Vjerovali ili ne, povijest Androida kao operativnog sustava seže još u 2003. godinu kada su ga četiri prijatelja pokrenula. Iako prvenstveno namijenjen digitalnim kamerama, prodajom Androida Googleu 2005. godine projekt se prenamjenjuje i počinje se prilagođavati smartfonima. Tada od strane Google zamišljen je kao konkurecija Symbianu i Windows Mobileu, a danas drži četiri petine tržišta smartfona i tableta.
Izuzevši Alphu i Betu, Cupcake je prva inačica Androida koja je došla na tržište, a prvi uređaj s Androidom bio je HTC Dream, svijetu poznatiji pod imenom T-mobile G1 koji je komercijalno postao dostupan na današnji dan 2008. godine.
U 6 godina, Google je 10 puta promijenio ime inačica Androida, a 10 odabranih slastica redom su već spomenuti Cupcake, Donut, Eclair, Froyo, Gingerbread, Honeycomb, Ice Cream Sandwich, Jelly Bean, KitKat i Lollipop. Slastica po slastica, kako Google kaže, Lollipop je najslađa do sad. Možemo reći kako je ovo drugi veći zaokret u smjeru Androida, a je li najveći pomak do sad, to smo se potrudili saznati kroz test zadnje Developer Preview inačice na Nexusu 5 koja je vrlo blizu onoj finalnoj, tako da sve što vidite u ovoj recenziji bit će dostupno u finalnoj, uz pokoju izmjenu "ispod haube", ali o tome ćemo više malo kasnije.
Kad sam već spomenuo kako je ovo drugi veći zaokret, svakako valja spomenuti onaj prvi, a to je bio Ice Cream Sandwich. Neki će reći kako je Honeycomb započeo taj zaokret, ali s time se ne bih složio. S obzirom da je od predstavljanja ICS-a prošlo gotovo 3 godine već je bilo vrijeme za neki novi zaokret, neke veće promjene, barem što se dizajna tiče jer od ICS-a do KitKata dizajn sučelja se minimalno promjenio. Naravno da je tu bilo nekih kozmetičkih promjena, ali sve se to svodi na svojevrsno zatezanje bora.
Prije nego krenemo na dizajn i one vizualne promjene, valja napomenuti kako je Google i s ovom verzijom Androida opet napravio svojevrsni pomak i ujedinio više uređaja. Baš kao što je sa ICS-om ujedinio tablete i smartfone tako je sada u neku ruku bacio palicu prvenstveno proizvođačima automobila i satova. Iako satovi već koriste zaseban Android Wear, a automobili će koristiti Android Car, i ova dva OS-a su temeljena na novoj inačici Androida, naravno razvijenoj posebno s obzirom na namjenu korištenja. Dok smo se s Android Wearom družili prilikom testiranja Motorole Moto 360, do nekog testiranja Android Cara ćemo vjerojatno pričekati još neko vrijeme.
No bacimo se na novi, deseti po redu Android - Lollipop. U svijetu smartfona 4 mjeseca je relativno dug period pa tako možemo reći kako se ime Android "L" toliko dugo potezalo i koristilo tako da će biti teško izbaciti to ime iz glave, barem još neko vrijeme. S brojčanom oznakom 5.0 jasno je kako se radi o novom većem pomaku i do neke eventualne 6.0 verzije vjerojatno će opet proći par godina. Također prije čitanja ove recenzije valja napomenuti kako je ovo stock verzija novog Androida i ona će se ipak nešto razlikovati od one koju ćete dobiti kao nadogradnju na primjerice Samsungove ili Sonyjeve uređaje.
Već od samog uključivanja uređaja vidljivi su jasni pomaci prema naprijed. Tako vam sada onaj "ljubazni čarobnjak" nudi vraćanje backupa sa nekog od vaših zadnjih 10-ak uređaja koje ste koristili. Meni je tako primjerice ponudio vratiti kako aplikacije, tako i neke druge postavke s Nexusa 5 (KitKat), Xperije Z3c, LG G2, LG G3... Sitnica je to i neki će reći pa logično je izabrati zadnji uređaj, no nakadno još možete izabrati koje aplikacije želite skinuti sa tog backupa, a koje ne. Također, ukoliko uz sebe imate neki drugi Android uređaj, moguće je sinkronizirati račune s njega putem NFC-a, tako kod inicijalnog postavljanja nije potrebno niti unositi e-mail i lozinke već samo nasloniti jedan uređaj uz drugi.
