Prošlo je nekoliko godina otkako je 5G mreža postala dio naše svakodnevice. Bilo je to dovoljno vremena da se ostvare veličanstvena obećanja kojima su nas telekomi i evangelisti novih tehnologija mamili. Pored basnoslovnih brzina prijenosa i rekordno niske lantencije, vjerojatno se sjećate buzzword pojma Internet of Things (IoT). Bilo je i priče od revolucije u trgovini pa sve do pametnih semafora koji komuniciraju s našim automobilima. Danas, pet godina nakon što su ušle u komercijalnu upotrebu, postavlja se ključno pitanje: je li 5G tehnologija ispunila obećanja?
Za prosječnog korisnika, 5G je obećavao tri ključne stvari: gigabitne brzine (10 puta veće od 4G), latenciju od samo 1 milisekunde i znatno pouzdaniju pokrivenost. Stvarnost je, blago rečeno, znatno drugačija.
Gdje su te gigabitne brzine?
Obećanje o višegigabitnim brzinama temeljilo se na skupoj mmWave tehnologiji kratkog dometa. Zbog ogromnih troškova i lošeg dometa signala, njena primjena ograničena je na rijetke lokacije poput stadiona i zračnih luka u svega nekoliko zemalja. Većina globalnih 5G mreža zapravo koristi nadograđenu 4G infrastrukturu.
Podaci istraživanja brzine 5G mreža daleko su od očekivanja. Ookla izvještaj za SAD pokazuje da medijalna brzine preuzimanja za korisnike često iznosi tek oko 50 Mbps, dok u najboljim slučajevima jedva doseže 200 Mbps. Europska slika nije ništa bolja, s prosječnim brzinama između 100 i 300 Mbps, uz iznimku Južne Koreje koja prelazi 400 Mbps.
Prema izvještaju GSA iz lipnja 2025., brzine uploada još su skromnije i kreću se između 20 i 50 Mbps. Sve u svemu, 5G je u prosjeku tek oko 3 puta brži od 4G mreže, što je solidno, ali daleko od obećanog deseterostrukog poboljšanja. Istovremeno, latencija je i dalje previsoka za aplikacije poput cloud gaminga ili virtualne stvarnosti.
Pokrivenost na papiru, nedostupnost u praksi
Telekomi se danas hvale impresivnim brojkama o pokrivenosti. Oko 80% u mnogim europskim zemljama. Međutim, pokrivenost ne znači i dostupnost. Ključan podatak dolazi od tvrtke Opensignal, koja mjeri vrijeme koje korisnici provedu aktivno spojeni na 5G mrežu.
U SAD-u korisnici provedu tek 37,5% vremena na 5G mreži, dok je u europskim zemljama taj postotak često i niži. To znači da ste većinu vremena i dalje na 4G mreži, čak i ako se nalazite u području s "5G pokrivenošću".
Budućnost koja nikad nije stigla
A što je s futurističkim primjenama? Robotska kirurgija na daljinu i potpuno autonomni pametni gradovi ostali su upravo to – znanstvena fantastika. Glavni razlog je tehničke prirode: većina globalnih 5G mreža i dalje je Non-Standalone, što znači da se oslanjaju na 4G infrastrukturu. Tek je 21% globalnih mreža prešlo na pravu Standalone arhitekturu koja omogućuje ultra-nisku latenciju i napredne funkcije.
Osim toga, Omdia i Ookla primjećuju da europski operateri znatno zaostaju za SAD-om, postižući samo 2% u odnosu na 24% u dostupnosti 5G Srandalone tehnologije. Od sredine 2025. godine, još 163 operatera ulažu u Standalone 5G, ali dok se potpuna samostalna 5G mreža ne proširi, mnoge napredne značajke, poput ultra niske latencije ostat će po strani. Znakovito je da se ista obećanja sada recikliraju i prebacuju na nadolazeću "5G Advanced" tehnologiju, dakle klasičan primjer pomicanja ciljeva kada se prvotni ne ostvare.
Operateri su uložili ogromne iznose u spektre i opremu za 5G mreže. Primjerice, Verizon je samo za C-band spektar platio čak 55 milijardi dolara. Međutim, prema podacima OpenSignala, ti troškovi još uvijek nisu doveli do značajnog povećanja profita operatera, a cijene podatkovnih tarifa nisu značajnije pale.
Tko je na kraju platio cijenu?
Korisnici također osjećaju teret skupih uređaja koji koriste 5G tehnologiju. Zbog složenih modema i komponenti, cijene pametnih telefona kontinuirano rastu, što dodatno opterećuje potrošače.
Sve u svemu, 5G mreža donijela je određene prednosti u svakodnevnoj upotrebi, prvenstveno u obliku nešto bržih mobilnih internetskih veza i malo bolje latencije. Međutim, daleko je od revolucionarnog skoka koji je najavljivan na početku. Obećanja operatera bila su očito preambiciozna, a stvarna korist za prosječnog korisnika relativno skromna.
Iako se očekivanja nisu potpuno ispunila, ostaje nada da će buduća poboljšanja, naročito širom primjenom Standalone 5G tehnologije i kasnijeg 5G Advanced standarda, ipak približiti 5G mrežu onome što je prvotno obećavano. No, do tada, korisnici imaju pravo biti skeptični.
