AI Društvene mreže

Nakon što je Facebookov koncept prijateljstva propao, Mark Zuckerberg želi da imamo AI prijatelje

Prvo nas je navukao da vodimo svoje živote na Facebooku. I kad smo to učinili, zatrpao nam je i feedove i zidove nebrojenim oglasima, sugeriranim sadržajem i tonama smeća za koje ni sam nije siguran odakle se pojavilo. Nakon toga je Facebook poželio vratiti staru slavu.

Sjeća li se još netko kad nas je Zuckerberg sve zajedno htio preseliti u Metaverse? Ili kad je još ranije želio da Facebook potpuno preuzme početni zaslon vašeg Android mobitela?

Suočen s općim hypeom oko umjetne inteligencije, Zuckerberg sada ima novu ideju - želi da svatko od nas ima svog AI prijatelja.

 

Ni samo „prijateljstvo“ na Facebooku nikad nije bilo prijateljstvo u pravom smislu, već se kod većine korisnika svelo na skupljanje poznanika i često natjecanje tko će ih skupiti više. Mnogi su nam postajali „prijatelji“ a da ih nikad u životu nismo vidjeli, dok su nam neki nekada davno zaista bili prijatelji, ali eto, nikako da se dogovorimo za tu kavu ili ne daj Bože reunion.

I sad kad se koncept digitalnog prijateljstva sveo na automatsko čestitanje rođendana, beskonačno skrolanje kroz nepregledne oglase i od sumnjivog algoritma preporučeni sadržaj, naš Mark želi ponovno izumiti prijateljstvo.

Korištenje umjetne inteligencije može biti vrlo uvjerljivo, ponekad impresivno, čak i iznenađujuće, no to ne znači da je AI vaš prijatelj. Umjetna inteligencija, koliko god djelovala uvjerljivo, nema sposobnost stvarnog prijateljstva. Što je više pokušavamo pretvoriti u prijatelja, više gubimo pojam o tome što prijateljstvo zaista jest, što je opisano u prethodnom paragrafu, a istodobno krivo tumačimo sam koncept umjetne inteligencije.

AI je prvenstveno alat – moćan i koristan, ali ipak samo alat. Baš poput automatskog dovršavanja poruka ili praktičnog džepnog nožića, svrha AI-ja je učiniti naš život lakšim i jednostavnijim.

AI nema osjećaje ni unutarnji život. Istina, barem ne zasad. Iza nje nema autentičnih misli ni razumijevanja svijeta. To je tek napredan stroj koji na uvjerljiv način oponaša ljudski govor temeljen na ogromnoj količini podataka s interneta. Takvo simulirano suosjećanje ili dobro odigrana empatija ne mogu biti istinske emocionalne veze, nego tek iluzija ljudske prisutnosti.

U najboljem slučaju, odnos s AI-jem nalikuje odnosu s kućnim ljubimcem – no ne toplim psom ili neovisnom mačkom, već prije ribicom u akvariju ili digitalnim Tamagotchijem. Ove umjetne interakcije pružaju osjećaj društva na koji projiciramo emocije, ali ne brinu se iskreno o nama, i mi to duboko u sebi dobro znamo. 

S druge strane, tijekom jednog podcasta, Mark Zuckerberg predložio je korištenje AI-ja kao svojevrsne zamjene za terapeuta, posebno za one koji si pravu terapiju ne mogu priuštiti. Ozbiljno, Marče Zuckerberže?

Istina je da je mentalno zdravlje velik izazov današnjice te da chatbotovi mogu pružiti privremenu emocionalnu podršku. Iako takva ideja sama po sebi nije loša, postoji niz komplikacija i potencijalnih opasnosti.

 

Naime, čak i najbolje aplikacije za mentalno zdravlje koje se oslanjaju na chatbotove postoje isključivo zbog nedostatka dovoljnog broja kvalificiranih stručnjaka. Stručni terapeuti ne analiziraju samo naše riječi ili vidljive emocije, već uočavaju i ono što ostaje neizgovoreno. Pravi terapeut prepoznaje kada se iza osmijeha krije ozbiljna kriza, donosi složene procjene koje nijedan algoritam trenutno ne može.

Još važnije, ljudski terapeuti vezani su etičkim i profesionalnim normama. Nijedan AI ne posjeduje takvu obavezu, jer je samo promjenom programskog koda moguće da vaši osobni osjećaji postanu tek obični podaci pohranjeni na nekom serveru. Zanimljivo je primijetiti ironiju u tome da kompanije koje su često povezane s negativnim učincima na mentalno zdravlje sada nude digitalne alate za njegovo unaprjeđenje.

Osobno koristim AI svakodnevno i svjestan sam njegove korisnosti. Jednako tako smatram korisnom i automatsku fritezu na vrući zrak, iako joj vjerojatno češće upućujem frustrirane komentare nego iskreno povjeravam svoje misli. AI doista može pomoći terapeutima, poboljšati edukaciju ili omogućiti korisničku podršku u gluho doba noći, bez zamorne glazbe čekanja na liniji. No ništa od toga nije zamjena za ljudski kontakt. 

AI će svakog korisnika tretirati jednako – neutralno i automatizirano, a kao što je to davno primijetio Aristotel: "Onaj tko je prijatelj svima, zapravo nije prijatelj nikome."

Advertisement Advertisement