Nakon unošenja vašeg Google računa i cijelog inicijalnog postavljanja, konačno se možemo baciti na korištenje uređaja. Već na prvi pogled, jasno je kako se radi o sasvim novoj inačici. Iako ste neke promjene mogli i sami vidjeti ažuriranjem određenih aplikacija, kada sve to imate u kompletu jednako dizajnirano, tek je to prava stvar.
Ono što je većina prvo primjetila vjerojatno su nove navigacijske tipke koje su sada dizajnirane u stilu PlayStation Joysticka, trokut - krug - kvadrat, odnosno s lijeva na desno back, home i multitasking tipka. Iako su one prethodne bile možda logičnije, u Googleu su mislili kako je potrebna određena promjena pa u nedostatku nečeg kreativnijeg i ovo bi moglo poslužiti svrsi. Ovom prilikom moram spomenuti dotičnu multitasking tipku koja otvara menu s više kratica nego što možete izbrojati. Sada je više manje baš svaki izbornik ili podizbornik svrstan, te nakon dan-dva korištenja tu je preko 40 prečica. Za svaki otvoreni razgovor u Hangoutsu ili WhatsAppu tu je nova kratica. Ovisno o tome što preferirate, ovo može biti plus ili minus, no poznajući neke koji su ovisni o ovakvom načinu "šaltanja" prozora, smatram kako će oni biti zadovoljni. Meni je osobno i dalje draže ono klasično prebacivanje s home tipkom pa klik na ikonu na pozadini za koju znam uvijek gdje je.
Zaslon zaključavanja izgubio je svoje silne stranice sa widgetima koje ionako većini ničemu nisu služile, osim da eventualno otežaju otključavanje uređaja ukoliko biste krivo potegnuli prstom po zaslonu. Tako sada povlačenjem prsta s lijeve strane otvaramo aplikaciju za pozive, povlačenjem sa desne strane kameru, a povlačenjem prsta odozdo prema gore dolazimo do početnog zasona. Na sredini zaslona smjestio se veliki i jasno vidljivi sat ispod kojeg je ispisan dan u tjednu kao i datum. Na vrhu u desnom uglu tu su standardne ikonice za signal, WiFi, bateriju kao i ikonica za trenutnog korisnika uređaja, o čemu ćemo malo kasnije.
Na lijevoj strani na vrhu očekivali biste ikonice za obavijesti, no na tom mjestu je trenuto ime vašeg operatera, odnosno mreže na koju ste spojeni, a obavijesti se nižu kao svojevrste kartice ispod sata kojima možete pristupiti dvostrukim klikom, nešto kao što radite s mišem na računalu. Na otključanom zaslonu povlačenjem prsta odozgo i dalje otvarate izbornik s obavijestima, a i ovaj put su tu i tzv. brze postavke kojima možete pristupiti dvostrukim povlačenjem jednog prsta odozgo (povučete jednom za obavijesti pa još jednom za quick togglese) ili povlačenjem "zavjese" s 2 prsta kao što je to bio slučaj na KitKatu. Na zaključanom zaslonu, s obzirom da su obavijesti smještene ispod sata, povlačenjem prsta odozgo otvorit ćete izbornik brzih postavki.
Konačno, kad smo otključali zaslon dolazimo do onog "klasičnog" Androida, s pozadinom i ikonicama posloženim ovisno o vašim željama. Iako se same ikone većinom ne razlikuju previše od prijašnje verzije, opet su promjene lako uočljive, a tek ulaskom u određenu aplikaciju ili izbornik s aplikacijama vidimo one prave promjene u dizajnu. Jedina aplikacija koja do sada nije promijenjena u ovoj DP verziji jest ona za poruke, no vjerujem kako će s izlaskom pune inačice i ona dobiti novi izgled.
