Do prije samo dvije godine pojam "kineski mobitel" bio je kategorija koja se poistovjećivala s nečim ne baš kvalitetnim. Jeftine komponente upakirane u jeftinu plastiku ponuđene po damping cijenama, počele su se širiti poput gljive poslije kiše, ali je mnogima zbog ograničenog budžeta to predstavljalo jedino rješenje za nabavku novog smartfona. U to je doba pojam "Kinez" u pravilu podrazumijevao kopiju nekog drugog proizvoda pod drugim imenom, no vremenom se i to promijenilo. Tamošnji su proizvođači sada financijski ojačali, a to im je omogućilo nova ulaganja u sve segmente poslovanja, uključujući dizajn.
Prema nama dostupnim podacima, u Kini trenutno posluje preko 6o brandova mobilnih uređaja, od kojih je većina orijentirana na vlastito tržište, što s obzirom na broj stanovnika, a time i potencijalnih kupaca, predstavlja dobar izvor prihoda. Jedan manji dio njih se polako probija na strana tržišta i svakim danom ih je sve više, no prava ekspanzija se tek očekuje.
Budući da "Kinez" u našem vokabularu još uvijek u velikoj mjeri podrazumijeva gore opisane uređaje, pojavila se potreba za isticanjem razlika i pojašnjavanju stvari koje možda nisu toliko poznate.
Kina i Tajvan
Mlađa populacija često poistovjećuje Kinu (Narodna Republika Kina) i Tajvan (Republika Kina), no treba znati da Tajvan, iako je nastao kao odmetnuti dio Kine nakon socijalističke revolucije, ipak uživa mnoge elemente državnosti. Kina i veći dio međunarodne zajednice ne priznaju Tajvan kao posebnu državu, već ga smatraju dijelom Kine. No budući da ima vlastitu valutu i odvojen ekonomski sustav, Tajvan de facto funkcionira kao suverena država.
Iako praktički jedan te isti narod obitava na obje strane, ove dvije države od drugog svjetskog rata naovamo prolaze različite puteve. Kina je zbog dugotrajnog boravka u komunističkom bloku zaostajala, dok je Tajvan odmah prihvatio zapadni ekonomski model, a time i mentalitet, slično kao Hong Kong. Kina se počela otvarati tek devedesetih, da bi tek u zadnjih 15 godina doživjela pravu ekonosku renesansu.
Dakle, Tajvan se razvijao neovisno o kopnenoj Kini i još je osamdesetih godina prošlog stoljeća bio poznat po proizvodnji elektroničkih komponenti. Upravo njihovi proizvođači čipova poput MediaTeka opskrbljuju glavninu sadašnje kineske industrije smarfona, a npr. TSMC ih proizvodi za Appleov iPhone.
Najpoznatije tajvansko ime u svijetu telekomunikacija svakako je HTC, jedan od pionira industrije smartfona, koji je svojedobno postavio mnoge standarde i pravila igre. Možemo li sada za HTC reći da je Kinez? Logikom nacionalne pripadnosti zaposlenika definitivno da, ali ga ne možemo ubaciti u gore navedeni kontekst.
Je li iPhone Kinez?
Više-manje je poznato da se iPhone prozivodi u Kini. Teško je reći koliki je dio komponenti proizveden baš u Kini, a koliki izvan, no činjenica je da ga kompanija Foxconn sklapa, pakira i šalje u Appleove distribucijske cenrte. Ako sada idemo istraživati detalje, stvar će se prilično zakomplicirati.
U današnjem globaliziranom svijetu teško je reći da je nešto proizvod neke države ili nacije. Nacionalne države su, svidjelo se to nama ili ne, odavno prevladana institucija. Prozivod ne prozivode države ni nacije, nego kompanije, pojam kojeg je teško smjestiti unutar državnih granica.
