Xiaomijeve Ultre vrlo su rijedak prizor na ulicama, ali kad vidite jednu, šanse su da ta osoba zna zašto je uzela baš nju. To nije često slučaj sa smartfonima koji su namijenjeni za širu publiku jer ih ljudi uzimaju “po defaultu”. Što ćeš kupiti? Novi ovaj, koji je već broj sad najnoviji.
Entuzijastima su iznimno privlačne, ljubiteljima fotografije fascinantne, a prosječnom kupcu izazivaju podijeljena mišljenja. Neki joj se dive, nekima je odbojna, ali jedno je sigurno, ova Ultra nije za svakoga. Skup je to uređaj i ne mogu si ga svi niti priuštiti, a oni koji mogu će vjerojatno igrati na sigurno ako ne znaju ništa o njemu.
U suradnji s Leicom, Xiaomi je u relativno kratkom roku postao meni omiljeni brend za hvatanje fotografija na smartfonima. Njihove boje su me oduševile, a na novoj Ultri, leće su blago rečeno fascinantne. Kako i ne bi bile kad su donijeli optički zoom na kameri.
No i mimo samih kamera, Xiaomi 17 Ultra ima bome dosta toga za ponuditi. Najjači procesor se podrazumijeva u ovoj klasi, Qualcommov Snapdragon 8 Elite Gen 5, ali i 16 GB RAM-a i 512 GB interne memorije u startu. Tu je i vrhunski zaslon, odlični stereo zvučnici, novi HyperOS 3 koji ima pak mogućnost spajanja bežično i s iOS uređajima, ali i MacBook laptopima.
Previše je toga da bismo sve popisali u ovom uvodu, zato se odmah bacamo na recenziju.
Prednosti
Odličan zaslon
Odlični stereo zvučnici
Vrhunski hardver
512 GB+16 GB u osnovnoj verziji
Vrhunske Leica kamere
Ogroman 1" primarni senzor
Fantastična telefoto kamera
Optički zoom na telefoto kameri
Odlična autonomija
Brzo punjenje
IP68/IP69K certifikat
Nedostaci
Ultraširokokutna kamera je mogla malo bolja biti
Softverske sitnice
Visoka cijena
Dizajn, kućište i ergonomija
Xiaomijeva 17 Ultra je velika, a što i ne čudi jer dolazi sa 6,9” zaslonom. Ovoga puta okviri su joj potpuno ravni, baš kao i poleđina. Trend je to kojeg većina proizvođača smartfona na našem tržištu prati posljednjih godina, a koji mi se baš i ne sviđa u potpunosti. Smatram da su oni zaobljeniji ergonomski puno bolji, ali što je tu je. Većini slučajnih prolaznika dizajn se svidio.
Moguće da veliku ulogu u tome nosi i zelena boja našeg primjerka, šljokičasta, neboična i plijeni pažnju. Subjektivno mi se izrazito svidjela, ali znajte da sam ljubitelj obojanih telefona općenito, pa što je življe, meni nekako oku primamljivije.
Poleđinom, pokraj šljokica, doiminira ogromna grba kamere za jedan prosječan smartfon, ali isto tako i ništa veća nego što smo navikli vidjeti od ove serije. Tradicionalno okruglog oblika, s Leica natpisom na sredini, ali i dodatnim Ultra pokraj nje. Na našem običnom primjerku 17 Ultre, okvir oko kamere se ne miče. U slučaju da se pogledali recenziju već neke Ultre na internetu prije ove, šanse su da ste vidjeli posebni tzv. “Leitzphone”.
Na dnu uređaja je klasično USB-C utor, a pokraj kojeg su utor za dvije nanoSIM kartice, glavni mikrofon i zvučnik. Drugi zvučnik smješten je u slušalici dok su vrh i lijevi bok uređaja ostali čisti. Tipke su klasično smještene na desni bok, ali sve tri su razdvojene ovoga puta i okruglog oblika. Pomalo retro izgledaju i imaju jasan i dobar klik, s tim što je ona za uključivanje malo izdužena tako da ćete se s vremenom naviknuti koju pritišćete. Sviđa mi se ovo rješenje iako definitivno traži malu dozu privikavanja, jedino što su malo visoko smještene za moj gušt.
