Oni koji me poznaju, mogli bi reći da sam po prirodi impulzivan. Kad mi pukne film, nekad donosim nagle odluke. Možda su u pravu, ali ova nije bila takva. Naprotiv, borim se s tom idejom već godinama.
Dakle, otkazao sam Netflix. Isti onaj u kojeg sam, kad je stigao, buljio kao tele. Razlog nije financijske prirode. Premium paket kojeg sam plaćao, koristila su i djeca, za koju se ispostavilo da više vise na drugim platformama, a 13 eura mjesečno viška u džepu neće mi donijeti sreću i blagostanje.
Muktaši koji su se šlepali, postupno su odustajali jer su svako malo morali tražiti moj blagoslov. A bome i meni je dozlogrdilo svaki put slati kodove i klikati potvrde da su oni dio mog kućanstva.
Mogao sam se prebaciti i na individualni paket od 6 eura mjesečno, znači niti 50 kuna. Niti za Dubai palačinke na adventu. Čak manje i od protuustavnog HRT harača. Ali nisam.
Neki drugi bi rekli da sam se zainatio. I bili bi djelomično u pravu.
Ali dragi moji, jedan je jedini razlog zašto sam otkazao ovaj najpopularniji, najbolji, najjači streaming servis u vasioni, a on glasi: više sam vremena trošio na pretraživanje, nego na gledanje.
Dragi Netfliksče, nemam te razloga trpit. Presjek nam je prazan skup. Gotovo je među nama.
Neposredno nakon donošenja te ključne životne odluke i same egzekucije radnje otkazivanja pretplate, obuzeo me osjećaj kako da sam s đona cipele ostrugao komad psećeg govanca. I da bi onaj dio o dišpetu bio zadovoljen, smislio sam malčice pakostan plan. Pretplatu nisam otkazao redovnim putem, nego sam „zabranio“ PayPalu da vrši daljnja plaćanja.
Tajni agent umjetne inteligencije, koji je nakon dospijeća sljedećeg računa vidio da moja uplata ne prolazi, zasigurno se u svom Nvidia primozgu zapitao: kako to da sad ovaj papak nema para na kartici, a nijednu ratu dosad nije omašio? Možda mu je istekla kartica? Možda mu PayPal šteka? Možda je Merkur retrogradan?
Jok, momče, pardon my French, zajebavam vas. Baš kao vi onomad mene kad ste odustali od snimanja nastavaka serija koje su bile koliko-toliko gledljive. Baš kao što ste kvalitetu svojih oriđinala sveli na nivo Jakova Sedlara, kojemu ne bih dao da snima ni upalu pluća. Baš kao što ste svojim adaptacijama upropastili tucete odličnih knjiga. Istina, katkad biste se zajebali pa snimili i nešto gledljivo, ali ti su slučajevi na razini statističke pogrješke.
I tako je Netflix meni počeo slati mailove da updejtam payment info, a kad je shvatio da ne namjeravam, obratio mi se na osobnoj razini. Moli, plače, kumi… da se vratim. Dat će mi mukte tri, pet, šest… mjeseci. Rekoh, možda bih se i vratio da mi pošaljete kemijsku, kalendar, patike… Malo je falilo da im tako odgovorim. Ali nećeš više vidit moje pare, razbojniče. Mali pakosnik koji čuči u meni likovao je čitajući taj labuđi pjev krupnog kapitala.
Da, dragi moj Netfliksče. Kad se popraviš, u nekom drugom životu, u nekoj drugoj simulaciji, možda se i vratim. Do tada i dalje snimaj sranja i nudi mogućnost usklađivanja algoritma za slaganje liste gledanja s mojim horoskopskim znakom. Uvedi i tombolu kao RyanAir u avionu. Nudi parfeme. Možete i miksere kao Hrvatska pošta. Skidaj uroke…
I sad se, dragi moji vi, pitate: a šta sam uzeo? HBO? Amazon Prime?
– Niente. Nula.
I sad se opet pitate kako. Zašto? Šta ćeš gledat? Bacaš se na pirate?
Ovo je sad već neka druga priča, koju ću u nekom trenutku možda i ispričati, a sad ću samo dodati da se već neko vrijeme detoksiram od loše filmografije. Nije problem samo u Netflixu. Cijela industrija se srozala, a ja nemam živaca.
E da, nedavno sam obnovio YouTube premium.
