Recenzija: HTC One

Zaslon

Ovo je još jedan od zaslona kojeg svrstavamo u kategoriju vrhunskih. Super LCD3 je najnovija generacija LCD zaslona i kao takav izravna konkurencija Super AMOLED-u. Poznato je da LCD zasloni općenito imaju nešto svjetliji prikaz, što je naročito vidljivo kad je crna boja u pitanju, no ovdje je svakako vidljiv napredak u odnosu na prethodne generacije LCD-a. Iako crna boja još uvijek nije tako crna kao na AMOLED-u, privikavanje će trajati najviše jedan do dva dana. Naravno, ovo važi za one koji su navikli na AMOLED i sada iz nekog razloga žele kupiti ovaj uređaj.

Na kraju se izbor između AMOLEDA i S-LCD-a opet svodi na stvar ukusa i smatram da ova stavka ne bi trebala biti presudna pri odabiru.

Dodatna prednost HTC-ovog zaslona može se očitovati u činjenici što on pakira 1080p rezoluciju na površini 4,7” dijagonale, a to mu daje najveću gustoću točaka među konkurencijom, konkretno 470 ppi. Ipak, razliku u oštrini sadržaja u odnosu na 5-inčne 1080p zaslone je praktični nemoguće primijetiti. Ono što treba posebno istaknuti je izvrsna vidljivost i čitljivost na suncu.

Ukratko, HTC One, Samsung Galaxy S4 i LG Optimus G/Nexus 4 trenutno imaju najbolje zaslone na tržištu i razlika u doživljaju istih može biti samo subjetkivne prirode.

Hardver, performanse, audio…

HTC One je drugi uređaj, nakon Galaxyja S4, koji nam dolazi s ugrađenim Snapdragon 600 čipsetom u kojem kucaju četiri Krait 300 jezgre, no kod ovog modela na taktu od 1,7 GHz. Razlika u performansama može biti vidljiva jedino kod rezultata benchmark testova koje bi ionako trebalo promatrati isključivo statistički. Performanse uređaja u smislu kretanja kroz sučelje, pokretanje i izvršavanje aplikacija su na zavidnom nivou. Nismo zabilježili nikakvo zastajkivanje, štekanje, štucanje niti rušenje sustava. Općenito, ovo je jedan od najbržih Androida trenutno (ako ne i najbrži) i kao takav će vjerojatno još dugo ostati.

Vanjski zvučnici, koji su jedna od najvažnijih vizualnih karakteristika ovog uređaja, imaju dovoljnu jačinu za sve vrste alarmiranja, uživanje u gledanju vida, video pozive pa čak i slušanje glazbe. Jačina zvučnika je svakako jača nego kod konkurencije, no opet ne toliko koliko biste možda očekivali. Ono što je ovdje važnije jest činjenica da oni podržavaju stereo zvuk te da su kvaliteta i čistoća zvuka osjetno veće nego kod npr. Galaxyja S4. Za potpun doživljaj svakako je važno da ste prethodno omogućili Beats audio. S druge strane, jaki zvučnici proizvode i vrlo zvučne obavijesti pa je moguće da ćete taj dio htjeti posebno prilagoditi.

Povezivanje

HTC One se bežično spaja na sve uobičajene načine: 2G i 3G mreže s najvećom brzinom prijenosa podataka od 42 mbps (HSPA+ DC), WIFI, Bluetooth i NFC. LTE je podržan, no na testnom primjerku je iz nekog razloga bio onemogućen. Imamo Android Beam, Wifi direct, WiFi hotspot (do 8 uređaja) i DLNA.

Podrška za memorijske kartice je izostala, ali uređaj zato ima internu memoriju kapaciteta 32 GB, od kojih je korisniku dostupno 25 GB.

Što se žičanog povezivanja tiče, imamo MHL utor koji je ujedno micro USB i HDMI. Putem standardnog HDMI kabela uređaj je moguće spojiti na TV ili monitor i reproducirati sadžraj. HDMI, naravno, podržava 1080p rezoluciju videa, ali ne i Beats audio. Spomenimo još da je podržan i USB on-the-go.

