Kad bi spomenuli nekome na ulici kako ćete kupiti OnePlus One, vjerojatno bi vas ta osoba blijedo pogledala. Probajte to spomenuti nekome tko donekle prati tehnološke vijesti, i vjerojatno će vas pitati je li to HTC One? Pa čak i kad im pokušate objasniti ukoliko nisu čuli za OnePlus One, pitat će vas što je tu ime branda? One, Plus?
Iako još uvijek nije sasvim poznato, pretpostavlja se kako je OnePlus kćer/sestra/brat/sin firma Oppa. U prilog tome ide mnogo, počevši od proizvodnje njihovog uređaja koju vrši Oppo, pa sve do direktora koji je došao, pogađate, iz Oppa. No to i nije toliko bitno. Pitanje je što nam još jedan proizvođač smartfona ima za ponuditi, a da ostali nemaju?
Krenimo redom od kupnje novog smartfona. Jednom kad se odlučite počastiti, produljiti ugovor, ili kako već nabaviti novi uređaj, osim ukoliko nespadate u kategoriju "bez kompromisa", šanse su velike kako ćete prvo gledati na njegovu cijenu.
OnePlus je "startup" tvrtka, apsolutno nepoznata u svijetu. U toj poziciji, samo su 2 načina kako doprijeti do većeg broja kupaca. Prvi uključuje neku vrstu nano-tehnologije kakvu nijedan drugi proizvođač neće imati bar još 5 godina. Drugi je nešto jednostavniji, ponuditi sve što i konkurencija, ali po najnižoj mogućoj cijeni.
OnePlus cijenom spada u segment Nexusa, što bi otprilike bilo koliko i jedan HTC One Mini, oko 300€. Sama cijena je prihvatljiva za neki prosječan smartfon poput Minija, no ukoliko za tu cijenu dobijete hardver kao u Galaxyu S5, to je već vrlo zanimljiva ponuda.
OnePlus One dolazi sa Snapdragonom 801, 3 GB RAM-a, 64 GB interne memorije te 5.5" full HD IPS LCD i 13 MP kamerom (4K snimanje i dual LED). Baterija je zapečaćena no ima kapacitet od 3100 mAh što je sasvim pristojno. Sve su samo brojke rekli bi neki, no one između ostalog prodaju uređaj.
S obzirom da većina kupaca preferira brand kojem vjeruje, primjerice Appleu, teško se odvaja od njega i u većini slučaja ostaje vjerna. Korisnicima Androida nešto je lakše preći jer sve aplikacije ostaju na bilo kojem drugom Androidu, neovisno o brandu smartfona. No i tu se obično svog konja hvali i njega "ko pijan plota drži".
OnePlus nema svojih bivših kupaca jer prve tek sada traži. Kako bi ljudi čuli za ime i upamtili ga, pobrinula se za to iznimno agresivna marketinška kampanja na internetu "never settle". Reklamu nisu vidjeli oni koji ne prate razne tehnološke portale, no za prvi val (uređaj) ionako je bila više usmjerena ka tehnološki potkovanijim ljudima.
Ono što nosi neko ime u cijeloj toj priči, a služi kao jedno od glavnih oružja uz "Nexus politiku" cijena jest njegov softver kojeg potpisuje CyanogenMod. Ne sumnjamo u njihovu ažurnost niti sposobnost vezano uz nadogradnje, jer ipak govorimo o najpoznatijem alternativnom ROM-u za Android uređaje.
Ekipa iz OnePlusa svakako je zadobila pažnju publike. I dok Apple i Samsung imaju svoju vjernu klijentelu, HTC svoj dizajn i zvučnike, Sony vodootporne "dizajnerske" smartfone, a Nexus odličan omjer uloženo/dobiveno, OnePlus One teoretski ima hardver jači nego Galaxya S5 (više RAM-a), 3 puta više megapiksela nego HTC One (4 naspram 13) i jednako megapiskela na prednjoj kameri (5MP), veći ekran od Xperie Z2 (5,5 naspram 5,2), memorije koliko i iPhone 5s od 850$ (64 GB), i sve to nudi za jednako koliko i Google traži za najjeftiniji 16 GB model Nexusa 5.
U čemu je kvaka?
Baš kao i kod Nexusa, u nabavci samog uređaja, no ovaj put još gore.
One će se prodavati nama najbliže u Austriji. 16 GB model (270€) dolazi krajem svibnja, a 64 GB model (300€) tek krajem lipnja. Sudeći po zadnjim novostima, uređaj ćete moći kupiti samo uz neku određenu pozivnicu. O kakvoj je pozivnici riječ, i mi bismo rado htjeli znati, pa i kako ju dobiti.
Sve u svemu, One je uređaj vrhunskog hardvera, vjerujemo i softvera, vrlo niske cijene koji kako sada stvari stoje, vjerojatno nećete moći kupiti.