Čitač otiska prstiju je ispod zaslona i malo više smješten, taman kako i treba biti. Na vrhu zaslona je kamera smještena u maloj rupici, a ako već nismo dovoljno to naglasili, i poleđina i zaslon su potpuno ravni kao i staklo koje zaslon prekriva. Osobno više preferiram blago zakrivljene i poleđine i stakla zaslona tako da uređaj prirodnije sjeda u ruku, a i klizanje prsta s ruba zaslona je ugodnije. No ovoga puta ravni okviri su presudili i pričajući s kolegama, otprilike su podijeljeni. Polovici se oni sviđaju, a druga polovica je naklonija mom razmišljanju.
O samoj kvaliteti izrade je bespredmetno pričati jer u ovoj klasi već dugo nismo vidjeli velike probleme. Završna obrada je klasično na iznimno visokom nivou kao što to i priliči ovom cjenovnom rangu, a jedina bitka se vodi na polju čiji je telefon otporniji na vodu i padove. Ovaj spada u onu moderniju kategoriju koja je nešto otpornija od klasičnih top modela. Zaštitno staklo im je iz godine u godinu po 20-30% otpornije nego ono prošlo, a i IP68 certifikat nije ni tu bio dovoljan pa je dodan i onaj IP69K. U slučaju da ga odlučite oprati miniwashem.
Zaslon
Ima nešto neobično s ovim zaslonom koji se protegnuo na 6,9” dijagonalu, a riječ je o njegovoj matrici. Nekad u rano doba smartfona kad se bitka vodila je li bolji LED ili LCD za zaslone u smartfonima, mi smo navijali za LED jer smo je smatrali tehnologijom budućnosti. Nije ona tad bila savršena tehnologija, daleko od toga. Štoviše, LCD je imao dosta prednosti naspram nje, ali bilo je samo pitanje vremena kad će LCD otići u zaborav i LED paneli preuzeti cijelo tržište. Danas se čak i najjeftiniji telefoni prodaju s nekom vrstom LED zaslona, izuzev par dinosaura koji odbijaju umrijeti.
Svaki piksel zaslona sastoji se od subpiksela, crvenog, zelenog i/ili plavog, a kombinacijom njih se tvori slika. Zbog načina izrade LED zaslona, uštede i brojnih drugi razloga, godinama se u većini slučajeva provlači PenTile ili dijamantna matrica, odnosno raspored gdje nemamo u svakom pikselu sva tri subpiksela nego dva. Pa je u njima najčešće taj raspored gdje dva piksela, jedan do drugoga, imaju kombinaciju RG i BG, odnosno u zaslonu ima dvostruko više zelenih subpiksela nego crvenih i plavih.
Da se razumijemo, ovaj klasičan RGB raspored nije ništa novo, jer ruku na srce imao ga je nekad davno Galaxy SII, ali se zbog brojnih razloga prešlo na PenTile matricu koja se nekako zadržala sve do danas, a šanse su da će se u mnogim drugim telefonima zadržati i još dugo godina.
Zbog tog PenTilea se ista rezolucija klasičnog današnjeg OLED zaslona ne može mjeriti s istom rezolucijom klasičnog IPS LCD zaslona. Jer radi ta dva subpiksela u LED ili OLED zaslonu umjesto tri u svakom pikselu, LCD za toliko oštriji. E sad je Xiaomi odlučio stati na kraj i toj priči i u svoj top model ugraditi novi zaslon koji ima sva tri RGB subpiksela unutar svakog piksela.
U prijevodu i da skratimo priču, ovaj zaslon je s istom rezolucijom otprilike 50% oštriji, a da pritom troši čak i manje energije. U svakom slučaju zanimljiva odluka i vidjet ćemo hoće li se kod njih klasičan RGB zadržati ili će se i oni vratiti nazad na PenTile kao i neki drugi.
E sad kad smo ovo objasnili, vjerojatno vam je i jasno kako to da je dijagonala porasla sa 6,73” na 6,9”, a istovremeno je rezolucija pala s 1440 x 3200 piksela na 1200 x 2608. U konačnici se tih 416 naspram 522 ppi golim okom ne vidi, a pitanje je i koliko bi se vidjela ta razlika u oštrini pod povećalom, ako uopće i bi. Ne bih se brinuo oko oštrine, a bome niti kvalitete prikaza, a niti oko zdravlja očiju.
