Honor ima tri serije pametnih telefona, od kojih je Magic na samom vrhu, zatim brojčana N serija koja je pozicionirana nešto niže, dok je X serija rezervirana za najpovoljnije uređaje. S obzirom na to da se cjenovni razmaci između Magic i N serije preklapaju, ovo je idealna prilika da objasnimo gdje se koji uređaj nalazi, pa ćete tako lakše razumjeti gdje bi ovaj telefon trebao biti smješten u njihovoj paleti.
Najbolji je, dakako, Magic7 Pro, izuzmu li se preklopni modeli iz V serije, a ispod njega bi trebao biti eventualni obični Magic7 koji još nismo dobili. Na kraju, tu je najpovoljniji Magic7 Lite, koji smo također detaljno već isprobali. Malo ispod te serije nalazi se N serija, u kojoj bi uskoro trebao doći eventualni Honor 400 Pro, ispod njega obični Honor 400 i na kraju 400 Lite za kojeg upravo čitamo recenziju. Honor 400 Pro trebao bi biti malo lošiji od Magic7 Pro, ali i neusporedivo bolji od Magic7 Litea, dok bi Honor 400 Lite bio smješten ispod Magic7 Litea. Cijela X serija smješta se ispod 400 Litea, gdje bi najbolji pripadnik te serije trebao biti još povoljniji.
Honorovim telefonima iz Magic i N serije dizajn je uvijek na vrlo visokom mjestu. Za razliku od konkurencije koja se oslanja na apsolutno najbolji mogući hardver za određenu cijenu, ili nekih koji se nadaju da će im ime i izgled preneseni iz skupljih uređaja donijeti prodaju, Honor posebnu pažnju posvećuje tome da uređaji izgledaju znatno skuplje nego što zapravo jesu.
Nije ni 400 Lite izuzetak u ovoj priči. Za svega 250 € koliko trenutno košta, nudi dizajn koji neodoljivo podsjeća na iPhone Pro modele, s tim da se veličinom smjestio između Max i običnog Pro modela. To je definitivno bio cilj Honora jer ne samo da raspored kamera podsjeća na Appleove, već na boku imamo i posebnu AI tipku za okidanje fotografija koja uz to služi i za zoom, ali i za još neke trikove o kojima ćemo malo kasnije.
Iznenađujuće, ali iako košta neusporedivo manje od najpovoljnijeg iPhonea, ima čak i prednosti u odnosu na njega i to objektivno mjerljive, mada je naravno riječ o telefonu koji je klasom i cijenom smješten dosta ispod njega. Prvenstveno je tu 256 GB interne memorije u startu, ali i zaslon koji nudi ne samo 120 Hz, već i 3840 Hz PWM dimming. Imamo i veću bateriju i brže punjenje, čitač otiska prstiju ispod zaslona, prednju bljeskalicu, ali i još dosta toga što bi vam se moglo činiti interesantnim za ovaj rang. Da ne dužimo više s ovim uvodom, bacamo se na recenziju.
Glavne karakteristike
- Dimenzije: 161 x 74.6 x 7.3 mm
- Masa 171 gram
- Zaslon 6,7 inča
- IP65 certifikat vodootpornosti
- MediaTek Dimensity 7025 procesor (6nm)
- 8/12 GB RAM-a
- 256 GB spremišne memorije
- Android 15
- Primarna kamera: 108 MP
- Ultra-širokoutna kamera: 5 MP
- Video kamera: 1808p
- Selfie kamera: 16 MP
- Baterija: 5230 mAh
- 35W žično punjenje
- Cijena: 250 eura
Prednosti
Dobra izrada
Atraktivan dizajn
Vrlo dobar zaslon
Posebna AI tipka za kameru
256 GB u startu
eSIM
Selfie bljeskalica
Nedostaci
Mono zvučnik
Relativno slab procesor
Kamera nema OIS
Nema ni elektronske stabilizacije
Najveća rezolucija snimanja videa je FullHD
Dizajn, kućište i ergonomija
Već smo u uvodu ustanovili da je dizajn teško inspiriran Appleovim iPhoneima, i to onim Pro modelima, jer grba kamere neodoljivo podsjeća na njihovu s tri otvora za kamere. Doduše, dvije su kamere, a unutar trećeg otvora se smjestila bljeskalica, ali na prvi pogled to je to. Kad se malo bolje zagledamo, vidjet ćemo i sličnosti s Huaweijevom Pura 70 serijom unutar te grbe jer okvir oko kamera više podsjeća na njihov top model.