Operativni sustav, sučelje, BlinkFeed…

HTC One stiže s Androidom 4.1, a HTC je obećao brzu nadogradnju na verziju 4.2. Živi bili pa vidjeli. Kada uključite uređaj, prvo što ćete uočiti je nov koncept sučelja u HTC-ovoj režiji pod nazivom Sense 5 s pripadajućom novotarijom BlinkFeed. Za razliku od tradicionalnog Android sučelja, HTC se ovdje upustio u eksperimentiranje novim konceptom koji se, umjesto na prečicama aplikacija i widgetima, temelji na prikazu feedova s portala, društvenih mreža i sl. Po vlastitom priznanju, polazili su od pretpostavke da jako malo ljudi zapravo koristi widgete te da će ovakav način većini biti primjereniji. No ipak, s obzirom da se radi o radikalnom zaokretu u percepciji sučelja smartfona, HTC je ostavio mogućnost korištenja starog i provjerenog sučelja s tradicionalnim mogućnostima. Sama izvedba je besprijekorna, no pitanje je koliko je praktična i koliko će biti prihvaćena od strane korisnika. BlikFeed mi osobno nije legao jer pripadam onoj skupini koja preferira klasično Android sučelje. Čak ni nakon tjedan dana forsiranja upotrebe BlinkFeeda, nisam se uspio priviknuti. Naime, kada sam na BlinkFeed dodao dvije društvene mreže (Facebook i Twitter) te nekoliko feedova raznih internetskih medija, jedva sam se snalazio. Kad su svi izvori pomiješani, snalaženje je praktički nemoguće.

Stvar donekle spašava mogućnost odabira koji feed će se prikazivati, no u tom slučaju cijela stvar gubi na smislu jer tako možemo koristiti i web preglednik, matične aplikacije ili neki drugi RSS čitač. Srećom, ovaj prikaz feedova se zapravo ponaša kao jedan od početnih zaslona koji ne mora nužno biti glavni. Također, praćenje događaja s društvenih mreža na ovaj način može predstavljati čisti mazohizam jer su stavke pomiješane, tj. nisu poredane (Timeline) jedna ispod druge kao što je to slučaj u matičnim aplikacijama. Ovo me donekle podsjetilo na Sonyjev Timescape koji je bio čisti promašaj, ali treba priznati da su se u HTC-u ipak puno bolje potrudili. Na kraju, dopuštam mogućnost da će se BlinkFeed nekom i svidjeti te da će ga koristiti na dnevnoj bazi. Najvažnije je to što vas HTC ne tjera da ga koristite, već je tu samo kao jedna od mogućnosti.

Ako zanemarimo ovaj početni BlinkFeed, novi Sense je odličan. Iskreno, nikad nisam volio Sense i na HTC-ovim uređajima koje sam koristio uvijek bih instalirao alternativni launcher, no na ovom za tim ne vidim potrebe jer mi se zapravo sviđa. Ovoga puta se HTC očito fokusirao na čistoću i jednostavnost, a jedina zamjerka ide na račun nepotrebno zakompliciranog načina dodavanja sadržaja na početni zaslon.

Izbornik s aplikacijama je također izmijenjen i sada na vrhu sadrži isti onakav sat kakvog nalazimo na zaslonu s feedovima te mini izbornik za izmjenu rasporeda ikonica, pretraživanje, prečicu prema Google Play trgovini te postavkama samog izbornika. Ikonice na docku ostaju vidljive čak i kada je izbornik s aplikacijama aktivan, što znači da i njega možete koristiti kao svojevrstan početni zaslon. Primjerice, ako neku aplikaciju pokrenete iz izbornika i nakon toga pritisnete home tipku, sustav vas vraća na izbornik, a ne na početni zaslon.

Zaključani zaslon je također prerađen i sada na dnu sadrži iste ikonice aplikacija koje su na docku, a pokreću se povlačenjem prema gore. Iznad njih nalazi se isti onaj sat s BlinkFeeda i izbornika s aplikacijama.

Zamjerka ide na račun nerazumno koncipirane virtualne tipke (tri uspravne točke) za otvaranje opcija unutar aplikacija koja se pojavljuje na dnu zaslona i zauzme cijeli pojas smanjujući tako korisnu zaslonsku površinu. Ovo je boljka poznata iz prošlogodišnjih modela i nevjerojatno je da u godinu dana HTC nije uspio iznaći načina da to ispravi.

Stranice: 1 2 3 4 5


 
 

Najnovije recenzije

Najčitanije recenzije
Top teme
Video tjedna
This site uses cookies to enhance your experience. By continuing to the site you accept their use. More info in our cookies policy.     ACCEPT