Prigovor koji bih mogao uputiti sad ove godine je što još uvijek nemamo antireflektivni sloj na zaslonu. On je dovoljno svijetao da se vidi i na suncu, ali jednom kad se naviknete na antireflektivne slojeve, povratak nazad nije baš mio. Sad već viđamo sve više proizvođača da ga implementiraju i smatramo da su i oni već trebali.
Još jedan bi mogao ići na Always On zaslon koji više niti na Xiaomiju nije Always On. Doduše, ova tranzicija se nije dogodila striktno na ovom uređaju, ali valja je napomenuti za sve one koji koriste telefon kao sat na noćnom ormariću. Kad senzori primijete da telefon duže vrijeme miruje u mraku, isključit će se Always On. A to se dogodi čak i ako radite u uredu gdje nema dovoljno svjetla po njegovoj procjeni.
Hardver i performanse
Već godinama praktički svi top modeli koriste Qualcommove najjače procesore. Iznimka je njih par naravno koji iz određenog razloga imaju druga rješenja, ali Qualcomm definitivno dominira mobilnom industrijom. Prošle godine nas je Snapdragon 8 Elite oduševio, a ove godine njegov nasljednik je Snapdragon 8 Elite Gen 5. U slučaju da vam ovo nema logike, Elite naziv je došao s prelaskom na Qualcommove jezgre, a Gen 5 je oznaka pete generacije Snapdragon 8 procesora.
Bez obzira na oznaku koju nosi, riječ je o jednom od najsnažnijih procesora, ako ne i najsnažnijem, kojeg možete pronaći u jednom telefonu. Osam jezgri, dvije veće Oryon V3 Phoenix L jezgre kucaju na 4,6 GHz i šest manjih Oryon V3 Phoenix M na 3,62 GHz. Uz njih je i novi Adreno 840. I kako to obično biva, svaka nova generacija je efikasnija, jača, bolja, brža, naprednija, sve redom.
Ono što je najveći problem kod novijih generacija procesora je što su snagom davno prešli gabarite kućišta smartfona i nije baš lak zadatak ohladiti ih pri punom opterećenju. Ovdje se zapravo vodi najveća bitka između proizvođača smartfona, tko će napraviti bolje hlađenje. I Xiaomi se pohvalio s novim dizajnom hlađenja koji još bolje odvodi toplinu od onog iz prošle generacije, baš kao i svi ostali. U konačnici, dok je svakodnevna upotreba u pitanju, nemate brige, a zanimljivo je da je pri zahtjevnijim zadacima Xiaomi odlučio nešto spustiti takt procesora i održati ga na toj razini na duže staze.
U jednu ruku to znači da ćete imati nešto niže performanse u takvim situacijama, ali će one biti koliko-toliko konstantno niže, bez fluktuacija kao što je to slučaj s nekim drugim proizvođačima. U prijevodu ako igrate čak i PC igre, možete očekivati određen pad performansi nakon nekoliko minuta, ali onda bi se broj sličica po sekundi trebao ustaliti i tu zadržati duži period.
Bilo kako bilo, smatram da se velika većina ljudi oko ovoga ne bi trebala zamarati niti najmanje jer sve što sam isprobao na ovom telefonu je radilo fantastično. Iznimno gladak i brz u radu, baš kako to i doliči jednom top modelu.
S kvalitetom signala nisam imao nikakvih problema, dapače, rekao bih da je i ovaj telefon nešto iznad prosjeka. Proximity senzor je radio dobro tijekom cijelog korištenja, a jedini prigovor na razgovore je što uređaj više nije toliko udoban na uhu kao lanjski model. Vibracija je pristojna, dovoljno snažna da se može osjetiti u trapericama, ali ne bih se žalio i da je malo bolja.
Godinama već hvalim Xiaomi što Ultra dolazi u startu s 512 GB interne memorije, a i ovoga puta sa 16 GB RAM-a, tako da biste trebali biti mirni na duže vrijeme.
Stereo zvučnici su solidni, dapače, samo nisu najbolji koje sam čuo. Jedan je na dnu, a drugi je onaj hibridni unutar slušalice. Donji je logično glasniji i to je ono što malo pažnje odvlači i oduzima od ukupne ocjene. Čitač otiska prstiju je iznimno brz i precizan, barem se meni takvim pokazao tijekom testiranja, a pošto je zaključavanje putem lica ograničeno samo na prednju kameru, to ne bih preporučio da koristite jer nije sigurno.
