POCO je u Singapuru nedavno predstavio dva nova telefona – F7 Pro i F7 Ultra, a s potonjim se družimo već duže vrijeme, pa vam ovoga puta donosimo dojmove koje smo stekli u posljednja dva tjedna.
Odmah u startu možemo reći da smo ostali iznenađeni onime što je POCO ponudio i za koju preporučenu cijenu, ali ona je, nažalost, na naše tržište stigla uvećana za gotovo 50 %. Kažemo “gotovo” jer je kod nas u ponudi za 899 € samo snažniji model s 512 GB interne memorije, dok je na predstavljanju rečeno da će model s 256 GB startati već od 599 €, a ovaj s 512 GB trebao bi biti 649 €. Zašto je došlo do tolikog povećanja cijene kod nas, teško je reći. No, ako ste zainteresirani za ovaj uređaj, samo ćemo kratko napomenuti da se u Španjolskoj vjerojatno može pronaći najpovoljnije – u ovom trenutku za manje od 570 €, a online kupnjom od tamo dobit ćete i EU jamstvo koje vrijedi i kod nas.
Dakle, iako je ovaj uređaj kod nas nerealno skup i za taj iznos ga ne možemo nikako preporučiti, s obzirom na to da ga stvarno nije teško nabaviti po cijeni koju proizvođač preporučuje u startu, mi smo ga promatrali kao uređaj od 600 €, a za tu cijenu već sada možemo reći da zaslužuje apsolutno svaku preporuku – pod uvjetom da vam treba upravo ovakav telefon.
Neki bi rekli da je ovo, nakon dugo vremena, prvi pravi “flagship killer”, a u tome zasigurno ima istine jer POCO F7 Ultra ne donosi samo najsnažniji Qualcommov Snapdragon 8 Elite, 16 GB RAM-a i 512 GB interne memorije (ili 256 GB u slučaju povoljnijeg modela), već uz taj procesor dolazi i poseban VisionBoost D7 čip, uz pomoć kojeg postiže bolje performanse općenito, pa i dvostruko viši framerate u igricama od konkurencije koja starta s neusporedivo višom cijenom.
Uzmemo li u obzir da Samsung u ovom rangu u startu nudi Galaxy A56, a POCO F7 Ultra postiže bolje rezultate u mnogočemu od Galaxy S25 Ultre, jasno je zašto je ovaj uređaj vrlo zanimljiv mnogima – posebno onima kojima je snaga telefona najvažnija.
Imamo i tri kamere na stražnjoj strani, vrhunski zaslon, relativno veliku bateriju te podršku za 120 W punjenje. Puno toga je POCO napravio vrlo dobro na ovom uređaju, ali, kao i svaki drugi telefon, donosi određeni set kompromisa. Na njih svakako treba računati, budući da je većina budžeta otišla na vrlo skup procesor. Ipak, mogli biste se iznenaditi koliko je taj skup kompromisa zapravo malen, a vjerujem da je za mnoge i beznačajan. Da ne dužimo previše s uvodom – bacamo se na konkretne detalje.
Prednosti
Kvalitetna izrada
Odličan zaslon
Brzo žično i bežično punjenje (120W/50W)
Izvrsno hlađenje procesora
Iznimno visoke performanse
Poseban VisionBoost D7 čip
Optimizacije za gaming
Vrlo dobra primarna kamera
Odlična telefoto kamera za macro
Vrlo dobri stereo zvučnici
Cijena u Španjolskoj je suludo niska
Nedostaci
Softverske sitnice
Ultraširokokutna kamera i selfie ispod očekivanja
Samo FullHD video na selfie i ultraširokokutnoj kameri
Nema podršku za eSIM
Cijena u Hrvatskoj nerealno visoka
Dizajn, kućište i ergonomija
U POCO-vom stilu, Ultra je predstavljena u dvije boje, a nažalost, nas je dopala crna, koja je nama definitivno manje atraktivna, ali sigurni smo da ima ljudi kojima će ova boja biti privlačna jer ne žele da im telefon „vrišti“. Nije tajna da u masi neutralnih telefona volim one koji se bojom dodatno ističu, ali što je – tu je.