Okviri su ravni, što je opet priča koju možda nije započeo Apple, ali je definitivno najpoznatiji po njoj. Na tom okviru s desne strane su ovoga puta četiri tipke: dvije za kontrolu glasnoće, jedna za uključivanje i isključivanje uređaja, i na donjoj polovici dodatna AI tipka za kameru. Ona je nešto veća jer ujedno sadrži i kapacitivni senzor, tako da možete klizati prstom po njoj kako biste zumirali ili odzumirali kadar dok koristite kameru. Čudi me da nisu softverski dodali još opcija za nju da se više može iskoristiti i za samo sučelje, ali vjerojatno to nije bilo potrebno.
Prednja strana je potpuno ravna, a telefon dolazi s predinstaliranom zaštitnom folijom, što će sigurno mnogi cijeniti. Na vrhu zaslona je i pilula, kao i na velikoj većini Honorovih telefona, a posebnost ove pilule je što se unutar nje smjestila i prednja bljeskalica, nešto što se ne viđa baš često. Uz to, iznenađujuće je što imamo i relativno tanke obrube oko samog zaslona, a što je nešto što se viđa u višim klasama telefona.
Na donjoj strani su USB-C utor, glavni mikrofon, utor za dvije nanoSIM kartice i glavni i jedini zvučnik. Nažalost, nema stereo zvučnika na ovom uređaju, što smo možda čak i očekivali jer dosta povoljnijih telefona već dolazi s tom opcijom. Imamo i minimalnu zaštitu od vode i prašine, što potvrđuje IP54 certifikat. U prijevodu, zalijete li slučajno telefon na stolu ili pokisnete negdje, ovaj telefon bi trebao preživjeti to, mada nismo isprobali. Na moje iznenađenje, ima čak i podršku za eSIM, to nisam očekivao u ovoj klasi.
Na donjoj strani su USB-C utor, glavni mikrofon, utor za dvije nanoSIM kartice i glavni i jedini zvučnik. Nažalost, nema stereo zvučnika na ovom uređaju što smo možda čak i očekivali jer dosta povoljnijih telefona već dolazi s tom opcijom. Imamo i minimalnu zaštitu od vode i prašine, a što potvrđuje IP54 certifikat. U prijevodu, zalijete li slučajno telefon na stolu ili pokisnete negdje, ovaj telefon bi trebao preživjeti to, mada nismo isprobali. Na moje iznenađenje, ima čak i podršku za eSIM, to nisam očekivao u ovoj klasi.
Zanimljivo je da se i čitač otiska prstiju smjestio ispod zaslona, a ne u bočnu tipku, što je inače slučaj s telefonima iz ovog ranga. Uz to, on je optički, a što bi značilo da možete staviti i kaljeno staklo na telefon i opet bi trebao raditi. To nije slučaj s boljim ultrasoničnim čitačima koji su nešto sigurniji i još uvijek rezervirani samo za najvišu klasu telefona.
Uređaj je izrađen od polikarbonata, fin način za reći da nije metalni, ali to je potpuno očekivano za ovaj rang telefona i ako tražite kvalitetniju izradu, definitivno ćete se morati dobro protegnuti s budžetom u odnosu na ovaj 400 Lite. Opet, ne mogu reći, ostavlja vrlo dobar dojam, mada ga meni osobno malo kvari svega 170 grama težine, pa bih rekao da mu fali još 20-30 grama za još bolji osjećaj. Ovo doduše može biti i prednost nekome, dapače. Za ovaj rang bih rekao ne samo da je sve na svom mjestu nego da čak osjećajem koji ostavlja u ruci djeluje dosta skuplje.
