Globalna utrka u razvoju umjetne inteligencije (AI) ušla je u kritičnu fazu, a pitanje tko vodi, SAD ili Kina, postalo je središnja tema tehnoloških i geopolitičkih rasprava. Ulje na vatru nedavno je dolio Jensen Huang, izvršni direktor Nvidije, najvrjednije svjetske kompanije. Na AI summitu u Londonu, Huang je izjavio kako vjeruje da će "Kina pobijediti u AI utrci", tvrdeći da su Kinezi već samo "nanosekundu" iza Amerikanaca i u dobroj poziciji da ih prestignu.
Huang je kao ključne prednosti Kine istaknuo superiornost u energetici i brojne talente u AI istraživanju. Također je upozorio na rizik da bi zabrana prodaje najnaprednijih čipova Kini, koju je uvela Trumpova administracija, mogla samo potaknuti Peking da još brže zatvori taj tehnološki jaz.
Iako je Huang kasnije ublažio svoj stav, rekavši da američki AI "još uvijek može pobijediti", pokrenuo je egzistencijalna pitanja o budućnosti. Analiziramo argumente stručnjaka o tome je li kineska pobjeda vjerojatna.
Argument protiv: Američka dominacija u kapitalu i računalnoj moći
Sean Kenji Starrs, predavač međunarodnog razvoja na King's College London, smatra da treba biti jasno koliko je SAD trenutno ispred.
Prema njegovoj analizi, početkom studenog 2025. godine, SAD drži svih deset najvrjednijih AI tvrtki na svijetu prema tržišnoj kapitalizaciji, kao i 37 od ukupno 50 najvećih. Nvidia je na prvom mjestu, nakon što je postala prva tvrtka procijenjena na 5 bilijuna (5.000 milijardi) američkih dolara.
Za usporedbu, Kina ima samo četiri tvrtke među top 50, jednako koliko i Izrael. Ovaj popis, ističe Starrs, čak i isključuje najveće privatne američke igrače koji nisu na burzi, poput OpenAI (procijenjen na 500 milijardi USD), Anthropic (183 milijarde USD) i Databricks (100 milijardi USD), koji daleko nadmašuju kineske privatne tvrtke poput DeepSeek (15 milijardi USD).
No, područje gdje SAD "potpuno uništava" Kinu, tvrdi Starrs, jest računalna snaga (AI compute power), pogonjena pristupom najnaprednijim čipovima. Sjedinjene Države raspolažu s ukupnom AI računalnom snagom od 39.7 milijuna petaflopsa, što čini polovicu svjetskog ukupnog kapaciteta (prema podacima iz ljeta 2025.).
Kineska računalna snaga nalazi se tek na sedmom mjestu u svijetu s 400.000 petaflopsa, daleko ispod Indije koja ima 1.2 milijuna petaflopsa. To je, tvrdi Starrs, izravna posljedica američke zabrane izvoza najnaprednijih čipova Nvidije i AMD-a, unatoč činjenici da Kina posjeduje 46% (230) svjetskih AI podatkovnih klastera.
Iako su kineske tvrtke, poput DeepSeeka, pokazale da mogu inovirati oko američkih ograničenja (lansiranje jeftinog, a snažnog jezičnog modela u siječnju 2025.), Starrs napominje da se DeepSeek oslanjao na Nvidia čipove nabavljene sa zaliha prije zabrana 2023.-24. Također se poziva na tvrdnje upućenih da je DeepSeek tajno imao pristup 50.000 naprednih Nvidia H100 čipova (što je Nvidia demantirala) te podsjeća da je DeepSeek u rujnu 2025. priznao da je njihov model "nenamjerno" destilirao (kopirao) OpenAI-jev ChatGPT, naglašavajući ovisnost o američkoj tehnologiji.
Starrs zaključuje da će masivna prednost koju američki rivali imaju vjerojatno samo rasti jer imaju neograničen pristup najnaprednijim čipovima i stotine milijardi dolara kapitalnih ulaganja. "Ovo je maraton, a ne sprint", kaže, "a Kina trči s puno slabijim nogama."
Argument za: Kineska strategija, talent i akademska nadmoć
Potpuno suprotnu perspektivu nudi Greg Slabaugh, profesor računalnog vida i AI-ja na Sveučilištu Queen Mary u Londonu. On tvrdi da je u nekoliko ključnih domena kineska dominacija u istraživanju već očigledna.
