Dakle, danas su HT i VIP u rad pustili mobilne mreže 4. generacije (LTE), a budući da je interes za ovom novom tehnologijom velik idemo malo pojasniti nazive i navesti najvažnije činjenice. Također, 4G termin se već neko vrijeme u javnosti koristi, ali malo je onih koji mogu dati konkretan odgovor na pitanje „što je uopće 4G“. Naime, termin je zadnjih godina korišten u razne marketinške svrhe, a dodatnu zbrku u cijelu priču unosi činjenica da LTE tehnologija trenutno funkcionira na više od 20 različitih standarda. Krenimo redom...
Definicija
LTE (Long Term Evolution) prema ITU (International Telecommunication Union) klasifikaciji od nedavno spada u 4. generaciju mobilnih tehnologija. Zašto kažem „od nedavno“? Iz razloga jer je LTE u startu bila zamišljena kao jedna od 3G tehnologija, zajedno s UMTS i EV-DO mrežama.
Kasnije je predstavljena naprednija verzija LTE standarda pod nazivom „LTE Advanced“ koja je zajedno s Wi-Max2 tehnologijom prihvaćena kao mreža četvrte generacije.
Kako operateri širom svijeta nisu bili zadovoljni ovakvim razvojem situacije počeli su jačati pritiske na ITU koji je na kraju popustio i njihove LTE mreže u koje su već investirali znatna sredstva također proglasio četvrtom generacijom. To samo po sebi ne bi bio problem da usput nisu isto učinili i za postojeću HSPA+ tehnologiju koja se temelji na nadogradnji postojeće 3G (UMTS) mreže. Za LTE mrežu operateri ipak moraju razviti potpuno novu infrastrukturu pa je kod nje, za razliku od HSPA+ mreže, naziv 4G ipak donekle prihvatljiviji.
Standardizacija, frekvencije i uređaji
Iako industrija u pravilu teži standardizaciji LTE je najviše fragmentirana mobilna tehnologija do sada. U svijetu je trenutno u upotrebi više od 20 raznih LTE standarda i frekvencijskih spektara, a najčešće se koriste 700, 800, 1800, 1900 i 2600 MHz. Vidjeli smo da čak i dvije američke LTE mreže koje su izgradili AT&T i Verizon ne rade na istom frekvencijskom području od 700 MHz jer je i to područje dodatno razdijeljeno na dva dijela čime smo dobili dva različita LTE podrazreda.
U Hrvatskoj će VIP-ova i HT-ova LTE mreža u početku raditi na 1800 MHz (dakle na malo nižem spektru od 3G mreže), a kasnije će u upotrebu ući i spektar od 2600 MHz. E sad, što to konkretno znači za korisnike? Nažalost, ne možemo se nadati nekakvoj boljoj pokrivenosti jer radio valovi na spomenutoj frekvenciji imaju manji domet od onih na nižim frekvencijama stoga možemo očekivati iste dojmove kao i s 3G mrežom. Tamo gdje je signal dobar brzina će biti odlična. Tamo gdje ga nema i dalje ćemo visiti na EDGE-u. Ipak, nada postoji. Kada i susjedne zemlje ukinu analognu televiziju, što bi se moglo dogoditi kroz sljedećih godinu, dvije, možemo očekivati da naši operateri pokrenu LTE mrežu u spektru od 800 MHz, čiji će signal imati domet otprilike kao i onaj na GSM-u. Ukoliko se to ostvari možemo računati i na bolju pokrivenost ruralnih područja, ali ipak sve najviše ovisi o planovima samih operatera i njihovom poslovnom planu.
Što se uređaja tiče, prvo na što ćemo morati obratiti pažnju je LTE standard, odnosno frekvencijski spektar kojeg svaki pojedini uređaj podržava. Na primjer: iPad 3 s podrškom za LTE kod nas neće raditi jer podržava LTE standard class 13 i class 17, dakle niži i više pojas spektra od 700 MHz koji koriste američki operateri AT&T i Verizon.
Budući mobilni uređaji s podrškom za LTE također će imati specifikaciju LTE standarda, a moći ćemo koristiti samo one koji budu podržavali rad na našim frekvencijama. U početku će to biti uglavnom modemi za korištenje na računalima, a kasnije i mobiteli te tableti. Ono na što ćete morati pripaziti je kupovina LTE uređaja iz drugih dijelova svijeta jer postoji velika vjerojatnost da na našim LTE mrežama neće raditi.
Europa
Postojeće europske LTE mreže uglavnom rade na 1800 i 2600 MHz spektru, a kada se napokon ukine analogna televizija uvest će se i spektar od 800 MHz koji će zbog svoje prirode omogućiti bolju pokrivenost. Uređaji namijenjeni europskom tržištu vjerojatno će podržavati sve tri frekvencije tako da nema straha od izostanka kompatibilnosti.
Brzine?
Kada smo prošle godine isprobavali HT-ovu testnu LTE mrežu brzine downloada su se u prosjeku kretale oko 30 mbps, dok je upload postizao 15 mbps. S obzirom na najavljivane brzine od preko 100 mbps ove brojke nisu toliko fascinantne, no znakovito je da 99% korisnika fiksnog interneta u Hrvatskoj o ovakvim brzinama može samo sanjati.
Ono što sada HT deklarativno nudi je brzina downloada od 173 mbps i uploada od 58 mbps. Impresivno, no zbog same prirode mobilnih mreža teško je očekivati da u praksi postignemo maksimalne brzine. U svakom slučaju ako imate tu sreću da se nalazite u zoni pokrivenosti moguće je da uspijete postići brzinu preko 50 mbps i višu. Ipak, da ne bismo sada previše gatali pričekat ćemo još koji dan i uvjeriti se na licu mjesta.
Pokrivenost
Prema sada dostupnim informacijama LTE mrežom su pokrivena uža područja četiri najveća grada: Zagreb Split, Rijeka i Osijek. Zbog korištenog frekvencijskog spektra od 1800 mHz teško je očekivati veći domet signala pa će rubna područja morati još malo pričekati. Ruralna područja ne trebaju računati na LTE pokrivenost još barem nekoliko godina, odnosno onoliko koliko bude potrebno da se u funkciju uvede spektar od 800 MHz.
HT i Vipnet su najavili da će uz konkretnu ponudu usluga za par dana biti dostupne i karte pokrivenosti.