Uprava Applea smještena je u Cupertinu u Kaliforniji. Tamo se uređaj dizajnira, vrši se planiranje, testiranje, planira se marketing i sl. i zbog toga možemo reći da je iPhone američki prozivod. S druge strane, većina proizvodnog procesa se odvija u Kini pa moćemo reći i da je kineski. Idemo dalje. Proizvođač velikog dijela komponenti je Samsung, kompanija smještena u Koreji. Je li iPhone sada barem dijelom korejski? Ne treba zaboraviti ni to da Samsung posjeduje tvornicu u Texasu, tako da Samsungove procesore možemo nazvati dijelom Amerikancima, što u konačnici popravlja iPhoneovu krvnu sliku. Dakle, je li iPhone sada više "američki"?
Sad ste vjerojatno već shvatili da ovo prebrojavanje krvnih zrnaca baš i nema nekog smisla. U proizvodima je sve manje nacionalnog i sve više globalnog. Ipak, mnogi će reći da je iPhone ipak američki proizvod, jer je tamo zamišljen, dizajniran, planiran, a na kraju krajeva i financiran.
Hrvatski smartfoni i tableti?
Sada dolazimo do situacije gdje razne tvrke širom svijeta u kineskim tvornicama unaprijed otkupe dio proizvodnje, brandiraju ih vlastitim logom, te ih prodaju pod svojim imenom. Sami organiziraju isporuke, transport, ugovore s operaterima, što je također velik dio posla i ne mnogo manji od sastavljanja komponenti u tvornici.
Tako su se pojavile tvornice koje po narudžbi proizvedu veću količinu određenog modela i prodaju kupcu koji će ih brandirati i prodavati pod svojim imenom. Nerijetko se događa da jedan te isti model vidimo pod različitim imenima i zato ove uređaje nazivamo generičkima. Ovakav način planiranja i proizvodnje dodatno je snizio troškove proizvodnje i upravo zato danas imamo smartfone solidnih karakteristika koji čak i na na našem, porezima vrlo opterećenom tržištu koštaju manje od 100 eura.
Ovdje su u međuvremenu na scenu stupile i neke domaće tvrke, kreule u ovaj biznis pokušavši prodati priču da se radi o hrvatskim proizvodima. No usprkos učestalim PR kampanjama i nekim medijima koji su ih podržali, mantra o hrvatskom mobitelu u javnosti nije prošla. Većini je u startu bilo jasno da se radi o kineskim uređajima koji se prodaju pod drugim imenima, tako da sada više nitko ni ne pokušava prodavati priču o mobitelu kao hrvatskom proizvodu.
Neki drugi hrvatski brandovi su umjesto busanja u hrvatska prsa radije započeli dublju suradnju s proizvođačima i sada beru plodove pametnog promišljanja.
Poznati Kinezi
Prvi kineski prozivođač koji je napravio iskorak na zapad je Huawei i to prije četiri, pet godina. Njihovi prvi mobiteli i tableti se nisu mogli podičiti kvalitetom i dizajnom, no vremenom su evoluirali i ponudili znatno bolje, ali i skuplje uređaje. Vrijeme je učinilo svoje, no mnoge i dan danas iznenadi podatak da je Huawei sada treći proizvođač smartfona na svijetu, odmah iza Samsunga i Applea.
Naravno, za ovo je najviše zaslužno domicilno kinesko tržište i njegov steloviti rast, no budući da ništa ne raste vječno, uskoro i tamo možemo očekivati usporevanje i zasićenje, što će mnoge proizvođače prisiliti na fokusiranje na izvoz.
Sljedeći najznačajniji kineski brand je Lenovo. Na top 5 listi trenutno drži četvrto mjesto, odmah iza Huaweija, a od nedavno je prisutan i na našem tržištu.
Ova dva proizvođača se već etablitana, imena su im poznata i priznata, tako da gore opisano značenje pojma "Kinez" kod njih ne vrijedi. Iako su njihovi uređaji dizajnirani i u velikoj mjeri proizvedni u Kini, malo tko će ih nazvati "Kinezima" u negativnom smislu.
Ništa lošiji i manje poznat nije ni ZTE, kao i vrlo popularni OnePlus, koji je zapravo nekakva podverzija Oppa.
