HTC One M9 - Recenzija

U doba kad su komponente svih top modela više manje identične, zahvaljujući ponajprije velikoj ekspanziji Qualcomma i njihovih procesora, svaki od proizvođača potrudio se naći neki način kako pridobiti dio kupaca. HTC se odlučio najviše posvetiti dizajnu, odnosno kvaliteti izrade, ali i kvaliteti zvučnika koja je realno klasu iznad konkurencije. Kako sad stvari stoje, teško razdoblje je iza HTC-a i konačno su počeli poslovati u plusu, što je opet misija koju mnogi proizvođači pred navalom Kineza ne uspjevaju ispuniti.

Treći po redu iz One serije, gledajući top modele naravno, M9 je na prvi pogled vrlo teško razlikovati od prethodnika, no to je danas tako sa svim proizvođačima gdje su dvije generacije iPhonea praktički identične, dvije Galaxya sliče kao jaje jajetu, a Xperije se u zadnjih 5 modela nisu nešto pretjerano promijenile. Čak je i novi LG G4 iznimno sličan prošlogodišnjem G3 i mnogi će imati problema razlikovati ih.

No što nam to M9 donosi novoga? Već smo zaključili da je dizajnom iznimno sličan prethodniku, a čak je i zaslon praktički identičan kao na lanjskom modelu. I dalje su tu odlični boom sound stereo zvučnici, nešto jači i noviji procesor, više RAM-a, no sve je to očekivano. Najveće promjene su dakako u kamerama, kako u prednjoj tako i u stražnjoj. HTC-ova Ultra Pixel tehnologija našla je, po mnogima, idalnu primjenu i koristi se u prednjoj kameri, a ona stražnja se vratila na nešto tradicionalniji oblik pixela te ih donosi čak 5 puta više nego M8.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

A kakav je M9 i zaslužuje li se naći u samom vrhu top smartfona ove godine, pročitajte u nastavku.

GLAVNE KARAKTERISTIKE

Dizajn, kućište i ergonomija

Baš kao i prethodnici, One M9 izrađen je od aluminija. Unibody kućište ostavlja odličan i čvrst dojam u ruci, a zbog zaobljenog oblika pozadine čini se tanjim nego što to uistinu jest. Prednjom stranom dominira 5.0" zaslon, povrh i ispod kojega su spomenuti boom sound zvučnici. Nažalost, za razliku od današnjih smartfona kod kojih zaslon zauzima gotovo 3/4 prednje strane, u M9 taj omjer je dosta lošiji te zaslon zauzima tek nešto više od 2/3 prednje strane. Višak mesa oko zaslona stavka je na koju su kupci One modela već navikli pa i ne čudi što je M9 visinom gotovo bliže Noteu 4 (5,7") nego Galaxyu S4 (5,0") primjerice. Dio prednje strane koji je svakako mogao biti bolje iskoršiten je rezerviran za HTC-ov logo. Promjena je to koja je došla s prošlogodišnjim M8, a prisjetimo li se, M7 je imao kapacitivne tipke upravo na tom dijelu. U namjanju ruku nejasna odluka HTC-a, no što je tu je.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

U gornjoj rešetci zvučnika skriva se LED lampica za obavijesti koju ćete malo teže primjetiti po danu. Uz zvučnik se nalaze senzori blizine i osvjetljenja, te prednja kamera. Glavni mikrofon smješten je u donjoj rešetci zvučnika. Na stražnjoj strani više ne pronalazimo dvije kamere već "samo" jednu potpomognutu dvotonskom LED bljeskalicom. Unibody kućište ispresjecano je polikarbonatnim trakicama koje skrivaju antene uređaja kao i pomoćni mikrofon.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Sve tipke smještene su na desni bok uređaja što i nije najsretnije rješenje jer se i nakon deset dana korištenja još uvijek nisam navikao na njihov smještaj. Tipka za uključivanje uređaja iste je veličine kao i one za kontrolu glasnoće, a s obzirom kako su gotovo jednako razmaknute sve tri, nerijetko sam ih krivo pritisnuo. Povrh tipki za kontrolu glasnoće nalazi se utor za nano SIM karticu, a na suprotnoj strani utor za micro SD kartice. Za izmjenu navedenih bit će potrebna igla koja je priložena u pakiranju.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Na donjoj strani uređaja pronalazimo micro USB kao i 3,5mm utor za slušalice. Gornja strana prekrivena je crnom plastikom koja skriva infra crvenu lampicu, a sam dizajn blago podsjeća na starinske daljinske upravljače za televizor. Valja napomenuti i kako je uređaj vrlo sklizak, što je u svega par dana korištenja prethodnom recenzentu uzrokovalo padove uređaja, a samim tim i vidljiva oštećenja na njemu. No to je ionako opće prisutan problem uređaja izrađenih od aluminija, ali veća zamjerka cjelokupnom dizajnu ide na gornju rešetku zvučnika koja će vas za svakog razgovora blago čupati za kosu. Iako sam kratko ošišan, ovo nisam mogao ne primijetiti.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Bilo kako bilo, uređaj izgleda zaista lijepo i tu nema rasprave. Kvaliteta izrade je definitivno na najvišem nivou u svijetu smartfona, ali svakako preporučujemo korištenje zaštitne maske kako bi ga takvim i očuvali.

