Xiaomijevi Ultra modeli malo su drukčija priča. Nešto što nećete često vidjeti na ulici, ali oni koji ju kupuju, vjerojatno znaju i zašto. Iako sam ih isprobao sve od prve generacije, nekako mi je najbolji dojam ostavio Mi11 Ultra. za kojeg i dan danas smatram da je bio ispred svog vremena.
Prošlogodišnji Xiaomi 14 Ultra mi je tada bio došao s photography kitom, koji me baš pozitivno iznenadio jer je bio nešto drukčije. Telefon sam po sebi je bio vrlo dobar, s kamerama za poželjeti, pogotovo primarnom kamerom i 1” senzorom, ali baš taj kit je donio dašak nečeg drukčijeg, onog što možda općenito nedostaje na ovom uspavanom tržištu, gdje nerijetko ne možemo razlikovati zadnje 4 generacije uređaja.
Ove godine, Xiaomi je odlučio ponoviti priču s Ultrom i na našem tržištu, još jednom izostavivši Pro model iz serije 15, što je u neku ruku iz poslovne perspektive logičan potez. I ako vam na prvu ova Ultra izgleda kao zanemariv korak unaprijed u odnosu na prethodnika, vjerojatno niste jedini. Tako se i meni doimala dok ju nisam isprobao, a onda sam shvatio da mi je samo zbog nove telefoto kamere vrlo brzo postao najdraži telefon za fotografiranje.
Ukratko, riječ je o Xiaomijevom najskupljem, najjačem i najboljem telefonu kojeg možete trenutno kupiti. Donosi Qualcommov Snapdragon 8 Elite u kombinaciji sa 16 GB RAM-a i 512 GB interne memorije. Tu je i velika baterija od 5410 mAh kao i fantastičan set kamera, vrhunski zaslon, stereo zvučnici i općenito, sve što možete poželjeti od jednog top modela upakirano u vrlo neobično kućište. Naš testni primjerak je dvobojni, što se ne viđa baš često, pogotovo kad cijeli izgled telefona podsjeća na Leicine kamere. Međutim, to nije slučajno. Xiaomi jasno izgledom želi naglasiti koliko je ovo fotografski sposoban uređaj.
No prije svega, ovo je telefon i nije sve u kamerama. Kupite li ga, pretpostavka je da ćete svakodnevno koristiti većinu njegovih mogućnosti. Puno je toga tu smješteno da biste se usredotočili samo na fotografske mogućnosti. Kad u obzir uzmete nemalu cijenu od 1500 eura, postavljeni kriteriji su vrlo visoki i u startu dobivate izdašnu količinu memorije u odnosu na konkurenciju. Prvi kupci dobivaju i električni romobil na poklon, no svejedno, u startu treba izdvojiti dobru količinu novca, tako da se sada bacamo na detaljnu recenziju, u kojoj ćete saznati je li ovo telefon za vas ili ne.
Glavne karakteristike
Prednosti
Nedostaci
Dizajn, kućište i ergonomija
Xiaomi 15 Ultra, kao i svaki drugi telefon s ovom oznakom u nazivu, spada u kategoriju najvećih telefona koje možete kupiti, ali kućište je sa svih strana blago zaobljeno pa ne ostavlja baš dojam većih gabarita. Ipak, čudno leži u ruci jer dosta težine odlazi na same kamere, leće i svu moguću tehnologiju smještenu u tu grbu na poleđini. Zbog nje na stolu stoji tako da imate osjećaj kao da je ispod njega još nešto, jer je nagnut prema donjoj strani. Iako je u službenim specifikacijama debljina navedena kao 9,7 mm zapravo je s tom grbom stvarna debljina bliže 16 mm, a to ćete svakako osjetiti.
Osobno se ne žalim. Koliko god bila, grba mi ne smeta i nekako sam se na nju privikao osloniti kažiprst, ali mi je trebalo nekoliko dana da ga naučim držati zbog težišta pomaknutog prema vrhu. Ista je situacija bila i s lanjskim 14 Ultra modelom, tako da osjećaj nije nov. Šteta što mi ovoga puta nije u paketu došao i ovogodišnji photography kit, unutar kojeg je i dodatna baterija od 2000 mAh. Ovo spominjem jer je tako dobro izrađen i još je kvalitetniji nego prošle godine, u što sam se uvjerio kad sam ga nedavno nakratko isprobao na sajmu u Barceloni.
