Prije nekoliko dana, lutajući bespućima interneta, naletim na vijest kako je Microsoft za svoju 50. obljetnicu postojanja izdao – knjigu. Jedan od pionira digitalizacije, i dan danas najvrjednija tehnološka kompanija na svijetu, s neba pa u rebra uleti s tiskanim papirom?
„To je naš odgovor na pravovremeno pitanje: Kako zaslužiti povjerenje i zadržati pažnju u doba skrolanja i prelistavanja“, pojasnili su u Microsoftu, vidljivo frustrirani dekadencijom digitalnog doba. Dakle, pomalo buntovnička reakcija na svijet u kojem ljudi beskonačno i besciljno skrolaju po Facebooku, agregatorima trash vijesti, X-u i, naravno, famoznom TikToku.
Je li Internet evoluirao ili retardirao?
U ovih 15-ak godina otkako vodim ovaj portal, internet se jako promijenio. Te davne 2010. godine, informacije koje smo čitali online bile su brze, pravovremene i relevantne, za razliku od tiskanih medija koji su ih objavljivali s nekoliko dana pa i tjedana zakašnjenja.
Otprilike u isto vrijeme snažno je krenula popularizacija društvenih mreža, prvenstveno Facebooka i Twittera, koji su u vrlo kratkom vremenu zamijenili forume i davno zaboravljene news grupe.
Kako je vrijeme prolazilo, društvene mreže su počele uvoditi algoritme, a mnogi web portali tzv. infinite scroll, kojeg je jedan kolega opisao kao „slugu sotone“. Zapravo se radi o sjajnom rješenju za zadržavanje korisnika. Odlično za tvrtku koja vas je navukla na svoju platformu, ali za vas prilično loše. Ako je algoritam dobar, navlači vas da nastavite skrolati, bez obzira koliko sadržaj bio retardiran. Da, definitivno se usudim upotrijebiti ovaj izraz i smatram da bi psiholozi našli neki prikladniji, stručniji termin, s nekom konkretnom dijagnozom, koja bi zvučala manje provokativno.
Na Facebooku imate sve manje prijatelja, a sve više reklama i, što je još gore, „sugeriranog sadržaja“. Svaki drugi post se može svrstati u neku od ove dvije kategorije, a frendova ni za lijek. Oni uporni sada troše puno više vremena nego prije, jer u moru reklama, spama i gluposti, moraju pronaći nekog živog kako bi uspostavili nekakvu komunikaciju. X, tj. bivši Twitter, u Muskovoj eri prolazi slično kao Facebook, a TikTok, remek djelo algoritamske industrije, treba ponijeti nagradu za najboljeg hipnotizera korisničke populacije.
Lažne vijesti, glupe vijesti i clickbait
Sredinom prošlog desetljeća pojavio se termin „fake news“, dakle lažne vijesti, što je imalo prilično mnogo odjeka u javnosti. Ono što pak nije imalo takav tretman su, osobno ih volim zvati „glupe vijesti“, koje su jednako pogubne i porazne za civilizaciju kakvu danas poznajemo. Ne radi se tu samo o klasičnom novinarskom senzacionalizmu, već u pomno planiranom i ciljanom pridobivanju prilično široke publike. Glupe vijesti najbolje su ilustrirane kroz clickbait naslove, koji su u zadnje vrijeme postali pošast. „Pogledajte ovo“. „Nećete vjerovati ono“. „Ova aplikacija vas neće ostaviti ravnodušnim“. „Učinite ovo kako biste lakše probavili ručak“. Mogao bih ovakve primjere nabrajati do jutra.
Clickbaitu su pogodovali i agregatori vijesti. Prvi na listi svakako je Google News/Discover, koji je u stanju plasirati toliko smeća da sam ga morao isključiti. Iako ima opciju za prijavljivanje senzacionalističkog sadržaja, po pitanju uklanjanja istog očito ne radi ništa. Jer kako objasniti činjenicu da nakon n+1 prijava takvog sadržaja, počinjem ga dobivati sve više?
Da je internet retardirao, ne treba vršiti nikakvo istraživanje niti analize. Dovoljno je pogledati naslove u većini medija i barem na trenutak upotrijebiti mozak. U jednoj nedavnoj raspravi na Twitteru, požalio sam se na clikcbait pošast, koja, po mom skromnom mišljenju - vrijeđa inteligenciju čitatelja. Međutim ubrzo mi je jedan poznanik ponudio tezu – clickbait je zapravo samo odraz inteligencije većine čitatelja.