Hardverski je Xiaomi napravio odličan posao, nije savršen, ali nema ozbiljnih prigovora na njega. Dodajte na cijelu tu hardversku priču i te otpornosti i UFS 4.1 memoriju i sve aktualne standarde za WiFi, Bluetooth i popratnu tehnologiju kako to i treba biti.
Softver i sučelje
HyperOS 3.0 i Android 16 uz 5 godina velikih softverskih nadogradnji i još dodatnom za sigurnosne zakrpe. To je ono što Xiaomi 17 Ultra nudi u startu i što se nas tiče, 5 godina je sasvim lijepa brojka. Je, neki nude i dvije godine više, ali iskreno nisam siguran za koliko je to kupaca objektivno korisno, a za koliko samo psihološka igra. Vrijeme će zasigurno pokazati.
Nećemo se ovoga puta previše fokusirati na samo sučelje, to ćemo ostaviti za recenziju Xiaomija 17 jer je fokus bio naravno na kamerama. Ali isto tako valja spomenuti par stvari čisto da steknete dojam o čemu se ove godine radi.
Vizualno su razlike vrlo male u odnosu na prethodnu verziju, ali opet se kroz cijelo sučelje osjete. Razne animacije kroz cijelo sučelje su dodatno uglađene i skrivaju se po svuda, doslovno. Toliko su lijepo složene i suptilne da ih nekad lako propustite. Već godinama mnogi priželjkuju dupli tap po zaslonu za uključivanje i isključivanje istog i ono je konačno ponovno dostupno na Xiaomiju. Toliko sam se odviknuo od toga da kad sam vidio kolegu kako to koristi, točno mi je izmamio osmijeh na lice.
Naravno da imamo i mnoštvo opcija prilagodbe telefona, od zaključanog preko početnog zaslona pa sve do kontrolnog centra gdje možete postaviti čak i želite li natpise ispod ikona koje vam kažu čemu koji prečac služi. Sad vas već u startu telefon pita želite li posložiti aplikacije u multitasking izborniku horizontalno ili vertikalno i takvih sitnica poput ovih navedenih je mnogo. Rekao bih da generalno olakšavaju život sa Xiaomijem.
Istina, i dalje savjetujemo brisanje određenog dijela aplikacija u startu, a koje su vam vjerojatno viška. Neke od njih poput aplikacije za Teme će vam i dalje slati neželjene obavijesti ako to ne isključite, ali to je tako s njima od kad su došli na tržište. Dvije minute posla, a nakon toga imate jedno vrlo lijepo iskustvo korištenja.
Mnogi će prigovor uložiti i na aplikaciju za pozive koja gotovo svaki drugi dan ponudi neku drugu listu poziva u startu. Nekad su posljednji pozivi, nekad su najčešće pozivani kontakti općenito, nekad su favoriti. Što se točno događa s njom, teško mi je reći. Pitali smo Xiaomi zašto je to tako, ali oni krivnju prebacuju na Google koji je dizajnirao aplikaciju. Nema niti opcije vidjeti samo dolazne ili odlazne pozive već ih morate pretražiti u masi svih poziva općenito. I nije Xiaomi jedini koji koristi ovu aplikaciju tako da se iskreno nadam da će se i to popraviti s vremenom.
Generalno sam zadovoljan s HyperOS-om 3 i smatram da Xiaomi ide u dobrom smjeru. Te zaostatke koje vuče godinama vjerojatno će vući još godinama, ali svi koji kupuju njihove uređaje, vjerojatno već znaju što trebaju i učiniti u samom startu. Novost je i povezivanje s iOS i Mac računalima u njihovom “interconnectivity” dijelu, gdje sad praktički možete AirDropat slike i videe ili čak koristiti iPhone putem Xiaomija. Kažem, više o svemu tome ćemo u recenziji Xiaomija 17.
Kamere
Realno najvažniji dio ovog telefona su njegove kamere. I ostatak paketa je odličan naravno, ali kamere su ono što ga definitivno izdvaja od mase drugih uređaja. Na poleđini unutar ogromne grbe smjestio se relativno poznat hardver kojeg smo vidjeli i prošle godine, ali nadograđen.