Već sam spomenuo da je naš primjerak dvobojan, a ako vam se to ne sviđa, imate u ponudi i jednobojne izvedbe, no ova je baš upečatljiva. Dok ga držite vodoravno u položaju za fotografiranje ili snimanje, ostavlja dojam kao da držite pravu malu kameru. Jedan dio je imitacija brušenog aluminija, a druga crne kože kakvu se može naći na Leicinim kamerama. Tipka za uključivanje je hrapave teksture, dok je ona za podešavanje glasnoće glatka, tako da ćete ih lako razlikovati.
U gornjem kutu je mali Ultra logo koji podsjeća na fizičko tražilo kamere, a s druge strane na tom srebrnom cijelu je Xiaomijev logo. Sva tehnologija kamere smještena je u ogromni modul, unutar kojeg se nalazi i infracrveni port, koji može poslužiti kao univerzalni daljinski upravljač. Sam okvir grbe je lijepo stopljen s kućištem, s blagim prijelazom, tako da imate osjećaj kao da bi tu nešto trebali odvrnuti da stavite profesionalni objektiv. Okvir oko grbe je također hrapave teksture i generalno izgleda vrlo moćno.
Ruku na srce, volio bih da je ta imitacija kože još malo izraženija, a ona brušenog aluminija stvarno brušeni aluminij, no to nažalost nije slučaj. Svejedno, smatram da je izrada vrlo dobra i posvećenost sitnim detaljima na nivou. Okvir kućišta je kao i na manjem Xiaomiju 15 ravan, ali blago zakrivljen prema poleđini tako da u ruci i dalje imate taj osjećaj ravnog okvira, samo što vam neće rezati dlan dok ga držite. Neobično je što na vrhu uređaja nemamo proreze za drugi zvučnik već se nalazi u slušalici. Na dnu je naravno USB-C utor i onaj za SIM kartice.
Prednjom stranom dominira zaslon s malom rupicom za selfie kameru. Sam zaslon je ravan, ali staklo koje ga prekriva je ono “3D”, tj. blago zakrivljeno preko svakog ruba, što neće biti svima po volji. Osobno mi je to najdraže rješenje, jer ne koristim zaštitna stakla, a volim kad mi prsti glatko prelaze preko ruba dok koristim geste ili da mi je telefon “udoban” za držati na uhu. U startu dobivate zaštitnu foliju koja, ali i tvrdu prozirnu maskicu u pakiranju. To što nisam ljubitelj niti jednog od njih, ne znači da ovo nije hvale vrijedno. Kabel USB-A na USB-C je i dalje u pakiranju, ali punjača više nema.
Vjerojatno ne treba napominjati da je uređaj vodootporan i da dolazi s IP68 certifikatom kao i svaki drugi top model na tržištu, ali isto tako smo ove godine uz taj certifikat počeli viđati i IP69 kao dodatnu zaštitu. Da ne ulazimo previše u detalje, Xiaomi ovo još nije implementirao, ali vjerojatno će mu malo tko to i zamjeriti.
Najimpozantniji dio unutar grbe je periskop kamera koja je izolirana od ostatka. Pomislio bi čovjek da je iza najvećeg senzora i najveći objektiv, ali to nije slučaj jer ipak periskopske leće zauzimaju više mjesta. U svakom slučaju, ostao sam impresioniran, kako izgledom tako i izradom. Znam da nije za svakoga i definitivno je bilo raznih, više manje kreativnih komentara na izgled, ali takvu tehnologiju je trebalo smjestiti u kućište, što je objektivno odlično riješeno.
