Kad je izašao prije gotovo dvije godine, OnePlus One je bio dočekan kao flagship killer i to je bio, otprilike. Vrlo dobar hardver iznutra i izvana, odlične performanse i među naprednim korisnicima popularan CyanogenMod u verziji 11 koji je bio baziran na Androidu 4.4 KitKat su išli savršeno uz relativno povoljnu cijenu. Da biste bili korisnik, trebalo je dosta sreće jer je OnePlus zbog ograničenih količina uveo prodaju preko pozivnica, što je značilo da ste morali imati puno sreće kako biste ga kupili. S vremenom su pozivnice ukinute, ali tada OnePlus One više nije bio atraktivan kao na početku.
Da skratimo priču, stigao je službeni Cyanogen OS 13.0 koji se temelji na Androidu 6.0 Marshmallow i donosi svima više-manje poznate funkcije iz najnovije verzije Androida, a to su:
Doze - hibernacijski način rada za uštedu baterije koji se aktivira kad se uređaj ne koristi
Dozvole i nadzor privatnosti - sprečavanje pristupa npr. kameri, mikrofonu ili internetu za svaku aplikaciju posebno
Standby za aplikacije - slanje aplikacija na "spavanje" nakon dužeg perioda neaktivnosti
Poznato je da Android 6.0 najviše pridonosi produljenju života baterije, a to je u današnje vrijeme itekako važna stvar budući da svi žele velike zaslone i brze procesore, ali i tanka kućišta koja ne ostavljaju mjesta velikim baterijama. No ipak, najbitnije je da OnePlus One nije zaboravljen od strane svojih stvoritelja i da i dalje može disati punim plućima.