Naš crni primjerak je dvotonski, recimo to tako. Donji dio poleđine naizgled je hrapaviji – barem tako izgleda, iako je potpuno gladak – dok je gornji dio poleđine „piano black“, odnosno sjajni crni, kako god ga želite nazvati, prošaran zanimljivom ovalnom šarom, gdje je dio bliže kamerama taman za nijansu tamniji. Rekao bih da ostavlja vrlo dobar dojam – ništa spektakularno u ovoj boji, ali opet, za razliku od mnogih njihovih modela, ovaj ne odaje dojam da se radi o gamerskom telefonu. U konačnici, POCO voli naglasiti da ne proizvodi gamerske telefone, već one koji su ujedno i vrlo dobri za gaming. Objasnili smo to već u zasebnom članku, kada smo imali priliku razgovarati s glavnim čovjekom za marketing u POCO-u.
Na desnom boku nalaze se tipke za kontrolu glasnoće i tipka za uključivanje uređaja, a čitač otiska prsta smješten je ispod zaslona i riječ je o ultrasoničnom, odnosno ultrazvučnom tipu – kako vam je draže. Zanimljivo je da je vrh uređaja ostao „čist“ jer je dodatni zvučnik smješten unutar same slušalice. Ako tražite infracrveni senzor, on je sada, kao i kod Xiaomija, skriven unutar izbočine kamere. Glavni zvučnik nalazi se na dnu, uz utor za dvije nano SIM kartice, USB-C priključak i mikrofon.
Okviri uređaja su ravni, što je danas u trendu, i rekao bih da ovaj model blago slijedi Xiaomijev dizajn top modela. Ipak, rubovi nisu oštri, već blago zaobljeni prema poleđini. Točnije rečeno, okvir je potpuno ravan, dok je poleđina pri rubovima blago zakrivljena i skladno se spaja s okvirom. S druge strane, zaslon je također potpuno ravan i proteže se na dijagonalu od 6,67 inča, što je postao standard u industriji pametnih telefona.
Moram pohvaliti i završnu obradu – sve je na vrlo visokoj razini. U ruci možda ne ostavlja dojam kao Xiaomijeva 15 serija, ali rekao bih da prosječnom korisniku ovo djeluje kao premium klasa. Sve je čvrsto, precizno izvedeno i na svom mjestu – što ranije nije uvijek bio slučaj kod POCO-a. Definitivno se ističe u odnosu na prethodne modele koje smo isprobali, a ipak, kako rekoh, zadržava jedan neutralniji dojam – barem ovaj crni model. Onaj žuti, naravno, iskače iz mase i ponosno pokazuje da je riječ o POCO-u.
Postoji dosta sitnih detalja koji obično razlikuju premium modele od povoljnijih uređaja. Jedan od njih je, primjerice, vibracija – koja je kod jeftinijih modela često lošija ili barem ostavlja slabiji osjećaj u ruci. Ovdje je to izvedeno na visokoj razini. Uređaj ima i IP68 certifikat, što znači da je otporan na uranjanje u vodu do dubine od 1,5 metara tijekom 60 minuta. Možda pomalo neočekivano za POCO, budući da im je to nerijetko bio jedan od kompromisa.
Zaslon
Već smo spomenuli da se OLED zaslon rastegnuo na vrlo poznatu dijagonalu od 6,67”, a krasi ga vrlo visoka rezolucija od 1440x3200 piksela, što rezultira s 526 ppi. Usporedbe radi, to je oštrije od Samsungove S25 Ultre, čisto da shvatite da se nije štedjelo na zaslonu. Tu je i 3840 Hz PWM zatamnjenje koji je neusporedivo zdravije od onog na spomenutoj S25 Ultri, ali i maksimalna 120 Hz stopa osvježavanja koja ipak nije varijabilna. Ukratko, radit će ili na 60 ili 120 Hz, a neće se spustiti do 1 Hz recimo što je vjerojatno jedini od kompromisa što se zaslona tiče. Jer imamo i podršku za 12-bita odnosno 68 milijardi boja, Dolby Vision i ostale HDR10+ standarde, a bome i sam zaslon je vrlo svijetao na suncu, u klasi top modela!
