Xiaomi Mi Scooter 3

Električni romobili sve su zastupljeniji na tržištu. Mnogi su ih prepoznali kao odlično prijevozno sredstvo s kojim bez imalo znoja možete prevaliti i par desetaka kilometara dnevno, a istovremeno biti mobilni kao na biciklu, a za razliku od njega, unijeti ga sa sobom lagano u ured, stan, pa čak i tramvaj, autobus ili ga strpati u prtljažnik automobila.

Jedna od najpopularnijih serija romobila je upravo ova Xiaomijeva, a njihov najnoviji Mi Scooter 3 donio je par poboljšanja u odnosu na prethodnu seriju i trenutno se može pronaći na dobroj akciji gdje uz sam romobil na poklon dobivate ili smartfon Redmi 9C ili kao što smo mi dobili, baterijsku pumpu.

Upravo je ona ta koja me izrazito fascinirala jer naprosto radi fantastično. Možete ju kupiti i zasebno za otprilike 350 kn, a što i nije puno za tako jedan zgodan alat. Puni se kao klasičan smartfon, doduše putem micro USB utora što je pomalo neshvatljivo, ali svejedno. Jednom kad je puna poslužit će vam za napumpati gumu romobila koju će biti potrebno puniti svakih par tjedana ovisno o stilu vožnje.

Ima nekoliko načina rada pumpanja, a snaga kojom će raditi vizualno je podijeljena na automobilsku gumu, gumu za bicikl, romobil ili pak za pumpanje lopti. No siguran sam da s njom možete napumpati i razne zračne madrace, dječje igračke, pa možda čak i manji gumenjak. Imate par osnovnih komandi poput tlaka mjerenog u pascalima ili barima i dodatnu lampu koja će pripomoći prilikom traženja ventila u mraku.

No vratimo se natrag na romobil zbog kojeg smo i tu. Naš primjerak je došao u svijetloj izvedbi, rekao bih prljavo bijeloj ili sivoj, u kombinaciji s narančastim detaljima. Klasična Xiaomijeva paleta boja rekao bih, ali ako vam ona ne odgovara imate na izbor i crnu izvedbu s plavim detaljima.

Romobil sam koristio posljednjih mjesec dana na raznim terenima i u dosta slučajeva sam ga držao u prtljažniku automobila kao dodatno sredstvo prijevoza kad bih trebao nešto obaviti po gradu. Najveća mana romobila je ta što ga ne možete svezati tako lako kao bicikl za stup ili slično jer nema predviđenu zaštitu u vidu šuplje rame ili tako nečeg. Postoji trik da ga unutar aplikacije na smartfonu zaključate, ali to ne znači da ga netko ne može jednostavno podići i odnijeti jer teži svega 13 kg.

Ta težina je za ovakav tip romobila je mala i čini ga relativno lako prijenosnim za sve odrasle osobe. Eventualno ćete pronaći određene dječje modele koji su možda par kilograma lakši.

Spomenuta aplikacija je potrebna za korištenje romobila jer bez nje nećete prvi put moći pokrenuti vaš romobil. Štos je u tutorijalu kojeg morate proći, a koji je najlakše opisati kao svojevrsnu autoškolu za djecu. Kratki trominutni crtić će vam vizualno objasniti da se trudnice ne bi smjele voziti na romobilu, da se ne vozite po stubištu s njim ili po skliskoj cesti i tako neke slične najosnovnije stvari. Jednom kad ste to prošli, unutar aplikacije imat ćete statistiku vožnje romobila, koliko ste ukupno prešli s njim, kojom brzinom ste išli, postotak baterije i još par malo naprednijih postavki poput onih koliko jako želite da romobil regenerativno koči i puni bateriju, hoće li vam svjetla raditi uvijek ili samo kad ih vi uključite i slično.

Ništa komplicirano i relativno je prilagođeno svim korisnicima bez obzira na životnu dob. Ipak, ograničenje za korištenje romobila ima, a ono je u vidu težine osobe koja ga vozi. Ovaj romobil deklarirano može prevesti osobe do 100 kg, mada sam se i osobno uvjerio da bez problema može povući i one malo teže.

Kao i bilo koje drugo prijevozno sredstvo na motorni pogon pa tako i ovaj romobil, performanse mu zavise od opterećenja. Tako će manje osobe teške 50-ak kg ovaj romobil bez problema povući i na većim uzbrdicama na koje se niti automobili s prednjim pogonom ne mogu uspeti po snijegu. Nas nešto teže povući će na sve uzbrdice na koje se mogu popeti oni sa stražnjim pogonom u istim uvjetima i to je otprilike najbolje objašnjenje koliko je sposoban. Deklariranih 16 posto nagiba se više odnosi na 16 stupnjeva, ali opet, samo u slučaju lakše osobe na romobilu. Svejedno, bio sam vrlo zadovoljan i ugodno iznenađen performansama i njegovoj sposobnosti da me uspenje unatoč mojih gotovo 100 kg težine.

Po ravnici će maksimalnih 25 km/h doseći u svega nekoliko sekundi, a sve što je potrebno je pogurati se blago u startu i pritisnuti papučicu gasa. Doduše, ovdje nije riječ o papučici gasa kad je u pitanju elektromotor, ali shvaćate o čemu pričamo.

