Već se dulje vrijeme proizvođači smartphoneova natječu u tome kako smanjiti debljinu mobitela na najmanju moguću mjeru. Neki su u tom naumu u potpunosti i uspjeli, pa su tako Vivo X1 kao i Oppo Finder tanki nevjerojatnih 6.65mm, Huaweijev Ascend P1 S je nešto deblji sa svojih 6.68 mm, Motorolin RAZR 7.1 mm, a Appleov iPhone 7.6 mm. Za usporedbu, debljina originalnog RAZR-a koji je davne 2004. godine i započeo trend tankih telefona iznosila je čak 13.9 mm.
S obzirom da proizvođači mobitela imaju vrlo uzak manevarski prostor kojim se mogu istaknuti iz mase sve veće konkurencije razumljivo je da na sve moguće načine pokušavaju pridobiti kupce. No, ostaje pitanje jesmo li već prešli ili ćemo uskoro prijeći granicu kada su mobiteli jednostavno pretanki.
Prvi problem koji susrećemo s tankim mobitelima je – ergonomija.
Ako je mobitel previše tanak, on jednostavno nije ugodan za držanje u ruci. Ovaj problem je dodatno izražen zbog kontinuiranog povećanja dijagonale ekrana, što dovodi i do većih ukupnih dimenzija telefona te je rezultat mobitel koji je nezgrapan za držanje.
Oppo Finder – najtanji smartphone
Iz svog vlastitog iskustva s RAZR-om mogu reći da je "grbica" na stražnjoj strani, u kojoj je smješten modul kamere u potpunosti spasila ergonomiju mobitela jer sam upravo ispod nje često stavljao kažiprst i time drastično olakšao baratanje mobitelom. Da nije bilo te grbice sam rad s mobitelom bi mi bio dosta otežan zbog njegove visine od 13 cm i vrlo tankog kućišta.
Ergonomija također ovisi i o materijalima od kojih je uređaj izrađen. Moja iskustva s primjerice HTC One X-om, mobitelom koji ipak nije ultra tanak svejedno su bila dosta loša. Njegova je stražnja strana izrađena od polikarbonata koji ne daje dovoljan „grip“, pa mi se u slučaju žurbe često događalo da jednostavno isklizne iz ruku. Sony također većinu mobitela izrađuje od polikarbonata, no oni su pametno doskočili ovom problemu. Kod nekih Sonyevih uređaja cijelo kućište je zakrivljeno kako bi mobitel prirodnije ležao u ruci što svakako ergonomiju podiže na višu razinu.
Apple u svoje novije uređaje ugrađuje premium materijale – staklo i metal koji većinom olakšavaju baratanje uređajem. Na sličan korak se odlučila i Motorola koja uglavnom koristi metal i Kevlar vlakno koje poboljšava ergonomiju, ali i izgled.
Usporedba debljine iPhonea i Oppo Findera
No, osim same ergonomije dolazimo i do možda i većeg problema, a to je – čvrstoća. Samim smanjivanjem debljine telefona, smanjuje se i količina materijala od kojeg je izrađeno kućište pa je time i mobitel puno lomljiviji.
Jeli ovo izgledno ako slučajno sjednemo na smartphone?
No, zbog toga su proizvođači prisiljeni izrađivati mobitele na druge načine. Tako primjerice Samsungov Galaxy Nexus ima metalni okvir unutar kućišta koji dodaje nekoliko desetaka grama na ukupnu masu, ali s druge strane uređaj čini puno čvršćim. Motorola se u RAZR-u odlučila na novi proizvodni proces kojeg su nazvali "component lamination" koji fizički povezuje sve slojeve telefona u jednu kompaktnu cjelinu, koja je još i premazana nano-premazom, a sve skupa je to ugrađeno u laserski izrezano aluminijsko kućište ojačano Kevlar vlaknom.
Slojevi Motorole RAZR
iPhone je izrađen po sličnom principu – u čvrsto aluminijsko kućište se umeću komponente, a prednju stranu, kao i većinu ostalih smartphoneova prekriva Gorilla staklo . Upravo je i ovo specijalno staklo, osim kao ispomoć u sprječavanju grebanja ekrana, zaslužno za dodatnu čvrstoću smartphoneova.
Huaweijev P1 S također ima Gorilla staklo, dok su za pozadinski materijal odabrali PPDV (plasma physical vapor deposition) što je u stvari premaz koji omogućuje poboljšanu čvrstoću materijala, ali i uniformnu raspodjelu topline.
No, hoće li debljina mobitela stati na ovim mjerama? Vjerojatno ne. Nedavno su znanstvenici razvili novu leću kamere koja je u potpunosti ravna i izuzetno tanka. Oni napominju da leće koje koristimo u današnjim mobitelima izvorno potječu još iz 13. stoljeća, a one niti su ravne, niti tanke, a što je najgore – uzrokuju nekoliko različitih izobličenja slike. Kako bi se umanjila izobličenja, koriste se leće izrađene od nekoliko elemenata, što naravno utječe na veličinu i debljinu uređaja u koje se one ugrađuju.
Nedavno smo pisali o novoj tehnologiji izrade kondenzatora koji bi mogli omogućiti uporabu xenon flasheva i u najtanjim mobitelima, a ako tome dodamo i ovu novu leću ljubitelji tankih mobitela će svakako doći na svoje.
Hoće li zbog novih leća i mobiteli postati tanki kao kreditne kartice? U nekoj daljoj budućnosti vrlo vjerojatno i hoće. No ipak, što se bliže budućnosti tiče, mislim da bi ipak bilo korisnije vidjeti mobitele koji će biti i ponešto deblji uz uvjet da imaju bateriju većeg kapaciteta.
Upravo se kapacitet baterije i kvaliteta snimljenih fotografija (zbog veličine senzora) nameću kao glavni protivnici tankih mobitela, barem što se tiče trenutno dostupnih tehnoloških rješenja pa na zanima i koji je vaš stav? Čemu bi dali prednost – tankom mobitelu ili primjerice duljem trajanju baterije?