Hardver i performanse
Već smo u startu spomenuli da uređaj dolazi s 16 GB RAM-a i najjačim Qualcommovim procesorom – Snapdragon 8 Elite – kao i dodatnim VisionBoost D7 čipom koji dodatno doprinosi performansama, ali nismo objasnili na koji način. Snapdragon 8 Elite ima osam jezgri, od kojih su dvije Oryon V2 Phoenix L na taktu od 4,32 GHz, a uz njih dolazi još šest Oryon V2 Phoenix M jezgri na 3,53 GHz. Grafički dio posla obavlja najnoviji Adreno 830, ali to za POCO F7 Ultru nije bilo dovoljno, pa je dodan i VisionBoost čip koji omogućuje Smart Frame Generation, Smart Upscaling i Game HDR. Ako vam sve to ne znači puno, dopustite da to objasnimo jednostavnije.
Slično kao kod grafičkih kartica za računala, ovdje se koristi AI tehnologija u kombinaciji s dodatnim hardverom kako bi se u određenim igrama umjesto 60 sličica u sekundi prikazivalo čak 120. Primjerice, Genshin Impact – jedna od najzahtjevnijih mobilnih igara – na većini top modela radi u 60 fps-a, dok se na F7 Ultri izvodi u 120 fps-a, što čini igranje znatno glađim. Usporedbe radi, Galaxy S25 Ultra izvodi Genshin u 864p rezoluciji, dok ga F7 Ultra prikazuje u 2K, zahvaljujući upscalingu koji omogućuje VisionBoost. Dodamo li na to i Game HDR, rezultat u pojedinim igrama je očigledno bolji nego na S25 Ultri.
Vidljivo je da se Genshin Impact izvodi glađe, uz dulje zadržavanje visokih performansi. No, ono najvažnije je da su performanse stabilne zahvaljujući WildBoost 4.0 optimizaciji – framerate je iznimno stabilan i nema zastajkivanja čak ni nakon duljeg igranja.
Nisam baš neki gamer, ali pokušao sam igrati Genshin Impact više od dva sata. Unatoč mojem ograničenom znanju i povremenom traženju što učiniti, ostao sam iznenađen jer tijekom cijelog tog vremena nije bilo nijednog trzaja ili zastoja – i to pri sobnoj temperaturi. Vjerojatno bi se u toplijem okruženju nešto moglo promijeniti jer, ipak, riječ je o telefonu. Za usporedbu, S25 Ultra bi se počela osjetno više zagrijavati već nakon 30-ak minuta, a razlika u odnosu na F7 Ultru bila bi očita. Napomena – igra je testirana na maksimalnim grafičkim postavkama u “balance” načinu rada uređaja.
Što se tiče drugih igara, ne mogu reći da sam u svakoj primijetio posebne prednosti u višoj rezoluciji ili većem broju sličica, ali u većini slučajeva – jesam. Današnji smartfoni su toliko snažni da i oni slabiji postižu vrlo dobre performanse. F7 Ultra u pravilu izgleda bolje i igre se vrte glađe, ali prosječni korisnik to možda i neće primijetiti. No, ovo i nije nužno telefon za prosječne korisnike – ciljana publika će ga uzeti jer voli povremeno zaigrati na mobitelu, a za njih je ovo vjerojatno najbolja opcija na našem tržištu. Postoje i drugi gaming telefoni, čak i oni s aktivnim hlađenjem, ali to je već viša klasa – iznad POCO-a. Ako ste u toj kategoriji, znat ćete što tražite.
Isprobali smo i AnTuTu benchmark, gdje POCO F7 Ultra prema tvrdnjama proizvođača postiže 2.843.461 bod. Mi smo, na sobnoj temperaturi i uređaju postavljenom na drveni stol, dobili rezultat od 2.800.640 bodova – što je vrlo blizu i potvrđuje njihove tvrdnje. U istim uvjetima, Galaxy S25 Ultra postigla je 2.332.111 bodova.
