Sjećate se Facebooka od prije desetak i više godina, kada smo masovno sadili virtualni kukuruz i hranili digitalne krave u igri Farmville? Tada smo se osjećali produktivno klikajući po ekranu, održavajući na životu farmu koja ne postoji, bježeći od stvarnosti u pikseliziranu utopiju. Danas, na sajmu CES 2026 sajmu u Las Vegasu, japanski startup Ludens AI pokazuje nam da je ta potreba za "lakšom verzijom života" evoluirala iz 2D ekrana u naš fizički prostor.
Dobrodošli u eru AI ljubimaca – savršenih surogata za one koji žele osjećaj bliskosti, ali bez dlaka na kauču, bez veterinarskih računa i, ne daj Bože, šetnje po kiši u šest ujutro.
Ludens AI je u Las Vegasu predstavio dva modela, Cocomo i Inu, s filozofijom koja je istovremeno fascinantna i pomalo distopijska: roboti ne moraju biti korisni. Ne moraju usisavati, ne moraju kuhati kavu. Njihov jedini posao je da – postoje.
Zvijezda štanda, Cocomo, mali je narančasti robot na kotačima koji podsjeća na križanca medvjedića i BB-8 droida iz Ratova zvijezda. No, inženjeri su otišli korak dalje u emuliranju života. Cocomo nije hladna plastika; on održava tjelesnu temperaturu od 37°C, a ako ga često mazite, temperatura raste na 39°C.
Tu dolazimo do srži ironije modernog doba. Stvorili smo stroj koji je topao na dodir kako bismo zavarali vlastiti mozak, ali smo iz jednadžbe izbacili svu nepredvidivost i "nered" koji biološki život nosi. Cocomo vas prati po kući, pjevuši i uči što vas veseli, ali nikada neće izgristi vaše omiljene cipele ili tražiti pažnju kada vi to ne želite.
Drugi predstavljeni model, Inu, marketinški je opisan kao "stolno vanzemaljsko štene". On se ne miče, već sjedi na vašem radnom stolu, trepće i maše repom dok vi radite. Dizajniran je kao tiha emocionalna podrška u uredima gdje je jedini zvuk kucanje po tipkovnici.
Poruka Ludens AI-ja je jasna: modernom čovjeku više ne trebaju alati, trebaju mu prijatelji. No, ti prijatelji moraju biti nezahtjevni. Inu je tu da popuni tišinu, da pruži iluziju društva dok šaljete mailove, bez rizika da će vas prekinuti stvarnom potrebom.
Nema sumnje, tehnologija iza ovih robota je impresivna. Oni ne govore ljudskim jezikom, već komuniciraju zvukovima i gestama, gradeći "odnos" s vlasnikom kroz vrijeme. No, ne možemo se oteti dojmu da je ovo linija manjeg otpora.
Briga o pravoj životinji zahtijeva žrtvu, empatiju i odgovornost. Briga o AI ljubimcu zahtijeva samo utičnicu. Dok se divimo tehnološkom napretku na CES-u, Cocomo i Inu nam postavljaju neugodno pitanje: jesmo li postali toliko usamljeni da nam treba robot da nas utješi, ili smo postali toliko komotni da nam je prava ljubav, sa svim svojim manama i obavezama, postala prevelik napor? Na koncu, ako ste se zasitili svoje AI djevojke ili dečka, robot ljubimac se čini kao zamjena vrijedna investicije.
Ludens AI planira crowdfunding kampanju kasnije ove godine, a sudeći po interesu, mnogi su spremni zamijeniti toplinu pravog ljubimca za onu koja dolazi iz zagrijanog procesora.
