Prva polovica godine rezervirana je za top modele mnogih proizvođača, a najistaknutiji je dvojac iz Koreje - Samsung i LG. Iako je i HTC bio uključen u borbu, zadnjih godina jednostavno nije imao dovoljno konkurentan uređaj, što se između ostalog odrazilo i na njegove prodajne rezultate, a time i udjel na tržištu. Ove godine, situacija je malo drugačija i u igri opet imamo jedan vrhunski HTC, što posebno cijene najstariji ljubitelji Androida, među kojima se pronašao i autor ovoga teksta.
Samsungova S linija već godinama bilježi najbolje prodajne rezultate i jedina se uspjela donekle približiti najprodavanijem smartfonu - iPhoneu. Iza toga, naravno, stoje ogromna ulaganja u marketing, ali i potpuni zaokret u dizajnu započet prošle godine. Edge serija se pokazala neočekivano uspješnom i bilježi vrhunske prodajne rezultate, a upravo najnovijeg predstavnika imamo danas u ovoj usporedbi.
LG se već par godina bori sa Samsungom, i prošle 3 godine imao je, po mišljenju mnogih, flagship bolji od Samsunga. Lanjski G4 bio je ujedno i moj izbor ispred Samsungovog S6, koji me jednostavno nije oduševio toliko, pogotovo zato jer sam prije njega imao Note 4, kojeg sam smatrao za klasu boljim uređajem.
HTC još od modela M7 nisam smatrao kvalitetnom konkurencijom, niti sam ga uzimao zaozbiljno. Od poslovično za klasu lošije kamere, pa sve do velikih problema s pregrijavanjem prošle godine, jednostavno nije imao šanse protiv odličnih Korejaca. Situacija se ove godine drastično poboljšala i HTC 10 je konačno jedan kompletan smartfon, bez ozbiljnih zamjerki.
Samsung je imao godinu dana da usavrši S6 i eliminira njegove najveće mane pa je, očekivano, u nekim segmentima prednosti naspram ove dvojice. LG je u najgoroj poziciji, jer je upravo ova godina bila presudna, jer su nastupile mnoge promjene. HTC već godinama gura isti otprilike dizajna, no sve je uspio dodatno ispolirati.
No kakva je situacija kad se sva tri uređaja uzmu u ruke i usporede jedan s drugim? Je li Samsung stekao dovoljnu prednost s poliranjem šestice ili je LG-ev modularni recept možda bolji? Također, koliko je to HTC poboljšao stvari s desetkom da ih izravno napadne?
O svemu ovome i još mnogočemu, potrudili smo saznati kroz posljednjih tjedan dana koliko, se trojica provela na našem usporednom testu.
Dizajn, kućište i ergonomija
Sva tri uređaja odišu premium dizajnom, što je očito jedino prihvatljivo za 2016. godinu, ali opet, sva tri su premium na svoj način. Samsung se odlučio na kombinaciju stakla i aluminija, što je ujedno i najkrhkija kombinacija. Uz to, iznimno je podložna packama prstiju, što se mnogima neće svidjeti, no u ruci opet ostavlja odličan dojam. Edge verzija se definitivno neće svima svidjeti zbog iznimno tankih rubova, koji nerijetko otežavaju rukovanje samim uređajem, ali se isto tako mnogima i sviđa upravo zbog posebnog i vrlo atraktivnog diazjna.
LG se nakon prošlogodišnjeg kožnog G4 ove godine odučio na vlastitu leguru aluminija, koja se pokazala kao nešto manje premium od primjerice one korištene u HTC-u. Nije toliko hladna na dodir i ne zahtjeva polikarbonatne proreze za antenu, ali jednom dijelu kupaca se jednostavno nije svidjela. Osobno ju smatram boljim rješenjem jer mi G5 i dalje izgleda i djeluje odlično. Uz to, jedini je koji ima izmjenjivu bateriju i donekle modularno kućište o kojem ćemo nešto kasnije.
HTC se već tradicionalno odlučio na jednodijelno aluminijsko kućište, koje ove godine ima znatno oštrije konture. U ruci mi osobno ostavlja najbolji dojam, i djeluje kao da se neće razbiti kad padne, što kod ove dvojice nije slučaj. S druge strane, iznimno je podložan ogrebotinama, upravo po tim oštrim rubovima. Tako već sada ima sitne tragove, nakon samo tjedan dana korištenja.