Zaslon

Baš kao i prethnodnik,  M9 dolazi s 5" S-LCD 3 zaslonom. HTC je zadržao čak i FHD rezoluciju za razliku od nekih konkurenata koji su se već prošle godine odlučili za QHD. Istina, i FHD je na ovoj rezoluciji iznimno oštar i razliku između QHD-a i FHD-a na ovoj dijagonali gotovo je nemoguće primjetiti.

No ono što najviše fascinira jest činjenica da je ovo praktički identičan zaslon kao i na prethodniku, što dosad nismo imali prilike vidjeti u proizvođača smartfona, barem ne kod top modela koji se pojavljuju na našem tržištu. Ovo zasigurno nije loše jer je i One M8 imao vrlo dobar zaslon. Štoviše, mnogi ga smatraju ponajboljim LCD zaslonom na tržištu. Odličan kontrast i kutevi vidljivosti samo su neke od kvaliteta kojima obiluje. Vidljivost na suncu je poboljšana u odnosu na lanjski model te je sada vrlo dobra, no minimalna razina osvjetljenja mogla bi biti i niža. Valja napomenuti i kako je zaslon moguće koristiti i s rukavicama, što će biti korisno u zimskim danima, a zaštićen je Gorilla Glass 4 zaštitnim slojem protiv grebanja.

Najveće mane zaslonu možemo tek pripisati današnjim trendovima pa su tako boje blago prezasićene, a i prikaz bijele ima blagu plavkastu nijansu.

Sučelje

HTC-ov Sense doživio je sedmu inačicu po redu, ovoga puta temeljenu na Androidu 5.0.2 Lollipopu. Mogu slobodno reći kako je ovo jedno od najfluidnijih sučelja na tržištu. Većina animacija usklađena je s Lollipop standardima, baš kao i obavijesti na zaslonu zaključavanja. No animacije su više-manje jedina stavka po kojoj bismo mogli reći kako je ovo Lollipop, jer su svi ostali dijelovi sučelja potpuno izmjenjeni. Pa krenimo nekim redom.

Uključivanje zaslona omogućeno je kroz dvostruki dodir po isključenom zaslonu koje će doduše funkcionirati samo ukoliko uređaj držite u ruci. Jednom kad je na stolu, dvostruki dodir neće raditi, što je pomalo frustrirajuće jer ga osobno najviše tada i koristim. No ovo je vjerojatno napravljeno zbog uštede baterije, jer u slučaju ovakvog načina uključivanja zaslona digitizer mora biti uključen cijelo vrijeme i čekati kad ćete tapnuti po zaslonu. Ovako će se on uključiti samo kada uređaj primite u ruku.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Na zaslonu zaključavanja obavijesti će se prikazati baš kao i na Lollopu, na sredini zaslona. Moguće je koristiti i 4 prečaca za brzo paljenje aplikacija koji su identični onima koji stoje u donjem redu na vašem početnom zaslonu. Na vrhu ćete primjetiti sat s prikazom vremenske prognoze. Predvečer će biti prikazano i vrijeme zalaska sunca, a pred zoru, vrijeme svitanja.

Jednom kad ste otključali zaslon, na krajnjem lijevom primjetit ćete HTC-ov BlinkFeed koji je svojevrsni čitač feedova. Dopustite li mu, koristit će i vijesti s vaših Facebook ili Twitter profila, ali i one koje inače želite popratiti poput onih iz svijeta automobilske industrije ili pak očuvanja okoliša.

