Pojam umjetne inteligencije, odnosno AI (Artificial Intelligence) nam je poznat već dugo, ali nikad nije toliko prašine podigao kao u zadnjih nekoliko mjeseci, otkad je OpenAI lansirao sada već na široko poznati ChatGPT.
Vidjeli smo da je ovaj izum u iznimno kratko vrijeme postigao ogroman napredak, ali istovremeno otvorio nova pitanja. Ne, neće ChatGPT tako brzo prerasti u Skynet i Terminatora koji će dokusuriti ljudski rod, ali bi iz temelja mogao promijeniti živote velikom dijelu populacije.
Neki već stvaraju scenarije u kojima AI preuzima mnoge poslove od ljudi, što je, istini za volju, neizostavni dio svakog tehnološkog napretka, jer sličnim događajima smo svjedočili i do sada, zapravo još od prve industrijske revolucije, nakon koje su određene skupine ljudi počele razbijati strojeve, bojeći se da će im oduzeti radna mjesta.
Umjetna inteligencija sada je u dobroj mjeri poistovjećena s ChatGPT botom, budući daje potonji toliko napredovao da može kreirati suvisle i gramatički ispravne konverzacije, sastavljati novinske članke ili npr. generirati programski kod, dok njegova najnovija generacija (ChatGPT 4) je u stanju kreirati i umjetničke slike, te npr. ispravljati kod (debug).
Pitanje je vremena kad će AI preuzeti poslove koje sada rade ljudi, i to opravdano mnoge frustrira. Neki mediji su već započeli s kreiranjem AI generiranih članaka, što je od strane publike dočekano s podsmijehom. Razlog tome je još uvijek prisutna prepoznatljivost, odnosno sposobnost kod ljudi da razlikuju generički stvoren tekst, od onog kojeg je napisalo živo biće. No, kao što rekoh, pitanje je vremena kad će se i to promijeniti. Naime, u međuvremenu se razvijaju AI alati za prepoznavanje takvih tekstova, no na koncu će se ipak sve svest na povjerenje, odnosno morat ćete sami odabrati kojem AI sustavu ćete više vjerovati kako bi vam otkrio što je napisao čovjek, a što stroj.
A što je s radnim mjestima?
Nakon razdoblja ludizma, odnosno namjernog razbijanja strojeva iz straha od budućnosti egzistencije, strojevi su ipak pobijedili u smislu da su nastavili evoluirati, i pritom su zaista ugasili mnoga radna mjesta, no ljudi od krvi i mesa ipak nisu zbog njih bez posla, jer su stvorena nova zanimanja. Ovaj proces traje još od 18. stoljeća, dakle od izuma parnog stroja, s mnogim kvantnim skokovima koji su se događali u međuvremenu. Tu svakako možemo ubrojiti pronalazak nafte, izum električne struje, otkriće radio i elektromagnetskih valova, te kasnije robotizaciju.
Svaka od ovih stepenica je temeljito promijenila živote mnogih ljudi, no još uvijek se nije dogodio scenarij da je tehnološki napredak per se, uzrokovao rast nezaposlenosti. Za takav tijek događaja krive su financijske krize, slomovi burzi, ratovi itd, dakle stanja uzrokovana uglavnom političkim događajima. Možemo eventualno diskutirati o raspodjeli svjetskog bogatstva, priči o nestanku srednjeg sloja i sl., no to je sad sasvim neka druga tema, i nije izravna posljedica tehnoloških revolucija.
Posljednji derivat industrijske revolucije, ona informatička, još je jednom promijenila svijet, i to tolikom brzinom da mnogi ne mogu pohvatati konce i razumjeti što se zapravo događa. Ako se vratimo samo petnaestak godina unatrag, vidjet ćemo da tada nisu postojali mnogi poslovi i radna mjesta koja danas smatramo normalnima. Primjerice, da vam je 2005. godine netko rekao da će postojati zanimanje YouTuber ili influencer, rekli biste da je luđak, ali danas milijuni ljudi žive upravo od proizvodnje vlastitog multimedijskog sadržaja. Instagram i TikTok su stvorili novu generaciju performera koji polako zasjenjuju tradicionalne zabavljače s televizije i novinskih tabloida. Isto tako, povećanje obujma poslova vezanih uz računalne tehnologije i općoj digitalizaciji društva, rezultiralo je stvaranjem novih radnih mjesta u industriji računala i povezanim djelatnostima, a o pametnim telefonima i razvoju aplikacija ne treba trošiti riječi.