Sva tri uređaja imaju mogućnost proširenja memorije. LG jedini ima izmjenjivu bateriju, a Samsung je jedini vodootporan. HTC je doduše otporan na prskanje i vjerojatno mu ništa neće biti ukoliko ga zalijete vodom, no definitivno ne smijete s njim u bazen kao što možete sa Samsungom. LG, s druge strane, nema apsolutno nikakvu zaštitu od vode što i ne čudi s obzirom na modularno kućište. Ono ujedno nudi mogućnost unaprjeđenja raznim dodatcima poput modula za kameru ili boljeg HiFi DAC-a. Po mom mišljenju, dodatci su preskupi, a osim ukoliko ih ne dobijete na poklon uz uređaj, vjerojatno nećete niti posegnuti za dodatnih nekoliko stotina kuna samo da bi kupili neki od njih. Koncept je vrlo dobro zamišljen, no treba proći vremena da se iskoristi na pravi način. Modul za kameru je tako vrlo zgodan, no mogao je biti puno bolje izveden. Više o njemu pročitajte u zasebnom osvrtu.
Tipke su najjasnije odvojene na Samsungu, no one za kontrolu glasnoće su tradicionalno smještene previsoko. Najjasniji i najbolji klik imaju one na HTC-u, s jasno odvojenom tipkom za uključivanje, ali i premalo razdvojene one dvije za kontrolu glasnoće. LG je tu još gori. Tipke su previše mekane, preblizu smještene, a ona za uključivanje koja je ujedno i čitač otiska prsta je smještena na poleđinu. Samsung je jedini proizvođač Androida koji se nikad nije odlučio za virtualne tipke, a ove godine mu se pridružio i HTC. Razlika je ta što HTC ima možda logičnije riješenu home tipku koja je kapacitivna kao i dvije pored nje, dok je Samsungova fizička, što znači da ćete ju morati pritisnuti.
Zaslon
Kad su zasloni u pitanju, već godinama čekamo da se netko kvalitetom prikaza približi Samsungu. Najnovija generacija Super AMOLED zaslona je, u najmanju ruku, fantastična, što potvrđuje i vodeći svjetski stručnjak za zaslone - Display Mate.
LG i HTC primarno koriste LCD zaslone i oni su također vrhunski. O kvaliteti LG-evih zaslona svjedoči i sam Apple kojemu je upravo ovaj Korejac glavi proizvođač zaslona. Quantum display u LG-u G5 je poboljšan u odnosu na lanjski, što se vidi i golim okom, no u usporedbi s HTC-ovim SuperLCD 5 ipak je lošiji. Oštrina svih triju zaslona je na iznimno visokom nivou, što je i očekivano od QHD rezolucije. Dijagonale se tek malo razlikuju, tako da stvarnu razliku u oštrini vjerojatno neće primijetiti niti oni s okom sokolovim.
Kontrast je ono što svatko može primijetiti, a on je najbolji na Samsungu, i to zahvaljujući prirodi AMOLED zaslona, ali niti HTC nije daleko. Crna je i kod njega dosta tqamna, pa i ne čudi što mnogi pomisle da je riječ o AMOLEDU. Prikazi boja mogu se podesiti na sva tri uređaja, ovisno o tome želite li naglašenije ili realnije boje.
Generalno gledajući, koji god uređaj uzmete, dobit ćete vrhunski zaslon. To što je Samsungov najbolji, a LG-ev najlošiji (od ove trojice) ipak ne mora biti presudno. Razliku između LG-evog i HTC-ovog zaslona možete primijetiti tek kad ih usporedite paralelno, a ako niste neki poseban stručnjak za zaslone, nećete primijetiti mane nijednog.
Ono što biste eventualno mogli primijetiti je Samsungova superiorna čitljivost na suncu.
Nisu ova dvojica toliko loša koliko je Samsung zapravo dobar, i siguran sam da nećete imati problema s čitljivošću ni kod jednog, no kad je ova stavka u pitanju, čini mi se fa su mogli i bolje. Tako G5 ima praktički identičnu čitljivost kao i G4 unatoč uvjeravanjima da je bolji, dok je kod HTC 10 situacija vidljivo bolja nego kod lanjskog M9.
