Prilikom kupovine novog mobitela vjerovatno vas je mučilo pitanje da li kupiti postojeći model sada ili čekati slijedeći koji će biti još brži, bolji i svestraniji. Kako god da ste odlučlili u mislima vam je ostajao komad dvojbe jeste li postupili ispravno i što bi bilo da ste postupili drukčije. Dolaskom novih tehnologijia i rastom tržišta ovaj problem ne samo da nije riješen već se na neki način multiplicirao. Proizvođači pritisnuti imperativom stvaranja profita pod svaku cijenu često zalutaju i zbog toga bilježe ogromne gubitke. Kupac, odnosno korisnik je u svemu tome kolateralna žrtva jer njega u pravilu nitko ništa ne pita. On je tu da istrese novce, a poslije toga ‘ko živ, ‘ko mrtav. E sad, ne radi se više samo o tome hoće li slijedeći smartphone imati brži procesor, jaču kameru ili neki novi, još neviđeni dodatak, nego i o tome koliku će podršku i rok trajanja imati njegov operativni sustav.
Upravo iz ovog razloga 2011. godina bi u svijetu mobilnih komunikacija mogla ostati zabilježena kao jedna od najturbuletnijih. Sve je počelo Nokijinim strateškim zaokretom s početka godine i prihvatom Microsoftovog Windows Phone operativnog sustava kao primarnog. Istovremeno je uslijedilo odbacivanje Symbiana, kao najstarijeg OS-a te abortus dugo najavljivanog MeeGo-a prije nego je i ugledao svjetlo dana.
Kasnije se ispostavilo da Symbian neće tek tako umrijeti, ali budući da pati od neizlječive bolesti koja još nije metastazirala rečeno je da mu ostaje još nekoliko godina života. U međuvremenu Nokia na tržište i dalje izbacuje Symbian uređaje nesmanjenom žestinom, a čak se donekle uozbiljila i po pitanju nadogradnji pa tako sad imamo Annu, a uskoro i Belle. Iskreno, kad vidim ove nove nadogradnje Symbiana koje daju novu nadu na oko mi dođe suza žalosnica jer je doktor davno već rekao mu se bliži smrtna ura. Dakle, prvo pitanje koje se ovdje nameće je da li kupiti uređaj temeljen na OS-u za kojeg je sam proizvođač najavio gašenje?
Naravno, onaj tko živi u sadašnjosti i kome smartphone treba sad i ovdje neće puno razmišljati o smislu života već će ga kupiti ako mu odgovara. Ipak, postoji dobar dio korisnika kojima je itekako važna budućnost OS-a na kojem je njegov ljubimac temljen, kako zbog podrške tako i zbog spektra dostupnih aplikacija. Upravo ovaj dio kupaca proizvođačima osigurava najveći dio prihoda od najskupljih uređaja i uz kvalitetnu podršku s pravom očekuju neku vrstu stabilnosti eko-sustava. Onog trenutka kad ova korisnička baza osjeti nesigurnost ili bilo koji drugi razlog za brigu vrlo brzo će uslijediti migracija na drugu platformu. Treba imati na umu da kupcima ne treba puno da bi se osjećali prevarenima.
Kasnije smo vidjeli kako je Google na tržište izbacio napola pečeni Honeycomb i time Android, kao vlastiti eko-sustav, podijelio na dva dijela. Unatoč, žestokim kapanjama inicijalni prodajni rezultati Honeycomb uređaja nisu ispunili očekivanja, a developerska zajednica je općenito mlako reagirala pa je čak i većina postotjećih aplikacija ostala uskraćena za adaptaciju na tablet verziju. Interesu developera nije previše pomogao ni Googleov izdašni poklon od 5000 Samsunga Galaxy Tab 10.1 koje im je podijelio na svojoj I/O konferenciji. Srećom, u Googleu su ubrzo uvidjeli potencijalnu opasnost i ubrzali razvoj sljedeće generacije Androida - Ice Cream Sandwich koji bi nakon Honeycomb avanture razdvojeni Android eko-sustav ponovo trebao spojiti u jedan i to već na jesen.