No, poanta ovog novog Material Dizajna nije zapravo u samom redizajnu izgleda sučelja već u svim animacijama koje se događaju prilikom korištenja. Svaki potez prsta po zaslonu neko je drugo iskustvo u odnosu na prijašnje verzije i sve se čini nekako logičnijim. Otvaranjem izbornika aplikacija, okrugla ikona kao da se poveća i raširi preko cijelog zaslona, a vraćanjem nazad na početni zaslon kao da se sklupča opet nazad u tu ikonu. Svako otvaranje aplikacija animirano je izlaskom prozora s donje strane uređaja nad ovaj početni zaslon, dok je njeno zatvaranje kao povlačenje stolnjaka sa stola na donju stranu.
Sitne animacije odvijaju se na sve strane, pa čak i kada drugi put povlačite prstom kako biste otvorili brze postavke ikone za wifi i signal, lagano se pomiču ulijevo i nestaju, do baterije dolazi njen postotak, a ikona postavki se kotrlja na svoje mjesto. Pored svih tih animacija, opet nažalost nije dostupan prikaz postotka baterije direktno u statusnoj traci, na što kad se jednom naviknete, često vam nedostaje.
Ikone za signal i Wifi nemaju jasnih crtica već možete samo eventualno procijeniti na kojoj jačini rade što je meni osobno vizualno lijepo, no vjerujem kako će se naći i onih koji će se žaliti na ovo. S druge strane lijepo je vidjeti kako je Google poradio na opcijama za utišavanje uređaja odnosno onim "do-not-disturb" opcijama. Tako kada stišate glasnoću pomoću tipki, možete na brzinu odabrati koje pozive želite primiti i na koliko dugo vremena želite biti izolirani. Ostale će uređaj prihvatiti, no neće vas o njima obavijestiti i spremit će ih pod neodgovorene. Nažalost, postavke glasnoće nisu "proširive" tako da još uvijek nećete moći u njima direktno utjecati na glasnoću alarma ili aplikacija. Šteta, jer ovo je dosta korisna stvar koju su mnogi proizvođači dodali u svoje inačice Androida.
Ulaskom u postavke uređaja jasno su vidljive promjene nabolje. Izbornici su logičnije posloženi, a postavke sažete i jasno prikazane. Promjene je doživio i izbornik u kojem mi Androidaši gledamo statistiku potrošnje baterije. Naime, sada vam izbornik ne govori koliki udio u potrošnji po postotku ima koja stavka na uređaju, već koliki postotak od pune baterije je potrošio za svaku od tih stavki. Tako kad bi recimo sa 80% napunjenosti baterije pogledali u izbornik, vidjet ćemo da je zaslon potrošio recimo 4%, a po prijašnjem mjerenju taj postotak zaslona bi bio 20% u istoj situaciji.
Vjerujem kako je ovo samo stvar navike, no bit će potrebno određeno vrijeme prilagodbe. Tu je dakako i detaljan prikaz postotka koliko koja aplikacija troši prometa kao i zauzeće RAM-a za svaku pojedinu aplikaciju. S obzirom da je Dalvik prošlost, fasciniralo me koliko drugačije ART barata s aplikacijama odnosno radnom memorijom. Popalivši sve aplikacije koje sam trenutno imao na uređaju slobodno je ostajalo više od 700 MB RAM-a, dok se na Dalviku ova brojka kretala u tom slučaju oko 150 MB. O ovome ćemo nešto više u nekom drugom članku kada sve još dodatno istestiram i donesem neki zaključak.
Svi izbornici, po zadanim postavkama, su bijele boje i trenutno nije dostupno korištenje neke druge boje poput crne koju bi najviše iskoristili uređaji s AMOLED zaslonima, no moguće je kako će se i ovo s vremenom promjeniti. Aplikacija za pozive vrlo je šarena, zadano se otvara speed dial izbornik s određenim pločicama slično kao na WP-u, sa slikama vaših kontakata ili jednostavno određenom bojom ukoliko slika nije dostupna. Pametno biranje je i dalje podržano, no nažalost ukoliko vam je broj u imeniku spremljen s predbrojem države (+385), tipkajući direktno njegov broj (098123..) neće vam ga prepoznati kao kontakt sve dok ga ne nazovete. Možda sam očekivao kako bi Google ovo mogao konačno uvesti, no vjerujem da većini neće biti od neke presudne važnosti. S druge strane, Google oduvijek prati kretnje korisnika Androida kao i sve pretrage ukoliko ste spojeni na Google račun pa tako vam sada među pozivima prikazuje i svoje oglase donekle pod nazivom Caller ID by Google. Primjerice našavši broj lokalne pizzerije, Google mi je u aplikaciji poziva prikazao o kojoj je pizzeriji riječ i slične korisne informacije. Naravno i ovo možete isključiti u postavkama.
