O digitalnom euru vjerojatno ste već čuli, doduše na marginama dnevnopolitičkih događanja kojima smo svakodnevno izloženi, ali i dalje vam nije potpuno jasno o čemu se radi? Prvo pitanje koje si sada postavljate vjerojatno glasi: zar i ovaj sadašnji euro kojeg koristimo nije dovoljno digitalan? Naime, jasno je da je ogromni dio novca u optjecaju danas u digitalnom obliku, pa tako i euro, baš kao dolar ili donedavno kuna. Čemu onda tolika halabuka oko uvođenja tzv. digitalnog eura?
Prvo treba pojasniti razliku između eura kojima danas plaćate karticama i mobitelima i onog još digitalnijeg kojeg EU zakonodavci namjeravaju uvesti u doglednoj budućnosti. Digitalni euro je zamišljen kao svojevrsna nadogradnja gotovog novca, koji bi u mnogim, ali ne svim situacijama zamijenio popularni keš. Kako Europska središnja banka na svom webu navodi, digitalni euro ne bi bio potpuna zamjena za gotovinu. Ona bi i dalje postojala, ali bi donio nove mogućnosti, kao što su „smanjenje troškova transakcija i viša razina privatnosti i sigurnosti“.
Da sada ne bismo zalazili u svaki detalj ovog zaista poduljeg dokumenta kreiranog u klasičnoj maniri EU birokrata, ovdje ćemo sažeti najvažnije detalje, odnosno prednosti i zablude oko mogućeg uvođenja novog digitalnog novca. Kažem „mogućeg“, jer ni sami EU birokrati još uvijek nisu načisto hoće li ga uopće uvoditi, a prema medijskim objavama od prije nekoliko dana, dali su si još dvije godine koje će potrošiti na nova istraživanja, da bi tek nakon toga donijeli eventualnu odluku o uvođenju.
Prednosti digitalnog eura
Zamjena za gotovinu? Da, ali ne u potpunosti
Prema riječima autora teksta na web stranici Europske središnje banke (ESB), odnosno ECB (European Central Bank) na engleskom, digitalni euro bi trebao zamijeniti gotovinu, no to ne znači da bi gotovinsko plaćanje nestalo. Ono bi i dalje ostalo u upotrebi, ali bi se gotovinom u digitalnom obliku osjetno smanjio rizik od gubitka novca ili krađe.
Plaćanje mobitelom ili karticom i kad niste povezani na internet
Da bi današnja elektronička plaćanja funkcionirala, potrebna je internetska veza. Kako na vašem mobitelu, ukoliko plaćate njime, tako i na prodajnom mjestu. Ako trgovac u trenutku transakcije nema interneta, vaša kartica, bilo fizička ili ona u mobitelu, neće proći pa ćete morati vaditi novčanik s kešom ili okušati sreću na bankomatu. U slučaju uvođenja digitalnog eura, takve situacije bi se izbjegle. Naime, svaki vlasnik digitalnog eura bi u svom digitalnom novčaniku imao unaprijed definiranu količinu novca, te bi u trenutku plaćanja mobitelom ili karticom podaci o transakciji bili dostupni samo vama i trgovcu, odnosno primatelju.
Smanjenje troškova i ovisnosti o kartičarskim kućama
Kao što je već rečeno, digitalni euro zamišljen je da „oponaša“ gotov novac, dakle onaj u novčanicama i kovanicama, s tom razlikom što bi se koristio putem mobitela ili fizičkih kartica. Razlika u odnosu na trenutne načine digitalnog plaćanja bila bi u tome što bi se izbjegla posredovanja „trećih strana u platnom prometu“. Iako ECB u svom pamfletu ne navodi konkretna imena, već samo „neeuropske posrednike“ možemo lako zaključiti da se želi uspostaviti svojevrsna neovisnost o kartičarskim kućama kao što su Visa i/ili Mastercard, dakle američkim kompanijama koje trenutno dominiraju svjetskim tržištem. Ovdje možda i nije toliko problem u porijeklu ili sjedištu navedenih kompanija, koliko u činjenici da na transakcijama zarađuju enormne svote novca i to zahvaljujući provizijama na kartično plaćanje.