Zaslon
6,67” dijagonala zaslona je neki standard u industriji za sve povoljnije telefone i ako tražite veći ili manji, morat ćete se protegnuti s budžetom malo više. Svejedno, AMOLED zaslon rezolucije od 1080x2412 piksela na ovoj dijagonali rezultira s 394 ppi. To je nešto očekivano, ali ono što možda nekima nije je da i u ovom rangu već imamo 120 Hz stopu osvježavanja slike, ali i još manje očekivano je što imamo i 3840 Hz PWM dimming. Honor se baš potrudio oko svih zaslona iz Magic i N serije da ih učini koliko god može zdravijima za oči. I svima onima kojima smeta titranje zaslona u kasnim noćnim satima i pri nižem osvjetljenju, ovo će doći kao teški preporod u odnosu na glavnu konkurenciju. Imamo i sve trikove za smanjenje plavog svjetla u slučaju da se pitate, ali i zaštitnu foliju u startu na zaslonu tako da što se zaslona tiče, Honor je napravio odličan posao! Još samo kad bi imao funkcionalni Always On Display, a ne onaj koji se pali samo kad tapnete na njega. Šteta, to bi bilo super zgodno imati, ali malo telefona u ovom rangu uopće dolazi s takvom funkcijom.
Za šećer na kraju imamo i vrlo visoku svjetlinu zaslona, pogotovo za ovaj rang. Honor kaže da doseže do 3500 nita u vrhuncu, ali općenito je to brojka koja vas ne bi trebala previše dirati. Ono što trebate znati je da je za ovaj rang, zaslon baš jako svijetao na suncu i da to do prije par godina nismo imali.
Hardver i performanse
Kad vam je dizajn glavni prodajni adut, a onda kad još dodate toliko dobar zaslon, znate da je nešto negdje moralo biti zakinuto da bi se ovo strpalo u ovaj cjenovni rang. Tako je tu ne pretjerano impresivan MediaTek Dimensity 7025 Ultra. Iskreno, danas se to Ultra prostituira gdje god se stigne, ali da skratimo priču, riječ je o osmerojezgrenom procesoru s dvije Cortex-A78 jezgre na 2,5 GHz i još šest Cortex-A55 jezgri na 2,0 GHz. Tu je još i relativno nepoznat IMG BXM-8-256 GPU, za kojeg iskreno ne sjećam se da sam imao prilike vidjeti do sad.
Što se samih performansi tiče u svakodnevici, ne mogu reći da su one na zavidnom nivou, mada se otvaranje aplikacija, surfanje i skrolanje po društvenim mrežama odvija relativno glatko i bez pretjeranih zastajkivanja ili sličnog. Naravno da mu treba nešto više vremena u odnosu na skuplje telefone, što je očekivano, ali isto tako je i čak osjetna razlika u odnosu na recimo Magic7 Lite koji nije baš toliko skuplji.
Kad su igrice u pitanju, neke najosnovnije ćete igrati bez ikakvih problema, ali bilo što zahtjevnije neće biti baš najbolje iskustvo. Prednost je što se današnje igrice skaliraju postavkama automatski pa rade i na puno slabijim telefonima. Nije da nećete moći zaigrati nešto poput Asphalta ili Genshin Impacta, jer hoćete, samo morate očekivati da će rezolucija i detalji biti vrlo ograničeni.
S pozitivne strane, u startu dobivate već 8 GB RAM-a i 256 GB interne memorije, tako da se oko toga ne trebate brinuti. Kvaliteta signala bila je na vrlo zadovoljavajućem nivou, a uređaj ima i podršku za 5G mreže, kao i Wi-Fi 5. Nismo sigurni je li samo naš primjerak bez podrške za Wi-Fi 6 ili mu nešto nije odgovaralo s routerom, ali vjerujem da će ovo pogoditi tek iznimno mali broj ljudi.
Čitač otiska prstiju je vrlo dobar, iako smješten relativno nisko. Prednost je što je novi, moderni čitač smješten ispod zaslona, čini se da se lagano mičemo od onih smještenih unutar tipke za uključivanje, koji ostaju rezervirani samo za preklopne telefone. Pomalo iznenađujuće za Honor, ali ovaj telefon nema infracrveno što inače dolazi na njihovim modelima.