No, pored svih tih lijepih animacija, redizajna i svega, zasigurno se pitate kako sve to radi? Pa, Nexus linija je oduvijek bila poznata kao nešto najfluidnije od svih Androida. Tako svaki put kad pomislimo kako bolje od ovog ne može, dođe nešto novo i opet nas oduševi. Nažalost, Androidi općenito imaju tu neku tendenciju usporiti se nakon nekoliko mjeseci i najčešće nakon instalacije određenih loše napisanih aplikacija. Ovisno o uređaju i aplikacijama jedni to niti ne dožive dok drugi postanu usporeni kao da se radi o nekom beta projektu. Većina je ove probleme pripisivala Dalviku, pa nam ne preostaje ništa nego vidjeti kako će se ponašati na ART-u.
columns="6"
Ne koristim previše aplikacija i iz Play trgovine ih instaliram najčešće do 50, tako da mi je Nexus nakon otprilike 2 mjeseca korištenja na KitKatu radio brzo kao i prvog dana. Stvarno se sve odvijalo toliko brzo i bez zastajkivanja da nisam očekivao da bi nešto moglo brže raditi. Instalacijom Lollipopa, uređaj nije postao ništa primjetno brži nego na KitKatu, no ono što se promjenilo je sav taj doživljaj kod korištenja uređaja općenito. Sve te animacije koje su tu, toliko doprinose općem dojmu da je naprosto gušt ga koristiti. Iako sigurno ne mogu reći kako je prije Android bio ružan ili neugledan, u stock inačici ne mogu niti reći kako je bio neko oličenje ljepote ili za poželjeti. Da, svakako ste ga mogli vrlo jednostavno urediti i izmjeniti od glave do pete po vašoj želji, ali govorimo o čistom stocku i jednostavno rečeno, dizajnom je bio "OK", no danas konačno mogu reći kako uistinu izgleda vrlo lijepo i moderno.
No, vratimo se malo na ART koji je u verziji 5.0 konačno zaživio kao zadani runtime. Kako je kolega Dejan u jednom tekstu objasnio, ART radi na način da se u procesu instalacije bajtkod kompajlira u strojni kod, čime se aplikacije pretvaraju u nativne za razliku od prijašnjeg Dalvika koji je to izvodio na dosta sporiji način. Za detaljno pojašnjenje koliko i zašto je ART bolji, svakako bacite oko na ovaj članak.
U trenutnoj DP inačici Lollipopa sve aplikacije koje sam pokrenuo radile su bez greške, no s obzirom na količinu aplikacija vjerovatno je kako će pojedinci pronaći pokoju u Play Trgovini koja još nije prilagođena za ART što bi moglo dovesti do njenog rušenja. Sreća u nesreći jest ta što je Lollipop u trenutku pisanja ove recenzije dostupan tek na nekoliko uređaja i to još uvijek u DP fazi, a dok dođe do vaših uređaja kao nadogradnja, vjerujem kako ćete vrlo teško naći aplikaciju koja neće ispravno raditi.
Kao što ste mogli pročitati zadnjih dana, Google planira izbaciti novu inačicu Gmail aplikacije za Android koja će ujediniti neke vaše druge email klijente u nju. Iako ovo na prvi pogled zvuči sjajno, s druge strane moram reći kako niti nova Gmail aplikacija niti stock Email aplikacija još uvijek ne nude klasični push način isporuke obavijesti o prispjeloj poruci za ostale servise. Najkraći rok sinkronizacije je 5 minuta, no push način može značajno uštediti bateriju ovisno o količini mailova koje primate i zaista ne mogu shvatiti ovaj potez Googlea. Vjerojatno vas forsira koristiti Gmail, ali mnogi imaju i poslovne mailove na drugim serverima. Čemu ovo Google?
