Prošli tjedan sam bio u HTC-ovom uredu u Zagrebu, gdje sam isprobao njihov Vive uređaj za virtualnu stvarnost. Mnoga slična rješenja već su neko vrijeme na tržištu, a najpoznatiji je svakako Oculus Rift. Ništa manje značajan nije ni Samsungov Gear VR koji koristi zaslon vašeg smartfona, no HTC Vive, za razliku od većine koristi vlastiti zaslon, a procesorsku snagu vuče iz računala. Samim tim i grafičke sposobnosti ovog uređaja su daleko veće od sličnih rješenja koja koriste smartfone, a glavni adut u cijeloj priči jest suradnja sa Steamom, odnosno Valveom.
Steam je komad softvera, vrlo popularan među gamerima, preko kojega kupujete, a u krajnjoj liniji i pokrećete sve igre. Nešto poput Play trgovine za Android. Valve, inače najpoznatiji po Half Life igrici, veliko je ime gaming scene i u konačnici sama ta suradnja jamči pregršt igara za Vive u bližoj ili daljoj budućnosti. No vratimo se malo na sam uređaj.
Princip uporabe je slijedeći. Prvo morate pronaći sobu, odnosno slobodan prostor minimalno velik 1,5 x 2, a maksimalno 4 x 5 metara. U dva ugla sobe postavite 2 “skenera”, spojite naočale s računalom, pokrenete igricu, stavite ju na glavu i to je otprilike to.
Dodatak naočalama su dva svojevrsna joysticka koji su načinom korištenja najbliži onom za Nintendo Wii. Ako se sjećate to je onaj bijeli mali daljinski koji se pojavljuje u mnogo filmova i serija gdje najćešće dva protagonista priče igraju virtualni tenis na televiziji.
Joystici su dovoljno veliki i nisu preteški, tako da ih je ugodno držati u ruci čak i dulje vrijeme. Rade, naravno, na baterije što znači da ćete ih s vremena na vrijeme morati i napuniti. Nažalost, testni primjerak nije finalni koji ide u prodaju, pa nismo uspjeli dobiti podatke o njihovom trajanju ili kapacitetu baterije.
Naočale koje se stavljaju poput maske za ronjenje, odlično liježu na glavu, a moguće ih je prilagoditi ovisno o obliku i veličini glave. Bitno je reći da nisu teške, kao i da nemate neki poseban osjećaj da vam je glava sprijeda teža, tako da ih neće biti problem nositi niti dulje vrijeme.
Kvaliteta slike, odnosno zaslona je vrlo dobra, ali mjesta za poboljšanje ima još. Sasvim sigurno bi bilo bolje imati još veću rezoluciju, no nažalost za to trenutno nemamo dovoljno hardverske snage u računalima. Ipak je ovdje riječ o dva zaslona rezolucije 1200 x 1080 piksela. Tzv. “refresh rate” je 90 Hz, a sve igrice morat će raditi na minimalnih 90 do 120 fps-a. Ovako visok fps, odnosno broj sličica koje će biti prikazane svake sekunde, zaslužan je za iznimno glatku grafiku koja mora pratiti svaki pokret glave. Tako bilo da čučite, skačete, šećete ili nešto treće, slika će pratiti pokrete i što je najvažnije u cijeloj priči, neće izazvati mučnine.
One su, za sad, najveći problem većine uređaja za virtualnu stvarnost, a ovisno o osobi, neki uređaji mogu izazvati i morsku bolest. No to kupce ovog uređaja to ne bi trebalo mučiti.
Demo primjerci varirali su od dječjih do zaista fenomenalnih i zadivljujućih. Naravno, svaki demo primjerak ima svoju svrhu pa i sam HTC tako pokušava reći da će Vive moći koristiti sve generacije. Jedan od primjeraka bila je svojevrsna kuhinja u kojoj ste rukama morali hvatati određene sastojke da bi napravili juhu. Siguran sam da bi ovako nešto djeci bilo jako zanimljivo, pogotovo jer se u toj kuhinji možete šetati, hvatati sve i svašta itd.
Nešto zanimljiviji primjer bila je demo strategija, koja praktički prikazuje u kojem smjeru će se igre i razvijati. Vi ste u toj priči, kao i u svakoj strategiji, vođa, no ovoga puta možete kao neki div hodati kroz mapu i gledati što svaki od vaših čovječuljaka kojim upravljate radi. Zanimlijvo je vidjeti kako se dvije vojske nadmeću, pucaju jedna po drugoj. Jedna ekipa brani dvorac, druga ga napada, a vi možete vidjeti svakog čovječuljka što točno radi, kako metci lete kroz i oko vas i slično.
Ovo će se svidjeti djeci, a ono što bi stariji mogli značajnije iskoristiti jest svojevrsni Paint, tj. program za crtanje. Razlika od onog na računalu je u tome što crtate u tri dimenzije. Nacrtate li kocku, moći ćete proći kroz nju. Naravno, banalan primjer, ali mogu zamisliti koliko bi neki dizajneri u nekoj bližoj budućnosti mogli profitirati od ovoga. Za djelo svojih ruku neće trebati izrađivati makete, već jednostavno možete učitati dizajn i vidjeti ga kao da je izrađen ispred vas.
No sve to nije bilo toliko fascinantno kao zadnji demo, jer sam, za razliku od ostalih primjera, ovoga puta imao i slušalice. Smjestili su me na palubu potonulog broda. Hodam po njoj, a u jednom trenutku kažu mi da mogu slobodno vidjeti što je preko ruba palube. Iako sam bio u sobi, i svjestan svega toga, toliko sam se uživio u priču da sam se doslovno nagnuo preko ruba jer sam mislio da ako napravim još jedan korak da ću propasti. Pomalno naivno zvuči, ali prikaz je toliko stvaran da daje izvrsnu iluziju boravka u konkretnom prostoru.
Ribice oko mene, zrake Sunca koje probijaju kroz površinu vode udaljenu svega nekoliko metara, raže koje se glasaju i plivaju uz površinu mora, sve izgleda fenomenalno.
Teško je sve riječima opisati što oko vidi, a uši čuju, ali zaista se veselim dolasku ove tehnologije. Ukoliko vas više zanima HTC Vive, preporučujem da pogledate i video u kojem možete vidjeti kako to sve izgleda dok se šećem s tim naočalama.
O cijeni u ovom trenutku nema informacija, no koštat će “kao skuplji flagship” kako kažu. U prijevodu, bit će dostupan širem puku koliko i jedan iPhone 6S ili slično.
HTC Vive u prodaju kreće krajem ove godine, a u Hrvatskoj ga očekujemo i prije Božića.