Na lijevoj strani je ručica kočnice čijim naglim pritiskom aktivirate i ABS sustav koji će vas s maksimalnih 25 km/h zaustaviti u svega 5 metara. To je odličan rezultat za jedan ovakav romobil, a za to je zaslužan noviji sustav kočenja u odnosu na prijašnje modele. Pustite li “papučicu gasa” s uključenom maksimalnom regeneracijom, motor će usporiti romobil za otprilike 25 metara do nule, čisto da imate otprilike percepciju koliko snažno i motor može kočiti ukoliko to poželite. Usporedno s automobilom, takvu silu kočenja bi imali kad bi s 30-40 km/h ubacili naglo u prvu brzinu. U suprotnom slučaju da odaberete najslabije kočenje motorom, romobil bi se ponašao kao da ste automobil ostavili u trećoj brzini recimo pa tek postupno ga spuštali u drugu i na kraju u neutralnom položaju odklizali do semafora.

Osobno sam ga držao na toj najmanjoj postavci jer kad bih pustio papučicu, volio bih još malo kliziti tom brzinom.

Mi Scooter 3 vrlo je kvalitetno izrađen od aluminijske legure i koliko god ga pokušao trgati, nema nikakvog lufta u bilo kojem pogledu. Svaki vijak je na svom mjestu, a svi spojevi su vrlo kvalitetno odrađeni da nema straha prilikom i tako relativno brze vožnje. Volio bih kad bi kotači bili malo veći jer 8,5” nije baš pretjerano veliko za takvu brzinu. Ipak, zahvaljujući zračnicama relativno je udoban, štoviše jedan od udobnijih romobila koje sam isprobao. Pretpostavljam da će eventualna Pro serija ovog romobila donijeti 10” kotače, ali oni bi zahtjevali još jače elektromotore i veću bateriju.

Tako nešto ima prošli Mi Scooter 2 Pro koji može nešto više preći i svladati nešto veće uspone. Razlike u odnosu na taj model ima na još par strana, a jedna od onih koje možete lako primijetiti je i nova sklopka preklopa kormana. Puno je čvršća i čini se da su njom potpuno eliminirali problem gdje je ona znala puknuti nakon dovoljnog broja sklapanja i rasklapanja romobila.

Jednom kad ga preklopite, metalnu kopču na kormanu ispod zvonca ćete zakačiti za stražnji blatobran i tako ga jednostavno primiti u ruku i lako prenijeti. Upravo ta kopča služi i kao okidač za zvonce koje je dovoljno glasno da obavijestite druge sudionike u prometu da im dolazite s leđa.

Zaslon ima osnovne funkcije i vrlo dobro je vidljiv pri direktnom suncu. Imate jedan jedini gumb s kojim logično uključujete romobil, palite svjetlo i mijenjate načine rada romobila. Tri su dostupna, a razlikuju se samo po maksimalnoj brzini koju možete dosegnuti. Većina ga nakon prvih par minuta vožnje ostavi u onom “sportskom” načinu rada koji može potegnuti do maksimalnih 25 km/h i tako ga drži dok ga ne umirovi.

Penjanje na pješačku stazu moguće je samo kad je ona ulegnuta kao što je to obično slučaj na pješačkim prijelazima, a možete se penjati vozeći romobil otprilike svuda gdje se mogu penjati i invalidi u kolicima. Tako primjerice ukoliko se želite popeti na viši rubnjak, trebali biste sići s romobila i podignuti ga. Oni spretniji vjerojatno će uz puni zalet moći poskočiti s njim i tako ubrzati tijek vožnje, ali osim ako niste baš toliko spretni, to će vjerojatno završiti posjetom traumatologiji. Silazak s rubnjaka je nešto lakši gdje je s punom brzinom dovoljno tek minimalno odskočiti s romobilom i nastaviti putanju na cesti. Nisam siguran koliko je to preporučljivo raditi ili ne, ali ovaj romobil mi je ulijevao toliko povjerenja svojom izradom da se nisam osjećao niti najmanje nesiguran čineći to svakodnevno.

Posljednjih mjesec dana guštao sam s ovim romobilom, pogotovo za vrijeme toplijih sunačanih dana kad ne bih imao potrebe za sjedanjem u automobil. U prosjeku sam se čak i brže dovezao do odredišta zbog gradskih gužvi, ili bih eventualno stigao na odredište tek minutu ili dvije kasnije. Smatram ga idealnim prijevoznim sredstvom za sva putovanja kraća od 10 km, ali kad bih ga otključao i omogućio mu da ide maksimalnih 45 km/h, tu bi priča bila još malo dručkija.

Štos je u tome što na ravnoj dužoj cesti znate da možete ići malo brže i time manje smetati drugim sudinionicima u prometu, ali isto tako treba biti posebno oprezan jer drastična je razlika u veličini kotača romobila i bicikla s kojim ste vjerojatno imali više iskustva. I ne bi ni 10” kotači tu situaciju previše promijenili. Kao i uvijek, morate biti svjesni vaše okoline, samo možda čak i malo više u odnosu na to kad ste pješak ili biciklist, jer vas vozači teže primijete.

Ukoliko ga planirate uzeti za dnevnu migraciju od doma do posla, svakako savjetujem korištenje reflektirajućih prsluka i zaštitne opreme koja vam može spasiti glavu. Za sve lokalne migracije do trgovine, obližnjeg kafića ili sličnog, vjerojatno vam neće trebati ništa specijalno.

U pakiranju uz romobil dobit ćete i još jednu zamjensku zračnicu i nastavak za punjenje u slučaju da želite svratiti na benzinsku pumpu i logično punjač. Ukoliko ga potpuno ispraznite, od 0-100% trebat će mu otprilike 5,5 sati da se napuni do vrha, a što bi značilo da teoretski ukoliko radite u uredu 8 sati i ured je udaljen 10 km od vas, možete gotovo besplatno putovati na posao i to relativno brzo.

U nastavku svakako pogledajte i video osvrt u kojem smo se dotakli nešto drukčijih detalja u odnosu na ovu pisanu recenziju, a možete vidjeti i kako se romobil sklapa i rasklapa, kako ga je nositi i kako izgleda u vožnji.