Krećemo od samog sučelja koje se na prvu doima istim kao i lani. Minimalne promjene su nastupile vizualno gdje su sad malo gušće smješteni načini za fotkanje, video, profesionalni i slično u traci, ali prečaci su ostali nepromijenjeni. Neki dodatni načini fotografiranja koji su prije bili zasebni, poput Supermoona, sada se uključe automatski kad uperite kameru u mjesec recimo. Isto tako dok sam fotkao pozornicu s izvođačima automatski mi je ponudio “Stage” način fotografiranja. Malo je reći da sam oduševljen što je kamera instantno u tom načinu namjestila savršene postavke za fotkanje.
Tradicionalno bih uperio kameru na pozornicu pa tapnuo na nju i spustio ekspoziciju jer najčešće je “metering” na tražilu namješten na neku generalnu vrijednost. U prijevodu, kamera vidi da ima više tamnih dijelova u kadru pa presvijetli pozornicu iako je ona fokus našeg kadra. Publika može biti zatamnjena potpuno. E pa taj stage način rada to odradi automatski za vas tako da se ne morate boriti s ekspozicijom svakih nekoliko sekundi ispočetka.
Ima tu još načina koji se automatski ponude dok fotkate, ovisno o sceni u kojoj se nađete. Jedna od njih bi bila vatromet primjerice, ali ono što bih volio vidjeti je da se iste te scene prepoznaju i prilikom snimanja videa. Je, sve vi to možete dobiti ručnim podešavanjem, ali ovo je baš toliko bolje riješeno od svih tih automatskih načina koje sam vidio da sam morao pohvaliti.
Rekao sam već da je hardver dobro poznat jer je iza glavne 50 MP kamere ogroman 1” senzor. To je baš osjetno veće od velike većine konkurentnih telefona i u ovom trenutku mislim da se na našem tržištu službeno jedino Huawei nudi s tolikim senzorom. Svi ostali dolaze s osjetno manjim. Ali to Xiaomiju nije bilo dovoljno pa sada imaju novi senzor koji koristi još LOFIC tehnologiju. Odatle i sufiks L u imenu senzora, Light Fusion 1050L.
Laički rečeno, taj LOFIC je hardverski HDR, omogućuje puno veći dinamički raspon i prilikom fotografiranja i prilikom snimanja, jer je kažem, hardverski. Brine se da kad piksel dobije previše svjetla da dio tog svjetla sačuva sa strane pa ga vrati kasnije nazad kako se ne bi “spalila” slika. Pretpostavljam da će i ostali proizvođači u narednim generacijama također početi koristiti ovakvu tehnologiju, ali evo imali smo je prilike isprobati već danas sa Xiaomijem.
Veliko poboljšanje je i na telefoto kameri, ali ne nužno u smjeru u kojem ste se možda nadali. Ako se sjećate prošle godine i Xiaomi 15 Ultre, rekao sam da sam onu 3x telefoto kameru generalno izbjegavao jer je bila osjetno lošija od 4,3x telefoto kamere iza koje je stajao veliki 1/1,4” senzor. E pa ove godine je Xiaomi u tu periskopsku kameru odlučio ugraditi optički zoom koji ide od 3,2x do 4,3x! Time se riješio slabije kamere i na veći raspon ponudio bolju kvalitetu. Uz to, i ovdje je riječ o novom Sonyjevom senzoru.
Sad doslovno imate mehanizam koji pomiče leće kako biste optički uvećali sliku u vašem telefonu.
Nije Xiaomi prvi koji je to izveo, bilo je davnih pokušaja s izvlačnim lećama, ove su unutar kućišta cijelo vrijeme, a bome ima i nekih telefona koji već imaju ovakvo rješenje, samo nisu dostupni na našem tržištu. Teoretski ih možete kupiti, ali to ne računamo jer kako preporučiti proizvođače koji nemaju ozbiljnu distribuciju.
Imamo i novu selfie kameru s autofokusom, mada nije sad neki veliki skok u kvaliteti, a to bi značilo da je ultraširokokutna kamera jedina koja se nije promijenila u odnosu na prošlu godinu. Naizgled sve je isto ili barem na papiru dobro poznato, a opet, gotovo sve je drukčije.
