Ne tako davno, sintagma "baterija od 5000 mAh" u svijetu pametnih telefona bila je sinonim za kompromis. Ako ste željeli autonomiju, morali ste pristati na uređaj koji je bio težak, nezgrapan i ergonomski neudoban. Sada, u 2026. godini, tržište se promijenilo. Uređaji mnogih proizvođača prkose starim zakonima fizike, pakirajući 8000 mAh u kućište tanko svega 7 milimetara.
Na papiru, ove brojke možda djeluju nespojivo. No, ovo nije anomalija, već novi industrijski standard koji predvode kineski proizvođači spremni na eksperimentiranje s kemijskim sastavom baterija.
Dok Apple i Samsung i dalje igraju na sigurno, istok predvodi revoluciju silicij-karbonskih (Si-C) baterija. Evo kako im to polazi za rukom.
Zašto grafit odlazi u povijest?
Većina pametnih telefona desetljećima se oslanjala na litij-ionske baterije s grafitnim anodama. Grafit je bio pouzdan partner: stabilan, jeftin i, što je najvažnije, nije se previše širio tijekom punjenja. Međutim, on ima svoja fizička ograničenja. U njega možete pohraniti samo određenu količinu energije prije nego što vam ponestane mjesta.
Najnovije rješenje leži u siliciju. Teoretski, silicij može pohraniti gotovo deset puta više litija po gramu od grafita. To ne znači da baterija postaje deset puta veća, već da se drastično povećava njezina energetska gustoća. Drugim riječima, dobivate puno više snage u istom fizičkom prostoru.
No, postoji "kvaka". Silicij je nestabilan. Pri apsorpciji litija, on se dramatično širi. U laboratorijskim uvjetima i do 300 posto. Čisti silicij bi, dakle, brzo uništio bateriju i kućište telefona.
Proizvođači su taj problem riješili stvaranjem hibrida – silicij-karbonske anode. Umjesto korištenja čistog silicija ili čistog grafita, inženjeri koriste nekoliko ključnih strategija:
-
Nano-čestice: Silicij se razbija na mikroskopske čestice koje bolje podnose širenje.
-
Ugljična matrica: Te se čestice ugrađuju u ugljičnu strukturu koja amortizira stres i širenje.
-
Hibridizacija: Silicij se miješa s grafitom, umjesto da ga potpuno zamijeni.
Rezultat je baterija koja probija granice od 7000 i 8000 mAh, a pritom ostaje tanja od 8 mm.
Ova tranzicija nije se dogodila preko noći. Sve je počelo 2023. godine s malim postocima silicija (5-10%), da bi do 2026. tehnologija sazrijela.
Zašto Apple i Samsung oklijevaju?
S obzirom na ove prednosti, logično je zapitati se: zašto Galaxy ili iPhone još uvijek nisu skočili na 8000 mAh?
Odgovor leži u filozofiji "konzervativne inovacije". Apple i Samsung prioritet stavljaju na dugovječnost i stabilnost. Silicij-karbonske baterije, iako impresivne, relativno su nove u industriji. Upravljanje dugoročnim ciklusima punjenja, sprječavanje bubrenja nakon godina korištenja i osiguravanje apsolutne sigurnosti na milijunima uređaja veliki su izazovi.
Također, tu su i regulatorna pitanja. Transport baterija visokog kapaciteta podliježe strogim pravilima, a Big tech divovi moraju zadovoljiti standarde na svim tržištima istovremeno, dok manji ili regionalno fokusirani brendovi mogu biti agresivniji.
Budućnost je (već) stigla
Ako se napredak nastavi ovim tempom, telefoni s 10.000 mAh postat će uobičajeni. Povećanje udjela silicija i bolje upravljanje toplinom omogućit će još veću gustoću energije. Ipak, ostaju otvorena pitanja: kako će se te baterije ponašati nakon tri godine brzog punjenja i hoće li cijena naprednih materijala podići cijenu uređaja? Odgovori na ta pitanja odredit će kada će ova tehnologija postati standard i za one najkonzervativnije divove industrije.
