Šesnaest godina nakon filma „The Social Network“, Aaron Sorkin ponovno se okreće Facebooku i Marku Zuckerbergu. Međutim, „The Social Reckoning“ nije klasični nastavak priče o nastanku društvene mreže. U središtu je zviždačica Frances Haugen, a film kroz njezino iskustvo postavlja neugodnije pitanje: što se događa kada platforma zna za štetu koju može prouzročiti, ali joj je rast i dalje najvažniji?
David Fincher 2010. je snimio „The Social Network“ u vrijeme kada je Zuckerberg za velik dio javnosti još bio simbol domišljatosti Silicijske doline. Sorkinov scenarij tada nije skrivao njegovu okrutnost u poslovanju, ali je istodobno pridonio mitu o iznimnom mladom osnivaču. „The Social Reckoning“ nastaje u drukčijoj atmosferi. Zuckerbergu više ne pristupa kao kontroverznom geniju kojega publika tek pokušava razumjeti, nego kao čovjeku na čelu sustava čije su posljedice danas već dobro poznate.
Zviždačica i novinar protiv sustava
Radnja se kroz 112 minuta vraća na razdoblje u kojem je Haugen, koju glumi Mikey Madison, radila u Facebookovu timu zaduženom za integritet građanskog prostora. Godine 2019. počinje uviđati kako algoritmi platforme mogu pojačavati govor mržnje i dezinformacije. Isprva vjeruje da se šteta može ograničiti ako njezini kolege problem shvate ozbiljno. Kada zaključi da unutar tvrtke ne nailazi na dovoljno sluha, obraća se novinaru Wall Street Journala Jeffu Horwitzu, kojega glumi Jeremy Allen White.
Tajni sastanci u parkovima i hotelskim sobama, razmjena internih dokumenata i oprez s kojim pokušavaju iznijeti priču u javnost stvaraju osjećaj trilera koji ostatak filma ne uspijeva uvijek održati. Sorkina pritom zanima i sukob dvaju načina upravljanja informacijama: novinarstva koje mora provjeriti što je istina i platforme na kojoj se sadržaj širi brzinom koju uredništva ne mogu pratiti.
Film novinarsku ekipu uglavnom prikazuje kao sposobne ljude svjesne važnosti svojeg posla. Haugen je složenije, ali i manje ujednačeno napisana. Sorkin joj povremeno daje replike čija lakoća ne odgovara težini onoga što otkriva. U dijalozima s Horwitzom, njegovom urednicom Christinom, koju glumi Betty Gilpin, i ostatkom redakcije prepoznaje se autorova sklonost brzom verbalnom nadmetanju. Ono katkad oživljava scene, a katkad ih pretvara u izlaganje informacija koje likovi moraju prenijeti publici.
Zuckerberg u sjeni priče
Iako nije njezin glavni lik, Zuckerberg snažno određuje film. Jeremy Strong prikazuje ga kao starijeg, proračunatijeg čovjeka, osobito u scenama pripreme za saslušanja pred Kongresom. Za razliku od ranjivosti koju je Jesse Eisenberg unosio u lik u „The Social Networku“, Strong naglašava hladnoću i samokontrolu. Upravo u tim prizorima „The Social Reckoning“ najjasnije pokazuje što želi reći o cijeni Facebookova rasta.
Film ne tvrdi da je Facebook sam stvorio sve probleme današnjeg interneta, ali prikazuje platformu koja je, unatoč spoznajama o mogućim štetnim učincima svojih proizvoda, dala prostor dezinformacijama, teorijama zavjere i sadržaju koji potiče podjele. Njegova je teza da su odluke donesene u potrazi za angažmanom korisnika imale posljedice daleko izvan same tvrtke.
To je snažna osnova za dramu, ali Sorkin u film pokušava smjestiti toliko konteksta da priča često gubi zamah. „The Social Network“ pretvorio je poslovni sukob u gotovo opernu filmsku priču. „The Social Reckoning“ ima važniju i sumorniju temu.
Važna priča, slabiji filmski udarac
Gledateljima koji nisu pratili objavu internih Facebookovih dokumenata film može poslužiti kao podsjetnik na ono što je Haugen iznijela u javnost i na novinarski rad koji je njezina otkrića učinio vidljivima. Njegov je najtmurniji zaključak ipak širi: otkrivanje problema nije nužno dovelo do temeljite promjene načina na koji ljudi koriste Metine proizvode.
U filmu još glume Bill Burr, Wunmi Mosaku, Billy Magnussen, Patrick Fischler i Nelson Franklin. U kina stiže 9. listopada.
