Pored uredbe o čepovima plastičnih boca i mnogih drugih, u najmanju ruku, vrlo čudnih i upitnih regulativa Europske unije, tu je i ona opća uredba o zaštiti podataka, poznatija pod akronimom GDPR. Premda ni ona nije ona savršena, u što ovoga puta nećemo ulaziti, u načelu je vrlo dobro zamišljena, jer u teoriji štiti svakog pojedinog građanina od prodaje njegovih podataka trećim stranama. Naime, od ovakve rabote mnoge velike tvrtke danas lijepo zarađuju.
Vjerojatno vas neće začuditi podatak da je za kršenje GDPR-a kažnjeno mnogo kompanija, a među njima i jedan teleoperater. Nije bitno o kojem je konkretno riječ, ali javno je poznato da je kažnjen s 285 tisuća eura. Iako se taj iznos nekome može učiniti velikom, za kompanije poput telekoma je simboličan.
Čisto da shvatite koliko simboličan, uzet ćemo za primjer Hrvatski Telekom, koji po njihovim vlastitim podacima trenutno ima 718 tisuća korisnika fiksne mreže, 669 tisuća korisnika broadband interneta, 554 tisuće onih koji koriste MaxTV i 2,6 milijuna korisnika mobilne mreže.
U prijevodu, da su se jedan mjesec od svakog računa za mobilnu mrežu odrekli svega 10 centi, namirili bi gore spomenuti iznos. Usporedbe radi u postotku, to je kao da osobu koja zarađuje 2000€ mjesečno kaznite s otprilike 5€. Odnos ovdje možda nije najbolje ilustriran, ali otprilike shvaćate o čemu se radi.
Isto tako vas vjerojatno neće začuditi da Hrvatski Telekom svjesno krši GDPR, barem po našem laičkom shvaćanju te uredbe. Jer ako tvrtka moje podatke daje trećoj strani bez mog pristanka kao njihovog korisnika, to bi trebalo kršiti tu istu uredbu? Ispravite me ako griješim.
Prilikom potpisivanja ugovora s Hrvatskim Telekomom trebate ostaviti, između ostalog, i podatke o načinu na koji želite primati račun. Neki odabiru tradicionalni način primitka fizičkog računa poštom, ali uzevši u obzir da povremeno operateri pružaju dodatne popuste odlučite li ih primiti putem elektroničke pošte, mnogi se odlučuju upravo za potonji način. U tom slučaju ćete primiti e-mail unutar kojeg se nalazi link putem kojeg potvrđujete da je to stvarno vaša e-mail adresa, a sve to kako operater ne bi slučajno proslijedio vaše podatke i račune trećoj osobi.
Upravo takav e-mail o potvrdi adrese sam dobio početkom listopada, samo problem je što sam trebao potvrditi primitak računa za treću osobu koju ćemo ovoga puta nazvati Perom Perićem (točni podaci poznati redakciji). U startu sam ignorirao taj e-mail pod pretpostavkom da će greška u sustavu biti ispravljena.
Međutim, nedugo nakon toga dobio sam još jednom isti taj e-mail. Ovoga puta sam upozorio Hrvatski Telekom na propust u sustavu u nadi da će ga ispraviti, ali to se nije dogodilo. Nedugo nakon toga sam dobio čak i e-mail u kojem piše da sam potvrdio primitak računa na svoju e-mail adresu za Peru Perića. Naravno da to nisam napravio, a sve i da jesam, zar ne bi trebao biti još jedan dodatan korak u cijeloj toj priči, kako bih dokazao da sam ja točno ta osoba koja treba biti?
Da stvar bude zanimljivija, par dana kasnije stigao mi je i račun za usluge koje koristi naš Pero.
Trebam li iskazati koliko sam bio oduševljen primanjem dva računa na moj e-mail, jer bih sad svaki put prilikom plaćanja svog računa trebao paziti kako ne bih uplatio i Perin račun? Naime, i sam sam korisnik njihove usluge e-računa. Pretpostavljam da sustav dozvoljava da se na istoj adresi mogu primati računi dvaju različitih korisnika, dvaju različita imena i dviju fizičkih adresa. Realno, na istoj fizičkoj adresi u zgradi mogu živjeti dvije različite obitelji, pa vjerojatno sustav pretpostavlja da i dvije različite obitelji mogu koristiti jednu mail adresu?