Proveli smo i 3DMark WildLife Extreme test, da vidimo koliko dobro funkcionira novo hlađenje “LiquidCool Technology 4.0 with 3D Dual-channel IceLoop System”. Test je dizajniran da pokaže koliko uređaj može zadržati performanse i koliko dobro se hladi. Možda je ovo i najbolji dokaz koliko su benchmark rezultati ponekad irelevantni, jer nakon 20 minuta F7 Ultra spušta performanse za oko 40 %. Za usporedbu, S25 Ultra spušta i do 50 %. No, to su scenariji koji su u stvarnosti vrlo rijetki – eventualno kod emulacije PC igara ili konzola.
Zaključno, POCO je s F7 Ultrom napravio vrhunski posao kada je riječ o performansama. Ostatak hardvera je iznenađujuće dobar za ovu cjenovnu klasu. Kvaliteta signala bila je na vrlo visokoj razini, u rangu s Xiaomi 15 serijom, što i ne čudi jer je ugrađen poseban čip za optimizaciju mobilne i WiFi veze. Tu su i podrška za WiFi 7 i Bluetooth 6.0, što je očekivano. Već smo spomenuli stereo zvučnike – solidne, nisu spektakularni, ali dobro odrađuju posao.
Tu je i infracrveni senzor za univerzalni daljinski upravljač, kao i NFC, koji je nekim starijim POCO modelima nedostajao. Ono što još uvijek nedostaje jest podrška za eSIM, što će zasigurno smetati manji broj korisnika. Također, tu je i USB 2.0 priključak – još jedan kompromis koji neće pogoditi sve, ali hoće one kojima je brzina prijenosa podataka bitna.
Softver i sučelje
Da je POCO u suštini podbrend Xiaomija najbolje pokazuje softver, čiji je temelj HyperOS 2.0 i Android 15. Ista kombinacija koja je došla na Xiaomi 15 seriji, o čemu se više puta raspisali. Ovoga puta spomenut ćemo samo da POCO povrh HyperOS-a ima jedan svoj vizualni sloj s malo drukčijim ikonicama pa se u startu blago razlikuje od Xiaomija, mada čim spustite traku s obavijestima ili kontrolni centar, uđete u postavke ili pokušate otvoriti bilo koju njihovu aplikaciju, znat ćete da je to isti onaj HyperOS.
Istina, POCO ima tu još par tweakova u pozadini, malih promjena koje su usmjerene prvenstveno na igrice i optimizaciju performansi unutar njih. Ima ih i Xiaomi, ali po našem iskustvu ovdje je posvećeno malo više pažnje tome. Je li u pitanju softver, hardver ili kombinacija jednog i drugog, zaista nije toliko niti bitno. Ali već smo u prethodnom dijelu objasnili koliko su dobro odradili taj posao.
Ipak, što se samog sučelja tiče, većina koja je koristila POCO ili Xiaomi zna da je moguće pronaći pokoju reklamu unutar sučelja. Mnogi ih neće nikad susresti, pa tako sam i ja do nedavno tvrdio da ih nema jer ih i kroz duži vremenski period nisam susreo, nesvjesno ih zaobilazeći ne otvarajući određene aplikacije koje bi ih mogle prizvati. Ukratko, trebate onemogućiti obavijesti aplikaciji Tema i još par njihovih aplikacija koje znaju baciti pokoju neželjenu obavijest, ništa komplicirano ili teško za izvesti, ali može biti vrlo iritantno ako to ne učinite u startu.
Generalno, osim toga rijetko što mogu prigovoriti, pogotovo ne za ovaj cjenovni rang uređaja. Predinstalirane aplikacije koje vam ne trebaju je vrlo lako izbrisati, a softver nudi toliko prilagodbe unutar skrivenih postavki da ga možete prilagoditi po vašem guštu kako god želite.
Glavna stavka kod POCO-a je zapravo dio skriven u Security aplikaciji pod nazivom Game Turbo. Njemu možete pristupiti i dok igrate igru povlačenjem prsta iz gornjeg lijevog kuta zaslona. Štos u toj posebnoj aplikaciji, a kakvu pod samo drugim nazivima ima i većina ostalih proizvođača, je što unutar nje možete iskoristiti prednosti VisionBoost D7 čipa. Tako za svaku igru posebno možete podesiti dodatne grafičke postavke koje inače nisu dostupne unutar samih igara. Primjera radi, za Genshin Impact sam unutar nje podesio da se izvodi u 120 fps-a i uključio ostale optimizacije kako bi se ona izvodila na toliko višoj razini nego na drugim telefonima.