Kao primjer navodi računalni vid, polje koje omogućuje strojevima interpretaciju vizualnih podataka i koje je temelj za autonomna vozila, robotiku i medicinsku dijagnostiku.
Na Međunarodnoj konferenciji o računalnom vidu (ICCV) 2025., jednom od najprestižnijih svjetskih znanstvenih skupova u tom području, polovica svih autora (50%) predstavljenih znanstvenih radova bila je povezana s kineskim institucijama. Daleko na drugom mjestu bio je SAD sa 17%. Slabaugh dodaje da bi, kada bi se uračunali kineski državljani koji rade u inozemstvu, taj jaz bio još veći.
"Na temelju ove, doduše pojednostavljene metrike, Kina je već pobijedila," zaključuje Slabaugh, ističući da Kina vodi svijet u volumenu i vidljivosti vrhunskih istraživanja, oblikujući time agendu u jednom od najdinamičnijih područja AI-ja.
Ova snaga, objašnjava, proizlazi iz dugoročnog strateškog planiranja. Peking je još 2017. pokrenuo nacionalnu strategiju s ciljem da Kina postane svjetski lider u AI-ju do 2030. godine. Ta je ambicija podržana ogromnim državnim ulaganjima. Kineski nedavno pokrenut Nacionalni fond za usmjeravanje rizičnog kapitala, vrijedan oko 138 milijardi američkih dolara, sada usmjerava kapital u strateške "hard tech" sektore poput AI-ja, poluvodiča i kvantnog računarstva.
Dok SAD i dalje vodi u ključnim područjima poput privatnih investicija (otprilike 12 puta više) i dizajna naprednih poluvodiča (koje predvodi Nvidia), Kina brzo smanjuje taj jaz. Njezin pristup, vođen državnom industrijskom politikom, a ne isključivo tržišnim natjecanjem, usklađuje istraživanje, infrastrukturu i industriju na način koji fragmentirani zapadni sustav teško može pratiti.
Gradovi poput Pekinga i Šangaja postaju domaćini golemih AI računalnih čvorišta, poznatih kao "AI tvornice", a tehnološki divovi poput Huaweija, Alibabe i DeepSeeka grade konkurentne vlastite modele i hardverske alternative. Čak i uz izvozne kontrole, kineski istraživači optimiziraju algoritme za rad na domaćem hardveru, što Slabaugh naziva "obilježjem inovacije pod pritiskom".
Prednost Kine leži i u razmjeru: s 1,4 milijarde ljudi generira podatke u volumenu koji je neusporediv, a sada proizvodi i više doktorata znanosti (PhD) nego igdje drugdje.
Bojišnica čipova i motivacija
Centralno mjesto sukoba ostaju čipovi. Starrs odbacuje Huangov argument o jeftinijoj energiji u Kini kao prednosti, navodeći da kineski čipovi ne samo da su sporiji, već zahtijevaju i više energije od naprednih Nvidijinih čipova. Trošak energije za američke AI tvrtke naziva "greškom u zaokruživanju" u usporedbi sa stotinama milijardi dolara ulaganja.
Također, SAD ima pristup podatkovnim centrima u savezničkim zemljama. Ujedinjeni Arapski Emirati i Saudijska Arabija imaju kombinirano 30.3 milijuna petaflopsa AI računalne snage, koju su izgradile američke tvrtke pod uvjetom da prekinu veze s kineskim konkurentima.
Starrs vjeruje da Huangova izjava ima skriveni motiv: "Ono što Huang zapravo želi jest da Trumpova administracija odbaci kontrole izvoza njegovih vrhunskih AI čipova u Kinu." Zaključuje da živimo u novoj eri "tehno-nacionalističke globalizacije" gdje je "slobodna trgovina" gotova. Huang, kaže, umjesto da širi "zainteresirani alarmizam", trebao bi uživati u činjenici da vodi najvrjedniju tvrtku u povijesti.
Slabaugh, međutim, Huangove riječi shvaća ozbiljnije. "Ako se trenutni trendovi nastave, Huangove riječi mogle bi se pokazati proročanskima," kaže, upozoravajući da bi se Zapad mogao morati prilagoditi svijetu u kojem standarde i prioritete sve više oblikuju kineske institucije. Ipak, on poziva da se AI ne gleda kao natjecanje s nultim ishodom, već kao "zajednička utrka za ljudski napredak" kroz otvorenu i odgovornu suradnju.