Xiaomi kaže da im je noćna fotografija u fokusu, a što je i logično jer tu najviše do izražaja dolazi taj ogromni senzor u odnosu na konkurenciju i shvaćam zašto to žele istaknuti. Stvarno te fotografije koje dobivate iz ovog hardvera su u najmanju ruku impresivne za jedan smartfon. I sličnu priču sam ispričao i prošle godine, a bome i pretprošle. Istina, lanjska Ultra me više impresionirala s telefoto kamerom jer je taj veliki senzor na telefoto kameri bio neviđen. Generalno na smartfonima sve iznad 35 mm je bilo upitno, ajde 50 mm još nekako da dobijete baš dobru kvalitetu fotografije, ali preko toga je baš neka druga priča. Upravo zbog tih manjih senzora i malih otvora blende na telefoto kameri bi svaka ta fotografija izgledala nekako bez duše.
A sad imamo raspon od 75-100 mm na toj telefoto kameri, i to s varijabilnim otvorom blende od f/2,39 - f/2,96. I dalje nije to ne znam koliko velik otvor blende, ali uzevši u obzir da je na telefoto kameri i da je senzor taj veliki 1/1,4”, mogli biste se iznenaditi koliko u nekim slučajevima dobivate izolacije subjekta od pozadine. Sigurno da neće zamijeniti profesionalnu opremu, ali ovo je nešto što se ne viđa na smartfonima.
Neki od vas koji čitaju ovo pomno, možda su primijetili da nisam uopće spominjao kakve fotografije možete dobiti, a mislim da nema niti smisla previše pričati o njihovoj kvaliteti jer fotografije govore za sebe. Ono što vam želim prenijeti je to iskustvo koje je zaista predivno ako volite fotografiju. Predivno koliko to jedan smartfon može ponuditi dakako.
I ne znam što rade u Leica laboratorijima i kakvom magijom se služe da naprave toliko kvalitetne te mikro leće koje idu u telefone. Toliko su oštre, ali ne nužno digitalno, nego vidite po oštrini po kutovima fotografija koliko je precizan taj njemački inženjering. Definitivno znaju posao i to je samo jedna od mnogih stvari koja me oduševila kod kamera ovog telefona.
Neki su se sigurno pitali i kad već imamo optički zoom na telefonu, zašto ga nisu smjestili na logičniji rang, recimo od 14-24 mm, što bi pokrilo ultraširokokutnu i primarnu kameru i čime bismo dobili ponovno kvantni skok u mobilnoj fotografiji. Jer ultraširokokutna kamera je obično najslabija karika na današnjim smartfonima, a što se pogotovo vidi prilikom snimanja videa.
Štos je u tome što su te zoom leće unutar periskopske kamere pa je za njihov pomak bilo mjesta unutar te grbe. Da bi se isto izvelo i na rangu od 14-24 mm recimo, leće bi morale izlaziti van kućišta telefona pa je to puno teže za izvest. Istina, vidjeli smo da je Huawei imao izvlačnu leću pretprošle godine, ali to je Huawei. Njega nećemo gurati u ovaj rang jer oni uvijek imaju suluda rješenja za probleme koje nismo ni znali da postoje.
Generalno sam oduševljen s ovom kamerom i setom koji nudi. Proveo sam se tako lijepo fotkajući s njim gdje god sam se našao i mogu reći da vidim gdje će napredovati u idućoj generaciji, ili se barem nadam. Jedna od situacija je kad fotkate ljude na proslavama, gdje bih volio vidjeti pametan način koji će žrtvovati finalnu kvalitetu cijelog ambijenta za uvijek oštra lica. To je nešto što je spomenuti Huawei uspio, a smatram da Xiaomi ima i hardvera i znanja da to izvede.
Volio bih vidjeti i bolju ultraširokokutnu kameru i vjerojatno ćemo je dobiti iduće godine jer ostatak hardvera su toliko unaprijedili da ne znam gdje bi dalje od njega išli dogodine. Neki će reći da je video mogao biti još bolji, ali sad već zadiremo u detalje i tešku analizu. Smatram da je svaki video danas na smartfonu dovoljno dobar i da je svaki od njih upravo to, jasno snimljen sa smartfonom. Može neki od njih imati bolje algoritme za prepoznavanje osoba pa dodavati lažan bokeh iza njih, ali oni koji se razumiju donekle u fotografiju, sliku i video, šanse su da ih oči bole čim vide nekoga da to koristi.