Kamere
Kad je POCO u pitanju, kamere obično nisu visoko na listi prioriteta, ali ovoga puta odlučili su malo poraditi i na tom području. Tako se iza 50 MP primarne kamere ovog uređaja nalazi Xiaomijev Light Fusion 800 senzor veličine 1/1,55”, dok je iza 50 MP telefoto kamere Samsungov ISOCELL JN5, kojeg smo već vidjeli u Xiaomiju 15. Ultraširokokutna i selfie kamera su identične – obje koriste 32 MP Samsungov ISOCELL KD1 senzor.
Kad kažem da su poradili na kamerama, zapravo mislim da je primarna kamera sasvim solidna, a pravo iznenađenje je to što je i telefoto kamera – za uređaj ovog cjenovnog ranga – zapravo odlična. U usporedbi s nekim drugim „Ultrama“, jasno je da je riječ o klasi ispod, i treba biti realan – glavni fokus ovog telefona bile su visoke performanse, a sve ostalo došlo je kao lijepi bonus.
Hodao sam po Singapuru s ovim telefonom i koristio kameru u apsolutno svim situacijama. Generalno sam ostao zadovoljan, iako definitivno ne i oduševljen kao, primjerice, sa Xiaomijevom 15 Ultrom. Primarna kamera obavila je svoj posao u svim uvjetima, bilo danju ili noću. Ima visoku količinu detalja, vrlo dobar dinamički raspon i vjernu reprodukciju boja. Jedina zamjerka bila bi brzina okidača, koja je mogla biti nešto bolja.
Veće iznenađenje bila je telefoto kamera, jer sam očekivao slabije rezultate. No, pokazala se vrlo dobrom u brojnim situacijama – dapače, rekao bih da je čak bolja od one koju nudi manji Galaxy S25, a koji ipak košta znatno više. Prednost je i to što se ova kamera može koristiti za makro fotografiju, uz mogućnost približavanja subjektu na svega 10 cm, što u kombinaciji s 2,5x optičkim povećanjem omogućuje hvatanje velike količine detalja.
Naravno, s obzirom na to da je telefoto kamera ograničena na 2,5x optičko povećanje, krajnji zum neće biti posebno impresivan. No, do otprilike 5x mogu se očekivati vrlo dobre fotografije bez značajnog gubitka kvalitete. Na 10x se već vidi jasan pad u kvaliteti.
Obje kamere (primarna i telefoto) optički su stabilizirane, podržavaju snimanje u 4K rezoluciji i rezultati su relativno dobri – dapače. Ono što ovom telefonu ipak nedostaje, u usporedbi s Xiaomijevim modelima, jest završna Leica obrada. Iako telefoto kamera koristi isti senzor, Xiaomi 15 i dalje snima bolje fotografije. Ne možemo reći da je kvaliteta loša – samo nešto neutralnija i bez onog šarma koji Leica obrada zna pružiti.
Kad je riječ o ultraširokokutnoj kameri, važno je napomenuti da se radi o relativno slabom senzoru. Ipak, u dobrim svjetlosnim uvjetima može dati vrlo pristojne rezultate za društvene mreže – uz iznenađujuće dobar dinamički raspon, za što je zaslužan ponajviše iznimno snažan procesor u kombinaciji s pametnim algoritmima. Količina detalja nije na zavidnoj razini, a u lošijem osvjetljenju kamera je otprilike u klasi znatno povoljnijih uređaja.
Selfie kamera, barem što se tiče fotografija, je sasvim solidna – ništa spektakularno, ali zadovoljit će potrebe većine korisnika. Ono što svakako treba znati jest da ni ultraširokokutna ni selfie kamera ne podržavaju snimanje 4K videa – a to je mogućnost koju danas nude i nekoliko puta jeftiniji uređaji.
