Nakon pustih obećanja i odgađanja, napokon sam uhvatio vremena i smogao snage da se osvrnem na višemjesečno korištenje preklopnog mobitela sa savitljivim zaslonom Huawei Mate Xs 2. U konačnici, ovo kašnjenje možda i nije nužno loše, budući da vas nisam umarao maraton testovima nakon jednog, tri, pet… mjeseci, tako da sada donosim, usudio bih se reći, kompletni doživljaj, s obzirom da ga na dnevnoj bazi koristim solidnih 8 (osam) mjeseci).
O benefitima proširenja zaslona kad vam je to potrebno, ne treba previše trošiti riječi, stoga će se ovaj tekst fokusirati na karakteristike uređaja kao takvog te eventualno u usporedbi sa sličnim modelima drugih proizvođača.
Prvo moram istaknuti da se radi o uređaju koji se ne preklapa prema unutra, kao npr. Samsung Galaxy Fold 4, već obrnuto, što je nekima možda protuprirodno, ali nakon višemjesečne avanture s ovim tehnološkim draguljem, mogu reći da sam se navikao.
Koncepcija preklapanja na obrnutu stranu od one koju možda smatrate logičnom ima i svoje prednosti. Naime, proizvođač mnije morao ugrađivati dodatni (vanjski) zaslon, što je izravno utjecalo na ukupne gabarite kućišta. Ovdje prvenstveno mislim na debljinu, jer, pobogu, u usporedbi s gore spomenutim Samsungom, Mate Xs 2 je skoro dvostruko tanji, i u sklopljenom stanju ga možete koristiti kao normalan mobitel.
U takvom obliku mnogi neće ni primijetiti da se radi o preklopnom mobitelu, sve dok ga ne rasklopite. Naravno, obrnula logika rasklapanja ima i svoje negativne strane, a jedna od glavnih je činjenica što je uređaj praktički s obje strane okružen zaslonom i kao takav iz objektivnih razloga nije pogodan za odlaganje na neprovjerene površine. Ovo upućuje na činjenicu da ga morate nositi u maskici koja s njime inače dolazi u prodajnom pakiranju, no iz mojeg iskustva nakon dva mjeseca, morat ćete negdje na bespućima interneta naručiti novu. Realno, koncepcija otvaranja na vanjsku stranu ostavila je jako malo prostora proizvođačima zaštitnih maskica, stoga ova originalna Huaweijeva je zapravo nužno zlo. Koncipirana je tako da ju za svako rasklapanje uređaja morate djelomično skinuti s mobitela, posljedica čega je trošenje i u konačnici pucanje na određenim dijelovima.
E sad, ono što je u cijeloj priči zanimljivo, a s obzirom da mi se zbog harača Hrvatske pošte nije dalo naručivati maskice s e-baya, uspio sam se disciplinirati i malo više pripaziti na mobitel.
Paralelno koristim Samsung Galaxy Z Fold 4, koji je nešto bolje koncipiran kad je smjer otkapanja posrijedi, no Huaweiju po ukupnoj izradi i tankoći ne može konkurirati ni izdaleka.
Na sada već opjevani „gap“, odnosno rupu između asimetrično postavljenih dviju polovica kućišta u sklopljenom stanju, na Samsungu ćete se vremenom priviknuti, ali kad vidite da na Huaweiju to nije slučaj, te da su obje „polovice“ kućišta neusporedivo tanje, malo je reći da ćete biti oduševljeni.
Da ne duljimo, Huawei je hardverski posao odradio vidljivo bolje od Samsunga, i tu nema priče. Nakon 8 mjeseci paralelnog korištenja i jednog i drugog, osjećam se slobodnim to odgovorno tvrditi.
Osim po tankoći i preklopnom mehanizmu, Mate Xs 2 od ostalih odstupa i po kvaliteti zaslona. Možda ne toliko po prikazu, iako je i on praktički savršen, već po tome što nema ulegnuće na sredini. Naravno, ovaj se otvara na obrnutu stranu pa ulegnuća ne može ni biti, ali nema ni izbočine, već je zaslon u rasklopljenom stanju gotovo savršeno ravan. Jedina digresija je što se nakon otprilike pola godine, na dijelu gdje we preklapa, počela pojavljivati svojevrsna promjena boje folije, koja je vidljiva samo kad je zaslon isključen, dakle ne i kad je aktivan.