Softver i sučelje
Honorovo sučelje je dobro poznato i ovdje nema greške što se toga tiče. Sve je otprilike na svom mjestu gdje bi i trebalo biti, a mnoge stvari su identične onima na najskupljim modelima. U odnosu na njih nedostaje tek nekoliko AI trikova za koje bi bio potreban snažniji procesor, ali vjerujem da to neće biti problem.
U startu je zadano sučelje ono bez ladice za aplikacije, ali možete to podesiti u postavkama. Također, dopušteno je podesiti da se povlačenjem prsta po sredini zaslona spušta kontrolni centar ili onaj za obavijesti, ovisno o tome povuče li se prstom s desne ili lijeve strane zaslona, a što je pohvalno jer je Honor implementirao ovu gestu na zahtjev korisnika. Usporedbe radi, Huawei to još uvijek nije učinio na svojim telefonima i kako stvari stoje, neće još skoro.
Spominjemo to jer se sučelje uvelike oslanja na Huaweiovo u slučaju da prelazite na ovaj uređaj s jednog od njih. Imamo i velike mape koje stoje kao posebna mreža ili rešetka aplikacija na zaslonu, pa tako umjesto maksimalnih 5x6 ikona na zaslonu možete smjestiti dvije mape s 3x3 aplikacije na početni zaslon, jednu do druge, i tako u red smjestiti čak 7 aplikacija ako je to vaš izbor. Imate i dosta zgodnih widgeta, kao i u skupljoj Magic seriji, vrlo lijepo su dizajnirani i izgledaju kao naprednije verzije klasičnih Android widgeta.
Kontrolni centar možete donekle prilagoditi po vlastitom guštu i rasporediti ikonice gdje želite, uz posebne dvije koje su “AI prijedlozi”. Zanimljivo je da Honor još uvijek nudi mogućnost prilagodbe animacija prilikom prelaska između dva početna zaslona. Isto tako, nudi i vrlo jednostavno, ali moćno sučelje za prilagodbu ikonica. Možete podesiti vrlo brzo i lako zadanu boju ikona ili koliko zakrivljeni okvir želite — nešto bliže kvadratu s tek minimalno zaobljenim kutovima, ili da su vam sve ikone potpuno okrugle. Zanimljiv pristup prilagodbi koji će se sigurno dopasti onima koji žele svoje sučelje dodatno personalizirati.
Još jedna stavka koju ne viđamo baš često i koja uvijek zahtijeva posebne aplikacije i korake je zamućenje pozadine početnog zaslona. Ako, primjerice, imate neku omiljenu fotografiju za pozadinu, ali vam je pomalo distraktirajuća, možete je blago zamutiti tako da vam bolje odgovara. Kažem, ima dosta skrivenih trikova i moram priznati da je s godinama Honor ovdje napravio vrlo dobar posao.
Za kraj, ne treba zaboraviti niti činjenicu da i ovakvi povoljniji telefoni danas dolaze s Circle to Search funkcijom, koja je nešto najbolje od Googlea što je došlo na telefone godinama unatrag. Ukratko, zadržite se na home tipki i potom zaokružite što god se nalazi na vašem zaslonu i Google će vam to pronaći. Doslovno možete prevesti tekst, izračunati matematički zadatak, pronaći lokaciju koju upravo vidite na nekom videu, ili uperite kameru i pronađite cipele koje nosi osoba do vas. Genijalna opcija koja je do prije godinu dana bila rezervirana samo za najskuplje telefone. Uz to, imate i Gemini, koji je zapravo Googleov ChatGPT.
Kamere
Na poleđini se nalaze dvije kamere, a treća, koja izgleda kao kamera, zapravo je bljeskalica. Primarna kamera ima 108 MP s f/1.8 otvorom blende, a iza nje se skriva 1/1,67” senzor s faznim detektiranjem autofokusa. Pomoćna 5 MP kamera je skromnija, s f/2.2 otvorom blende. Na prednjoj strani imamo 16 MP selfie kameru s f/2.5 otvorom blende, ali i bljeskalicu, što je pravo iznenađenje.