Pored ovako neshvatljive odluke neuvrštavanja push opcije, tu su neki sitni bugovi, još uvijek prisutni u ovoj DP inačici. Primjerice, klikom na notifikacije Hangouts aplikacije (u obavijesnoj traci), nekada aplikaciju ne otvara instantno već s nekim zakašnjenjem od nekoliko sekundi. Klikom na samu Hangouts aplikaciju, ona će se u međuvremenu instantno otvoriti i vjerujem kako su ovo neke sitnice koje će biti vrlo brzo riješene.
No zanemarivši te sitne bugove, kojih se, ruku na srce, ne mogu više ni sjetiti jer su stvarno minorni, u novom Androidu doneseno je toliko novih skrivenih sitnica te sam svakog dana testiranja saznao za pokoju novu.
Ukoliko vam Wifi mreža na koju ste spojeni nema pristup internetu, vaš uređaj će se automatski prespojiti na podatkovni promet, pored ikonice za WiFi bit će mali uskličnik kao napomena, a vi ćete i dalje biti spojeni u mrežu i koristiti njene benifite kao npr. sinkronizacija s računalom.
Tu su i neki novi načini otključavanja uređaja. Tako možete sada s uređajem možete upariti bluetooth sat ili neki NFC sticker (tag) koji bi ulaskom u automobil otključali vaš smartfon recimo. NFC tagove možete postaviti i na vaš noćni ormarić, radni stol ili slično, vrlo su jeftini a možete ih postaviti da služe višestrukim namjenama, od kojih u novoj verziji i da otključa vaš uređaj.
Otključavanje uređaja putem prepoznavanjem lica dostupno je od Ice Cream Sandwitcha, no u novoj inačici je toliko unaprijeđeno da se prijašnja verzija činila kao dječja igra. U dobrim uvjetima osvjetljenja, pa čak i preko dana u zatvorenom prostoru uređaj se otključava u manje od sekunde. U uvjetima slabijeg osvjetljenja otključavanje i dalje radi, no trebat će mu nešto više vremena (sedunda, dvije). U pravilu, ukoliko svoje lice snimite na desetcima raznih mjesta s različitim uvjetima osvjetljenja, otključavanje će raditi vrlo dobro. Nažalost, u nedostatku nešto bolje prednje kamere na Nexusu 5, i ova funkcija pronalazi ograničenja u tehnologiji, tako u diskoteci ili negdje gdje je mračnije, morat ćete unijeti predefinirani pin ili uzorak.
Sigurno se pitate kakav je Android za svakidašnje korištenje, pozive, poruke..?
Tipkovnicu ste već mogli vidjeti i instalirati na razne načine s play trgovine s nekih alternativnih izvora tako da ona nije neko veliko iznenađenje. Redizajnirana je i između određenih slova nema jasne granice već izgleda kao standardni QWERTZ otisnut na papiru. Naravno, Google nudi i neke druge rasporede i vrste tipkovnica, poput Dvorak, Colemak ili pak AZERTY rasporeda. Možete postaviti i PC layout pa će vam tako tipkovnica izgledati baš kao ona koju imate na vašem laptopu ili ispred monitora na PC-u s gornjim redom brojki, tipkovnicom blago stisnutom prema lijevo i dodanim simbolima s desne strane.
U svakom slučaju potrebna je mala doza prilagodbe kao i kod svakog prelaska s jedne tipkovnice na drugu, no ovim putem moram reći kako mi je ova tipkovnica legla jedino dizajnom i nakon par dana prilagodbe, i dalje stojim iza toga. Volio bih kad bi između tipki postojala barem neka vidljiva granica poput tanke svijetlo sive linije, ali možda je to jednostavno stvar navike.
