Situacija u industriji poluvodiča, odnosno proizvodnji naprednih čipova za elektroničke uređaje sve više se komplicira. Prije nekoliko godina započeti trgovinski rat između SAD-a i Kine, u međuvremenu se razvio u tehnološki hladni rat, koji je, s obzirom na razvoj situacije, sve manje hladan dapače, zagrijava se.
Najnovije, i to ne baš ohrabrujuće informacije dolaze od samog utemeljitelja TSMC-a, najvećeg proizvođača poluvodiča na svijetu, lociranog ma Tajvanu, otoku koji se sve češće spominje kao novo krizno žarište u aktualnim geopolitičkim previranjima.
Morris Chang, koji je 1987., uz pomoć SAD-a osnovao TSMC, danas je izjavio da su nastojanja američke administracije da proizvodnju čipova vrati u SAD, unaprijed osuđena na propast. Naime, TSMC, osim pogona na Tajvanu i u kontinentalnoj Kini, ima pogone u Vijetnamu i Indoneziji, ali s obzirom na ukupnu strukturu proizvodnog procesa i lanaca dobave, prebacivanje ove strateške grane industrije u SAD je nemoguća misija.
Čak i unatoč velikim ulaganjima u proizvodne kapacitete u SAD, Azija i dalje ostaje primarna regija za razvoj i distribuciju najmodernije tehnologije, što bi u budućnosti moglo donijeti ozbiljne posljedice za zapadnu hemisferu. Jedan od najvećih razloga su sve veće napetosti između Kine i SAD-a oko Tajvana, koje prije eskalacijom, čak i u vidu kineske invazije na otok, čime bi ova zemlja došla u posjed tehnologije koja uključuje litografske strojeve za proizvodnju najnaprednijih poluvodiča.
Za one koji ne znaju, Tajvan kao samostalnu državu priznaje zanemariv broj zemalja (čak ni SAD), a Kina ga smatra svojim sastavnim dijelom. Međutim, još od 1947. de facto djeluje potpuno samostalno, a vodstvo još uvijek odbija mirnu reintegraciju s Kinom, po uzoru na Hong Kong (jedna zemlja, dva sustava), kojeg je nakon 150-godišnje vladavine, Velika Britanija vratila Kini 1997. godine.
Istini za volju, tu je i Samsung Electronics, no on još uvijek nije uspio doseći proizvodne kapacitete TSMC-a, koji je i dalje glavni opskrbljivač mnogih tehnoloških divova, poput Applea.
Onaj tko kontrolira ovaj industrijski segment, kontrolira i smjer u kojem se kreće svjetsko tehnološko tržište, što uključuje proizvodnju računala, mobitela, automobila i svih ostalih proizvoda ovisnih o industriji poluvodiča. Tako sada uz borbu za kontrolu energenata imamo i onu za kontrolu nad elektroničkom industrijom.
S obzirom da su aktualni geopolitički konflikti daleko od nekog dogovornog rješenja, u bliskoj budućnosti možemo očekivati sve veće nestašice naprednih elektroničkih uređaja, dodatno kašnjenje u isporukama automobila, te njihova dodatna poskupljenja.