U donji red ikona na početnom zaslonu moguće je smjestiti do četiri prečaca za aplikacije, a peti, centralno smješteni prečac, služi za ulazak u izbornik aplikacija.
Za razliku od većine smartfona na kojima se izbornik aplikacija skrola po horizontalnoj ravnini, na HTC-u je on posložen po vertikalnoj liniji, odnosno aplikacije su poslagane od vrha prema dnu. Aplikacije možete posložiti po svojoj želji, po alfabetskom redosljedu ili po vremenu instalacije. Ukoliko neke aplikacije želite sakriti iz liste jer ih možda ne koristite, i to ćete moći vrlo lako napraviti.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Vrativši se na početni zaslon, s vrha se povlači izbornik s obavijestima, a još jednim povlačenjem, baš kao i na Lollipopu, dolazimo do izbornika s brzim prečacima za uključivanje WiFi-a, Bluetootha ili sličnog. Sve prečace moguće je posložiti po vašoj želji po redosljedu koji vam najviše odgovara, a iako su dostupna čak 22 različita prečaca, istovremeno ih je moguće imati “samo” 12.

Postavke uređaja podijeljene su u 3 veće kategorije: za postavke mreže, personalizaciju te općenito telefona i njegovih postavki. Sve postavke su identične onima koje pronalazite na ostalim Android uređajima, izuzev ponekih poput one za uključivanje zaslona dvostrukim dodirom ili HTC-ovih postavki personalizacije. Unutar njih možete podesiti koje virtualne tipke želite koristiti uz 3 klasične. Tako su dostupne još tipke koje će uključiti automatsku rotaciju zaslona, povući izbornik s obavijestima, sakriti virtualne tipke (u tom slučaju ih pozivate povlačenjem prsta s dna zaslona) ili isključiti zaslon.

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

HTC nudi i dvije postavke equalizera za zvučnike koje bi trebale osigurati još bolji zvuk iz boom sound zvučnika ovisno o tome slušate li glazbu, ili gledate film. Iste postavke bit će uvijek ponuđene u izborniku s obavijestima, bilo da uključite neku pjesmu, gledate li YouTube video ili igrate neku igricu.

Hardver, perfomanse i povezivanje

Novi One temeljen je na trenutno najjačem Quallcommovom SoC-u. Snapdragon 810 procesor imali smo već prilike vidjeti i u LG-u Flex 2, a pokreću ga 4 štedljive Cortex A53 jezgre na taktu od 1.5 GHz te 4 snažnije Cortex A57 jezgre koje kucaju na taktu od 2 GHz. Kombinacija 8 jezgri od kojih su 4 slabije, a 4 jače nije neka novost. Tzv. big.LITTLE princip teoretski je vrlo dobro zamišljen, a tek s novom generacijom jezgri funkcionira zaista kako bi i trebao.

No iako big.LITLLE sustav radi odlično i jezgre se izmjenjuju i uključuju ovisno o potrebi, sam Snapdragon 810 pati od prevelikog zagrijavnja. Mana je to koju smo uočili i na Flexu 2, no kod HTC-a ne dolazi toliko do “thermal throttlinga”. Laički rečeno, jednom kad se procesor previše zagrije, spušta se njegov takt kako ne bi došlo do pregrijavanja što se direktno odražava na perfomanse uređaja. Razlika između Onea i Flexa 2 jest u tome što je One izrađen od alumija koji vrlo dobro provodi toplinu. Tako jednom kad se procesor zagrije, cijela stražnja strana uređaja postat će vrlo topla, a za vrijeme toplijih ljetnih dana bit će i neugodna na dodir.

Iako je ovo problem hardverske naravi i samog Snapdragona, on se da ublažiti određenim promjenama u kernelu, a kako sada stvari stoje to zna i HTC te je najavio neka manja poboljšanja u idućoj softverskoj zakrpi. O problemima s ovim procesorom najbolje svjedoči LG koji ga je preskočio u svojem novom G4, a kako se čini, i Motorola se za novi Moto X odlučila koristiti nešto slabiji Snapdragon 808.

Uz vrući Snapdragon 810 tu je i 3 GB RAM-a što će zadovoljiti sve potrebe multitaskinga, a za grafički dio posla brine se Adreno 430 GPU. Mjesta za pohranu ima sasvim dovoljno. Uz 32 GB interne memorije tu je i utor za micro SD kartice s kojim memoriju možete proširiti za dodatnih 128 GB.

Kao što sam već spomenuo, zagrijavanje procesora se ne osjeti u svakodnevnom radu s uređajem te je on zaista vrlo fluidan, a za ljubitelje benchmarka prilažemo i rezultate Antutua, jednog od najpopularnijih.

