aluminij daje neki "premium" osjećaj i to bi bila više manje jedina dobra strana. Staklo kao staklo je iznimno krhko, no u slučaju izrade kućišta, najčešće se koristi Gorilla Glass ili Dragontrail. Više o Gorilla Glassu pročitajte u ovom članku. Najvažnija karakteristika Gorilla Glassa izuzev dobre otpornosti na grebanje jest što je duktilnije i neće se tako lako raspasti u slučaju pada kao obično staklo.
Naravno, i dalje je sve to daleko od savršenog i tu se aluminij i polikarbonat puno bolje drže. Jednom kad se razbije, sitni komadići stakla se znaju svuda zavući, a ponekad i porezati korisnika. Zato se povrh stakla često lijepe zaštitne folije. S obzirom kako je staklo gotovo jednako loš toplinski vodič kao i polikarbonat, ne čudi što ga rijetko viđamo na smartfonima. Čak se i Apple zbog ovih razloga odlučio za aluminijsku umjesto staklenu pozadinu u zadnjim generacijama. Kad se zbrojimo, staklo daje taj izvjesni "premium" osjećaj, no krko je, prelijepljeno folijama, loše odvodi toplinu i ne baš jeftino.
Zaključak
Osobno preferiram polikarbonat zbog svih njegovih prednosti. Ne volim hladne uređaje držati u ruci ili pogotovo na uhu. No svako bira što njemu paše, no vidjeli smo da većina zagovornika "premium" osjećaja svoje smartfone drži u jeftinim gumenim maskicama (čast izuzetcima).
Savjetujemo da uređaj uzmete uvijek prema vašim potrebama i načinu korištenja. Ukoliko ste nespretni sa uređajem, maskica se preporučuje u svakom slučaju. Ona će barem koliko toliko spasiti uređaj od vanjskih oštećenja. Ukoliko volite pokazivati uređaj, vaditi ga na stol i hvaliti se izgledom, ili jednostavno iz vlastitog zadovoljstva volite osjećaj čvrstoće u ruci, aluminij i staklo će vas vjerojatno više zadovoljiti. U protivnom, plastika će biti sasvim dobra.
No kad sve zbrojimo i podijelimo, materijal uopće ne mora utjecati na dizajn uređaja. Vidjeli smo kako polikarbonatni Tablet Z2 izgleda fenomenalno tako da pravila nema. Izaberite uređaj koji vam najviše paše i ne zamarajte se materijalima, bar ne dok oni ne postanu ključni za perfomanse uređaja.
Što vi mislite o svemu ovome ostavite nam u komentaru ispod i glasajte u novoj vikend anketi koji materijal preferirate.