Treba spomenuti i AlwaysOn zaslone na LG-u i Samsungu. Situacija se nije ništa promijenila od vremena inicijalne recenzije, tako da onaj Samsungov još uvijek ne prikazuje sve obavijesti, ali je isto tako dosta svjetliji i čitljiviji od onog u LG-u. Isto tako valja napomenuti da će vas korištenje ovakvog zaslona koštati oko 1% baterije više po satu.
Ukratko, ukoliko biste kroz dan od 15 sati potrošili 60% baterije bez uključenog AlwaysOn zaslona, s njim biste vjerojatno potrošili oko 75%. Moram napomenuti da je ovo rezultat mog osobnog načina korištenja, tako da imajte u vidu da se s vašim načinom on može uvelike razlikovati.
Hardver
Prošle godine, S6, G4 i M9 su se hardverski dosta razlikovali, uglavnom zahvaljujući procesoru, no ove su godine dosta sličniji. HTC i LG odlučili su se za najjači Snapdragon 820, dok se Samsung pouzdao u Exynos iz svoje radionice, barem kad je riječ o EU tržištu. Naime, postoje modeli S7-ice i S7 Edgea koji dolaze sa spomenutim Snapdragonom, ali oni ne bi trebali biti dostupni na našem tržištu, što uopće nije niti loše, a malo kasnije ću objasniti i zašto.
Razlike su vrlo male. Exynos je nešto superiorniji kad je u pitanju čista snaga CPU-a, a inferiorniji kad je u pitanju GPU. U konačnici, razliku možete primijetiti jedino u benchmark rezultatima jer je riječ o dva vrlo impresivna procesora. Sva tri dolaze sa “samo” 4 GB RAM-a, što je u trenutku pisanja ove recenzije manje nego što nude neki Kinezi, poput OnePlus 3 modela. Tuga je pregolema, ali isto tako smatram da je ovo sasvim dovoljno za narednih par godina.
Početni modeli dolaze s 32 GB interne memorije, a dostupni su i oni sa 64 GB. Isto tako, sva tri podržavaju proširenje memorijskim karticama, no jedini HTC dopušta korištenje microSD kartice kao interne memorije. Prisjetimo se, ovo je novost Android Marshmallowa, no neki su je proizvođači namjerno onemogućili. Naime, ukoliko nemate dovoljno brzu karticu, postavljanjem nje kao interne memorije, možete dosta usporiti uređaj. S druge strane, ukoliko imate karticu vrhunske brzine i kapaciteta, primjerice, 256 GB, vaš HTC 10 može imati upravo toliko interne memorije. Ovo možete iskoristiti ukoliko imate instalirano mnoštvo aplikacija od kojih se mnoge ne daju prebaciti na microSD karticu.
Samsung, s druge strane, ima najbržu internu memoriju, no svi su danas toliko brzi, da čisto sumnjam da će netko primijetiti razliku osim ukoliko se baš ne pozabavi njezinim temeljitim testiranjem.
Kvaliteta signala je na sva tri uređaja vrlo dobra i razlike su zaista minimalne. Najglasniju slušalicu ima HTC, što je pomalo neobično, jer je Samsung u ovom području inače dominira. Vjerujem da je vodootpornost uzela danak glasnoći, no i dalje je vrlo glasna i tu ne bi trebalo biti imati prigovora. LG ima najtišu slušalicu od sve trojice, ali je razlika zaista mala.
Kvaliteta WiFi signala je podjednako dobra kod sva tri uređaja, a isto vrijedi i za sve ostale tipove povezivanja. LG ima i infracrveno, koje služi kao daljinski, a Samsung je jedini ostao na starom microUSB utoru. HTC 10 i LG G5 su prešli na noviji USB-C, koji donosi mnoge prednosti, ali i trenutni nedostatak kablova. Šanse su vrlo male da ćete negdje u lokalnom kafiću pronaći USB-C kabel da nadopunite vaš smartfon, a tako će to biti još koju godinu dok svi noviji uređaji ne prijeđu na taj standard. Isto tako sam još uvijek u iščekivanju USB-C OTG adaptera pa nisam u mogućnosti isprobati radi li na ovom dvojcu, a Samsung ga s druge strane isporučuje u pakiranju.