U ovo, iskreno, ne želim vjerovati, ali svakodnevno razmišljam upravo o toj tezi.
Dekadencija online medija
Nisu samo news portali, u potrazi za klikovima, otišli u ćorsokak. Nekad cijenjeni tehnološki mediji danas nonšalantno koriste clickbait naslove, i to tako sumanute, da se često zapitam živimo li možda u simulaciji? Naravno da ne može sve stati u naslov i da je čitatelja na neki način potrebno zaintrigirati, jer ako, primjerice, članak sadrži popis uhapšenih u najnovijoj akciji USKOK-a, sasvim je normalno da ćete naići na naslove kao npr.: „Evo koji su kriminalci danas pali“. Međutim, kad naletim na naslov tipa: „Ovaj telefon dobiva tu i tu nadogradnju“, instantno dobijem tikove.
Da bi stvar bila gora, nekad ugledni tehnološki mediji su sada nadrasli clickbait u klasičnom smislu, te idu korak dalje. Autori hladno tvrde da npr. „žive od gledanja Netflixa“ i pritom vam često nude loš sadržaj. Ali hej, naslov je učinio svoje. Kliknuli ste i cilj je ostvaren. Nema veze što ćete nakon 20 minuta ugasiti preporučenu seriju. Broji se da je članak imao posjetu.
Neki drugi su recimo „eksperti za TV“ i trebate ih poslušati koji televizor kupiti. Ne kažem da se od gledanja Netflixa i filmske kritike ne može živjeti, ali zar vam takav naslov niti malo ne vrijeđa inteligenciju? Da, ovdje se sada opet vraćamo tezi o naslovima kao odrazu stanja u društvu.
Bilo kako bilo, mediji više nisu tu da vas informiraju, nego isprovociraju. Barem u većini slučajeva. Nakon što pročitate senzacionalistički članak, osjetite neki unutarnji poriv, zadovoljstvo ili ljutnju, i nagonski ga podijelite na društvenim mrežama, nadajući se reakciji vaših prijatelja/pratitelja.
Kako god se nakon toga osjećali, jedno je sigurno. Izdavač je dobio veći doseg, a društvena mreža komentare koji generiraju profit. Ono na što u ovom slučaju ne obraćamo pažnju, je dekadencija, ili ako baš hoćete – propadanje. Strmo posrnuće kvalitete, povećanje informacijskog kaosa i na koncu frustracija. Rezultati su danas vidljivi na svakom koraku.
Pretplate
O pretplatama sam već u nekoliko navrata pisao. Bacite oko na rubriku Top teme i malo proskrolajte (ne brinite, nemamo infinite scroll). Pretplate na svaku pizdariju na internetu su postale nevjerojatne. Tako neki dan naiđem na jednu relativno dobru aplikaciju za zabilješke, koja traži pretplatu od 40 dolara godišnje. Usporedbe radi, za 100 eura godišnje imam kompletan MS Office za 5 korisnika i svakom po 1TB prostora u OneDriveu.
Još luđe, jedan od najpoznatijih YouTubera, Marques Brownlee, nedavno je lansirao vlastitu aplikaciju s ponudom AI-generiranih Wallpapera, za 12 dolara mjesečno. Ovakve primjere bih sada mogao nabrajati u nedogled, no treba priznati da ova debilana nije specifikum interneta. Možda ste popratili događaj od prije par godina kad je BMW počeo naplaćivati pretplatu od 18 eura mjesečno za korištenje grijanja u sjedalima. Dakle u autu koji već ima ugrađeno grijanje, ali ako ne platite pretplatu – dupe će vam se smrznuti.
Ovdje možemo još dodati i nedavni potez Amazona, koji je promijenio definiciju "posjedovanja" knjige u digitalnom obliku. Čak i kad je platite, tj. kupite upravo na njegovoj platformi i instalirate na Kindle, ona nije vaša. Naime, Amazon zadržava pravo da ju u nekom treutku ukloni, odnosno ne dozvoljava vam da ju spremite lokalno, npr. na vaše računalo. Gdje je nestala ta "sloboda" interneta?
Tu su naravno i paywallovi raznih medija, koji sada uvode naplatu čak i za čitanje vijesti s nešto više detalja nego što inače možete čuti npr. na radiju ili pročitati na nekom drugom mediju koji nema paywall. Korisnik koji se pretplati na jedan ili više medija, često se osjeća superiornim, rezonirajući da ako je platio za čitanje onoga što je običnim smrtnicima nedostupno, često smatra da je bolje informiran, a time ujedno i u prednosti u raspravama s prijateljima i kolegama na popodnevnoj kavi.