Zaslon
I ove godine se zaslon razvukao na 6,73 inča, i ponovno je riječ o LTPO AMOLED-u sa 68 milijardi boja i svim mogućim podrškama za Dolby Vision, HDR10+ itd. Naravno da je tu i varijabilna stopa osvježavanja slike koja ide do 120 Hz, ali isto tako ju ponovno za sve aplikacije trebate uključiti unutar postavki uređaja, što neće svi napraviti. Ruku na srce, neće svi niti primijetiti razliku unutar apsolutno svake aplikacije. Ako pak vidite da nešto nije baš super glatko, vjerojatno je problem u tome što niste uključili tu postavku.
Svjetlina zaslona bi trebala biti nešto viša u odnosu na prethodnika. Što se nje tiče, treba reći da je odlična, mada ne i najbolja koju sam vidio. Štos je u tome što je ova svjetlina otprilike na istoj razini kao i kod 15-ke, a taj manji model u svakom pogledu spada u rang ispod Ultre. Dakle, na ovom polju sam ipak očekivao malo više. S druge strane, došli smo do te točke kada više nemamo što prigovarati pa se prepiremo radi li se vrhunskoj vidljivosti na suncu ili samo odličnoj. Ovdje moram podsjetiti da do prije nekoliko godina zasloni na mobitelima nisu bili niti blizu ovako svijetli.
Štoviše, Xiaomi se toliko potrudio oko ovog zaslona da je uz 1920 Hz PWM dimming ponudio i DC dimming. Da ne ulazimo previše u detalje, zaslon bi trebao biti jedan od najzdravijih za oči, barem kad je titranje u pitanju. To je nešto što konkurencija ne prati, a zadnjih nekoliko godina se sve više naglašava.
Također, sve se više pažnje ulaže u to da zasloni budu otporni na padove, a Xiaomi se još prošle godine pohvalio sa svojom Xiaomi Shield zaštitom i podatkom koliko je otpornija na padove u odnosu na neke druge zaštite. Ove godine tu je verzija 2.0 tog zaštitnog stakla koje bi trebalo biti još otpornije. Naravno da nismo testirali, ali svejedno je hvale vrijedan napredak.
AlwaysOn zaslon radi normalno i može biti uključen cijelo vrijeme u uobičajenom režimu, gdje će se isključiti samo ako senzor blizine primijeti da se nalazi u džepu ili okrenut na stol. Ovo je nešto što ove godine moramo naglasiti, jer je Samsung Galaxy S25 Ultra izgubio tu opciju.
Hardver i performanse
O Snapdragon 8 Elite procesoru smo već nekoliko puta pisali i generalno se sve svodi na to koliko je snažan i koliko je važno dobro izvesti hlađenje. Ukratko, osmerojezgreni procesor u postavi 2+6 jezgri , gdje prve dvije snažnije Oryon V2 Phoenix L jezgre kucaju na 4,32 GHz, a šest popratnih Oryon V2 Phoenix M na 3,53 GHz, uz Adreno 830 GPU.
Govorili smo već da je ovo baš veliki skok u snazi procesora iz generacije u generaciju, a ako je u kućištu koje ga može dobro ohladiti, nije nemoguće zavrtjeti čak niti PC AAA igre uz pomoć emulacije i to na vrlo igrivom broju sličica po sekundi. Naravno da mobitel nije stolno računalo niti laptop s aktivnim hladnjacima tako da se ne može izravno usporediti, ali ovaj podatak govori sam za sebe.
Xiaomi već nekoliko generacija na Ultra modelima koristi kućište kao hladnjak, odnosno toplina se od procesora odvodi prema okvirima, što je u jednu ruku dobro rješenje jer će procesor na taj način moći duže raditi na najvišem taktu. S druge će pak u ruci postati vrlo topao. Ne nužno neugodan za držati, ali zagrijavanje ćete definitivno osjetiti.
Da se razumijemo, takvo zagrijavanje sam osjetio jedino na sajmu u Barceloni kad sam konstantno koristio kameru i istovremeno uploadao veliku količinu multimedije putem preopterećenih baznih stanica, gdje se uređaj morao dobrano boriti za slobodan kanal s još 100.000 drugih telefona. Radi se baš o ekstremnoj situaciji, ali nije nemoguće da ćete zagrijavanje iskusiti prilikom dužeg korištenja kamere, pogotovo za vrijeme toplijih dana.