3,5 mm izlaz za slušalice je definitivno najbolji na HTC-u, i to bez nekog pretjeranog razmišljanja. Razliku možete primijetiti i s jeftinijim slušalicama, a pogotovo na nekim skupljim i kvalitetnijim. Isto tako, priložene slušalice uz HTC 10 su definitivno za klasu iznad ovih koje se isporučuju uz Samsung i LG, iako su i one sasvim solidne.
LG je prošle godine s G4 imao znatno lošiji izlaz u odnosu na Samsung, a iako je i ove godine nešto lošiji, primijeti se značajni napredak. Za sve ljubitelje glazbe, valja napomenuti da je kog LG-a moguće poboljšati 3,5 mm izlaz kupnjom HiFi modula, no trenutno na našem tržištu nije u ponudi.
I vanjski zvučnik je daleko najbolji na HTC-u, odnosno vanjski zvučnici, jer ih ima dva. Jedan je klasični zvučnik, zaslužan za srednje i visoke tonove, i smješten je unutar slušalice, a drugi je bas, smješten na dno. Zbog svega navedenog, daju najprirodniji zvuk. Samsungov je nešto prigušeniji zbog vodootpornosti i glasnoćom je tek malo jači od ovog u HTC-u, dok je G5 još jači.
Čitači otiska prsta su na sva tri uređaja vrhunska i razlike bi trebao izmjeriti nekakvom posebnom opremom, jer ih u svakodnevnom korištenju nisam primijetio. Kad su prsti mokri ili znojni, niti jedan neće prepoznati otisak, a kad su suhi, sva tri će raditi uredno.
Dvije su stavke zbog njih će mnogi reći da je HTC-ov najbolji. Onaj u LG-u je smješten na poleđinu uređaja, što znači da ga nećete moći koristiti dok uređaj leži na stolu da na brzinu pročitate pristiglu poruku i sl., a da biste otključali Samsungov zaslon, bit će potreban i pritisak na tipku, a ne samo dodir kao što je to slučaj s HTC-om i LG-em.
Male su to razlike i mislim da će svatko pronaći opravdanje za svoj omiljeni brand. Tako će netko možda više cijeniti stražnji smještaj na G5, a netko dodatnu sigurnost Samsunga jer se neće otključat pri samom dodiru.
Softver i sučelje
Iako su sva tri uređaja temeljena na istom softveru, Androidu 6.0 Marshmallow, uvelike se razlikuju. Samsung tako dolazi s dosta olakšanim TouchWizom, LG s na prvi pogled potpuno izmijenjenim sučeljem, a HTC gotovo s golim Androidom.
Razlika ima na svakoj strani, a jednom kad postavite Home & App Drawer laucher na G5, sva tri su vrlo slično koncipirana. Početni zasloni s izbornikom aplikacija su odlika Androida, a na svakom ćete pronaći pregršt raznih opcija i trikova.
Prva veća razlika primjetna je u izborniku s brzim postavkama. Samsung i LG koriste njihovo rješenje koje podsjeća na stare Androide. Riječ je o jednoj traci s prečacima koja se može pomicati u lijevu stranu da biste došli do još nekih određenih. Moguće ih je urediti po vlastitoj želji, a to je kod Samsunga izrađeno nešto bolje nego na LG-u. Tako možete vidjeti proširenu listu prečaca koju ujedno možete i posložiti po vlastitoj želji. Brzi prečaci na HTC-u su preuzeti sa stock Androida i fiksni su, što znači da ih nećete moći posložiti kako želite, bez obzira što možda nikad nećete koristiti Bluetooth koji je fiksiran na drugu poziciju.
Razlike ima i u izborniku s aplikacijama koji je kod HTC-a smješten vertikalno, a ne klasično horizontalno. Ovakav koncept je također preuzet s novog Androida, a HTC ga koristi već dulje. Razne mogućnosti prilagodbe temama su dostupne na svim uređajima, a slično vrijedi i za više-manje sve postavke.
HTC je ove godine odlučio ukloniti sve dvostruke aplikacije i odabrao najbolje iz oba svijeta. Onaj drugi pripada Googleu, a to nekad i nije najsretnije rješenje. Istina, možete vratiti i HTC-ove aplikacije ukoliko su vam draže, ali to ne znači nužno da su one bolje. Srećom, ukoliko vam se bilo koja od aplikacija ne sviđa, lako ju možete zamijeniti s nekom alternativnom iz Play trgovine. Siguran sam da ćete pronaći neku koja vam odgovara.