U slučaju uvođenja digitalnog eura, gore navedeni faktori bi bili eliminirani. Kako ECB u svom tekstu navodi, korištenje digitalnog eura bilo bi „potpuno besplatno“, no na ovaj dio ćemo se vratiti malo kasnije.
Do sada ste se sigurno više puta našli u situaciji da trgovci ne žele prihvatiti kartice, već primaju samo gotovinu. Razlog tome je, naravno, provizija koju moraju plaćati bankama, koje opet plaćaju proviziju prvenstveno Visi i Mastercardu i eventualno još nekim manje prisutnim kartičarskim kućama. Ova situacija je posebno bila izražena u npr., kafićima i pekarama u vrijeme dok smo koristili kunu, da bi nakon uvođenja eura, mnogi od njih izračunali da im se više isplati platiti banci proviziju na kartice, nego plaćati depozit kovanica, koji je, ovisno o banci, često skuplji. Naime, uvođenjem eura znatno se povećao broj kovanica u optjecaju, što je trgovcima i općenito sudionicima platnog prometa koji barataju gotovinom donijelo nove poteškoće.
Plaćanje digitalnim eurom bilo bi doslovno trenutno
Za razliku od aktualnih digitalnih transakcija, plaćanje digitalnim eurom značilo bi trenutni prijenos novca iz jednog digitalnog novčanika u drugi. To konkretno znači da onaj tko prima novac, iste sekunde može njime raspolagati, što sada nije slučaj. Naime, trgovci kad prime vašu karticu moraju čekati određeno vrijeme, nekad i po nekoliko dana dok im banka i njena partnerska kartičarska kuća proslijedi vaša sredstva. Istini za volju, u slučaju Revoluta i još nekih privatnih kompanija, uvjerili smo se da plaćanja ipak mogu biti trenutna, no to, ovisno o banci, nije pravilo. Ovdje također treba spomenuti i toliko hvaljeni europski SEPA sustav plaćanja, koji, eto, iz nekog razloga, uz sva čuda digitalnog svijeta, ne radi vikendom i praznikom. Ukoliko želite koristiti instant SEPA plaćanje, morate od banke zatražiti dodatnu uslugu, a u Hrvatskoj ju trenutno podržava tek nekolicina banaka. Zanimljivo za državu koja je davno uvela zakon upitne ustavnosti o obvezi primanja plaće na tekući račun u banci, dok istovremeno bankama omogućuje da po nekoliko dana zadržavaju vaša sredstva. Dakle, u slučaju uvođenja digitalnog eura i njegove uspješne implementacije, ovakve situacije bi postale prošlost.
Zablude oko digitalnog eura
Ipak, svaka dobra priča ima i svoju lošu stranu, a ako i nije toliko loša, onda se njezin dobar dio može nazvati zabludom.
Privatnost da, ali samo dok ste offline. Anonimnost? - Ne budite smiješni
Ako ste pozorno čitali gornji dio teksta, mogli ste zaključiti da su, u slučaju offline plaćanja, podaci o transakciji dostupni samo vama i primatelju. Međutim, kad se vaš digitalni novčanik jednom spoji na Internet, svi podaci o svim transakcijama će trenutno biti dostupni banci, poreznoj upravi i ostalim neprijateljima vašeg mućkanja s gotovinom. Dakle, ako vjerujete ECB pamfletu da će digitalni euro zamijeniti gotovinu, varate se, iz jednostavnog razloga što je – digitalan. ECB u svom tekstu sama navodi da je „privatnost“ koju cijelo vrijeme promovira zapravo ograničena, kako bi se kontrolirale nezakonite radnje, što je sasvim opravdano. Čak i ako vas danas policija zatekne s npr. 10.000 eura u prtljažniku, očekujte more pitanja i gubitak barem pola dana na potpisivanje raznih zapisnika, ma koliko taj novac bio vaš. Na koncu, digitalni euro može zamijeniti gotovinu samo u onom dijelu gdje se govori o jednostavnosti plaćanja i sigurnosti, ali na privatnost i anonimnost možete zaboraviti. Dapače, s obzirom na mnoga „sitna“ slova u tekstu kojeg potpisuje ECB, očekujte dodatne razine kontrole i praćenja.