To što osobno nisam iskusio pad performansi na nijednom uređaju s ovim procesorom prilikom nekog normalnog rada i korištenja, ne znači da to neće biti situacija za koji mjesec, dva, kad se dnevne temperature popnu za 15-20 stupnjeva. U svakom slučaju, smatram da je Xiaomi vrlo dobro složio hlađenje ovog uređaja.
Pohvalno je i to što u startu dolazi sa 16 GB radne memorije kao i 512 GB spremišne, čime se ne mogu svi pohvaliti. Usporedbe radi, S25 Ultra ima 16 GB RAM-a u startu, ali i samo 256 GB interne memorije, dok Magic7 Pro ima 512 GB interne memorije u startu, ali ne i 16 GB RAM-a. Tako da Xiaomi tu i dalje prednjači.
Čitač otiska prstiju je ultrazvučni i ovoga puta smješten je odlično. Malo izdignut prema sredini zaslona. Radi fantastično i bez greške, što je uostalom i za očekivati od ovako skupog telefona.
Stereo zvučnici su jako dobri, no ne bih rekao najbolji. Teško mi je točno opisati, ali nekako zvuče malo drukčije. U svakom slučaju, trebali biste biti vrlo zadovoljni. Vibracija je jača nego prošle godine, što je svakako plus. Prijem signala je odličan, ali ipak ne najbolji kojeg sam iskusio. No, to se već radi o nijansama. Slušalica je ugodna i za dulje razgovore, a zvuk koji proizvodi dovoljno je glasan.
Što se hardvera općenito tiče, rekao bih da je baš sve na svom mjestu. Doslovno sam tražio nedostatke i ne mogu ni u što baš uperiti prstom, što baš i nije čest slučaj. Naravno da možemo žaliti za prošlim vremenima s utorima za slušalice i proširivom memorijom, ali sada to više nema smisla.
Softver i sučelje
HyperOS 2.0 smo već komentirali unutar recenzije Xiaomija 15 i mnogi će reći da je on najveća prepreka Xiaomija u usponu do vrha. Generalno ću se složiti da ovo sučelje nije savršeno i da ima svojih nedostataka kao i svako drugo, ali isto tako poznajem već dosta ljudi koji ga koriste aktivno i mahom su zapravo zadovoljni. Neće biti lako povjerovati, ali ima nas koji bismo svakodnevno radije koristili HyperOS nego iOS. Definitivno se neki dijelovi sučelja doimaju kao da su namijenjeni primarno za kinesko tržište, a ne zapadno. Postoje određene mane gdje ne možete koristiti drugi Launcher u kombinaciji s gestama i ako je to vaš đir, žao mi je.
Generalno se moram još jednom osvrnuti na taj rad cijelog sučelja i sve te lijepe animacije. Kad bih prešao na drugi telefon, iako bi i na njemu sve lijepo radio, opet bih ostao malo nezadovoljan što nije sve tako lijepo izvedeno kao na ovom. Lako se naviknuti na takve sitnice. Volio bih da su sve animacije još malo brže, što možete donekle podesiti u naprednijim postavkama sučelja, ali isto tako bih volio da su malo kraćeg trajanja kad želim nešto brzo izvesti.
Sučelje ima toliko skrivenih opcija za koje je dobro da su skrivene. Naime, često mogu utjecati na rad telefona pa nije baš namijenjeno svakom da ih lako nađe. S druge strane, neke osnovne stvari su također malo skrivene. Primjera radi, Xiaomi ima jedne od najboljih kombinacija animiranih pozadina. Od Always On zaslona preko zaključanog pa sve do početnog. Svaka od njih ima svoga smisla, visoke je rezolucije i odlično izvedena. Malo korisnika zna za to i koga god sam vidio da koristi Xiaomi, ne koristi ih jer niti ne zna ta značajka uopće postoji.
Unutar tih skrivenih postavki doslovno možete podesiti da vam se zaslon snima u punoj rezoluciji 3200x1440 piksela u 100 Mbps i 60 ili čak 90 sličica po sekundi. Možete uključiti AI titlove da vam se generiraju dok gledate neki video sadržaj ili da tapkate po poleđini pa spustite traku s obavijestima. Sučelje je baš nakrcano opcijama i zato me muče sitnice koje sam spomenuo.
