Google širi mogućnosti svojeg AI alata za stvaranje glazbe i time jasno pokazuje da generativni audio više ne vidi tek kao eksperiment, nego kao ozbiljan dio šireg kreativnog ekosustava. Novi Lyria 3 Pro sada može stvarati pjesme u trajanju do tri minute, što je velik iskorak u odnosu na dosadašnje ograničenje od 30 sekundi.
Najveća promjena nije samo u duljini generiranog sadržaja, nego i u razini kontrole koju korisnik dobiva nad samom skladbom. Prema dostupnim informacijama, korisnici će moći preciznije zadavati strukturu pjesme, uključujući elemente poput uvoda, refrena i prijelaza, pa Lyria 3 Pro više ne djeluje samo kao alat za kratke glazbene skice, nego i kao sustav za izradu zaokruženijih glazbenih formi.
Način rada ostaje poznat i sličan drugim alatima iz ove kategorije. Dovoljno je opisati raspoloženje, stil, instrumentaciju ili opći kreativni smjer, a model zatim generira odgovarajuću glazbenu podlogu, pri čemu može koristiti i dodatne ulazne informacije poput slika, a ranija verzija Lyrije već je podržavala i generiranje stihova na temelju korisničkog upita.
Google pritom Lyriju 3 Pro ne zadržava u jednoj aplikaciji, nego je širi kroz više vlastitih servisa. Osim rada unutar Geminija, model se uvodi i u Vertex AI za poslovne korisnike, Google AI Studio i Gemini API za developere, Google Vids za uredske i prezentacijske scenarije te u ProducerAI, platformu koju je Google nedavno preuzeo.
Upravo bi ProducerAI mogao imati najviše koristi od duljih skladbi jer takav format AI-generiranu glazbu čini znatno upotrebljivijom za konkretnu produkciju, a ne samo za kratke demonstracije ili društvene mreže. Time Google dodatno ulazi u prostor u kojem se već natječu specijalizirani servisi poput Suna i Udioa.
Naravno, širenje ovakvih mogućnosti istodobno otvara i osjetljiva pitanja autorskih prava te mogućeg imitiranja postojećih izvođača. Google tvrdi da Lyria 3 i Gemini ne oponašaju konkretne glazbenike, nego promptove s imenima autora tumače kao opću stilsku inspiraciju, a ne kao zahtjev za izravnim kopiranjem nečijeg prepoznatljivog zvuka.
Kompanija također navodi da provjerava izlazni sadržaj u odnosu na postojeća djela kako bi smanjila rizik od generiranja materijala koji bi mogao kršiti autorska prava. Uz to, audio datoteke dobivaju nečujni SynthID vodeni žig kako bi se naknadno moglo utvrditi da je riječ o sadržaju koji je proizvela umjetna inteligencija.
Sve to pokazuje da Google više ne razvija AI glazbu samo kao zanimljiv dodatak chatbotu, nego kao alat koji želi integrirati u kreativne, developerske i poslovne tijekove rada. Ako se ovaj pristup pokaže uspješnim, Lyria 3 Pro mogla bi postati jedan od ključnih Googleovih pokušaja da generativnu umjetnu inteligenciju pretvori u svakodnevni alat za proizvodnju sadržaja, a ne samo u demonstraciju tehnoloških mogućnosti.
