Jeste li se ikad zapitali koji su proizvodi većini ljudi promijenili život? Pored sveprisutnih mobitela, perilica i hladnjak svakako su na vrhu liste, a da ne spominjemo klima uređaj. Pokušajte samo zamisliti kako je život čovjeka izgledao prije ovih izuma. Od tih su izuma prošla su desetljeća, a od nedavno još jedan takav proizvod i usudim se reći da je robotski usisavač.
Koliko god se vi trudili i bili temeljiti usisavajući stan ili ured običnim, bilo kabelskim ili baterijskim, nikad nećete tako temeljito usisati kao robot. Naravno, i on će ostaviti pokoju mrvicu u ćoškovima i mračnim kutcima vaših odaja, ali upravo zato sada imamo još jednu malu revoluciju unutar već postojeće.
Naime, u ovom tekstu se bavimo robotskim usisavačem Eufy E20, a potpisuje ga svima nam dobro poznati Anker. Ono po čemu se ovaj model ističe je 3 u 1 koncept. Dakle, osim klasičnog robotskog načina, imate i ručni, i to u kratkoj i dugoj varijanti. Kako bi ova priča imala glavu i rep, najbolje da prenesem vlastito iskustvo u protekla tri mjeseca.
Nakon jednostavnog i brzog raspakiranja, instalirao sam odgovarajuću aplikaciju, skenirajući QR kod. U roku od par minuta kreirao sam račun, prijavio se i dodao uređaj. Istina, aplikacija i traženje uređaja s popisa je moglo biti malo intuitivnije.
U stanu sam prvo morao pronaći sigurno mjesto za njegovu garažu, kuću, ili kako on kaže „Home“. Nakon što je za nekoliko sati napunio bateriju, bio je spreman za misiju. Ali kako bi tu misiju ostvario, potrebna mu je i vizija. Odmah je uključio svoje senzore te započeo mapiranje stana od cca 75 m2, što je potrajalo desetak minuta.
I onda je krenuo. Po nekoj svojoj logici, stan je podijelio na zone, koje on sam naziva „sobe“.
U roku od cca. pola sata, usisao je sve gdje je mogao zaći, a najdraži dio mi je što uđe ispod kreveta, dakle na ono mjesto u kojem vam se nakuplja najviše prašine, i koje ste lijeni sami usisavati.
Bez problema je prelazio s parketa na tepet i preko lajsni koje ih dijele, a vrlo dobro je okružio i noge stola, što je inače slaba točka prvih generacija robotskih usisavača. Ipak, digresija su kablovi koji leže po podu, jer se, ovisno o debljini i količini, malo pogubi i odustane od tog dijela. Malo veći problem je nastao kad je povukao USB-C kabel za punjenje mobitela i pokušao ga „pojesti“. Srećom, sustav je prepoznao što se događa i zaustavio rad, a meni je na mobitel poslao poruku da nešto nije u redu. Štoviše, i „garaža“ se oglasila, te na solidnom engleskom upozorila na problem.
Jedan od meni najdražih dijelova misije je pražnjenje. Nakon 20 minuta se otišao istovariti u garažu, koja je javila koji je proces u tijeku. Ovaj interval se može podesiti, ali temeljitije će obaviti posao ako se ranije isprazni, što opet ovisi o vrsti materijala kojeg usisava. Pod pretpostavkom da ste prije početka njegovog pohoda metlom počistili komade kruha i lego kockice, sitna prašina, kao i oni brkovi koji se od nje stvore, lak su mu zadatak. E sad, ako u stanu imate psa ili mačku, računajte na malo kompliciranije pražnjenje jer se klapna preko koje se prazni, zna djelomično zaštopati. Zato je najbolje da nakon njegovog automatskog pražnjenja, sami ga ručno ispraznite.
Maksimalna snaga usisavanja u robotskom načinu je 8000 Pa, a u aplikaciji možete podesiti tri razine: Standard, Eco i Max. Ako ga puštate s lanca svaki dan, najbolje je koristiti Eco, dok će Max dobro doći ako je interval između dva čišćenja veći. U onom najslabijem, dakle Standard načinu, primijetio sam da nije toliko temeljit, ali zasluge za to dijelom pripisujem svojoj neurednosti.
Kod usisavanja tepiha svakako uključite maksimalnu snagu, koja se u aplikaciji može dodatno podesiti. Ako ste redoviti, dakle ako ga svaki, ili svaki drugi dan puštate na tepih, znatno će se smanjiti potreba iznošenja istog na ramenu u dvorište i mlaćenje na ogradi.
E sad, s obzirom da ne može on jadan sve sam, ostavio je nešto i meni. Po nekim kutovima koje zbog forme nije mogao dosegnuti, ostalo je par mrvica, baš kao uz rub kauča, čije su nožice ipak prekratke da bi se mogao uvući ispod. Slično se dogodilo i na prijelazu parketa na pločice gdje se nalazi lajsna.
Tu sada na scenu stupa ona transformacija s početka teksta. Središnji dio, koji je ujedno mozak, baterija, spremnik i pokretač cijelog sustava, jednostavno izvadite iz kućišta i nataknete na štapni dio. Iznenadilo me koliko je taj dio, unatoč svemu, lagan, a šlag na kraju je što usisna snaga u takvom načinu skače na 30.000 Pa. Jasno, i baterija će se u tom slučaju potrošiti ranije, ali će biti sasvim dovoljno da prođete spomenute dijelove stana i eventualno dodatnu sobu u kojoj ste robotu eventualno zabranili ulaz. Ostat će struje i za usisavanje siceva auta, u kojem ste noć prije mrvili burek. Naime, onaj štap možete skinuti i nataknuti manji, odnosno kraći, pa tako Eufy E20 postaje i ručni usisavač za kauč, fotelju, ladicu, stol, kaput i mačku. Ovdje mislim na njenu kratku dlaku nakon što vam se olinjala po kaputu, ali ako imate dugodlakog psa, izbjegnite tu disciplinu.
Kad smo kod mačke, imam potrebu navesti da prvi susret nije prošao glatko. Nakon inicijalnog istraživanja i njuškanja, normalno da ga je napala. Dvaput ga je ošamarila prednjom šapom pa se stiltao i kasnije to mjesto u kojem je ležao u knock downu, nije htio usisavati. Posve ga razumijem. Kasnije sam na aplikaciji vidio da je tu točku obilježio kao prepreku pa sam ga pustio da ponovno mapira stan. Nakon te epizode, ne mogu reći da su postali prijatelji, ali ga je stavila na „ignore“.
U ova tri mjeseca napunila se i vrećica, dakle ona u robotovoj garaži, u koju se sam ispražnjava svakih 20, ili koliko mu već odredite minuta. Ovdje sad dolazimo do još jedne digresije. Set od tri originalne vrećice košta 18 eura, što nije malo.
Alternativa su neoriginalne vrećice s Aliexpressa ili nekog drugog online buvljaka. Ručno ispražnjavanje vrećice, zabijajući prste u nju, može rezultirati povećom količinom prašine u vašoj okolini, njezinom ulasku u oči, a u mom slučaju i ozljedom prsta na komadiću stakla razbijene čaše.
Dodatna alternativa je povremeno ručno pražnjenje samog robota.
Eufy E20 u službenom web shopu košta 549 eura. Dakle, radi se o srednjem cjenovnom razredu, ali po karakteristikama zapravo gornje-srednjem. Za 100-200 eura manje osuđeni ste na samo robota, a znate da u tom slučaju morate imati rezervnog igrača. Ovdje su glavni, kao i igrači s klupe zajedno i uvijek dostupni, pa je spektar mogućnosti daleko širi.