Sada dolazimo do onih "Kineza" koji kod nas malo manje toliko poznati, ali ne i u ostatku svijeta. Jedan od njih je i Oppo, koji na naše tržište ipak nije došao, unatoč najavama. Oppo je izvorni kineski prozivođač skupih smartfona. Ova kompanija u svoje uređaje ugrađuje skuplje komponente, više ulaže u dizajn i sinonim je za kvalitetu.
Slično se može reći i za Meizu. Kvalitetom otprilike odgovara svim gore navedenim brandovima i u Kini je prilično popularan. Meizu je prisutan i na hrvatskom tržištu, a iz naših recenzija nekoliko njhovih uređaja, mogli ste zaključiti da smo prilično zadovoljni.
Iako ovi brandovi slove za "skupe", oni su i dalje jeftiniji od konkurencije u vidu starih, mahom poznatijih proizvođača kao što su Samsung, HTC, Sony itd.
Sljedeći proizvođač kojeg treba istaknuti je Xiaomi. Čistokrvni Kinez, nastao nakon iPhone revolucije, a proslavio se kopiranjem iOS sučelja (MIUI). Uređaji ovog proizvođača su poznati diljem planete, iako se veći iskorak na strana tržišta tek očekuje.
Tu su još mnoga i mnoga druga nama poznata imena kao npr. Doogee, ThL i Zopo, koji su zahvaljujući domaćim distributerima već neko vrijeme prisutni na našem tržištu, nudeći i izravnu servisnu podršku. Dakle ne trebate ih slati u Kinu ako se pokvare.
Ni generici nisu što su nekad bili
Ono što se u zadnjih godinu dana promijenilo je kvaliteta generičkih uređaja, a pojedine tvrke su se još više uključile u proizvodni proces, utječući tako na mnoge detalje što uključuje i dizajn. Sada smo praktički došli do situacije da ako ste poznat i priznat brand i imate dovoljno sredstava, možete doći u Kinu i naručiti određenu količinu mobitela koji će se prozivesti po vašim željama. Naravno, za uspjeh u ovakvoj vrsti posla presudnu ulogu igra količina, tako da će se tek rijetki moći pohvaliti kako su sa svojim brandom ostvarili veći uspjeh.
Generalno, i ovi su uređaji u međuvremenu evoluirali, komponente koje se u njih ugrađuju sve su bolje, kvaliteta izrade sve veća, a što je najvažnije, cijene su ostale niske.
I koliko su na kraju napredovali?
Puno. Nakon što su savladane početne prepreke, opća kvaliteta je u zadnjih godinu dana podignuta za još jednu stepenicu. Sukladno rastu kineskog tržišta, i proizvođači komponenti su ulagali u svoju proizvodnju. Tako da sad npr. MediaTekovi čipseti više ne pate od dječjih bolesti kao što je to slučaj bio ranije, a u svoje su ih uređaje počeli ugrađivati i poznatiji prozivođači.
Popravili su se i ostgali segmenti. Počeli su se ugrađivati bolji memorijski moduli, ali i kvalitetniji materijali. Tako sada za cca. 1000 kuna možete kupiti mobitel s metalnim okvirom kućišta, što je još do prije par mjeseci bio kamen spoticanja u najvišem cjenovnom razredu. Prisjetimo se da je Samsung sve do nedavno svoje top modele pakirao u plastična kućišta s imitacijom metala.
Jedna od izrazito loših stavki na kineskim uređajima prije godinu i pol bila je kamera, ali je trebalo svega nekoliko mjeseci da se i taj dio riješi. Tako da danas već u cjenovnom rangu od cca. 1000 kuna možete nabaviti uređaj sa solidnom kamerom koja ne nudi ništa manje od osjetno skuplje konkurencije.
Na kraju možemo zaključiti da je pojam "Kinezi" relativan i da je njegovo korištenje u ovom kontekstu odavno izgubilo na smislu, a ako kineska industrija svoju ekspanziju nastavi ovim tempom, uskoro ćemo morati tražiti zajednički naziv za sve ostale.