Najviše me zapravo od svih stvari unutar sučelja muči to što njihov T9 radi fantastično po pitanju prepoznavanja unosa imena i prezimena, a onda iz nekog razloga ne može pronaći baš sve kontakte. Nekad prepoznaje prezimena koja započinju sa slovima s dijakritičkim znakovima poput Č, Ć ili Ž, ali nekad ih iz nekog razloga jednostavno ne prepoznaje.
To su isto te sitnice na koje se žalim i nadam se da će Xiaomi na njima poraditi u budućnosti. Iz godine u godinu se osjeti napredak njihovog softvera, dodavanje novih funkcija i peglanje nekih postojećih. Optimizacija koja je napravljena u pozadini je lavovski posao kojeg rijetko tko cijeni, što se svakako može osjetiti na sve boljem ponašaju telefona. Opet, spomenute sitnice se znaju vući generacijama, što definitivno nije za pohvalu. Šteta, jer generalno polažem velike nade u HyperOS i smatram da je sazrio u ozbiljnog konkurenta najvećim imenima na tržištu.
Kamere
Glavni razlog za kupnju ovog telefona definitivno su njegove kamere. Tu nema pogovora. Sve ostale komponente možete dobiti u drugim telefonima, štoviše, potpuno isto iskustvo s jednako snažnim procesorom i ostatkom hardvera u njihovoj običnoj 15-ki. Ali ovakve kamere nećete pronaći čak niti u jednom drugom telefonu. Određene pojedinačno da, ali cijeli komplet, jako teško.
Zvijezda ovog telefona je, naravno, ogroman 1” senzor koji se krije iza primarne kamere. Ponovno je to Sonyjev 50 MP LYT-900 s ovoga puta fiksnim f/1.63 otvorom blende. Volio bih da je varijabilni jer to baš dolazi do izražaja na ovako velikom senzoru, ali o tome ćemo malo kasnije. Rekao bih da je u ovom paketu najmanje sposobna ultra-širokokutna kamera, sa Samsungovim senzorom ISOCELL JN5, koju smo već viđali i na manjoj 15-ki. Slijede ju dvije telefoto kamere koje su ovoga puta raspoređene na malo neobičnih 3x i 4,3x optičkog povećanja. Prošle godine je kombinacija bila sa 3,2x i 5x. Iza kraće leće krije se Sony IMX858, a iza duže je zapravo pravi spektakl od telefoto kamere, Samsungov ISOCELL HP9, 1/1,4” senzor kakvog smo već vidjeli u Honoru Magic7 Pro, samo što je ovdje postavljen na 100 mm ekvivalentu, odnosno 4,3x zooma. Iza prednje kamere je 32 MP OmniVision OV32B40 s fiksnim fokusom.
Prije nego prijeđemo na primjere fotografija, kratko ćemo se osvrnuti na samo sučelje kamere koje je vjerojatno i najmoćnije koje ste ikad vidjeli u jednom telefonu. U zadanom načinu, onom kojeg ćete vjerojatno najčešće koristiti, sve je na svom mjestu i snaći ćete se bez obzira koji telefon ste koristili do sada. Odlično je posloženo na način da gestama i jednom rukom možete doći do svih postavki potezom prsta po zaslonu.
Magija je naravno u profesionalnim postavkama koje možete iskoristiti na nekoliko različitih načina. Od toga da sami podešavate apsolutno sve parametre osim otvora blende pa do onoga da koristite neku od unaprijed definiranih postavki za određene situacije. Štoviše, možete čak sami kreirati vlastite postavke. U tom slučaju, primjerice, možete definirati da vam je za određenu situaciju idealna brzina okidača 1/50, ISO neka bude automatski, a balans bijele na 4300K, fokus fiksni na nekoj točki i sl. Na raspolaganju imate mogućnost postaviti sve do najsitnijeg detalja i na kraju odabrati želite li spremiti fotografije u RAW ili JPEG formatu. Praktički kao na profesionalnim aparatima, pa čak možete definirati i kojom kamerom želite te spremljene postavke koristiti. Nisam se našao u situaciji gdje mi je za telefon ovo trebalo, ali jesam s profesionalnom kamerom, tako shvaćam poantu i zašto bi to netko htio iskoristiti. Jednom riječju genijalno.