• 

• 

Kad je u pitanju povezivanje na uređajima izrađenim od aluminija, uvijek valja biti oprezan. Osnovna znanja fizike uz kombinaciju naših ruku ne dopuštaju signalu da lako prodre kroz ovakav oblik kućišta pa su tako svi uređaji izrađeni od aluminija napravljeni s raznim otvorima za antene. HTC se u One seriji treću godinu za redom odlučio na korištenje polikarbonatnih trakica duž stražnje strane uređaja, koje u idealnim uvjetima (kad se uređaj recimo nalazi na stolu) odlično propuštaju signal. No primite li uređaj s obje ruke dok gledate video, mogli biste izgubiti signal WiFi-a. Srećom, GSM/3G/LTE signal je vrlo teško prigušiti na bilo koji način pa s njim nije bilo nikakvih problema tijekom testiranja. Kvaliteta poziva je na vrlo visokom nivou, a glasnoća u slušalici je sasvim pristojna. Razgovori na vanjskom zvučniku su iznenađujuće dobri, a sugovornici su nerijetko imali problema razlikovati pričamo li na razglasu ili na slušalici.

Podržani su više manje svi načini povezivanja od WiFi-a i Bluetootha pa sve do NFC-a, kao i USB OTG. Na vrhu uređaja iza crne plastike smještena je i infracrvena diodica koja One pretvara u univerzalni daljinski upravljač.

Zvuk

Kupce HTC-a vjerojatno najviše zanimaju novi BoomSound zvučnici, koji su poslovično najbolji zvučnici na smartfonu koje novac može kupiti. Po prvi put, HTC se u ovom modelu hvali i mogućnošću simulacije Dolby Digital 5.1 ozvučenja.

Proteklih desetak dana, koliko je uređaj bio na testu, slušao sam dosta različitih žanrova glazbe, s naglaskom na Mišu Kovača naravno. Nezahvalno bi bilo od jednog smartfona očekivati neku veliku količinu basa ili visokih tonova, no M9 naprosto oduševljava i po ovom pitanju. Iako ćete na tržištu pronaći neke uređaje koji su glasniji nego M9 (da, glasniji), niti jedan kvalitetom zvuka nije niti približno kao M9.

Gledanje filmova na uređaju me najviše iznenadilo od svega. Simulacija 5.1 ozvučenja zaista je toliko dobro izvedena da sam svaki put točno znao odakle bi zvuk trebao doći, bilo s leđa, bilo s lijeve ili desne strane. Eksplozije na ekranu sigurno neće zamijeniti doživljaj kućnog kina ili čak laptopa s nekim pristojnim zvučnicima, ali je zasigurno nešto najbolje što smartfoni nude.

Usporedno s M8, najveći skok u kvaliteti primijeti se upravo pri gledanju filmova, no slušajući glazbu, rijetko tko će primjetiti dolazi li zvuk s lanjskog ili ovogodišnjeg modela, jer je razlika na tom području je vrlo mala.

Kamera

Predstavljanjem One serije, svjetlo dana je ugledala i HTC-ova tzv. Ultra Pixel tehnologija. Marketinški trik skriva nešto veće piksele koje u praksi omogućuju bolje slike u uvjetima lošijeg osvjetljenja. No zbog njihovog malog ukupnog broja, HTC-ova kamera uvijek je bila korak iza konkurencije. Ove godine su (po mnogima) napravili odličan potez i Ultra Pixele smjestili u prednju kameru. S obzirom kako dobar dio kupaca spada u “selfie generaciju”, prednja kamera omogućila je bolje slike u diskotekama i ostalim mjestima gdje rasvjeta nije bajna.

Stražnja kamera temelji se na 20 MP BSI senzoru. Iako nismo uspjeli dobiti službenu potvrdu, čini se kako je 1/2,6” senzor izradila Toshiba. Otvor blende iznosi f/2.2, a i ove godine je izostala optička stabilizacija slike. Senzor dolazi u omjeru 10:7 što je pomalo neobično. Većina današnjih senzora u smartfonima je u 4:3 omjeru dok su Samsungovi u 16:9. Slikate li tako u 16:9 omjeru, rezolucija će iznositi 16 MP, a želite li koristiti punu rezoluciju od 20 MP, slike će biti u 10:7 omjeru. Od nedavno popularni 1:1 omjer rezultirat će s fotografijama maksimalne rezolucije 14 MP.

Od tehnikalija valja izdvojiti i dvotonsku bljeskalicu, koja će, koristite li ju pri fotografiranju, rezultirati realnijim bojama. Valja napomenuti i kako je leća kamere zaštićena safirnim staklom koje je vrlo otporno na ogrebotine.

