Na nedavnom filmskom festivalu u Zürichu, objava da su se talentirane agencije počele zanimati za AI "glumicu" imena Tilly Norwood pokrenula je lavinu rasprava u svijetu zabavne industrije. Dok njezini tvorci iz AI produkcijske kuće Particle6 najavljuju ambicije da postane "nova Scarlett Johansson", projekt otvara ključna pitanja o prirodi glume, umjetnosti i marketinškim strategijama koje stoje iza normalizacije ovakvih tehnologija.
Tko je (ili što je) Tilly Norwood?
Tilly Norwood nije stvarna osoba koja može samostalno misliti ili osjećati. Riječ je o fotorealističnom digitalnom avataru, odnosno svojevrsnoj "digitalnoj lutki". Njezini pokreti i govor generirani su pomoću umjetne inteligencije trenirane na snimkama stvarnih ljudi te zahtijevaju stalan "ljudski kreativni nadzor" kako bi ispravno funkcionirali. Iako njezini tvorci tvrde da može voditi ne-skriptirane razgovore i izvoditi monologe, nazivati je glumicom u najmanju je ruku intelektualno nepošteno.
Prava gluma podrazumijeva emociju, interpretaciju i iskustvo – elemente koje animirani avatar, bez obzira na tehnološku sofisticiranost, ne posjeduje.
"Glumica" koja radi sve što joj se kaže
Kritičari ističu da se u promotivnim materijalima suptilno naglašava potpuna kontrola nad AI likom. U jednom od promotivnih videa, drugi AI lik izjavljuje da je zaljubljen u Tilly jer će "učiniti sve što kažem", što otvara zabrinjavajuća pitanja o tome kojoj se publici tvrtka obraća i za što se ovakvi avatari zapravo planiraju koristiti. Umjesto umjetničkog alata, Tilly se tako može percipirati i kao alat za potpunu poslušnost i kontrolu.
Stvaranje osjećaja neizbježnosti
Marketinška strategija oko Tilly Norwood podsjeća na taktike koje koriste i drugi zagovornici umjetne inteligencije. Stvaranjem medijske pompe, bilo kroz obećanja o revoluciji ili kroz izazivanje straha, stvara se narativ o "neizbježnosti" tehnologije.
Taj osjećaj neizbježnosti osmišljen je kako bi javnost lakše prihvatila nove koncepte poput AI glumaca, čak i kada tehnologija u stvarnosti ne ispunjava obećanja. Time se razvoj AI-a ne prikazuje kao rezultat poslovnih odluka nekolicine tvrtki, već kao prirodna i nezaustavljiva evolucija.
U konačnici, Tilly Norwood je za sada više fascinantan marketinški alat i tehnološki demo nego stvarna glumica. Prava priča ovdje nije o njezinom "talentu", već o strateškoj kampanji kojom se koncept AI izvođača pokušava uvesti i normalizirati u javnoj svijesti, otvarajući pritom ključnu raspravu o budućnosti kreativnosti u doba umjetne inteligencije.