Sučelje je klasično Honorovo, s neznatno ograničenijim setom kontrola u odnosu na njihove top modele, no sve što biste očekivali od sučelja ovog telefona, pa i još koji trik više, možete pronaći i u ovom. Dapače, pronaći ćete čak i profesionalni način za fotkanje i snimanje videa, kao i posebne načine putem kojih možete snimati s prednjom i stražnjom kamerom istovremeno, za snimanje timelapsea ili panorame, pa čak i slow-motion video, što iskreno nisam očekivao.
Glavni trik ovog telefona krije se u hardverskoj AI tipki, koja je u funkciji fotoaparata u potpunosti. Teoretski, jedan dio funkcionalnosti može se iskoristiti i unutar samog sučelja dok ne koristite kameru, a taj je da putem te tipke dužim pritiskom otvarate Google Lens aplikaciju, koja je u biti glavna podloga za funkciju Circle to Search. Kada se uključi Google Lens, možete kamerom pokazati predmet koji vas zanima, a Google će vam pametno reći što je to i gdje to možete pronaći. Ova funkcija vrijedi i za prevođenje tekstova, pronalaženje lokacija i mnogo toga, pa svakako isprobajte ovu opciju.
Što se tiče tipke i njene povezanosti s kamerom, na kraći klik možete je iskoristiti za otvaranje kamere, a jednom kad ste u sučelju kamere, možete klizanjem prsta po tipki zumirati ili odzumirati kadar. Jednim tapom na tipku možete fokusirati sliku, a dužim pritiskom možete pokrenuti snimanje videa ili kontinuirano okidanje fotografija, ovisno o tome što odaberete u postavkama. Naravno, klikom na tipku unutar sučelja kamere, okinut ćete fotografiju ili započeti snimanje videa, ovisno o tome u kojem ste izborniku.
Kvaliteta snimljenih fotografija i videa nije baš na zavidnoj razini kako cijelo sučelje s tipkom sugerira, ali to ne znači da ne možete uhvatiti dobru fotografiju s ovim telefonom. Dapače, pod uvjetom da imate dovoljno svjetla, smirite ruke i koristite glavnu kameru, dobit ćete sasvim solidne fotografije. Ima dovoljno dinamičkog raspona i pristojnu količinu detalja, ali ne bih očekivao čuda van idealnih uvjeta. Najveći problem je što kamere nemaju optičku stabilizaciju, makar primarna kamera, pa blagi drhtaji ruke mogu rezultirati lošijim fotografijama nego što bi uređaj mogao uhvatiti ako smirite ruke.
To posebno dolazi do izražaja prilikom snimanja videa. Svi videi koje smo snimili, a da smo pritom minimalno hodali, bit će dosta nemirni, recimo to tako. Opet, ako se smirite i snimate klasičan kadar, dobit ćete pristojan FullHD video, pod uvjetom da imate dovoljno svjetla. Nemate niti elektroničku stabilizaciju koja bi definitivno pomogla pri kretanju jer za nju bi trebao biti snažniji procesor.
Iznenađujuće, ovaj telefon je sposoban uhvatiti i pristojnu fotografiju u noćnim uvjetima zahvaljujući noćnom načinu koji doslovno čuda radi i izvlači cijelu situaciju. Uz uvjet da se smirite i date mu nekoliko sekundi za snimanje fotografije, mogli biste biti vrlo zadovoljni.
Sve ovo vrijedi za primarnu kameru jer ultraširokokutna kamera ima skromnije mogućnosti i poslužit će u slučaju da se baš ne možete odmaknuti od predmeta kojeg fotografirate. Ipak, čak u dnevnim uvjetima i vani, ako ju koristite za snimanje, mogli biste dobiti stabiliziraniji video jer je leća sama po sebi puno šireg kuta.