E sad, imate još i dodatne načine poput FastShota koji je zapravo automatski način fotografiranja, samo su vam umjesto klasičnih zoom postavki, od 1x do 10x recimo, ovdje ponuđene milimetraže. Ako znate da želite nešto dobiti u 90 mm, ne trebate se sekirati koliki jt to točno zoom faktor, već vam telefon odmah prebaci tražilo da odgovara 90 mm ekvivalentu. Ili 35, ili 50 recimo.
Štoviše, tih 4,3x zooma na telefoto kameri odgovara 100 mm žarišne duljine, a iduća postavka za zoom nije 10x nego 8,6x što je pak 200 mm. Treća postavka je 17,2x što je u prijevodu 400 mm. Shvaćate gdje idemo u ovoj priči?. Ako ne, nemojte brinuti jer ovu Ultru možete koristiti najnormalnije kao bilo koji drugi telefon i dobit ćete i dalje jednako kvalitetne fotografije ,bez obzira na predznanje. Ako imate fotografskog znanja i iskustva, sve skupa možete iskoristiti još malo bolje.
Xiaomi se toliko pouzdaje u ove kamere da kaže da ovim setom dobivate perfekciju od 14-200 mm bez ikakvog gubitka kvalitete. I u tome donekle ima istine, ali svi znamo da ćete najbolje rezultate uvijek dobiti na zadanih 1x, odnosno 23 mm, jer iza toga je najsposobniji senzor.
Zbog svoje fizičke veličine, tj. 1“, ovaj senzor najbolje od sebe daje u najlošijim uvjetima. Međutim, nije ni onaj telefoto 1/1,4” za baciti, dapače. Ove godine sam već ostao oduševljen ovim senzorom u Honoru Magic 7 Pro, s tim što mi je tu još draži jer je na malo duljoj leći.
Kad općenito govorimo o lećama, smatram da je Xiaomi u kombinaciji s Leicom odradio vrhunski posao po tom pitanju. Distorzije su toliko male i tako se dobro ponaša u svim uvjetima za jedan telefon da je to milina. Naravno da će profesionalni fotoaparat u pravim rukama uvijek dati bolju fotografiju, pogotovo ako imate odgovarajući objektiv, ali hoću reći da sam baš ostao baš impresioniran.
Što se kvalitete fotografija tiče, definitivno ga možete koristiti od 14-200 mm ne obazirući se niti na jednu postavku, u gotovo svim uvjetima. Dok god imate imalo pristojnu količinu svjetla.
Ovo je jedan od onih telefona koji vas baš vuku isprobati mogućnosti kamere u svim uvjetima. Gdje god da sam se našao, poželio sam okinuti par fotografija, vidjeti kako će što ispasti na određenim postavkama. Ne kažem da je tehnološko savršenstvo jer nije, i ne kažem da će ovaj telefon u apsolutno svim uvjetima dati najbolju fotografiju, jer neće. Postoje situacije gdje jednostavno nije dobro odradio postavke i to mi je također bilo zanimljivo za vidjeti zašto se to događa. Jesam li pogriješio ja ili on? U većini situacija sam nakon okidanja fotografije gledao u zaslon, uvećavao, preispitivao detalje i pitao se kako je ovo uopće moguće dobiti jednim telefonom.
Ono što je zanimljivo je da sam umjesto 1” senzora, koji je spektakl sam po sebi, zapravo najviše koristio telefoto kameru. Vrhunsku primarnu kameru danas imamo na skoro svakom telefonu i razlike tražimo u takvim nesvakidašnjim situacijama da bismo pokazali koliko je jedan telefon bolji ili lošiji od nekog drugog. Ali do sad nismo imali toliko dobru telefoto kameru i još ovoga puta smještenu na 100 mm. Fotografije kakve sam uhvatio ovim uređajem, do sad nisam niti s jednim drugim mogao, jer dosta toga do sada nije postojalo. Primjerice, da zumiram na 200 mm i okidam fotografiju za fotografijom, i čudim se kako dobre mogu ispasti.