U LG-u i Samsungu su također napravili malo čišćenje aplikacija, no na njima ćete i dalje pronaći “dupliće”. Primjera radi, i LG, i Samsung imaju dvije galerije slika, Googleovu i njihovu, LG ima dvije aplikacije za glazbu, Samsung dvije za internet itd. Sva tri dolaze s Facebook aplikacijom i još kojekakvim raznim Messengerima, koje čak ne možete niti izbrisati jer su dio sustava. Kod sva tri uređaja i dalje ima dosta prostora za poboljšanja, ali lijepo je vidjeti napredak, koliko god malen bio.
Jedna od primarnih funkcija svakog smartfona je mogućnost pozivanja željenog kontakta, a kad je u pitanju pametno biranje, tu je HTC daleko najbolji i najpametniji.
Primjera radi, ukoliko želite pozvati mene, putem T9 tipkovnice unosite Mislav Bušić. Samsung će prepoznati ime, ali nakon imena ne možete dalje tražiti po prezimenu. LG će, s pak, prepoznati da ste nakon imena počeli kucati i prezime, no kad dođete do slova “š”, odustat će i neće ponuditi rezultate. To znači da putem pametnog biranja nećete moći pozvati Ćiru. Samsung, s druge strane, prepoznaje dijakritičke znakove, odnosno “š” će proknjižiti kao “s”. HTC funkcionira apsolutno u svim situacijama, i ne samo to, možete me komotno nazvati tako da u T9 ukucate MBušić. Bitno je da upišete bilo koji dio kontakta i on će ga prepoznati.
Ne treba zanemariti niti buduće nadogradnje, a o njima možemo reći samo onoliko koliko znamo iz prošlosti. Tako je LG već drugu godinu za redom jedan od prvih Androida uopće koji je pustio nadogradnju na Lollipop i Marshmallow za svoj aktualni flagship. Onaj lanjski bi nadogradnju također dobio, no nakon nešto dužeg vremenskog perioda.
Samsung je definitivno najsporiji kad su nadogradnje u pitanju, pa je za pretpostaviti da će i S7 Edge nadogradnju na Android 7.0 Nougat dobiti posljednji. Utjehu vidim u Galaxyju S5 koji je s nedavno pristiglim Marshmallowom živnuo i spasio mnoge vlasnike od bacanja u novi trošak, tako da je za vjerovati da će se slično dogoditi i s S7 modelima nakon dvije godine.
HTC također nije zaboravio na svoj flagship iz 2014., M8, koji trenutno, baš kao i G3 i S5, radi na Marshmallowu. S One A9 modelom predstavljen je i koncept ultra brzih nadogradnji po uzoru na Nexus modele, a osobno vjerujem da ima nešto u tome, jer je u tu svrhu i samo sučelje iznimno približeno stock Androidu. Ukratko, dvije godine su neki maksimum nadogradnji što možete očekivati za ovu trojicu. G2 je navodno dobio nadogradnju na Marshmallow, ali samo za američku Verizon mrežu, dok su S4 i M7 zaostali na starom Lollipopu 5.0.
Kamera
S obzirom na kompleksnost područja i velike razlike, odlučili smo kamerama posvetiti posebnu pažnju i njihove razlike detaljnije objasniti u zasebnoj recenziji. Ukoliko ju niste pročitali, svakako vas pozivamo da to učinite sad.
Ovoga puta dotaknut ćemo se samo najvećih i najvažnijih razlika između ove 3 kamere i prenijeti zaključke iz recenzije.
Očigledno najveća razlika je u hardveru. LG dolazi s 16 MP kamerom i nešto modificiranim Sonyjevim senzorom, dok Samsung i HTC dolaze s 12 MP kamerama. Samsung sa Sonyjevim IMX260 senzorom, a HTC s IMX377.
Najveći f/1.7 otvor blende ima Samsung, dok su ova dvojica zapeli na “samo” f/1.8. Sva tri su optički stabilizirana, i svaki od njih ima svojevrsnu hardversku prednost nad drugom dvojicom.