Baterija
6000 mAh i 90W brzo punjenje kite ove godine novu 17 Ultru. To je gotovo 600 mAh više nego prošle godine, ali i iznenađujuće, 330 mAh manje nego što donosi manji Xiaomi 17. Nećemo se žaliti jer i 6000 je stvarno lijep kapacitet baterije, i više nego dovoljan za odličnu autonomiju.
Ne bih rekao da je ovo najbolja autonomija koju sam imao prilike iskusiti na jednom smartfonu, ali definitivno je u samom vrhu mobilne industrije. Cijeli dan sam hodao s telefonom po gradu i fotkao i snimao i na kraju se opet vratio s dovoljno kapaciteta da ga nisam niti morao staviti na punjač.
Za vrijeme laganijih dana kad ga ne bih toliko koristio, bez problema bi mi baterija mogla čak i dva dana izdržati. Uzmite u obzir da se u zadnje vrijeme moje korištenje smartfona dosta smanjilo i nisam više toliko zahtjevan po pitanju baterije kao nekad. Rijetki su dani poput ovoga kad sam ga od jutra do mraka koristio fotkajući, a da sam pritom i visio na društvenim mrežama kako bih objavio sve moguće detalje s prezentacija na kojima sam bio.
Punjenje nije spektakularno brzo kao što smo ga viđali nekad od Xiaomija, ali i dalje će i ovih 6000 mAh napuniti od 0-100% za manje od 45 minuta. U slučaju da poželite iskoristiti bežično punjenje, dostupno je s 50 W snage, ali imajte u vidu da telefon na većini bežičnih punjača stoji malo čudno s tom grbom kamere. A i Xiaomi voli izbaciti upozorenje da bežično punjenje nije efikasno kao žično pa će vas na to upozoriti svaki put kad ga odložite na bežični punjač.
Zaključak
Xiaomi 17 Ultra je telefon koji prvenstveno želi oduševiti kamerama, a tek onda svime ostalim. I mene je bome oduševio u svakom pogledu. Toliko sam se lijepo proveo koristeći ga za fotografiranje, isprobavajući te nove kamere, optički zoom, Leicine boje i njihove leće. Gdje god bih uperio kameru, samo sam čekao vidjeti što ću dobiti. Nije savršena dakako i ima mjesta poboljšanju, prvenstveno u vidu ultraširokokutne kamere, ali je definitivno jedna od najboljih koje možete dobiti, u mnogočemu vjerojatno i najbolja.
Ostatak hardvera nije podbacio, 512 GB interne memorije u startu i 16 GB RAM-a dobra su podloga za budućnost, baš kao i trenutno jedan od najjačih procesora, Qualcommov Snapdragon 8 Elite Gen 5. Ima odličan zaslon, odlične stereo zvučnike, čitač otiska prstiju, velik kapacitet baterije, brzo punjenje, ma više manje sve što od jednog top modela možete poželjeti.
Vjerojatno mu je softver najslabija karika u očima slučajnih promatrača i pitaju se kakav je, hoće li podbaciti ili ne. Moje iskustvo je generalno pozitivno, ali naviknuo sam na sve Xiaomijeve nedostatke i one dvije minute brisanja stvari u startu i onemogućavanja obavijesti za određene aplikacije pa je ono što ostane, vrlo brzo i pouzdano. Uostalom i oni su obećali da će se pobrinuti za njega narednih 5 godina s velikim softverskim nadogradnjama i još godinu više sa sigurnosnim.
Naravno da je cijena najveći problem pri kupnji ovakvog telefona jer mnoge će na našem tržištu odbiti tih 1500€ koliko Xiaomi traži za ovu Ultru. Neki će reći ako drugi traže da može i Xiaomi, jer hardverski ipak objektivno nudi više od mnogih. Pitanje je hoće li biti posebnih ponuda kod operatera gdje biste ovaj uređaj kupili po osjetno nižoj cijeni ili će i kod njih cijena biti poprilično visoka. Shvaćamo da je ona morala biti visoka za ovakav komad telefona, a kao pozitivna stvar u toj priči je monitor kojeg dobivate na poklon u startu. Nije loše, a i uzmite u obzir da telefoni iz ovog cijenovnog ranga obično dolaze s upola manje memorije.