A onda je stigla umjetna inteligencija
Od pojave prve besplatne verzije ChatGPT-a i njegovog strelovitog rasta, internet je ubacio u još veću brzinu. U posljednje tri godine dogodile su se veće promjene nego u 20 prije toga, tj. otkad je širokopojasni internet postao mainstream. Radi se o toliko velikom napretku, ostvarenom u iznimno kratkom vremenskom razdoblju, da su se mnogi poslovi promijenjeni iz temelja. AI alati danas pišu e-mailove, odgovaraju na njih, služe kao korisnička podrška, pišu opširne tekstove i što je najvažnije, uopće niste svjesni da se dopisujete s računalnim programom, a ne živim bićem.
U svakom slučaju, AI je donio iznimno korisne stvari i nismo ni svjesni o kakvim tektonskim promjenama se zapravo radi.
Naravno, korištenje umjetne inteligencije ima i lošu stranu. Nedavno smo vidjeli kako Google radi na uvođenju AI alata u YouTube, koji će automatski prepoznati najzanimljivije trenutke videa i baš tada vam plasirati reklamu. Kako stvari stoje, taj oglas nećete moći preskočiti, ali već sada ste navikli da vam tijekom gledanja 10-minutnog videa u nekoliko navrata znaju iskočiti i po dvije reklame jedna za drugom, koje nemaju „skip“ tipku. Jasno, kupite Premium pretplatu i riješili ste problem. Ili barem mislite da ste ga riješili, jer kad počnete zbrajati koje sve pretplate plaćate, možda bi doteklo i za ratu za auto.
Tipični izgled mog Google News feeda, usprkos vlastitom krojenju:
Umjetna inteligencija je ušla i u agregatore vijesti pa sada onaj algoritam iz Google Newsa, koji svakim danom plasira sve više smeća, radi puno brže. Čak i ako ne kliknete na neku vijest, on će zapamtiti da ste se na njoj zadržali sekundu više nego npr. na prethodnoj i tako u bazu podataka zapisati da ste za takav članak bili potencijalno zainteresirani. Tu ne bi bilo problema da vam na temelju te informacije, obrađene u rekordnom roku, za par minuta neće ponuditi vijest slične tematike, ali u senzacionalističkom stilu.
Zaključak
I prije ere interneta, postojali su tabloidi, dakle mediji koji su se bavili senzacionalizmom i plasirali uglavnom trash sadržaj. Publike im, hvala Bogu, nikad nije nedostajalo. Danas pak veliku većinu medija slobodno možemo okarakterizirati takvima, jer kako inače objasniti činjenicu da npr. razvod Maje Šuput u jednom danu zauzima ključne pozicije naslovnica nekih news portala koji se inače vole hvaliti da su ozbiljni?
Ako se načas vratimo u doba od prije 15 godina s početka ove priče, moramo se prisjetiti i tadašnje mantre ljudi s televizije o tome kako je internet zaglupio populaciju. S obzirom na naknadni razvoj događaja, ispada da su bili u pravu. Ili još bolje – vizionari. Ali budimo realni, oni su to tada tvrdili jer im je Internet počeo uzimati dio kolača, no u međuvremenu se dogodilo to da su te iste medijske kuće zapravo samo ušle u internet biznis i prilagodile ga svojoj viziji medijskog prostora, koji je već tada bio dobrano retardiran. Počeli su primjenjivati davno naučene metode manipulacije, koristeći se ponajprije senzacionalizmom. Čak ni novija generacija tehnoloških vizionara nije se uspjela oduprijeti takvom narativu, već ga je objeručke prihvatila, iz očitih razloga.
Nekad smo na Internet odlazili kako bismo se odmorili od svakodnevnih frustracija stvarnog života, stresa koji se nakupio na poslu ili u školi, u obitelji ili na bilo koji drugi način. Možda čak i ako ste izgubili partiju balota ili malog nogometa, sjeli ste za računalo, uzeli mobitel u ruke i prepustili se izazovima virtualnog svijeta.
Danas, rekao bih da je situacija obrnuta. Nakon beskrajnog skrolanja po feedovima TikToka, Facebooka i agregatora sumanutih vijesti, najbolje je otići u šetnju, poslušati ptičice kako pjevaju, a možda čak i kupiti ili posuditi onu Microsoftovu knjigu s početka priče.