U lošijim uvjetima se definitivno vidi da ultra-širokokutna kamera zaostaje, a ista je situacija i s 3x telefoto kamerom koja ne može pratiti ovu s 4,3x povećanjem. U takvim bi se situacijama generalno držao na 1x ili 2x i skakao na 4,3x ako bi mi zatrebalo. Posebno to do izražaja dolazi prilikom snimanja videa koji može biti nevjerojatno dobar u statičnom kadru na 1x zooma u lošim uvjetima. Fizička prednost velikog tada senzora baš dolazi do izražaja. Vjerujem da će Xiaomi iduće godine poraditi na ultra-širokokutnoj kameri, a da bi se ova na 3x mogla zadržati još neko vrijeme jer ona je tu najviše zbog macro fotografije. Da, poslužit će i za koji portret u dobrim uvjetima, ali vjerojatno ćete bolji rezultat gotovo uvijek dobiti s drugom telefoto kamerom. Ona pak nije sposobna fotografirati ništa pretjerano blizu jer ima tako posložene leće. Vjerojatno je to kompromis kojeg su morali napraviti da zadrže kvalitetu.
Ni s video nisam ostao ništa manje fasciniran. Čak i kad koristite telefoto kamere dok hodate, kamera dobro stabilizira, što to nisam očekivao. Nije savršeno, ima i dalje tu posla za popeglati neke detalje, ali je svakako korak naprijed u odnosu na prošlu godinu. I zoom prilikom video snimanja je nevjerojatno dobar, doslovno do 200 mm možete snimati bez gubitka kvalitete u 4k rezoluciji ili se taj gubitak jedva može primijetiti. Rekao bih da na negdje 15x zooma možete jasno vidjeti da to nije toliko dobro, ali sve do 30x ćete za društvene mreže moći progurati bez da većina ljudi primijeti pad kvalitete.
Štos je u tome što su danas telefoni toliko moćni da više ne znate što je stvarna fotografija, a što AI. Naravno da ćete u ekstremnim slučajevima to primijetiti, ali kad vam taj AI ugura unutar video snimanja i dok on radi u stvarnom vremenu, više niste sigurni je li u pitanju AI ili su leće i senzor zaslužni za takvu kvalitetu.
Selfiji su ok, ništa spektakularno. Moramo napomenuti da prednja kamera može snimati 4k video jer to kod Xiaomija nije donedavno bio slučaj. Poslužit će svrsi definitivno, ali u odnosu na te dvije spektakularno dobre stražnje kamere, ova prednja ne ostavlja niti blizu tako snažan dojam.
Mogao bih o ovim kamerama pričati danima i ne sjećam se kad sam s jednim testnim telefonom ulovio gotovo 1000 fotografija. Hoću reći da su me naprosto oduševile. Ovoga puta se nisam niti dotaknuo boja za koje je zaslužena Leica i koliko su one dobre, pa niti njihovih filtera koji su mi jedni od najdražih na telefonima. Koristeći njih, možete dobiti potpuno drukčiju fotografiju. Posebno su zanimljivi crno bijeli filteri, što možete vidjeti po primjerima fotografija, što je stvarno lijepo složeno.
Zapravo najveća zamjerka na cijeli sustav kamera je u sučelju koje ima preveliku točku za fokus. Kad tapnete na zaslon da nešto fokusirate, taj okvir koji će fokusirati određen predmet je prevelik i ne možete ga smanjiti, ili barem osobno nisam pronašao takvu opciju. I onda zbog tako velikih senzora koji po prirodi imaju relativno plitak DOF, nerijetko ćete promašiti ono što želite fokusirati pa će motiv ispasti mutan. Možete u tom slučaju posegnuti za ručnim fokusiranjem i dobiti na kraju točno ono što želite, ali to bi se tako lako moglo riješiti jednom softverskom zakrpom. Vjerojatno nisu razmišljali o tome jer to do sad na telefonima stvarno nije bilo potrebno implementirati.