Ova priča dobiva svoj nastavak i u slučaju Honora Magic VS, kojeg sam prije nekoliko dana imao prilike isprobati na njihovom štandu na MWC-u u Barceloni. Iako spomenuti uređaj nema gap kao Samsung, i dalje je vidljivo deblji od Huaweija. S druge strane, Xiaomi Mi Fold 2, predstavljen krajem prošle godine samo za kinesko tržište, otprilike je jednako tanak, no preklopni mehanizam mu nije ni blizu Huaweijevom, što je vjerojatno i razlog nedolaska na globalno tržište. Pretpostavljam da će tek njegov nasljednik biti spreman za tu avanturu.
I sad kad smo zaključili da Huawei Mate Xs 2 ima ponajbolji hardver u globalnom selu, vrijeme je da se dotaknemo softvera. Jasno, Huaweiju zbog američkih sankcija to nije jača strana, budući da je po defaultu uskraćen za Google servise. No to vrijedi samo ako ste totalni ignorant, a s obzirom na profil korisnika kojem je ovaj i ovakav uređaj namijenjen, prilično sam uvjeren da ste u stanju instalirati Google servise u vlastitoj režiji, zaobilazeći pritom sankcije, koje se, ruku na srce, nas u EU niti ne tiču.
Ovdje podrazumijevam da ste na Google aplikacije i servise navikli, no moram vam reći da je uređaj potpuno funkcionalan i bez njih. Ukoliko se ne želite zamarati instalacijom samih Googleovih standalone aplikacija, znajte da Gmail sasvim normalno radi preko ugrađenog e-mail klijenta, kao i putem Microsoft Outlooka, preko kojeg možete sinkronizirati i kalendar. Također, ako ste navikli na Google Maps, Drive i sl., sve te servise možete koristiti purtem weba.
I sad, ako baš želite imati Google aplikacije, jednostavno rješenje zove se Gspace. Preko ove aplikacije možete instalirati praktički sve, uključujući Play Store, te potom iz njega direktno povlačiti aplikacije. Ovdje ne treba zaboraviti ni Huaweijev AppGallery, koji također obiluje velikom brojem aplikacija, a podržane su praktički sve osim Googleovih. Dakle, sve bankarske i telekom aplikacije možete normalno instalirati i mimo Googlea, te još tonu igara i ostalih uradaka.
Ovih osam mjeseci sam koristio uređaj baš kao i sve ostale Androide, tako da sam skroz zaboravio na Trumpove sankcije. Ipak, ono što neće raditi je Gpay, odnosno Google Wallet. U slučaju da želite koristiti mobitel za beskontaktno plaćanje, a naravno da želite, jer tko normalan vadi karticu iz novčanika ili nedajbože kovanice eura, rješenje dolazi u obliku aplikacije Curve. Ovaj servis je izvjesna kombinacija mobilnog bankarstva i plaćanja putem NFC-a, a za razliku od Google Walleta, prima i velik broj kartica drugih banaka. Tako sam si uspio natrpati sve kartice koje inače koristim, uključujući Revolut, Binance, N26 pa čak i hongkonšku Neat karticu.
Kad je samo sučelje u pitanju, ne moru reći da se Huawei potrudio oko svog u tolikoj mjeri kao Samsung, budući da dobar dio softvera nije prilagođen velikim i preklopnim zaslonima, odnosno verzija Androida na kojem je temeljen zapela je na 12-ici, povrh koje je instaliran Huaweijev EMUI. Ovdje, eto, ima dosta prostora za poboljšanja, i to je ono što očekujemo u nasljedniku, ali i u nadogradnji softvera postojećeg modela. Prema nekim glasinama, Huawei će ovog proljeća predstaviti novi preklopni mobitel, no informacije o njemu su za sada šture, a ako je vjerovati nekim izvorima, novi model bi mogao donijeti mnoga iznenađenja.
Dakle, samo postojanje velikog zaslona, tj. dvostruko većeg od onog kojeg imate na klasičnom smartfonu ne treba posebno isticati. Ono što možda ipak treba je da Huawei u sklopljenom stanju možete koristiti kao klasičan mobitel, koji se ni po čemu ne razlikuje od ostalih, osim ako se zagledate izbliza i uočite da je zapravo - sastavljen iz dva dijela. Ovo je sušta suprotnost Samsungu Galaxy Z Fold 4, koji je vidljivo uži, i kao takav znatno nezgrapniji za korištenje samo na vanjskom zaslonu, a k tome je još i deblji, te sadrži onu nesretnu rupu između panela, koja u početku baš bode u oči.
