Huawei je održao press konferenciju na kojoj je trenutni predsjednik uprave Eric Xu izjavio da kineska industrija čipova upravo doživljava „preporod“ i to zahvaljujući upravo američkim sankcijama. Ne treba posebno objašnjavati prirodu i cilj ove vrste pritiska na kineske kompanije, ali je možda bitno istaknuti kako se jedan dio njih odnosi na razvoj kineske industrije poluvodiča, odnosno temelja proizvodnje najmodernijih procesora i ostalih elektroničkih komponenti.
Ovdje sada ključnu ulogu igra kompanija pod imenom SMIC, najveći kineski „foundry“, odnosno tvornica koja od silikonskih vafera fizički proizvodi procesore. Za one malo manje upućene, Qualcomm, Apple, Nvidia, MediaTek i ostali, samo ih dizajniraju. U ovom trenutku SMIC-ova tehnologija proizvodnog procesa nalazi na se 14 nanometara, što zadovoljava proizvonju manje zahtjevnih elektroničkih sklopova, dok tajvanski TSMC i korejski Samsung istovremeno proizvode 3 nm čipove. Dakle, vidljiv je ogroman raskorak u razvoju.
Američke sankcije sežu toliko daleko, da je čak i japanskim i nizozemskim proizvođačima litografskih UAV strojeva doslovno zabranjeno poslovati s kineskim kompanijama, i to pod izlikom korištenja patenata čiji su vlasnici američke kompanije. Ne treba biti genijalac za zaključiti da se radi o ucjenama i političkim pritiscima, budući da ne postoji transparentan podatak koliko je točno američke tehnologije uključeno u proizvodni proces ovih strojeva.
No bez obzira na sve, SMIC, zasigurno potpomognut kineskim vlastima, nastavlja prema cilju samodostatnosti, odnosno stadiju gdje više neće ovisiti o vanjskim dobavljačima, a to znači da će u određenom vremenskom periodu biti sposoban samostalno proizvoditi poluvodiče i procesore, dakle neovisno o američkim i svim ostalim kompanijama pod utjecajem američkih vlasti.
Neovisni analitičari predviđaju da će SMIC-u trebati 3 do 5 godina kako bi dostigao Samsung i TSMC, a to znači da negdje 2027. godine će kineski proizvođači mobitela i srodnih uređaja biti u stanju proizvoditi top modele smartfona, ili bilo koje slične uređaje koje tada budu postojali, potpuno neovisno o zapadnoj tehnologiji.
Zapad se, s druge strane, nastoji što prije odmaknuti od Kine i utjecaja njezine industrije i politike, pa je već započeo s gradnjom tvornica na američkom i europskom tlu. Međutim, s obzirom na lance dobave i općenito prirodu ovog industrijskog segmenta, analitičari predviđaju da će za postizanje krajnjeg cilja biti potrebno više od 20 godina.
Upravo zato Huawei očito igra na duge staze, uostalom, kao i ostale kineske kompanije, te se ne bavi ad-hoc rješenjima u svrhu kratkoročnih, i nadasve kratkovidnih političkih igara kao zapadne zemlje. U ovu priču svakako treba ubaciti i Xiaomi, koji je u doba Trumpove administracije bio okarakteriziran kao poluga kineske komunističke partije, također pod prijetnjom sankcijama, no ubrzo se ispostavilo da od restrikcija neće biti ništa, a o razlozima možemo samo nagađati.
Nezahvalno je u ovom trenutku predviđati konačni ishod ovog, prije svega, trgovinskog rata, ali ne bi nas iznenadilo kad bi u nekoj bliskoj budućnosti zbog aktualne politike Zapada došlo do težih poremećaja na svjetskom tržištu elektroničkih uređaja.
