Sirova procesorska snaga SoC-eva ugrađenih u smartfone eksponencijalno je rasla zadnjih nekoliko godina. U ovogodišnjim najjačim smartfonima ima više snage nego u PlayStationu 3, svi mogu snimati video u 4k rezoluciji, što je do nedavno bilo rezervirano samo za holivudsku produkciju, a koliki potencijal općenito nose, govori i softverska industrija. Postoje aplikacije koje vam dopuštaju čak i uređivati video na smartfonu.
Toliko smo razmaženi fluidnošću uređaja, da nas nerijetko frustrira par desetinki, ili ne daj Bože sekundu dulje učitavanje galerije slika na stolnom računalu, s obzirom da je ona redovno spremljena na tvrdi disk.
No, sva ta brzina sa sobom nosi i negativne efekte. Prisjetimo se samo koliko je negativnih komentara pokupio LG G3 na račun procesora (Snapdragon 801), koji je gotovo identičan Snapdragonu 800 u G2? Razmaženi smo, hoćemo uvijek više i jače, a mali pomaci jednostavno nisu dovoljni i prihvatljivi.
Prošle godine je Qualcomm sasvim slučajno pokrenuo jednu sasvim novu eru u svijetu smartfona, jer je na tržište izbacio procesor koji se grije kao pećnica. Bilo je samo pitanje vremena kad će snaga procesora prestići njihovu optimizaciju, što se i dogodilo sa Snapdragonom 810.
LG se sa svojim Flex 2 modelom opekao prvi, pa je pametno odlučio preskočiti ovaj SoC u top modelu G4. Samsung je prvi izjavio da uopće ne želi imati posla s tim procesorom, a HTC je naletio kao muha na vjetrobransko staklo kamiona na autoputu. Pokušao se donekle oporaviti izbacivanjem “novijeg” modela M9, koji je bio pokretan navodnom novijom verzijom Snapdragona 810, ali uzalud. OnePlus je tu prvi uletio s realnim spuštanjem maksimalnog takta, što se pokazalo pametnim potezom, a Sony vrlo mudro odlučio uložiti i u pasivno hlađenje, te specijalne termalne paste.
Tu je već sve bilo jasno, i posve očekivano da će Snapdragon 810 u svakom jačem modelu imati neki oblik hladnjaka. Microsoft je ugradio i vodeno hlađenje u Lumiju 950 XL. No da je netko od proizvođača u Smartfon postavio i nuklearni reaktor umjesto baterije, to ne bi toliko odjeknulo svijetom kao sada kad je to napravio Samsung.
Internet zadnjih nekoliko dana bruji o “revoluciji” Samsungovog vodenog hlađenja ugrađenog u Galaxy S7 sa Snapdragonom 820, a kao da su zaboravili da su mnogi donijeli to još prošle godine u Snapdragonu 810. Bilo kako bilo, ovom odlukom Samsunga zadan je novi kurs cijeloj industriji.
Ovakav sustav je naizgled vrlo jednostavan, a laički ga je najlakše opisati kao dvije posude povezane s dvije cijevi u krug, u kojima se nalazi voda. Jedna posuda je spojena na procesor koji će svojim zagrijavanjem “proključati” vodu, a zatim voda u obliku pare putuje do druge posude u kojoj se kondenzira u vodu i opet kreće prema prvoj posudi. Samim time procesor se hladi konstantnim priljevom ohlađene vode, a efikasnost hlađenja bit će proporcionalna zapremnini posuda.
Naravno, u cijevima se ne nalazi voda već posebna rashladna tekućina, a veliku ulogu ovdje igraju i materijali od kojih je napravljen hladnjak, oblik i veličina hladnjaka, te i još mnogo drugih faktora.
Kao i svaka druga tehnologija, i ovi hladnjaci imaju dvije strane medalje.
Pozitivna strana je, naravno, hladniji procesor, dulji rad na maksimalnom taktu i odgađanje pada performansi zbog pregrijavanja. U idealnim uvjetima do pregrijavanja neće niti doći, a samim time niti spuštanja takta, niti gubljenja framea dok na svom Galaxyju S7 Edge peglate neku zahtjevniju igru.
Negativna strana su još topliji procesori Qualcomma i ostalih proizvođača. U slučaju pregrijavanja, krivica će biti svaljena na proizvođača smartfona jer je on trebao osigurati bolji i veći pasivni hladnjak koji paše u njegovo kućište, što Qualcomm nije mogao proizvesti.
Kućišta smartfona su ionako iznimno mala, a ukoliko ste ikada vidjeli kako izgleda rastavljen smartfon, onda jednostavno znate koliko je truda uloženo u dizajniranje unutrašnjosti kućišta i koliki je problem ugraditi bolje i veće hlađenje.
Mnogi već godinama kukaju o tolikom bespotrebnom povećanju snage procesora, ali to je apsolutno očekivana reakcija, jer je u ljudskoj naravi da se bori protiv nečeg boljeg i naprednijeg u strahu od gubitka nečeg što trenutno imaju.
Višestruke su primjene i koristi od jakih procesora u smartfonima, samo je pitanje po kojoj cijeni će oni doći. Već danas imamo razne uređaje za virtualnu stvarnost, koji bi uvelike profitirali od još jačih procesora i još više rezolucije zaslona, tako da ih uskoro možemo očekivati više. O daljnjoj budućnosti, hologramima i fazorima nećemo raspravljati, ali kad pogledamo koliko stvari danas jedan smartfon može zamijeniti i koliko smo do sada profitirali s jačim procesorima, smatram da nema razloga za nezadovoljstvo. Pasivna hlađenja čine se kao samo jedna karika koja je nedostajala u mobilnoj industriji i sasvim je logičan korak naprijed.
Sve je izglednije da ćemo u budućnosti poseban odjeljak u našim recenzijama morati posvetiti temperaturama procesora. Štoviše, moguće je čak i da će pasivni hladnjaci imati direktan izlaz na cijeli stražnji poklopac, pa ćemo morati recenzirati maskice koje poboljšavaju hlađenje uređaja i preporučiti vam najbolju.
Teorije su to o budućnosti industrije ako se sve nastavi u ovom smjeru, a ovisno o točki gledišta ona može biti svijetla ili mračna. Osobno smatram da će u jednom trenutku morati doći do stagnacije rasta performansi i da ćemo vidjeti svojevrsnu Tick-Tock situaciju kao kod Intela, kad jedna generacija procesora donosi veću energetsku efikasnost uz minimalno povećanje performansi, a ona iduća povećanje performansi uz približno identičnu energetsku efikasnost. Ovakav sustav se uopće ne čini kao nešto loše, jer ćete ionako nekim klasičnim ciklusom zamjene smartfona svake dvije godine dobiti jači i energetski efikasniji procesor, uz sve ostalo što smartfoni nude.