Po svoj prilici, svi će Honeycomb tableti imati mogućnost nadogradnje na Ice Cream Sandwich, no pitanje je kada. Tako je recimo Samsung Galaxy Tab 10.1 nedavno dobio nadogradnju na Honeycomb verziju 3.1, dok je za model 10.1v (Vodafone) nadogradnja najavljena tek za četvrti kvartal, kada bi bilo logično da dobije Ice Cream Sandwich. Kod potonjeg je dodatni problem što je nadogradnja, osim o Googleu i Samsungu, ovisna i o trećoj strani - Vodafoneu. Puno babica - kilavo dijete.
Najnoviji primjer razočaranja korisnika dogodio se prije nekoliko dana kada je HP odmah nakon početka prodaje tableta TouchPad objavio prekid proizvodnje, a WebOS na kojem je uređaj temeljen poslao u ropotarnicu povijesti. HP se na ovaj potez odlučio zbog slabe početne prodaje koja je bila višestruko ispod očekivanja. Budući da je kompanija uložila ogromne svote najprije u kupnju Palm-a, koji je razvio WebOS, a potom i u cjelokupnu proizviodnju relativno loši prodajni rezultati su očito nagnali vodstvo HP-a na bezuvjtnu kapitulaciju. Ono što u ovom slučaju iznenenađuje jest brzina kojom se sve skupa odigralo. HP se na kraju ponio korektno pa je kupcima koji su kupili uređaj po punoj cijeni obećao povrat novca, a preostale zalihe ponudio po 99, odnosno 149 dolara, ovisno o modelu.
Ova priča je imala relativno sretan završetak, no ipak, ostavlja dojam neozbiljnosti, ali upozorava na i eventualne buduće probleme ovog tipa.
Sljedeća epizoda s ovakvim scenarijem mogla bi se dogoditi krajem ove, odnosno početkom slijedeće godine i to u režiji kanadskog RIM-a koji također već duže vrijeme bilježi pad tržišnog udjela. Uvidjevši da s postojećim arsenalom nemaju što tražiti na globalnom planu i oni su se odlučili na strateški zaokret, odnosno na sve ili ništa. Tako će slijedeća generacija BlackBerryja biti temeljenea na novom QNX operativnom sustavu koji bi navodno trebao pokretati i Android aplikacije (živi bili pa vidjeli). No, što će biti tek najavljenim uređajima kao npr. BlackBerry 9900 i još nekim modelima koji su očito posljednji Mohikanci BlackBerry OS-a? Kakva će podrška ostati za “staru” gardu?
I sad ono najvažnije pitanje: biste li kupili uređaj za kojeg unaprijed znate da njegov OS nema budućnost? Naravno, sam prestanak razvoja pojedinog OS-a ne znači nužno prestanak pružanja podrške od strane proizvođača, ali ono što sigurno znači jest prestanak brige developera za postojeće aplikacije kao i razvoj budućih, što je i razumljivo.
Podsjetimo se i nesretnog HTC-a HD2 koji je nakon Microsoftovog ubijanja Windows Mobile platforme ostao uskraćen za bilo kakvu službenu nadogradnju na bilo što. S druge strane, Windows Phone OS koji je izrastao iz pepela svog prethodnika ni nakon godinu dana postojanja nije uspio postići spomena vrijedan tržišni udio, a kakva ga sudbina čeka vidjet ćemo uskoro. Možda Nokia stvarno nekim čudom uspije privući publiku za ovu platformu, jer ne može ni Microsoft sa svojim milijardama vječno krpati rupe.
Eto, pokazalo se da eksperimentiranje i žongliranje OS-ovima nije najmudriji potez, no neki proizvođači toga očito nisu svjesni, a što je najtužnije ne žele naučiti ni na tuđim greškama.
I što sad na kraju izabrati? Što nas čeka u sljedećoj verziji Androida? Hoće li i kada Apple pogriješiti? Gdje se skriva pukovnik Gadafi i jesmo li sami u svemiru?
Na ova pitanja nemamo odgovor, a jedino što možemo savjetovati je oprez.
