Recenzija: Galaxy Nexus

Android 4.0 – Ice Cream Sandwich

Tri godine nakon predstavljanja prve verzije Android nam dolazi u potpuno novom ruhu. Sve dosadašnje verzije dosta su nalikovale jedna drugoj, a Ice Cream Sandwich nešto je sasvim novo i predstavlja najveću stepenicu u razvoju Androida do sad.

Počeci sežu u 2008 godinu i Android 1.5 s nadikom Cupcake, a potom i kasnije verzije: 1.6 Donut, 2.1 Eclair, 2.2 Froyo i 2.3 Gingerbread. Za vrijeme dominacije Froyo-a i dijelom Gingerbreada proizvođači su počeli na tržište izbacivati tablet uređaje (Samsung Galaxy Tab i sl.) te ih opremati upravo ovim verzijama Androida. Tada je Google skočio i arlauknuo da Froyo i Gingerbread nisu optimizirani za tablete pa je u tu svrhu izbacio Android 3.0 Honeycomb. Budući da je takva politika rascijepila Android eko-sustav na dva dijela odmah su počeli razvijati novu generaciju koja će imati zadaću ponovo ga ujediniti i tako je nastao Android 4.0 iliti Ice Cream Sandwich (skraćeno ICS).

Ovdje je bitno napomenuti kako Galaxy Nexus kao predvodnik nove generacije koristi izvorni, odnsono “Google expirience” ili “Vanilla” Ice Cream Sandwich i malo je vjerojatno da ćete upravo ovakvo sučelje vidjeti na kasnijim uređajima, jer je poznato da svaki proizvođač razvija vlastitu varijantu sučelja (Samsung TouchWiz, HTC Sense isl.) i ugrađuje ih na svoje uređaje.

Uključivanje

Prilikom uključivanja Galaxy Nexus će odvrtjeti zanmljivu uvodnu animaciju i ponudit će standardnu proceduru prijave na vaš Google račun. Ovdje je sada prisutna i opcija prijavljivanja u Google+ društvenu mrežu, no sve to možete ostaviti za kasnije. Ukoliko se odmah prijavite u vaš Google (Gmail) račun Nexus će vam automatski sinkronizirati kontakte, mailove, kalendar pa čak i Chrome bookmarke. Budući da ova procedura iziskuje malo više vremena Nexus je obavlja u pozadini, dok vama istovremeno omogućuje nesmetan rad s ostalim funkcijama uređaja. Zbog poveće količine prenesenih podataka sugeriram da ovu početnu sinkronizaciju obavite putem WiFi-a.

Jedna od primjetnih novosti svakako je nova kolor shema, pa tako ICS donosi oku ugodnu svjetlo plavu boju umjesto kričavo zelene koju smo gledali na Gingerbreadu i prijašnjim verzijama. Također, tu je i novi “Roboto” font koji je za razliku od starog tanji, a budući da se prikazuje na zaslonu s iznimnom gustoćom točaka nema ni traga od “pikselizacije”. Ako imate lošiji vid ili vam je font presitan u postavkama uređaja imate mogućnost povećanja.

Treba reći da su boje, kao i mnoštvo drugih detalja preneseni iz Honeycomba ili su inspirirani njime. Također, primjetno je kako su sučelje i osnovne aplikacije dizajnirane i organizirane u tabovima što opet vuče korijene iz Honeycomba. Ukupno gledajući, Ice Cream Sandwich više sliči Honeycombu nego Gingerbreadu ili Froyu i kao takav će većini predstavljati veliku novost.

Zaključani zaslon

Zaključani zaslon u krugu za otključavanje sada nudi dvije mogućnosti. Povlačenjem prsta u desnu stranu dobijemo klasično otključavanje, a povlačenjem ulijevo aktivira se kamera. Zgodno, ukoliko želite nešto na brzinu fotografirati.
Jedna od zanimljivih inovacija predstavljenih na Galaxy Nexusu svakako je tzv. “Face unlock”, dakle mogućnost kriptiranog zaključavanja uređaja i otključavanja putem prepoznavanja lica. Face unlock zanimljiv je način da se zamijeni klasično otključavanje putem PIN-a, no daleko je od savršenog jer smo već vidjeli ga ga se može prevariti fotografijom. U svakom slučaju Google će morati još neko vrijeme poraditi na usavršavanju ove funkcije.

Virtualne tipke i task manager

Kao što je već rečeno, sučelje Ice Cream Sandwich-a osjetno se razlikuje od prethodnih verzija Androida, a prvo što upada u oko jesu tri nove virtualne tipke na dnu zaslona koje kao  i mnogi drugi detalji korijene vuku iz Honeycomba. Lijeva tipka označena strelicom predstavlja klasičnu “back” tipku, a srednja je “home”, dakle povratak na početni zaslon. Desna tipka s oznakom prozora svojevrsni je task manager i nudi prikaz zadnje korištenih apliakcija te njihovo uklanjanje jednostavnim listanjem svakog pojedinog prozorčića u lijevu ili desnu stranu.

Ovdje je potrebno primijetiti kako su nas ljudi iz Googlea svih ovih godina očito vukli za nos sugerirajući da su task manageri na Androidu nepotrebni da bi sad odjednom otkrili toplu vodu i svoj task manager predstavili kao veliku novost i potrebu. Izgleda da su u zadnje vrijeme puno toga naučili od Applea. Ipak, pojedine aplikacije na ovaj način nije moguće potpuno isključiti pa ćete u tu svrhu morati otići u postavke i izabrati prisilno zaustavljanje (force close). Treba napomenuti kako neke od njih koje su u postavkama označene kao “pokrenute” nisu nužno aktivne već su keširane (cached) i kao takve ne zauzimaju procesorsko vrijeme. Koja je aplikacija zaista aktivna, a koja keširana možete vidjeti ako instalirate „System Panel“.

Uz tri stalno prisutne virtualne tipke, ovisno o aplikaciji povremeno se u desnom kutu pojavi i četvrta koja u pravilu otvara postavke, odnosno opcije vezane uz konkretnu aplikaciju.
U svakom slučaju zanimljiv koncept, no ne sviđa mi se više nego očita asimetrija rasporeda tipki u slučaju kada je aktivna i četvrta.
Nadalje, spomenuta virtualna tipka koja u pravilu otvara opcije u nekim se aplikacijama (telefon, web preglednik…) uopće ne nalazi na polju rezerviranom za virtualne tipke već  unutar same aplikacije, što u startu može biti malo zbunjujuće. Ovisno o dubini sustava izbornika ova tipka može preseliti i na gornji dio zaslona.

Stranice: 1 2 3 4 5 6 7 8


 
 
Najnovije recenzije
Najčitanije recenzije
Top teme
This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT