Mnogi će reći da su ovo omiljeni telefoni Hrvata jer generalno nude odličan omjer uloženog i dobivenog. Kao prošle godine, pa tako i ove, započinjemo naša testiranja s dva najjača modela koji dolaze s oznakama Pro i Pro Plus. Oba su 5G varijante jer teoretski postoji i Redmi Note Pro 4G koji je potpuno drukčiji telefon od ovog našeg Redmi Note Pro 5G koji imamo na testu.
Ponovno je riječ o dva iznimno slična telefona srednjeg ranga s ključnom razlikom u procesoru koji ih pokreće i još nekoliko dodatnih sitnica, pa smo ih ponovno odlučili strpati u jednu recenziju budući da većina izrečenih stvari vrijedi za oba telefona, baš kao što je to slučaj bio i s prošlom generacijom.
Na papiru se čini kako ovogodišnji modeli nemaju previše razlika u odnosu na prošle jer i dalje su tu iste kombinacije memorije, vrlo slični zasloni i procesori, pa se i sustav kamera čini identičan, ali većina komponenti je nova, uključujući i nove kamere, 200 MP primarnu i 8 MP ultraširokokutnu, s time da je Plus model dobio i novu selfie kameru od 32 MP.
Ipak, ove godine fokus je stavljen na otpornost uređaja, kako fizičku vanjsku, tako i na maratonsku autonomiju jer su kapaciteti baterija podignuti na 6500 mAh za Plus i na 6580 mAh za “običan” Pro model. Usporedbe radi, to je gotovo 30% više nego što su lanjski modeli imali. Pod fizičku vanjsku otpornost uređaja Xiaomi navodi da bi uređaji trebali izdržati pad s 2,5 metra visine na glatki pod bez problema. Oba uređaja su i vodootporna i to jamči IP69 certifikat, s time da bi Plus model trebao izdržati čak i zaron na 6 metara dubine.
Sve to upakirano je u dobro poznatu formu uređaja s novom paletom boja, a za divno čudo, unatoč enormnom rastu cijena memorije, ova serija je tek minimalno poskupjela za nekoliko desetaka eura. Imali smo i puno crnije prognoze i teško je reći hoće li se ove cijene zadržati kroz ostatak godine ili će zbog daljnjeg rasta cijena memorije nešto porasti. Kao i obično, Xiaomi nudi u startu i lijepe poklone u vidu Smart Band 10 narukvice i Redmi Buds 8 Lite bežičnih slušalica ukoliko se do trećeg mjeseca odlučite na kupnju jednog od ovih uređaja.
Prednosti
Kvaliteta izrade
Otpornost na padove
Odlični zasloni
Dobra primarna kamera
IP69 otpornost na vodu
Glasni stereo zvučnici
100W punjenje Plus modela
Zaštitna maskica i folija u pakiranju
Podrška za eSIM
Vrhunska autonomija
Nedostatci
Nema proximity senzor
Selfie i ultraširokokutna kamera snimaju samo FullHD video
Sporija UFS 2.2 memorija
Sporo punjenje "običnog" Pro modela
Dizajn, kućište i autonomija
Kao i gotovo svi telefoni iz Redmi Note serije, pa tako i ova dva spadaju među veće telefone što i onaj dodatak “Note” sugerira. Oba modela donose 6,83” zaslon, s tim što je na Plus modelu on blago zakrivljen prema rubovima, a na "običnom" Pro potuno ravan. Tehnički i onaj na Plusu je potpuno ravan, a samo je staklo koje ga štiti blago zakrivljeno što mi se osobno sviđa jer je ugodniji za koristiti, pogotovo prilikom povlačenja prsta s rubova zaslona. I fizički se oba telefona razlikuju tek u koju desetinku milimetra, s time da je Plus model čak za pola milimetra deblji, što nisam baš primijetio zbog zaobljenog kućišta.
Oba leže odlično u ruci, s time da mi je osobno draži bio Plus model jer je došao u varijanti s predivnom smeđom “Mocha Brown” veganskom kožicom. Baš odlično pogođena boja s iznenađujuće lijepo odrađenim detaljima na kućištu. Fino se stapa s poleđinom i okvirom kamere, a svi spojevi su odrađeni na visokoj razini. Definitivno ne bih rekao da uređaj pripada najvišem rangu telefona kad ga držim u ruci, ali da je posao odrađen vrhunski, to nije sporno. Dapače, iznenađen sam koliko je generalno ovaj rang telefona napredovao.
Običan Pro model došao je u plavoj “Glacier Blue” varijanti i koliko nam je poznato, on se ove godine neće nuditi u kožnoj varijanti, što će vjerojatno pogoditi minimalni broj ljudi koji telefone koriste bez maskica.
Dizajnerski su iznimno slični. Na oba je kamera na poleđini jednake veličine, svi utori su smješteni na identične pozicije. Klasično USB-C ulaz pokraj glavnog zvučnika, mikrofona i utora za dvije nanoSIM kartice na dnu; nema utora za microSD kartice ako ste kojim slučajem zapeli na nekom od baš starijih Redmija koji su to imali. Tipke su smještene na desni bok uređaja, lijepo na dohvat palca i imaju pristojan klik.
Na vrhu uređaja je prva razlika koju možemo vidjeti, a ta je vezana uz infracrveno koje je na Pro modelu na vrhu, a na Plus modelu je dobilo “premium” smještaj unutar kamera. To je i logičnija pozicija jer možete istovremeno gledati na zaslon što pritišćete dok kontrolirate recimo televiziju ispred vas. S time da na fotografijama mojom greškom gledate Pro 4G umjesto 5G jer sam igrom slučaja imao sva tri telefona, 4G i 5G varijantu u plavoj izvedbi. Svejedno, razlike su toliko male da se oko njih ne treba zamarati.
Nema niti 3,5 mm utora za slušalice već nekoliko generacija, što napominjem za sve one koji žele možda prijeći s možda Redmi Note 13 Pro modela, ali kažem, dobivate zato bežične slušalice na poklon.
Zato se dosta poradilo na otpornosti. Rekao sam već u uvodu da bi oba ova telefona trebala izdržati pad s 2,5 metra visine na gladak pod. Pod gladak, pretpostavlja se da ga neće dočekati na dnu nesretni kamenčić koji može razbiti zaslon. I premda ovo nije poziv da testirate tu otpornost, opet ulijeva određenu nadu u kvalitetu današnjih telefona, barem ovih koje upravo testiramo. Samim time što je i bez maskice toliko otporan, to bi značilo da ćete ga u odnosu na prijašnje modele, pod uvjetom da identično padnu, neusporedivo teže razbiti.
Ne tako davno dijelila nas je samo nesretno prevrnuta čaša sa stola od novog telefona, a danas se ne brinemo ni ako upadne u WC školjku. Do nedavno je to bio jedan od 10 najčešćih razloga kvarova uređaja, dok gotovo svi telefoni danas nisu postali otporni na vodu u višoj ili manjoj mjeri. Evo, ovi su otporni i na zaron do 6 metara dubine na 30 sekundi ili na 2 metra čak 24 sata. Nevjerojatno je koliko je velik napredak u otpornosti na svim poljima. A sudeći po tome koliko telefoni ispadaju jednom dijelu moje obitelji na dnevnoj bazi, istina u maskicama, i tome da sam ih nekad prije mijenjao njima dva puta godišnje, a sad im padaju godinama i čitavi su, ima neke nade za budućnost telefona.
Tako da, iako ne kažem da vam se ovi Redmiji neće razbiti pri prvom padu, definitivno bih radije imao ovakve certifikate i bio nešto sigurniji, nego bio bez njih. Uostalom, ako hoćete biti još sigurniji, u pakiranju uz oba telefona dobivate zaštitnu maskicu, a na telefonu je predinstalirana zaštitna folija. Iskoristite ih oboje i šanse da razbijete jedan od ovih Redmija su zaista iznimno male.
U svakom slučaju moram pohvaliti Xiaomi što je poradio i na ovom polju i što se ovoga dijela recenzije tiče, ima moju toplu preporuku!
Zaslon(i)
Spomenuo sam da su 6,83" zasloni praktički identični s tom ključnom razlikom u zakrivljenosti zaštitnog stakla na Plusu. Oba imaju i 1280 x 2772 rezoluciju što odoka rezultira s vrlo oštrih 450 ppi. Sve ostalo što se zaslona tiče trebalo bi biti identično ili je barem mom oku to tako bilo kad sam ih gledao usporedno na identičnim postavkama.
Klasično u Xiaomijevom stilu imamo 12-bitni AMOLED, u prijevodu sposoban prikazati 68 milijardi boja sa 120 Hz stopom osvježavanja slike. E sad, neki napredniji zasloni idu od 1-120 Hz, a ovaj ide u koracima 30-60-90-120, ovisno o potrebi. Zašto je ovo bitno? Pa zbog Always On zaslona i podrške jer danas bez podrške za 1 Hz stopu osvježavanja Always On nećete dobiti na duže od 10 sekundi. U prijevodu, nema Always On zaslon što je prava šteta i meni osobno jedna od najvećih mana ovog telefona.
Inače je zaslon stvarno napucan svim standardima mimo toga, uključujući i 2560 Hz stopu očitavanja dodira. Kod klasičnih telefona obično je ta stopa na nekih 480 Hz, a što je viša stopa, to brže registrira dodir prsta. Kroz navigaciju sučeljem ovo je relativno nebitna stavka jer će se sučelje činiti responzivnim i na 480 Hz, ali kod igranja igrica tih 480 je 2 ms odaziv, a 2560 je 0,39 ms. Ako je to vaš đir, vjerojatno će vas ovaj podatak oduševiti, a ako nije, znajte da neće trošiti ništa više baterije jer se kroz sučelje taj “touch polling” spušta na standardnih 480 Hz.
Imamo i iznimno visok PWM dimming od 3840 Hz, a što vam hoće reći da se Xiaomi brine i za zdravlje vaših očiju za razliku od dva najveća proizvođača koja su i dalje zapela na odoka 8-10 puta nižim vrijednostima. Na to zdravlje očiju dodajte i TÜV Rheinland Low Blue Light certifikat za smanjenje plavog svjetla u noćnim satima što samo dodatno osnažuje ovu priču. Zasloni su i vrhunske svjetline, dovoljne za ugodno korištenje i pri direktnom suncu.
Sve u svemu, što se zaslona tiče, Xiaomi je napravio odličan posao. Usputno možemo samo još spomenuti da u postavkama uređaja možete namjestiti i da vam boje budu iznimno realne jer su zadano nešto saturiranije, ali i da dolazi s HDR10+ Dolby Vision certifikatima za sve one koji uživaju u filmovima na telefonu.
Hardver i performanse
S hardverom dolazimo i do najveće razlike između ova dva telefona, a ta je u samom procesoru koji ih pokreće. Ovoga puta imamo praktički istu situaciju kao i prošle godine, s logičnim nasljednicima procesora. Tako je Redmi Note 15 Pro Plus 5G dobio novi Qualcommov Snapdragon 7s Gen4 u odnosu na lanjski Gen3, a Redmi Note 15 Pro 5G novi MediaTek Dimensity 7400 Ultra u odnosu na lanjski 7300 Ultra.
Razlike u generacijskim skokovima u procesorima iz ovog ranga nisu spektakularne, štoviše, rekli bismo da su kozmetičke jer novi Snapdragon 7s Gen4 je u suštini 7s Gen3 s nešto podignutim taktovima. Tako je sad takt na glavnoj Cortex-A720 jezgri podignut s 2,5 GHz na 2,7 GHz, a preostale tri Cortex-A720 i četiri Cortex-A520 su ostale na 2,4 i 1,8 GHz. I dalje je tu isti Adreno 810 GPU, vrlo sposoban grafički procesor.
Kod “običnog” Pro modela situacija je praktički identična, dignut je takt prve četiri Cortex-A78 jezgre sa 2,5 GHz na 2,6 GHz, a četiri preostale Cortex-A55 jezgre su i dalje na 2,0 GHz. GPU je i ovdje ostao identičan kao i lani, Mali-G615 MC2.
Iste su i memorijske kombinacije gdje u startu imamo kod oba telefona 8+256 GB ili u jačoj izvedbi 12+512 za Pro Plus model i 8+512 za Pro. Tih 4 GB RAM-a razlike je ono što Plus model dodatno malo izdvaja od ovog običnog Pro modela, a i što bi moglo napraviti određenu razliku u nekoj budućnosti eventualno jer snage za baš iznimno zahtjevne igre neće imati niti jedan od njih ukoliko ih poželite zavrtjeti na najvišim postavkama.
Ipak, ako odlučite malo prilagoditi postavke najzahtjevnijih igrica ovom rangu telefona, mogla bi vas oba ugodno iznenaditi jer se vrlo dobro ponašaju, Plus model pogotovo jer su Snapdragoni generalno nešto bolje optimizirani kad je gaming u pitanju. Nije ni ovaj Dimensity loš, to sam i prošle godine napominjao da dugo zadržava maksimalni radni takt, ne grije se i premda ne postiže toliko visoke performanse, opet one koje postiže, drži jako dugo.
Kad je svakodnevni rad u pitanju, rekao bih čak da se Dimensity nerijetko i bolje ponaša jer su MediaTekovi procesori malo drukčije posloženi. Ali ruku na srce, to su baš takve sitnice da se ne bih oko njih pretjerano zamarao. To što će jedan koji djelić sekunde brže od drugog otvoriti određenu aplikaciju je nešto s čime se ne biste trebali previše zamarati, pogotovo ne u ovom rangu telefona.
Kvalitetom signala, 5G i 4G, Xiaomiji su tu na vrlo visokoj razini. Bio sam zadovoljan, mada ne koliko i s recimo njihovom T serijom ili onom najjačom jer oni imaju još posebne dodatne čipove za hvatanje signala. Iznenađujuće, ali manjih problema sam imao s WiFi signalom na Plus modelu, ne u smislu dometa, već stabilnosti. Nekad bi iz nepoznatog razloga izgubio signal routera koji je doslovno na tri metra od telefona. Moguće da je samo do mog primjerka ili je softverski bug u pitanju jer se s takvim problemom nisam susreo u prijašnjim modelima ili na “običnom” Pro.
Već sam spomenuo da imamo i infracrveno koje služi kao univerzalni daljinski na oba modela, ali nisam spomenuo čitač otiska prstiju koji je ispod zaslona. Ultrasonični je, što bi značilo da bi trebao raditi i ukoliko se odlučite zalijepiti foliju na zaslon ili kaljeno staklo. Preko folije je radio normalno, a s kaljenim staklom ga nisam isprobao. Brz i precizan, nisam imao zamjerki na rad osim na položaj koji je za moj gušt ipak malo prenizak i blizu donjeg ruba telefona. Na Plusu me to nije toliko smetalo jer nije toliko sklizak s veganskom kožicom, ali na običnom Pro mi je znao malo poletjeti iz ruke. Svejedno, odlični čitači. Podržano je i AI otključavanje putem lica, što doduše ne bih preporučio koristiti osim ako vam sigurnost telefona nije pretjerano bitna već to koristite “reda radi”.
Zvučnici su me pozitivno iznenadili na oba telefona, a pogotovo na Plusu. Vrlo su glasni i dobro izbalansirani, ne kao na top modelima što se kvalitete tiče, ali za ovaj rang jako lijepo iskustvo. Isto ne mogu reći i za vibraciju koja je vrlo slaba tako da se nije baš osloniti na nju za dojavu poziva. U džepu traperica sam imao 30-ak propuštenih poziva tijekom korištenja jer ga jednostavno nisam osjetio da vibrira. Na sreću, dobivate Smart Band 10 narukvicu uz telefon na poklon koja vam može dojaviti poziv pa ako nemate neki pametni sat i volite držati telefon utišanim, nešto od toga bi bilo poželjno koristiti.
Softver i sučelje
Dobro poznati HyperOS 2.0 isprobao sam čak krajem pretprošle godine kad je prvi put stigao i nekako se svake godine nadam da će Redmi serija doći s aktualnim HyperOS-om, koji je u ovom slučaju 3.0, ali svaki put dođe s onim jednim brojem zaostatka. Nije to toliko velika tragedija za prosječnog kupca jer u konačnici će i taj 3.0 doći, ali problem je što ste u startu već zakinuti za godinu nadogradnje. Teoretski, niste ni to jer Xiaomi je obećao sad za novu Redmi Note 15 seriju 4 godine velikih nadogradnji operativnog sustava i 6 godina sigurnosnih zakrpa, ali umjesto da dobijete eventualni HyperOS 7, stat ćete na HyperOS-u 6.
Razlog tome je vrlo jasan, Redmi serija izlazi prvo u Kini nekoliko mjeseci prije nego za cijeli svijet, a temelji se na u tom trenutku aktualnom HyperOS-u. Što je tu je, ne možemo to promijeniti, ali možemo malo žugati.
Mimo toga, malo je razloga za prigovore na Xiaomijev HyperOS osim onih standardnih 10-ak predinstaliranih aplikacija viška koje vrlo lako i brzo možete izbrisati i nekoliko aplikacija poput Tema, Mi Videa i Xiaomijevog Browsera koje šalju neželjene obavijesti, a koje također u dva klika možete onemogućiti prvi put kad vam dođu. Tako da ako vidite nekog starijeg s Xiaomijem, šanse su da im možete malo olakšati život s minutom posla i par klikova.
Generalno mi se sviđa ovo sučelje, lijepo je koncipirano s eto tih par čudnih odluka u koje se uklapa i novi raspored ikona 5x9 na početnom zaslonu umjesto klasičnog 5x6. Ovo prilikom prelaska s drugih uređaja traži nešto privikavanja, ali ljudi koji su se navikli na to se kunu da im je ova solucija čak i bolja. Volio bih svejedno vidjeti i klasičnu 5x6 opciju u izborniku za sve nas koji ju više preferiramo.
Kontrolni centar i onaj za obavijesti su razdvojeni, što je duže vrijeme već klasika, ali možete im ako želite pristupiti povlačenjem prsta sa sredine zaslona i to radi savršeno. S lijeve strane potezanjem prsta prema dolje spustit ćete traku s obavijestima, a s desne kontrolni centar. Između njih se možete prebacivati gestom potezanja prsta u lijevu ili desnu stranu, a unutar kontrolnog centra ikonice možete posložiti kako vam srce želi i odabrati želite li ispod samih ikona imati tekst, odnosno pojašnjenje čemu koja ikona služi, ili imati čisti izgled bez teksta. Sve animacije ikona su jako lijepo izvedene, ali i općenito kroz cijelo sučelje.
I ono što je pozitivno u ovoj priči je i da se te animacije odvijaju i jako lijepo na povoljnijim uređajima poput ovih, a ne samo na top modelima. S vremenom su došli i neki novi trikovi poput AI pozadina koji će vam od vaše fotografije napraviti kratku animaciju. Ovo je više pokušaj i promašaj i dosta ovisi o tome kakvu fotografiju odaberete, ali ako je nešto iole vezano uz prirodu, mogli biste se pozitivno iznenaditi.
Više-manje sve ostalo je dobro poznato u ovoj verziji softvera koja vjerojatno neće pretjerano dugo trajati na vašem telefonu jer bi je kroz koji mjesec trebao zamijeniti HyperOS 3.0, a kojem ćemo posvetiti pažnju u idućoj Xiaomijevoj recenziji.
Kamera
Oba telefona dolaze s identičnim setom kamera za koji kažu da je potpuno nov. I dalje je to kombinacija 200 MP primarne kamere uz podršku 8 MP ultraširokokutne kamere, a koliko se one razlikuju od onih iz prošle godine, teško mi je reći.
Na papiru zvuče praktički identično. I dalje je iza 200 MP Samsungov senzor, ovoga puta ISOCELL S5KHPE oznake, 1/1,4” s f/1.7 otvorom blende, optički stabiliziran uz PDAF. A iza 8 MP ultraširokokutne kamere stoji ovoga puta OmniVision OV08F10, 1/4” senzor uparen s f/2.2 otvorom blende i fiksnim fokusom, što mi je definitivno neobično za vidjeti.
Plus model dolazi i s novim 32 MP OmniVision OV32D40 1/3” senzorom na selfie kameri, dok običan Pro model ima stari 20 MP OmniVision OV20B 1/5" senzor. Oba s f/2,2 otvorima blende i fiksnim fokusom što je tu očekivano, ali doći ćemo i do toga malo kasnije.
Kad su u pitanju dnevne fotografije, primarna kamera ponaša se odlično. Nije to nikakav spektakl od kamere, ali je za ovaj rang definitivno na mjestu i prigovora na nju ne biste smjeli imati. Ima dobar dinamički raspon za ovaj rang i pristojnu količinu detalja. Malo kontrastniji preset prilikom završne obrade, rekao bih, tako da fotografije dobiju onako življi izgled. Možda čak i malo viška izoštravanja u određenim situacijama, ali ništa neobično za ovaj rang telefona. Da bih volio vidjeti još bolju kameru, naravno, ali realno za ovaj rang je ovo sasvim solidno.
Moj savjet je i da se držite standardnog načina koji fotografije sprema u 12,5 MP rezoluciji i da ne iskorištavate 200 MP način osim ako ne znate što radite jer ćete u praksi dobiti lošije rezultate najčešće. To je tako sa svim telefonima više-manje.
Ultraširokokutna kamera je ovdje također solidna, mada klasično osjetno lošija od primarne kamere. Nekako se svake godine nadam da ćemo dobiti još bolje ultraširokokutne kamere, doduše ne samo u ovom rangu nego i općenito, iako to posebno dolazi do izražaja u ovom rangu, ali one su redovno dosta niže na listi prioriteta. Zapravo, kad su fotografije u pitanju preko dana, tu biste trebali biti zadovoljni, ali po pitanju videa je ova kamera relativno slaba. Snima samo FullHD video i savjetujem da je iskoristite samo kad baš nemate drugog izbora. Primarna je osjetno bolja i po pitanju fotografija i videa.
U lošijim uvjetima i kad imate vremena uhvatiti fotografiju, s ovim rangom telefona i uz pomoć noćnog načina ćete čak dobiti iznenađujuće dobre rezultate. Nije to sad za print ili vele hvaljenje, ali vrlo solidnom se pokazala. Definitivno da ima drugih telefona kojima je kamera bolja, ali onda gubite na nekim drugim poljima telefona. Ova je klasično u Xiaomijevom stilu u najmanju ruku odgovarajuća ovom rangu.
Ultraširokokutna također, dobit ćete otprilike ono što očekujete od ovakve kamere u lošim uvjetima. Ako imate dovoljno vremena i uz noćni način, iskoristit ćete je definitivno, ali nemojte se nadati specijalno dobrim rezultatima jer je hardver ipak malo ograničen.
Iskreno nisam ni znao da je riječ o novim kamerama dok sam ih testirao, mislio sam da su to iste kamere kao i prošle godine, barem sam takav dojam dobio dok sam ih koristio. Naknadno kad sam to saznao, pokušao sam pronaći neke iste kadrove kao i iz prošle godine, ali se scena totalno promijenila kao i vremenski uvjeti da ih nisam mogao usporediti. Svejedno, smatram da kamere unatoč tome što su nove nisu baš pretjerano napredovale, ali to i nije toliko loše jer su i dalje one sasvim solidne.
Nova selfie kamera na papiru zvuči baš dosta bolje, ali zbog fiksnog fokusa treba pronaći točnu udaljenost ruke od lica da bi fotografija ispala savršeno oštra. I mnogi top modeli imaju ovakav problem, tako da nije to ništa strano u industriji. Rekao bih da su selfiji pristojni i u usporedbi s lanjskim modelom, eventualno imaju malu prednost u lošijim uvjetima. Preko dana su selfiji, barem ako mene pitate, vrlo slični. Pozitivno je što kamera ima vrlo širok kut snimanja pa možete u kadar ugurati još kojeg prijatelja.
Najveći problem s novom selfie kamerom je što je ona ponovno nova i ponovno ne snima 4K video, a što mi je ponovno iznenađenje jer konkurencija to nudi. Ne znam zašto, ali tako je kako je. Opet, poslužit će za video pozive sigurno, nije ni video u FullHD rezoluciji toliko loš.
Poradili su oni i na 4K videu sa stražnjom kamerom, rekao bih da je nešto bolji nego prošle godine, možda da je stabilizacija malo jača, ali generalno gledajući kamere se ne doimaju kao nove već samo kao malo uglađenije. I možda zvučim nezadovoljno jer se od Xiaomija uvijek očekuje da pogura industriju, ali u ovo vrijeme poskupljenja svega, vjerojatno se i napredak morao malo usporiti kako cijena ne bi osjetno rasla.
Za kraj ovog dijela volio bih napomenuti da iako oba telefona dijele isti set kamera, izuzev selfie kamere koju sam već prokomentirao, fotografije i videi uhvaćeni s njima se minimalno razlikuju u obradi zbog drukčijih procesora. Međutim, te razlike su toliko male i za analizu stručnijeg oka da prosječnom kupcu one ne bi trebale predstavljati apsolutno nikakvu prevagu u kupnji, barem ako mene pitate.
Baterija
E sad možda i najveća promjena u odnosu na prošlu generaciju, a to je definitivno autonomija. Kako i ne bi bila toliko bolja kad je u pitanju novi set baterija. I tu je po prvi put mala prednost “običnog” Pro modela u odnosu na Plus jer donosi 80 mAh veću bateriju. U praksi se ona vjerojatno ne može osjetiti po pitanju kapaciteta jer veću razliku čine sami procesori nego ta razlika. Svejedno, Plus model dolazi s 6500 mAh, a običan Pro s 6580 mAh.
Nakon toliko godina kad je lagano 5000 mAh postao teški standard, a kojeg se i dan danas najjači proizvođači i dalje drže, proizvođači iz Kine guraju nove silicij-ugljične baterije koje u istom kućištu daju veći kapacitet. Uz to, Xiaomi kaže i da bi ove baterije trebale izdržati i do 1600 ciklusa prije nego im kapacitet opadne ispod 80%. To je fenomenalan rezultat i da punite svaki dan telefon od 0-100%, a što je vrijednost jednog ciklusa, to bi značilo da će baterija izdržati gotovo 5 godina.
S time da, teško da ćete 100% baterije potrošiti u jednom danu. To baš trebate cijeli dan visiti na njemu doslovno da biste to uspjeli jer uz moj način korištenja bih bez problema izdržao dva dana s jednim punjenjem, a bio je i vikend kad sam ga lakše koristio, napunio u petak i dočekao ponedjeljak s 40%. Istina, bio je to opušteni vikend uz ne pretjerano korištenje, ali svejedno.
Loša vijest je da se sporije pune nego prethodnici jer zahvaljujući predivnoj EU, nemamo više punjača od 120 W, spušteni su na maksimalnih 100 W po njihovoj snažnoj preporuci ili zahtjevu, nisam baš u potpunosti siguran. Dodajte na to smanjenje vataže i odoka 30% veći kapacitet i Plus model se više ne puni za manje od 20, nego malo više od 40 minuta od 0-100%. Običnom Pro modelu će trebati ipak sat vremena i 15 minuta odoka od 0-100%, a što je očekivano uz 45 W maksimalnu snagu punjenja koju podržava.
Iskreno, malo sam iznenađen da se Pro model tako sporo puni, pogotovo jer je nekad Redmi Note 11 Pro 5G imao 67 W punjenje pa očekuje čovjek da će 4 generacije poslije imati još više, a ne manje, ali što je tu je. I dalje imate baš ogroman kapacitet baterije i autonomiju da vas posluži kroz kakav god dan korištenja, vjerojatno i dva.
Novost je i brzo reverzibilno žično punjenje koje ćete možda čak i iskoristiti za prijatelje. Budući da imate praktički powerbank ugrađen u ove uređaje, s 22,5 W možete puniti drugi telefon povežete li ga žicom s vašim Redmijem. Nisam očekivao da će toliko snage dati na reverzibilnom žičnom punjenju, pogotovo ne ovakav rang telefona, ali hajde da se i ja iznenadim.
Iznenadio bih se doduše pozitivno kad bi bilo i bežično punjenje, nažalost toga nema za Xiaomije za ovaj rang telefona. Ruku na srce, rijetki su koji ga imaju u ovom rangu.
Zaključak
Na kraju dana, oba ova Redmija su odlični uređaji srednjeg ranga i to što smo kroz recenziju uložili razne prigovore, to je zato što od Xiaomija nekako uvijek očekujemo da još više pogura industriju. Navikli smo na Redmi seriju koja donosi neviđene stvari i ne možemo reći da i ove godine nisu pomakli taj srednji rang na još viši nivo.
Vidjeli smo povoljnijih uređaja koji donose otpornost na padove s ogromnim baterijama, ali s lošijim kamerama i lošijim procesorima nego što Redmiji nude. Oni su otpornost na padove i velike baterije donijeli u srednji rang gdje toga i nije baš bilo, barem ne na našem tržištu. I za to im skidamo kapu jer danas-sutra će i ovo postati standard i na tu otpornost na padove ćemo gledati kao i na IP certifikate.
To što nismo dobili bežično punjenje ili još bolje nove kamere ili 4K selfie video ili što su procesori gotovo isti kao i prošle godine, nažalost je za ovu godinu realnost. Da sam se nadao prošle godine još vidjeti i telefoto kameru u Redmiju, bome jesam. Ove godine je nisam očekivao zbog porasta cijena memorije koje su se iznimno negativno odrazile na industriju. Nisu samo memorije poskupjele nego i procesori, pa je i to jedan od razloga zašto imamo minimalne pomake na tom polju.
No kompenzacija toga što nam nisu mogli dati je s druge strane takva otpornost i baš veliki kapacitet baterije, a samo baterija po sebi bi mogla privući jedan dio kupaca.
Generalno su dizajnerski i kvalitetom izrade i Pro i Plus odlično zaokruženi uređaji da ne znam što bih im prigovorio tu. Donijeli su vrhunske zaslone, iznimno svijetle i zdrave za oči koliko mogu biti. Odlični su i zvučnici, imaju i dodataka poput infracrvenog ili tog reverzibilnog punjenja. U startu dobivate 256 GB memorije, što možda nekim kupcima ne zvuči puno, ali neki top modeli konkurentnih proizvođača dolaze s duplo manje, a koštaju duplo više od ovih telefona.
Kamere su sasvim solidne za ovaj rang, a bome i procesori definitivno služe svrsi. Ne griju se, nisu rastrošni, a opet imaju dovoljno snage za pogurati i zahtjevnije igrice dok god ne pretjerate s postavkama. I uz sve to, na poklon dobivate i tu pametnu narukvicu i bežične slušalice što su isto pokloni koji vrijede zajedno gotovo 100 €, a nije to malo za ovaj rang i telefon od 400 €.
Jedina kvaka u cijeloj ovoj priči je što ove godine ne mogu tako lako preporučiti Plus model. Ne zato jer nije dobar, dapače, odličan je, ali ove godine je kod nas dostupan samo u 512 GB izvedbi i s cijenom od 550 €. Prošle godine su svi modeli bili 30 € jeftiniji, tako da nisu pretjerano poskupjeli, ali je isto tako prošle godine Plus došao i u 256 GB izvedbi, a koja je imala akcijsku cijenu od 430 €. E to je bila baš prilika. Redmi Note 14 Pro je bio 370 € za 256 GB, sad je 400 €, što je ok, moja preporuka jer ćete dobiti 95% isti telefon, s jedinom baš bitnom razlikom u tom procesoru. Slabiji je definitivno, ali ako ne igrate igrice, vjerojatno nećete to niti znati.
Jer ako kupujete jednokratno u trgovini, radije bih uštedio 150 € i uzeo običan Pro ili dodao još 150 € i potražio Xiaomi 15 koji je klasa uređaja, uređaj koji bih ja za svoje novce kupio i koji je ipak njihov top model. S tarifama je priča definitivno puno drukčija i ako nađete Plus model unutar vaše tarife koja vam odgovara i tražite odličan telefon srednjeg ranga, slobodno ga i kupite, teško da ćete pogriješiti.
