OK, nije baš pune dvije godine, jer fale neka tri mjeseca. Naime, Note 4 je u moje ruke došao u listopadu 2014. godine, kojeg sam kao primarni uređaj koristio sljedećih godinu dana, da bih ga nakon nabavke Notea 5 prepustio svojoj kćeri (12 g.), koja ga od tada koristi na dnevnoj bazi.
Već u prvom maraton testu nakon šest mjeseci, konstatirali smo da je Note 4 neusporedivo bolji i kvalitetnije konstruiran smartfon od svog prethodnika Notea 3. Metalni rub je izdržao sve padove, ali kao što smo vidjeli, ne i staklo zaslona koje mi se razbilo prilikom pada na pod. Popravak je tada iznosio nemalih 1250 kuna, a servisu je trebalo dva tjedna da razbijeni zaslon zamijeni novim. Uređaj je nakon skoro dvije godine općenito još uvijek u izvrsnom fizičkom stanju, iako je samo povremeno boravio u maskici ili futroli.
Prvi zaslon je bio dosta osjetljiv i već nakon nekoliko tjedana bio je prikupio mnoge ogrebotine čiju pojavu nisam mogao racionalno objasniti. Kasnije se ispostavilo da je to bila serijska greška na ranim modelima, jer je velik broj korisnika prijavljivao istu stvar. Sreća u nesreći je bila ta što je moj razbijeni zaslon zamijenjen novim, koji je bio potpuno druga priča i nije se tako lako grebao. Istina, dobio je dvije manje ogrebotine zbog pada na pod, ali ukupna situacija nije usporediva s prvim zaslonom.
Dakle, radi se o Noteu 4 pokretanom Samsungovim Exynos procesorom, u kombinaciji s 3 GB RAM-a. Vremenom se nije vidljivo usporio, kao što je to prije bio slučaj na mnogim starijim Androidima, i čitavih godinu dana me izvrsno služio. Nakon što sam lani nabavio Note 5, četvorku sam proslijedio kćeri, vraćen je na tvorničke postavke, koje ga nisu ništa posebno ubrzale, što je dovoljan dokaz da je i nakon godinu dana radio otprilike isto kao prvog dana.
Kad ga se kćer dočepala, odmah je na njega instalirala tonu aplikacija i igara, ali ni nakon toga nismo primijetili usporavanje u radu. Nekoliko se puta dogodilo da je nesvjesno povukla razne dodatke koji opterećuju memoriju i crpe bateriju. Jasno, nakon nekoliko mjeseci, baterija je polako počela pokazivati znakove umora. S obzirom da ga stalno puni i koristi power bank, teško je dati neki sud koliko baterija izdrži s jednim punjenjem. Ovako napamet možemo reći da bi mogla potrajati od ujutro do popodnevnih sati, nakon čega mora ponovo na punjač.
S druge strane, sreća u nesreći je ta što je ovo jedan od zadnjih Samsunga s izmjenjivom baterijom, pa smo za 15 dolara na eBayu naručili novu (originalnu) koja će uz besplatnu dostavu iz Koreje putovati neka tri tjedna, ali će na kraju ipak relativno povoljno zamijeniti staru. Isto tako treba reći da je ovo jedan od prvih uređaja općenito, koji su došli s podrškom za brzo punjenje.
Uređaj je u međuvremenu dobio i nadogradnju na Android 6.0, ali nekog posebnog napretka u autonomiji (Doze) nismo primijetili, i to upravo zbog prethodno spomenute situacije s baterijom. Nadogradnja na Marshmallow nije ništa posebno ubrzala ni multitasking tipku, koja je još na KitKatu vidno kasnila. U svakom slučaju, mislim da je Marshmallow zadnja službena Android verzija koju će Note 4 dobiti. Naime, malo je vjerojatno da će nakon dvije godine Samsung ponuditi nadogradnju na najnoviji Android 7.0 Nougat, ali nikad se ne zna.
Bilo kako bilo, Note 4 ostaje jedan od najboljih i najkvalitetnije izrađenih Samsungovih uređaja općenito, koji ni nakon dvije godine ne pokazuje znakove umora (osim baterije koja se da lako promijeniti). I S-Pen olovka još uvijek radi uredno, i što je još važnije, nismo ju izgubili, što nije tako rijedak slučaj jer utor u kojeg je umetnuta, vremenom olabavi.
Na kraju mogu samo konstatirati da smo oboje s ovim uređajem iznimno zadovoljni, a ja osobno možda čak i više nego s Noteom 5, koji je dosta klizaviji i na sebe prima tragove prstiju, a i eventualna izmjena baterije u servisu će kod njega svakako koštati više nego u ovom slučaju.
Koristi li netko od vas ovaj uređaj? Željeli bismo čuti i vaša iskustva.