Sve u svemu, dok god se držite primarne i telefoto kamere, možete očekivati vrlo dobre fotografije i sasvim pristojan video.
Baterija
POCO je u Pro model ugradio ogromnu bateriju kapaciteta 6000 mAh, a, pomalo iznenađujuće, Ultra je došla s manjim kapacitetom od 5300 mAh. Ipak, i to je više nego što nudi dio konkurencije, ponajprije mislimo na uređaje iz Appleova i Samsungova tabora. Naš primjerak stigao je i s 120 W punjačem u pakiranju, koji ga je sposoban napuniti od 0 do 100 % za otprilike 30 minuta – što je otprilike dvostruko brže od S25 Ultre i tri do četiri puta brže od iPhonea 16 Pro Max.
Nije to najbrže punjenje koje smo vidjeli kod POCO-a, ali prigovora na brzinu punjenja ne bi trebalo biti. Isto vrijedi i za autonomiju, koja je i više nego zadovoljavajuća. Istina, postoje telefoni koji traju osjetno dulje, ali rekao bih da je i ovdje POCO napravio odličan posao jer baterija zaista dugo traje. Ovoga puta dodatno sam testirao koliko izdrži u zahtjevnijim uvjetima – uspio sam igrati Genshin Impact nešto više od šest sati prije nego što se baterija ispraznila. Ako mene pitate, to je izvrstan rezultat s obzirom na razinu performansi i postavke na kojima sam igrao. Da sam spustio grafičke postavke, vjerujem da bi autonomija bila još bolja.
Ali, ako igrate zahtjevnu igru šest sati u komadu, zbilja biste trebali uzeti pauzu od barem pola sata – nakon koje opet možete igrati novih šest.
Nažalost, na našem tržištu punjači se još uvijek doživljavaju kao ekološki problem otprilike kao i odvajanje čepova s boca, pa je preporuka EU da ih kupujete zasebno – ponovnim odlaskom u trgovinu – kako biste, navodno, spasili dupine i velebitsku degeniju zajedno.
Zaključak
POCO F7 Ultra jedan je od najzanimljivijih uređaja ove godine jer je donio iznimno visoke performanse za gamere – u klasičnoj formi pametnog telefona, bez aktivnih hladnjaka, svjetlećih elemenata i sličnog kiča kakav nudi dio konkurencije. Naravno, ako spadate u kategoriju korisnika kojima je to poželjno, onda vjerojatno već imate svoj izbor za „gamerski“ telefon.
No, POCO naglašava da ovo nije gaming telefon, već vrlo dobro zaokružen uređaj po pristupačnoj cijeni, koji uz to nudi i vrhunske performanse kad vam zatrebaju. Nije često da POCO isporuči uređaj s ovolikom razinom kvalitete izrade i ovako dobro uravnoteženim specifikacijama, jer su u prošlosti ti uređaji obično dolazili s jasno izraženim kompromisima nauštrb snage.
Ovoga puta mogu reći da su ugradili izvrstan zaslon u kvalitetno kućište, s preciznom vibracijom, jakim signalom i nizom značajki koje pripadaju samom vrhu klase. Ipak, nije sve savršeno – premda su primarna i telefoto kamera vrlo dobre, ultraširokokutna kamera je više tu reda radi, a ograničena je na Full HD snimanje – kao i selfie kamera. Također, nedostaje podrška za eSIM, što će pogoditi manji broj korisnika. No, ono što će pogoditi baš sve jest – cijena. Početna najavljena cijena od 600 € nekako je, za Hrvate, narasla na 900 €, što je – ruku na srce – jednostavno previše.
No, ne treba očajavati. Ne morate čekati da cijena padne jer prednost Europske unije je to što ovaj uređaj možete bez problema kupiti u Španjolskoj za manje od 570 €, uz dostavu za Hrvatsku – i uz europsko jamstvo koje vrijedi i kod nas. Za tu cijenu, ovo je telefon koji apsolutno zaslužuje preporuku! Za 900 € – koliko stoji kod nas – radije uzmite Xiaomi 15 ili neki drugi konkurentni model jer ćete za svoj novac ipak dobiti više.