Sučelje kamere je identično onome na M8 i nudi razne načine slikanja, kao i mnoge mogućnosti podešavanja. Tako u ručnom načinu možete podešavati duljinu ekspozicije, ISO vrijednost ili parametre fokusa. Dostupni su još razni načini poput HDR-a, noćnih slika ili panorame, ali vjerujem kako će automatski način fotografiranja zadovoljiti većinu kupaca.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

Kamera bi napokon trebala prestati biti kamen spoticanja u One seriji, no fotografije snimljene  M-devetkom su još uvijek nešto lošije nego npr. kod Samsungovih top modela. Slike u uvjetima dobrog osvjetljenja rezultiraju velikom količinom detalja i vrlo su oštre. No najveći problem, odnosno nedostatak kamere u uvjetima dobrog osvjetljenja jest u malom dinamičkom rasponu. Bez korištenja HDR-a, slike će nerijetko biti preosvijetljenje na jednom dijelu ili pretamne na drugom. Jasno, mnogi će reći kako je tu HDR način za takve uvjete, no njega ne želite uvijek koristiti. Zasićenost boja također bi mogla biti malo viša jer slike nerijetko djeluju pomalo isprane.

U uvjetima lošijeg osvjetljenja vidi se nedostatak kvalitetnog senzora kao i optičke stabilizacije. Slike su nerijetko mutne, a prebacite li se na ručne postavke možete kombinirati želite li oštriju sliku s previše šuma ili mutniju sliku s nešto manje šuma. Kako se god okrene, u uvjetima lošijeg osvjetljenja teško ćete dobiti kvalitetnije fotografije. Daleko od toga da konkurentni top modeli rade odlične slike u ovakvim uvjetima, ali svakako su nešto bolji.

Dvotonska LED bljeskalica vrlo je snažna i dobro će osvjetliti ambijent, a i boje će biti realno prikazane.

Sve u svemu, kamera nažalost i dalje ostaje svojevrsni kamen spoticanja One serije, no zasigurno je veliki skok u odnosu na prošlogodišnji model. Ona nipošto nije loša niti nezodovoljavajuća, već je jednostavno nešto lošija od konkurencije, a otprilike je u rangu one u Nexusa 6. Primjere fotografija pogledajte u galeriji.

columns="4"

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

• 

Primjer fotografija u punoj rezoluciji možete pogledati ovdje.

Baterija

HTC One M9 dolazi s neizmjenjivom baterijom kapaciteta 2840 mAh koja uz Snapdragon 810 može ili briljirati, ili potpuno razočarati. Ukoliko uređaj ne koristite za neke hardverski zahtjevnije radnje poput igranja igrica ili učestalog snimanja videa, One će vas zasigurno poslužiti cijeli dan bez problema. Zaigrate li žešće neku igru ili snimite video, postotak će rapidno početi opadati, ponajviše zbog zagrijavanja procesora, što generalno loše utječe na bateriju. Kroz moj način korištenja uz 3 sinkronizirana maila, WhatsApp, Twitter, povremeno slikanje i snimanje videa, surfanje te gledanje YouTube videa, baterija bi me poslužila od jutra do predvečer, otprilike jednako koliko i kod Nexusa 6.

Ukoliko sam planirao večernji izlazak, svakako sam morao One stavljati na punjač prije toga. Srećom, One M9 podržava brzo punjenje, no nažalost ukoliko ga želite koristiti morat ćete kupiti drugi punjač, jer ovaj isporučen u paketu je standarni 1,5 A.

Zaključak

HTC One M9 je zapravo poboljšani M8, za današnje standarde uređaj dostojan imena nasljednika. Sve komponente izuzev zaslona su izmjenjene, no nisu sve nužno bolje (khm... Snapdragon). Zvučnici su bili dobri i na prethodniku i apsolutno su bili van svake konkurencije, a ove godine su još bolji. Kamera je doživjela najveću promjenu i konačno ne možemo reći kako je puno lošija od konkurencije. 20 MP fotografije bit će moguće i izrezati bez pretjeranog gubitka kvalitete što na lanjskom modelu nije bio slučaj, a prednja selfie kamera poslužit će vas vrlo dobro i u uvjetima lošijeg osvjetljenja. Sve to upakirano je u jedno od najbolje dizajniranih kućišta na tržištu. Problemi sa zagrijavanjem mogli bi biti rješeni nekom od budućih softverskih nadogradnji, a sudeći po blagim poboljšanjima kamere u zadnjoj zakrpi, čini se da je HTC-u zaista stalo poboljšati M9 koliko god to softver dozvoljava. Fluidnost sučelja i nove verzije Androida ne bi trebale biti upitne još sigurno dvije godine, a što je ujedno i neki razmak u kojem prosječan korisnik mijenja svoj uređaj.

M9 možda nije najbolji smartfon na tržištu, no zasigurno ima kvalitete za kojima mnogi konkurentni proizvođači i dan danas teže.

Video recenzija

(uskoro)