Kamere nisu savršene i ima mjesta napretku, ali da biram telefon kojeg bih koristio samo zbog kamera, to bi definitivno bio ovaj.
Baterija
Malo nezahvalno za reći, ali s baterijom nisam u potpunosti zadovoljan. Da se razumijemo, kapacitet od 5410 mAh je izdašan, punjenje je brzo 90W i vjerojatno se pitate zašto nisam u potpunosti zadovoljan. Razlog je što nas je Xiaomi razmazio i od njihovog top modela sam očekivao da se napuni malo brže od cca 45 minuta od 0-100%. I dalje je to brže nego kod konkurencije jer oni se pune osjetno sporije, ali s obzirom da sam isprobao Xiaomije koji se od 0-100% napune za manje od 20 minuta, možda sam očekivao da će ovo biti malo brže.
Druga stvar je taj kapacitet. Da se razumijemo, baterija baš traje. Hodao sam cijeli dan po sajmu u Barceloni, fotografirajući i snimajući sve što sam vidio i konstantno bio spojen na vrlo zagušenu 5G mrežu. Koristio sam hotspot, uploadao Storyje i razne video isječke na društvene mreže. Telefinirao i dopisivao se, slao fotografije, baš ga koristio od jutra do večeri, koja je završila u sitnim noćnim satima. Ne samo da je izdržala cijeli dan, već i na kraju ostala s 20% kapaciteta. Što se mene tiče, ovo je jedna od najboljih autonomija u telefonima, mada ne i najbolja koju sam iskusio.
Zašto sam nezadovoljan kapacitetom? Razlog je taj je što se u Kini u istom uređaju nudi 6000 mAh pa smo zakinuti za gotovo 600 mAh i noviju generaciju silicij-karbonskih baterija. Istina, ne bismo se smjeli žaliti ni na što, ali kad znaš da u istom modelu za drugo tržište postoji nešto bolje ,onda ti taj osjećaj zakinutosti ostaje. Nije Xiaomi jedini koji ovo radi i vjerujem da iza te razlike stoji neki ozbiljniji razlog. Ili u EU regulativama ili u drukčijem modemu i antenama, podršci za naše mreže ili možda nemaju dovoljne količine tih novih baterija, što u konačnici nije niti toliko bitno.
Zaključak
Xiaomi 15 Ultra je jedan vrlo specifičan telefon s fantastičnim hardverom i vrlo dobrim softverom. Donio mi je takvo oduševljenje tijekom korištenja i da biram telefon kojeg bih sa sobom nosio zbog kamera, to bi definitivno bio on. Primarna kamera s 1” senzorom je već viđena, ali svejedno je i dalje fantastična, ali telefoto kamera s velikim 1/1,4” senzorom smještena na 100 mm je ono što me zapravo najviše oduševilo jer tako dobru na tolikom uvećanju do sada nisam imao prilike isprobati. Tijekom korištenja okinuo sam gotovo 1000 i ne pamtim kad sam imao slično iskustvo. Gdje god sam se našao želio sam vidjeti što kamera može napraviti. Nije tehnički savršena i ima mjesta poboljšanju kao i svaka druga.
Hardverski se nema što prigovoriti jer sve najbolje komponente su ugrađene u ovaj telefon, od samog procesora preko zaslona do zvučnika, čitača otiska prstiju, antena ili čega već hoćete.
Najveći problem je što ovo nije telefon za svakoga, čudno izgleda i leži u ruci, ali ako mene pitate, to Ultra i treba biti. U svakom drugom segmentu života rijetko što uzimamo da je Ultra, jer obično to nije za svakoga već baš one koji znaju što žele i zašto to žele. Bit će zamjerki na softver, ne sumnjam, ali ako ste koristili Xiaomi, onda znate što možete i očekivati.
Na koncu, za jedan telefon nije lako dati 1500 eura, ali moram napomenuti da u startu dobivate 16 GB RAM-a i 512 GB interne memorije, a u vrijeme u promocije i električni romobil, što u cijeloj kombinaciji ovaj telefon spušta na neki prihvatljiv iznos u odnosu na konkurenciju, gdje ćete samo za istu količinu interne memorije morati izdvojiti još novca.
