Vijest o drakonskoj kazni u visini 1,2 milijarde eura, koju je EU odrapila Facebooku zbog nezakonitog transfera podataka europskih građana u SAD, odjeknula je poput jače eksplozije i izazvala solidan potres u tzv. Big Tech društvu.
Facebook, odnosno njegova krovna kompanija Meta, dobila je rok od pet mjeseci da se pokori zahtjevima EU regulatora, odnosno šest mjeseci za prebacivanje ili brisanje podataka koji su preneseni u međuvremenu, odnosno nakon donošenja uredbe.
Da su u Facebooku ovo mogli očekivati, realno jesu, iako se možda nisu nadali ovako visokoj kazni. Nakon inicijalnih upozorenja, imali su dovoljno vremena da svoje sustave i alate prilagode zahtjevima EU regulatora, no iz nekog, samo njima znanog razloga, to nisu učinili, osim što su prijetili povlačenjem s EU tržišta, da bi sada nakon objave odluke o kazni, izrazili žaljenje.
Još uvijek nije potpuno jasno što EU smjera učiniti nakon isteka zadanog roka, ali možemo pretpostaviti da u Facebooku računaju upravo na tromost europske birokracije, koja je po tome na daleko poznata. Također, iako kazna od 1,2 milijarde dolara nikako nije mala, treba imati na umu da je Meta prošle godine ostvarila dobit u visini 28 milijardi dolara. Dakle, plaćanje kazne samo po sebi neće biti problem.
Pitanje koje ostaje visjeti u zraku je hoće li se Meta na koncu pokoriti EU regulaciji i podatke EU korisnika Facebooka zadržati na EU serverima, te u potpunosti ispoštovati smjernice GDPR regulative. Naime, postoji mogućnost da su u Facebooku izračunali da im se više isplati plaćati kazne, nego započeti s velikim poslom usklađivanja s regulativom, što može uključivati aktivaciju novih resursa i zapošljavanje novih radnika, a to baš i neće dobro sjesti nakon nedavnih masovnih otpuštanja.
Tehnički vjerojatno najizazovniji dio posla će biti zadržavanje podataka EU korisnika na serverima smještenim na europskom tlu, s obzirom na činjenicu da ih je u EU više stotina milijuna. Za sada se nitko ne usudi prognozirati na koji način i uz kolike troškove će Meta taj cilj pokušati ostvariti, ali i dalje ostaje činjenica da Facebook po tom pitanju već dugo nije ni prstom mrdnuo.
Ovo sad otvara cijeli niz drugih pitanja, među kojima su i teorije o namjernom neposluhu, upravo zato da bi američke agencije imale lakši pristup podacima, ne samo europskih, nego i korisnika društvenih mreža iz cijelog svijeta.
Ovdje sada ponovno dolazimo do priče o zabrani Facebooka (i Googlea) u Kini, koji se ni tamo nisu prilagodili lokalnim zakonima i pravilima te im je zbog toga pristup tom tržištu uskraćen. S druge strane, jeste li se ikad zapitali zašto su Google i Facebook u Kini zabranjeni, a npr. Microsoft i Apple nisu? Odgovor je prilično jednostavan i glasi: potonje dvije kompanije poštuju pravila postavljena od strane kineskih vlasti i zato mogu nesmetano poslovati, što s Googleom i Facebookom nije bio slučaj. Njihovo se poslovanje zapravo temelji na prikupljanju podataka korisnika, a nedavno smo svjedočili da ih Facebook čak i dalje distribuira, odnosno preprodaje.
Istini za volju, Kina puno strože regulira pristup svom internetu, s obzirom da već 30-ak godina gradi tzv. Great Firewall of China, koji strogo kontrolira pristup stranih korporacija njihovom cyber prostoru, iako je očito da dozvoljava „švercvanje“ preko mnogih VPN-ova.
Euroska unija takvu infrastrukturu ne može izgraditi Ad hoc, stoga je iluzorno očekivati da će Facebook na bilo koji način biti zabranjen. Ukoliko bi EU pokušala izvesti takvu vratolomiju, zasigurno bi se dogodila situacija slična onoj od prije nekoliko godina u Rusiji, kad su tamošnje vlasti pokušale zabraniti Telegram. Kad su uvidjeli da su blokiranjem Telegramovih IP adresa srušili doslovno pola ruskog interneta, brzo su od te namjere odustali. Ista priča se svojedobno dogodila s TikTokom u Indoneziji i Pakistanu, koji su isto tako kasnije odustali od zabrane.
Dakle, Facebook u EU gotovo sigurno neće biti zabranjen, a Meta sada ima tri opcije.
Prva je da će se pokoriti EU pravilima i investirati u tehnologiju i radnu snagu potrebnu za implementaciju predmetne regulative.
Druga opcija je svojevoljno napuštanje EU tržišta, no s obzirom na broj korisnika i ogroman potencijal za svoju oglašivaču industriju, ovaj scenarij je malo vjerojatan.
Treća opcija je da i dalje nastavi po svome i s vremena na vrijeme plaća kazne.
Kao što je već navedeno, 1,2 milijarde eura možda zvuči puno, i realno je rekordna kazna nekoj Big Tech kompaniji, no s obzirom zaradu koju Meta ostvaruje, moguće je da takav teret može izdržati. Hoće li EU u nekoj od sljedećih epizoda podići kazne, ovisit će i o sporazumu između SAD i EU o protoku i dijeljenju podataka, a s obzirom na sve lošiju poziciju koju EU ima u bilateralnim odnosima s Amerikom, nisu isključeni ni politički pritisci.
Ovaj dio će biti posebno zanimljiv, jer već nekoliko godina svjedočimo takvoj praksi kad je u pitanju suradnja s kineskim kompanijama.
EU, naravno, ima svoje adute u rukavu, koji sežu još u 2013. godinu, kad je američki zviždač Edward Snowden razotkrio enormne razmjere američkog špijuniranja europskih političara, među kojima su bili i predsjednici vlada. Od tada vodi bitku za što povoljniju poziciju u pregovorima s SAD-om, a s kakvim će uspjehom završiti, vidjet ćemo u naredih nekoliko godina, a do tada će vaši podaci s Facebooka vjerojatno i dalje nesmetano prelaziti Atlantik. Pitanje je samo hoće li to biti unutar zakonskih okvira ili ne. No čak i ako ne bude, upravo spomenuti politički pritisci imaju širok dijapazon da utječu na rastezanje pojma zakonitosti.