Troškova će ipak biti
Usprkos konstantnom promoviranju „besplatnog korištenja“ ne treba očekivati potpuno oslobađanje od troškova. Kako ECB kaže, „treće strane“, dakle banke, moći će vam ponuditi uslugu korištenja digitalnog eura, naravno, uz naknadu. Kakve i kolike će te naknade biti, za sada ne znamo, a prema vlastitom priznanju, ne znaju ni sami kreatori ove ideje. Taj dio su si vjerojatno ostavili za spomenute sljedeće dvije godine dok se ne dogovore s bankama, a znamo da lobiji potonjih baš i nisu toliko slabi, stoga možemo pretpostaviti da će se izboriti za što veće provizije.
Ipak, kao klauzula svojevrsnog osiguranja od bankarskih harača, ECB spominje mogućnost korištenja uloge pošte i ostalih „državnih institucija“ koje bi građanima pomogle pri kreiranju digitalnog novčanika, što bi za rezultat trebalo imati osjetnu uštedu za korisnike digitalnog eura, dakle da ne ovise o bankama. S druge strane, banke bi digitalni euro mogle „ugraditi“ u svoje postojeće aplikacije, ali te transakcije bi trebale biti osjetno povoljnije od aktualnih.
Za korisnike koji nemaju račun u banci? - Ozbiljno?
Postoje li takvi uopće? Kod nas u Hrvatskoj postoji još jedan dio penzionera kojima poštari na mjesečnoj bazi donose mirovinu, no velik dio njih ipak koristi račune u banci. Teško je sada procijeniti koliko je onih koji nemaju tekući račun, ali već spomenuti neustavni zakon, u kojem vas država prisiljava na (poslovni) odnos s nekom pravnom osobom (u ovom slučaju s bankom), možemo protumačiti kao protuprirodni blud. Naime, u nekim EU zemljama je još uvijek dopušteno plaću primati u gotovini, no kod nas je ta disciplina davno ukinuta, čime je država u velikoj mjeri očito pogodovala bankama.
Dakle, u trećem desetljeću 21. stoljeća, ECB na nekoliko mjesta u tekstu kao prednost potencira činjenicu da korisnik digitalnog eura ne mora imati račun u banci, da bi pritom kao potencijalne korisnike navela „osobe bez stalnog prebivališta i migrante“. Jasno je da bi tim osobama digitalni euro bio od velike koristi, no ne možemo se oteti dojmu da se ovdje radi o čistoj propagandi.
Zaključak
Digitalni euro je u osnovi dobra zamisao s obzirom da živimo u digitalnom dobu. Nije tajna da je ideja nastala nakon nastanka kriptovaluta, koje su bile zamišljanje kao decentralizirana sredstva plaćanja i alternativa aktualnom monetarnom sustavu. U međuvremenu se pokazalo da su one izgubile taj svoj izvorni smisao te postale sredstvo za investicije, ali i špekulativno trgovanje. ECB navodi da bi digitalni euro bio pod nadzorom središnje banke, dakle centralizirana valuta, odnosno sušta suprotnost decentraliziranim kriptovalutama. Ono što za sada još nije odlučeno jest temelj. EU birokrati, naime, još uvijek nisu načisto hoće li digitalni euro biti zasnovan na Blockchain tehnologiji, koju koriste kriptovalute i koja se pokazala kao vrhunsko rješenje u mnogim sferama.
U svakom slučaju, EU birokrati će sljedeće dvije godine potrošiti još dosta novca poreznih obveznika u razvoj i istraživanje digitalnog eura, te će tek nakon toga donijeti odluku hoće li ga uvesti ili ne, a ako ga pak uvedu, njegova glavna uloga bi, prema našem mišljenju, trebala postati samo još jedna razina kontrole.