Ima još primjera. Da vam je netko 2010. godine rekao da će samo nekoliko godina kasnije postojati industrija kriptovaluta, u čije se pogone ulažu stotine milijuna dolara, a da će se njihova tržišna kapitalizacija mjeriti stotinama milijardi, vjerojatno biste ga upitali je li mu rodila bunika.
Nezahvalno je prognozirati u kojem smjeru će krenuti AI revolucija, ali je već sad razvidno da će se mnogi poslovi morati prilagoditi, a tvrtke, ukoliko ne budu pratile smjer u kojem ide umjetna inteligencija, odnosno ako ne budu svoje poslovanje prilagodili novoj paradigmi, ne čeka ih svijetla budućnost. Službe za korisnike će biti prve koje će vjerojatno u potpunosti prijeći na ovaj način komunikacije, iako nas već i sada prilično dobro driblaju beskonačnim čekanjem na telefonu uz puštanje glazbe i besmislenih reklama, pa nerijetko moramo čekati i pola sata dok nam se javi netko od krvi i mesa.
Chat botovi mogu i pogriješiti, što smo također imali prilike vidjeti, ali zar nisu i ljudi podložni greškama? Baš zato će prelazak na generičku komunikaciju s umjetnom inteligencijom vjerojatno poboljšati korisničko iskustvo, s obzirom da je AI u stanju daleko brže procesuirati informacije nego čovjek, pa tako i ujedno učiti na vlastitim greškama.
Nadalje, vjerojatno će se smanjiti i potreba za programerima u klasičnom smislu, jer će jednostavnije polove odrađivati AI, tj. generirat će kod, a isto tako pomagati početnicima, što će smanjiti potrebu za onima koji ih obučavaju. Čovjek će i dalje biti potreban da dade osnovne instrukcije, a isto tako će još dugo ostati izvor ideja. Koliko će radnih mjesta stradati u tom procesu, teško je prognozirati, ali možemo baciti usporedbu s automatiziranim blagajnama u trgovačkim centrima. Četiri ili pet automatskih blagajni izravno je oduzelo poslove istom tolikom broju blagajnika, s iznimkom jednog koji kontrolira rad svih njih i pomaže kad se kupci pogube s još uvijek nesavršenim strojem.
Dakle, blagajnice koje su do tada naplaćivale robu, premještene su na druge poslove, dok su neke druge morale potražiti novo radno mjesto. U ovom trenutku to ne izgleda toliko tragično, budući da npr. Hrvatska ima najnižu stopu nezaposlenosti otkad postoji, kako samostalno, tako i unutar bivše Jugoslavije. Istina, to smanjenje nezaposlenosti je uglavnom rezultat pretakanja radne snage u druge EU zemlje, ali je činjenica da tehnologija sama po sebi za to nije izravan krivac.
Ako povučemo analogiju s blagajnama, možemo vrlo lako pretpostaviti da će, pored uvođenja chat botova u službe za korisnike, i PR objave u neko skoro vrijeme pisati upravo botovi, iako ni sada realno ne izgledaju puno drukčije.
Mogućnosti su zaista velike. AI će ih vjerojatno proširiti u tolikoj mjeri, da će to dovesti do tektonskih promjena u industriji općenito. Mnoga radna mjesta će posljedično tome biti ukinuta, jer će postati suvišna, ali će istovremeno biti kreirana neka druga, za koje sada još ne znamo kako će izgledati, ali možemo povući paralelu s novim zanimanjima s početka priče.