Selfie kamera će poslužiti svrsi, nije ništa spektakularno, ali za ovaj rang telefona je očekivana. Ono što nije očekivano je što smo već nekoliko puta spomenuli: bljeskalica na prednjoj kameri. Poslužit će svrsi, pogotovo u lošijim uvjetima ili ako se fotografirate kada vam je u pozadini jak izvor svjetla. Primjera radi, ako se fotkate u kasnim popodnevnim satima gdje je iza vas predivan zalazak sunca, slobodno je uključite kako biste dobili nešto atraktivniju fotografiju.
Baterija
Baterija od 5230 mAh nas je poslužila sasvim solidno kroz svakodnevicu. Ne mogu reći da je to najbolji telefon u ovoj klasi po pitanju autonomije, jer postoje i bolji uređaji, ali isto tako bih rekao da svi telefoni iz ove klase imaju više nego dobru autonomiju. Štos je u tome što ovakve telefone mahom koristite nešto manje nego top modele, rjeđe posežete za kamerom i rjeđe ih koristite za duže gaming sesije. Ako je to i vaš slučaj, možete očekivati čak i dva dana bez punjača, a u slučaju da kupujete ovaj telefon za djecu i ograničite ih na recimo 2 sata zaslona dnevno, vjerojatno će potrajati i 3 dana bez problema.
Naravno, igrate li se cijeli dan na njemu, bez problema ćete potrošiti bateriju u jednom danu, ali to je slučaj i sa svakim drugim telefonom. U pakiranju nema punjača, a brzina punjenja će ovisiti o punjaču na koji ga spojite. Maksimalno se može puniti s 35W snage, što će ga od 0-100% dovesti za otprilike sat vremena i 15 minuta. Nije najbrže punjenje, ali konkurentni telefoni iz ovog ranga imaju sličnu brzinu. Za nešto malo više novca, sigurno ćete dobiti puno brže punjenje ako vam to zaista igra veliku ulogu u životu.
Zaključak
Honor 400 Lite je telefon koji cilja na sve one kojima je dizajn najvažnija stavka. Ipak, ima svojih prednosti u odnosu na čak iPhone, od kojeg vuče dizajnerske smjernice. Prvenstveno je to 256 GB interne memorije u startu, nešto što ćete morati doplatiti na Appleovom smartfonu. Nije samo to, jer i zaslon podržava 120 Hz stopu osvježavanja slike, nešto što iPhone 16 još uvijek nema, a da ne spominjemo zdravlje očiju i 3840 Hz PWM dimming, kojeg Apple vjerojatno neće dobiti ni na Max modelu još par godina. Veći je kapacitet baterije u startu, a i punjenje je brže, što, doduše, nije tako teško postići jer Apple je u svim navedenim stavkama prilično loš. Neki bi rekli da je čak i posebna AI tipka na ovom Honoru bolja nego ona na iPhoneu, i djelomično bih se složio s njima. Honor ju je vrlo dobro izveo, što nisam očekivao na telefonu ovog ranga.
Opet, naravno, ovo nije klasa novih iPhonea, i nemojte očekivati da ćete za 250 € dobiti nešto toliko dobro. Ima svojih prednosti, ali ipak je ovo relativno povoljan telefon koji ne cilja na istu publiku. Zaslon mu je najbolja hardverska stavka, ali nedostaju mu stereo zvučnici i malo snažniji procesor koji bi bolje pogurao kamere. Primarna kamera je solidna i s njom ćete uhvatiti vrlo pristojne fotografije, pod uvjetom da imate mirnu ruku jer joj nedostaje optička stabilizacija. Video joj nije baš jača strana — ne samo što snima u maksimalnoj FullHD rezoluciji, što bi samo po sebi bilo čak i prihvatljivo mnogima, već nema nikakve stabilizacije, pa će opet biti potrebno imati mirne ruke.
Svejedno, trikova ima i u kameri, sučelje je bogato, fotografije ispadaju atraktivno u dobrim uvjetima, a tu je i AI tipka koja će sigurno nekima biti vrlo zgodan dodatak. Naša preporuka na kraju dana bila bi ipak uzeti Magic7 Lite, koji je ipak bolji telefon, ali on ne izgleda kao iPhone i košta nekoliko desetaka eura više.