Naravno da sam im poslao još jedan e-mail na kojeg, baš kao ni na prvog, još uvijek nisam dobio odgovor. Logično sam pretpostavio da te mailove nitko ne čita pa sam odlučio nazvati korisničku službu. Već 4 minute kasnije nakon što sam preslušao govorni labirint i odabrao tko će mi točno pružiti pomoć za moj slučaj, uslijedilo je svega 15-ak minuta ugodne glazbe nakon čega mi se javila vrlo ljubazna gospođa. Na moje iznenađenje, gospođa nije bila baš šokirana mojom situacijom, ali svejedno mi je obećala da će prenijeti moj problem na višu razinu i odmah kontaktirati gospodina Perića kako bi se situacija riješila.
Sreća o konačno skinutom problemu s moje grbače nije dugo trajala jer ubrzo mi je došla i opomena za plaćanje tog istog primljenog računa, kojeg Pero Perić, vidi čuda, nije podmirio. Vrlo neodgovoran gospodin se vjerojatno nada da ću mu ja platiti račune.
No dobro, pretpostavio sam da sustav nije odradio svoje i da je riječ o automatskoj poruci. Ali vidi čuda, prođe neko vrijeme i na moj mail pristigne i sljedeći račun. Naravno, ponovno cijela procedura, novi glasovni labirint, nova glazba ovoga puta uz reklame za njihovu aplikaciju, nova gospođa koja ponovno obećava sve isto što i ona prije nje. Ponovno vrlo ljubazna i susretljiva, za svaku pohvalu, ponovno ne baš šokirana mojom situacijom kao da se s istom već susrela. Ipak malo drukčija priča s moje strane jer sam ovoga puta jasno istaknuo da ću, u slučaju da se situacija ne riješi, morati ju objaviti javno, jer nemam namjeru ponovno trošiti vrijeme na slušanje glazbe i objašnjavanje nekoj trećoj gospođi ili gospodinu situaciju u kojoj sam se zatekao.
Uzevši u obzir da upravo čitate ovaj članak, možete pretpostaviti da sam upravo dobio još jedan račun naslovljen na Peru Perića. Nije to toliko velik problem što dobivam dva računa na svoj mail, od kojih jednog ne moram platiti, ali postoji i druga strana te priče.
Sad sam već malo zabrinut hoće li mi u nekom trenutku spojiti Perin i moj račun u jedan. Hoće li me možda Hrvatski Telekom ovršiti jer niti Pero niti ja nismo platili njegov račun? To bi na sudu svakako trebalo pasti sve, a vjerojatno bih dobio i neku naknadu za duševne boli, no definitivno mi nije u interesu tratiti vrijeme na vrlo brze i pouzdane sudske procese.
Tu je još jedan problem, a to je što su na tom računu kojeg primam za Peru, njegovi podaci poput broja telefona, adrese i OIB-a. Što bi bilo kad bih pokušao dogovoriti još jednu uslugu, kupiti u njegovo ime novi telefon, PlayStation ili što se već nudi? Pretpostavljam da to ne bi trebao biti toliki problem kad bih korisničkoj podršci pročitao sve podatke s računa i preko telefona rekao da sam to stvarno ja, pa onda još i putem maila potvrdio da apsolutno želim proširenu Magenta uslugu sa 6 novih brojeva i 6 novih najskupljih telefona, a kao mjesto za dostavu svih uređaja odaberem jedan od paketomata u njegovoj blizini? I još taj poziv uputim s jednokratnog broja kojeg kupim na kiosku, s telefona kupljenog na tržnici u četiri oka, bez svjedoka.
A što ako to netko to meni napravi?
Koliko je mala šansa da sam ja jedini od 2,5 milijuna korisnika njihove mobilne mreže koji je dobio tuđi račun? Upozorava li netko Hrvatski Telekom jer prima moj račun i vidi li taj netko moj ispis poziva na kojem su možda neki od njih upućeni agentima korisničke službe? Ili je ta ista osoba nakon nekoliko prigovora odustala i nastavila primati ono što ne bi trebala?
Nisam pravnik i ne mogu odgovorno tvrditi da je ovo kršenje GDPR-a, iako meni to izgleda kao takav slučaj. Ali mogu vas upozoriti da ne ostavljate vaše podatke baš svima ako ne morate. Nekima morate jer ste prisiljeni na to. U konačnici se možete samo nadati da se ništa loše neće dogoditi jer kontrolu nad time unatoč svim zakonima, kazne za kršenje su simbolične, barem velikim igračima poput teleoperatera.