No, kao što već rekoh, Samsung je u ovom slučaju malo bolje iskoristio mogućnosti koje pruža veliki zaslon, tako što je prilagodio proširenje sučelja aplikacija, uveo bolji multitasking i dodatne stavke poput svojevrsnog Taskbara. Iskreno se nadam da je Huawei iz ovog nešto naučio, te da će prva sljedeća nadogradnja softvera poboljšati spomenuti dio.
Isto tako, primijetit ćete da je Huawei pokretan nešto starijim procesorom od konkurencije, te da nema podršku za 5G. Ovdje mogu ubaciti komentar koji se referira na jedan ne tako davni tekst, u kojem sam pisao da 5G mreže, zahvaljujući prvenstveno pandemiji, a velikim dijelom i indiferentnosti operatera, još uvijek nisu zaživjele onako kako je bilo planirano, stoga vam nedostatak povezivanja na istu neće predstavljati problem. Čak štoviše, 4G je u mnogim dijelovima Europe neusporedivo bolji, u smislu dostupnosti, a u nekim slučajevima i brži od 5G, budući da je izgradnja standalone 5G baznih stanica prilično dugotrajan proces.
Sama snaga procesora je po benchmark testovima vidljivo manja od onih na konkurenciji s novijim procesorima, no to ćete uživo iskusiti samo ako ste ovisnik o igrama. Iz nekog razloga želim vjerovati da ovaj i ovakav uređaj nećete kupovati zbog igara, već zbog nečeg korisnijeg, kao što je povećana produktivnost. Ne, nije ovo klasična demagogija, jer već pri samom čitanju mailova i odgovaranju na njih, vidjet ćete koliko je rad lakši nego na klasičnom pametnom telefonu, dok Office dokumente ne trebam ni spominjati. Koliko sam samo Excel tablica pregledao i uredio na njemu, što na nekom drugom uređaju ne bih mogao, odnosno potrošio bih puno više vremena.
Kamera? Pa bilo bi glupo kad bi Huawei ovako skup uređaj opremio lošom kamerom, no isto tako ne treba očekivati da ona bude na razini koju nude P i Mate serije, iz jednostavnog razloga što je prijeko potreban prostor iskorišten za druge komponente, prvenstveno novu tehnologiju savitljivog zaslona, ali i preklopni mehanizam. Kamera će poslužiti svrsi, dakle uobičajenom očitavanju brojila struje, fotografiranja proizvoda u trgovini i slanja voljenoj osobi uz komentar: „jel ovo ono što si htjela/htio da kupim“, i naravno bezbroj fotografija vaših pasa i mačaka.
Ok, budimo pošteni i recimo da će kamera poslužiti i za ozbiljnije svrhe kao što je skeniranje dokumenata, ali i naslikavanje za Instagram s obzirom da softver u startu nudi izvrsne alate za poboljšanje kvalitete, tako da oko toga ne trebate brinuti.
I na koncu da dotaknem baterije. Realno, s obzirom da se radi o još uvijek relativno novom konceptu mobitela, nisam ni očekivao da će autonomija obarati rekorde, ali s obzirom na sve navedeno, zapravo je iznenađujuća činjenica da je u mnogim slučajevima uspjela izdržati skoro cijeli dan. Naravno, u trenucima inspiracije i sumanutog snimanja mačaka, ili napetih trenutaka na burzi i strmoglavog pada, punjač mi je trebao već negdje iza ručka, ali u takvoj situaciji se ne bih puno bolje proveo ni s klasičnim uređajem.
I što reći na kraju? Savitljivi zasloni su definitivno osvježenje koje nam je trebalo u ova sumorna vremena kad je tržište zasićeno uređajima skoro pa jednakih performansi, i jednako dosadnog dizajna. Ovdje nikako ne treba zanemariti taj vrli "wow" faktor, koji uslijedi svaki put kad u društvu rasklopite svoj mobitel. Svi ostali tada gube svoj sjaj, a vi se osjećate superiorno. Ovo je nešto u što su sve oči uprte, pored čega čak i iPhone s Dynamic otokom gubi sjaj.
