Prva 5G komercijalna 5G mreža lansirana je 2019. godine u Južnoj Koreji, da bi godinu kasnije uslijedilo širenje ove tehnologije na ostatak svijeta. S obzirom na dosadašnju praksu, pet godina za svaku generaciju mobilnih mreža predstavlja izvjesnu „sredina puta“. Naime, od lansiranja nove generacije, bilo bi potrebno otprilike 10 godina da s radom počne sljedeća. Tako do kraja ovog desetljeća očekujemo da će se standardizirati 6G, a vidjeli smo da je njihov razvoj već započeo.
I gdje je 5G nakon pet godina? U usporedbi s dinamikom razvoja 3G i 4G mreža, ne možemo reći da smo pretjerano zadovoljni, kako po pokrivenosti signalom, tako i brzinama. Istina, stvarne brzine su uvijek dosta manje od obećanih i deklariranih, tako da ovoga puta bolju situaciju nismo ni očekivali.
U slučaju 5G mreža također imamo presedan koji je usporio njihovu implementaciju. Upravo kad se očekivala najveća ekspanzija, dogodila se pandemija koja je svakako jedan od glavnih razloga nešto sporijeg razvoja. Međutim, skoro tri godine kasnije, ne možemo reći da osjetimo neki veći pomak, barem kad je u pitanju Europska unija.
Da ne pričamo napamet, idemo baciti oko na posljednji izvještaj kojeg je sastavio EU 5G Observatory. U njemu je iznesen cijeli niz statističkih podataka, a ovdje ćemo izdvojiti najzanimljivije.
Ako pogledamo podatke o izgrađenosti 5G baznih stanica, vidjet ćemo da je Južna Koreja najnaprednija. Operateri u ovoj zemlji su do ožujka ove godine izgradili 307.000 5G baznih stanica, što odgovara brojci od 593 na 100.000 stanovnika.
Druga je Kina, s definitivno najvećim apsolutnim brojem 5G baznih stanica, njih čak 3,5 milijuna, no proporcionalno je ispod Koreje, tj. s 245 na 100.000 stanovnika.
Ove dvije zemlje su prilično napredovale u odnosu na ostatak svijeta. Tako se, primjerice, Japan, nalazi na trećem mjestu sa 146.000 baznih stanica ili 118 na 100.000 stanovnika.
Europska unija je tek na četvrtom mjestu s 460.000 izgrađenih 5G baznih stanica, odnosno 103 na 100.000 stanovnika.
Pete na ovoj listi su SAD, sa 175.000 baznih stanica, odnosno 51 na 100.000 stanovnika.
S druge strane, SAD od Europske unije stoje bolje kad pogledamo broj aktivnih korisnika 5G mreža. Prema procjenama navedenim u EU 5G Observatory izvještaju, u SAD čak 317 milijuna ljudi koristi 5G (54.750 na 100.000 stanovnika), dok je u EU taj broj proporcionalno dvostruko manji. Naime, cijela EU ima 223 milijuna 5G korisnika ili 29.893 na 100.000 stanovnika.
Japan je po tom pitanju još gori, sa samo 21.087 korisnika na 100.000 stanovnika, dok su Koreja i Kina debelo ispred Japana i EU. Kina je u ovom slučaju na prvom mjestu, s 59.690 5G korisnika na 100.000 stanovnika, dok je Koreja samo malo ispod, s 57.915 korisnika na isti broj stanovnika.
Iz prethodnog smo vidjeli da Europska unija na svjetskoj 5G pozornici baš i ne stoji najbolje, a kakva je situacija unutar ovog entiteta, saznajte u nastavku.
Prema kriteriju dostupnosti 5G signala u kućanstvima, najbolje stoje Nizozemska, Cipar i Malta, s vrijednošću 100%. Hrvatska se nalazi u donjem dijelu ljestvice s 83,4% dostupnosti, u društvu s Mađarskom i Slovenijom, i to ispod EU prosjeka. Iz ove tablice možemo razbrati da pokrivenost ne ovisi nužno o općoj gospodarskoj razvijenosti neke zemlje pa čak ni o gustoći naseljenosti ili konfiguraciji terena. Razumljivo je da mala Malta ima 100% pokrivenost kućanstava, no treba imati na umu da jedna Nizozemska ima skoro 18 milijuna stanovnika. Također je zanimljiv podatak za Cipar, koji nije toliko gusto naseljen, ali ipak ima 100-postotnu dostupnost.
S druge strane, zanimljivo je da se na samom dnu tablice nalazi jedna visokorazvijena Belgija, tako da možemo zaključiti da je dostupnost neke telekomunikacijske usluge uvelike ovisna o operaterima i tehnologiji koju koriste.
Cijeli izvještaj možete pronaći ovdje.