Fotografije su približne kvalitete u praktički svim uvjetima. Generalno ispada da S7 ima najpouzdaniju automatiku od trojice, pa tako praktički nikad nije najlošiji. No to nipošto ne znači da je najbolji od sve trojice. Ima problema s pretjeranim izoštravanjem i spaljivanjem fotografija, pa se nerijetko bespotrebno gube detalji.
HTC najviše teži ka realnim fotografijama, što nekad i nije najatraktivnije rješenje. Danas kupci na fotografijama više traže “wow” efekt, kojega uz 2 klika možete dobiti prije objave na nekoj društvenoj mreži. Osobno preferiram upravo takve fotografije jer se iz njih u konačnici može najviše izvući.
LG me pomalo razočarao s izoštravanjem kojeg prošle godine nije bilo toliko. Definitivno ima potencijala biti najbolji od trojice, no algoritam za obradu fotografija jednostavno naginje prema već spomenutom “wow” efektu. U svakom slučaju, i njegove fotografije su odlične, a ručne kontrole su i dalje bolje nego kod Samsunga i HTC-a.
Najveća prednost Samsunga je definitivno ultra brzi autofokus Dual Pixel, koji je za koplje brži od laserskog u HTC-u i LG-u. LG s druge strane ima dvije kamere, od kojih je ova druga širokokutna. Fotografije uhvaćene njome možda nisu najkvalitetnije, ali su zato nešto sasvim drugačije. Uz to, s tom širokokutnom kamerom možete čak i snimati video u 4k rezoluciji. HTC definitivno ima najbolje mikrofone od trojice i snima najbolji zvuk. Ovo će sigurno znati cijeniti svi oni koji često posjećuju razne koncerte ili slične aktivnosti gdje zvuk igra vrlo važnu ulogu. Ne treba zaboraviti da jedino Samsung, koji inače dolazi s Exynos 8890 proceosrom, nema ograničenje snimanja 4K videa kao ova dvojica.
U konačnici ćete sa sva tri dobiti fenomenalne fotografije za jedan smartfon, a ukoliko o ovome ovome želite znati više, pročitajte našu opširnu usporedbu kamera.
Baterija
Autonomija je jedna od najvažnijih karika svakog smartfona. Ukoliko on nema struje, a vi nemate punjača, vaš ljubimac postaje jedan vrlo lijep uteg za papir. S7 Edge dolazi s fizički najvećom baterijom kapaciteta 3600 mAh, ali i najvećim zaslonom kao glavnim potrošačem. HTC 10 ima 3000, a LG G5 svega 2800 mAh.
Mojim načinom korištenja, niti jedan uređaj nije imao pretjerano dobru bateriju, ali niti toliko lošu. S7 Edge je definitivno najbolji kad je autonomija u pitanju, a to i ne čudi jer ipak ima 20% veći kapacitet od HTC-a i gotovo 30% veći od LG-a.
Sad kad se prašina slegla i stigle prve nadogradnje softvera, autonomija se u pravilu blago poboljšala u odnosu na testni period. Valja napomenuti da smo sva tri testirali s vrlo ranim verzijama softvera. Moguće je da će još dodatne optimizacije uslijediti s novim Android Nugatom koji bi trebao stići najesen.
Prevedeno u SoT, u kojeg se mnogi iz nekog razloga pouzdaju, mojim načinom korištenja LG bi rijetko kada prešao 4h uključenog zaslona. U prosjeku bi uvijek zapeo oko 3h i 45 minuta, ovisno o tome koliko bih razgovarao, putovao i slično. HTC bi redovno prešao 4h, posebno nakon prvih nadogradnji koje su donijele optimizacije. U prosjeku bi to rezultiralo s 4,5h uključenog zaslona, a ponekad čak i preko 5, no to je više izuzetak nego pravilo. S7 Edge bi rezultirao s minimalno 5 sati uključenog zaslona, a u prosjeku bi to bilo oko 5,5 sati.
Kao i uvijek, napominjem da je to samo moj osobni način korištenja s dva sinkronizirana maila, WhatsAppom, Hangoutsom, Twitterom, klasičnom dozom surfanja, gledanja YouTubea i uz nekih sat vremena razgovora. Ovisno o vašem načinu korištenja, ove brojke mogu drastično varirati.