Kako sam već napomenuo, aplikacija za SMS je ona stara i nije redizajnirana još, no u punoj službenoj inačici doći će nešto potpuno novo, vjerojatno nalik iMessages aplikaciji kao kod Applea, no to ćemo još vidjeti kada dođe. Dakako, ukoliko želite, možete koristiti i Hangouts za SMS koji je redizajniran u skladu s novim Material dizajnom i radi sasvim pristojno. Korisnici starijeg GTalka će mu i dalje zamjeriti nemogućnost postavljanja klasičnih statusa (busy, away ili sl.).
columns="4"
Ukoliko za vrijeme korištenja uređaja primite poziv, s gornje strane spustit će se obavijest na koju valja pripaziti jer je prihvaćanje poziva s desne strane bliže palcu ukoliko ga držite s desnom rukom, a s lijeve strane tipka za obijanje.
Kako Google kaže, u novoj inačici Androida veliki je naglasak stavljen na sigurnost. Tako će enkripcija vašeg uređaja biti uključena od samog početka. Ovo sada ima dvije strane medalje. S pozitivne strane, veća sigurnost znači bolju zaštitu vaših podataka pa u slučaju krađe, lopovi će vrlo teško doći do njih ili u velikoj većini slučajeva vjerojatno nikako. S negativne strane, kako xda zajednica napominje, neke promjene u sigurnosti novog Androida uvelike će utjecati na root privilegij do kojega je sa svakom novom inačicom nešto teže doći, a kako sad stvari stoje, developeri će se dobro namučiti ukoliko im proizvođači ne olakšaju put do roota. Vjerujem da ćemo o ovome više znati kroz nekoliko tjedana, odnosno mjeseci, kako novi Android počne dolaziti na razne uređaje.
Za kraj valja spomenuti Projekt Volta. Google je se ovoga puta značajno okrenuo ka smanjenju potrošnje energije cijelog sustava, od aplikacija do samog OS-a. Developerima su dani razni alati kojima mogu vidjeti kako njihova aplikacija iskorištava procese i koliko utječe na autonomiju uređaja, kako u radu u pozadini tako i dok je aktivna. Sve u svemu, Google je na Voltu stavio veliki naglasak, a kroz testiranje DP inačice vidljivo je kako zaslon i aplikacije zaista manje troše bateriju, a vjerujem da će ovo u potpunosti zaživjeti sa punom inačicom pa bi u odnosu na KitKat mogli imati i do 20% veću autonomiju, ovisno o svačijem načinu korištenja. Naravno, ne treba očekivati čuda, ali s obzirom da su baterije ahilova peta današnjih smartfona, svaki napredak na ovom području s oduševljenjem pozdravljamo.
Kad sve zbrojimo i podijelimo, Android 5.0 Lollipop je zasigurno dostojan nove brojčane oznake. Donosi mnoga priželjkivana poboljšanja, konačno za stock Android možemo reći kako izgleda zaista lijepo i privlačno. Sve animacije iznimno su fluidne i konzistentne, a poboljšanje autonomije dolazi kao šlag na tortu. Zasigurno tu ima još dosta mjesta za druga poboljšanja i ne sumnjamo kako ćemo neke od navedenih u ovoj recenziji vidjeti u nekoj od idućih inačica. Pravila za nadogradnju postojećih Android uređaja na novu inačicu nažalost nema i svakako bismo voljeli vidjeti neku novu politiku u kojoj bi svi u roku nekoliko dana dobili nadogradnju, bilo da se radi o Sonyjevim, Samsungovim ili nekim trećim uređajima.
Nepisano pravilo jest, ukoliko vam je uređaj među top modelima bio u vrijeme izlaska i nije stariji od nekih 20 mjeseci, vjerojatno ćete dobiti nadogradnju na novi Android. Tako u tu skupinu upada recimo stara Xperia Z, Galaxy S4 ili pak HTC One M7. Naravno, nije isključeno ni da će nadogradnju dobiti pokoji stariji uređaji, no to je već manje vjerojatno.
Do nekih boljih vremena i bržih nadogradnji, ostavite nam komentare vezane uz novi Android. Jesam li što propustio reći u recenziji, ili nešto nije dovoljno pojašnjeno, svakako napišite ispod teksta. Uvijek volimo pročitati mišljenja čitatelja.
Video recenzija u kojoj ćete bolje moći vidjeti i doživjeti sve animacije stiže uskoro.