U pravilu će sva tri prosječnom korisniku izdržati cijeli dan korištenja, a S7 Edge i HTC 10, možda čak i dio drugog dana. Zahtjevniji korisnici definitivno ne mogu očekivati ovakve rezultate, pa će tako njima G5 potražiti punjač u ranim popodnevnim satima, HTC 10 i S7 Edge možda predvečer, a u svakom slučaju i njih dvojicu ćete vjerojatno nadopuniti prije noćnog izlaska.
G5 možda ima najlošiju autonomiju, no uvijek možete ponijeti rezervnu bateriju sa sobom i instantno s 0, skočiti na 100% baterije. Sva tri se isporučuju s brzim punjačima koji bi vas od 10 do 50% trebali dovesti za manje od pola sata, što je zaista brzo.
Zaključak
U utrci za tron prve polovice godine ponovno imamo trojicu. Svaki od njih poseban je na neki svoj način, a jako je lijepo vidjeti da nam se vratio HTC. Samsung i dalje drži tron u mnogim segmentima, a vjerujem da će tako i ostati još neko vrijeme. Rijetko tko danas ima tehnologiju i mogućnosti da ga premaši, pa sve zapravo ovisi o eventualnom Samsungovom kiksu, koji će se teško dogoditi. Tako je to kad se gomila novca ulaže u razvoj i istraživanje i kad imate resurse da većinu komponenti sami proizvedete.
Samsung tako ima vlastitu proizvodnju procesora, memorija, zaslona, kamera, baterija i tko zna čega još, dok ostali u najbolju ruku imaju svoje zaslone, koji opet nisu toliko dobri kao Samsungovi.
Qualcomm je ove godine ipak napravio odličan posao i razlika između njega i Exynosa je neznatna. Isto tako, Sony je najbolji proizvođač kamera na tržištu, a u ponudi ima zaista vrhunske kamere kojima čak i Samsung ne može konkurirati. Tako se IMX377 ugrađen u HTC 10 čini kao hardverski najnapredniji senzor, ali očito je da treba uložiti i u algoritam. Da nije algoritma, Xperije bi sjedile na tronu fotografije, a svi znamo da to nije tako.
LG je uložio mnogo truda u modularno kućište, koje za sad ne daje željene rezultate. Prodaja ne teče bajno, srezana su i sredstva za marketing, i dogodile su se neke smjene na čelu kompanije, ali unatoč svemu tome, nipošto ga ne smijemo otpisati. Najjeftiniji je od trojice i definitivno best-buy kad se sve uzme u obzir. Za 3900 kn, za koliko se može kupiti u Hrvatskoj, je 800 kn jeftiniji od S7 Edgea. Opravdavaju li Samsungov bolji zaslon, baterija i vodootpornost toliku razliku u cijeni, to ovisi vašim željama i potrebama.
HTC 10 posljednji je došao na naše tržište i njegova cijena nije pala niti za jednu kunu. Tako je trenutno najskuplji s cijenom od 5700 kn. Istina, u paketu dolazi s Hi-Res slušalicama, ali isto tako vjerujem da za 300 kn razlike u odnosu na S7 Edge možete kupiti sasvim solidne slušalice, ukoliko vam priložene sa Samsungom ne odgovaraju. Generalno je uređaj s najmanje nedostataka, ne zaostaje za LG-em ni Samsungom, dapače, a u nekim je segmentima čak i bolji. Bez obzira na to, trenutnu cijenu u trgovini nikako ne možemo opravdati. S druge strane, velika većina smartfone kupuje na raznim pretplatama, a tu je situacija nešto drugačija. G5 je i dalje najjeftiniji, no HTC i S7 Edge mijenjaju pozicije.
Tako na nekoj srednjoj tarifi od cca 300 kn (pretplata + mjesečna otplata uređaja), u T-Mobileu HTC skuplji za 700 kn od G5, a S7 Edge za 1200 kn. U Vipu je situacija još nepovoljnija za Samsung, pa je tako on uvjerljivo skuplji od HTC-a za 1200 kn, a od LG-a za 1500 kn.
Sve u svemu, koji god uređaj od ova tri kupili, vjerujem da bi vas trebao poslužiti naredne dvije godine bez ikakvih problema. Razlike su jasno iznesene između trenutno najpopularnijeg trojca u Androida, a konačnu odluku možete donijeti samo vi.
